Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-3080/2020-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., O.: …, iz K. L.,

zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv

tuženika ZZHM DNŽ, O.:

…, D., D.. zastupanog po ravnatelju L. L.,

radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 7. studenog 2023. u prisustvu zamjenice punomoćnice tužiteljice M. D., odvjetničke vježbenice, objavljene 27. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 1.917,93 € / 14.450,67 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 122,32 € teče od 18. siječanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 126,47 € teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 113,26 € teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 125,03 € teče od 18. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 113,42 € teče od 13. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 132,08 € teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 138,08 € teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 156,54 € teče od 16. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 145,80 € teče od 14. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 136,65 € teče od 13. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 145,83 € teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 157,72 € teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 154,40 € teče od 16. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 150,34 € teče od 14. veljača 2017. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu

2  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 995,42 EUR / 7.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj trošak teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23.12.2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je u razdoblju od prosinca 20165 do zaključno sa siječnjem 2017. bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade R. H. i

S. javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada R. H. i Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009.

(dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R. H.. Nadalje navodi da su

dana 26. listopada 2011. su također između Vlade R. H. i Sindikata javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada R. H. i S. javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje

Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo

tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4.

3  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Tužitelj napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 15.3.2021. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik uloženim prigovorom promašene pasivne legitimacije ukazuje na činjenicu da Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika nema za posljedicu odgovornost tuženika za utvrđivanje visine osnovice za izračun plaće u javnim službama već samo obvezu tuženika na isplatu plaće sukladno potpisanom Ugovoru o radu. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za

plaće u javnim službama potpisala je Vlada R. H. kao poslodavac i

Sindikati javnih službi. Ističe da je HZZ javna ustanova u

vlasništvu R. H. temeljem tada važećeg članka 56. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (''NN'' 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka 51.

Statuta HZZ (NN 109/12 i 12/14).

Nesporno je da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („NN“ broj, 27/01. i 39/09.). Tuženik je obvezan izračunati i isplatiti plaću svim radnicima u skladu s donesenim odlukama o osnovici plaće u javnim službama, a kako je propisano odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („NN“ broj: 39/09. i 124/09.).Tuženik je pravna osoba s javnim ovlastima, koji je obvezan pridržavati se Statuta HZZ i drugih zakonskih i pod zakonskih propisa. Sve ovlasti da su tuženika

definirane i utvrđene gore navedenim Statutom, a što je posebno naznačeno u odredbama članka 32. Statuta gdje je ograničenje utvrđeno visinom novčanog iznosa do kojeg tuženik može samostalno raspolagati. Tuženik je obvezan pridržavati se i Zakona o fiskalnoj odgovornosti („NN“ broj: 139/2010. i 19/2014.).

Navedenim Zakonom da se određuju pravila kojima se ograničava visina rashoda i manjka općeg proračuna i javnog duga te namjensko i svrhovito korištenje proračunskih sredstava. U vezi navedenog Zakona posebno se ističe jačanje kontrole i nadzora nad trošenjem proračunskih sredstava, odnosno osiguravanje fiskalne odgovornosti tuženika. Izvještavanje o namjenskom trošenju sredstava se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva financija, a sve osnovom sastavljene Izjave o fiskalnoj odgovornosti koju potpisuje čelnik tuženika. Prema tome navodi da je tuženik obvezan svake godine za prethodnu proračunsku godinu za razdoblje u kojem je obnašao dužnost, odnosno obavljao poslove čelnika, sastaviti Izjavu o fiskalnog odgovornosti, a kako bi se detaljno mogla kontrolirati učinkovitost i djelotvornost namjenskog trošenja sredstava državnog proračuna, u koja sredstva spada i isplata plaća radnicima tuženika. Nepridržavanje i nepoštivanje važećih zakonskih propisa svih do sada navedenih i priloženih, za sobom povlači prekršajnu i kaznenu odgovornost čelnika tuženika. Iz svega gore navedenog proizlazi da tuženik

4  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

nema ovlast, a niti mogućnost samostalnog određivanja visine osnovice za izračun plaće jer je to prvenstveno uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odnosno odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama koje donosi Vlada R. H.. Tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama(„NN“ broj 124/09.), koji je na snazi od 24. listopada 2009.

godine, propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada R. H. posebnom odlukom. Odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 141/2012.) utvrđeno je da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u

javnim službama sklopljenim između Vlade R. H. i sindikata javnih

službi 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. S obzirom na činjenicu da je navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorom utvrđeno da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune su važeći dokumenti, ali nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, stoga se niti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorom, a kako je to bilo utvrđeno odredbom članka 49. stavka 4. ranije važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj, 84/2007.).

Stoga da je tuženik prilikom obračuna plaće primijenio jedini mogući važeći dokument, odluku Vlade R. H. od 1. travnja 2009. godine i od 30.prosinca 2016. godine, budući da osnovica plaće u javnim službama nije bila utvrđena kolektivnim ugovorom. Tuženik također ističe da je odredbama članka 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. navedenog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Iako

Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine predstavljaju osnovu ove tužbe, tuženik navodi da navedene Izmjene i dopune nisu dio važećeg Zakona o osnovici plaće u javnim službama te kao takve ne proizvode nikakve pravne učinke i nemaju utjecaj na važeći zakonski propis kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Kada bi naslovni Sud i zauzeo pravno stajalište da je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni dio kolektivnog ugovora, što tuženik oštro opovrgava iz gore navedenih razloga, niti Dodatak Sporazumu, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije moguće primijeniti jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta. Dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu utvrđena je osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za izračun plaće utvrđena Odlukom Vlade R. H. od 1. travnja 2009. godine, dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn ne predstavlja utvrđenu

5  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade R. H., a što ovdje nije slučaj. Tuženik osporava pravnu valjanost

Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama od 26.11.2011. godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani Sindikata je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika R. H. koji na strani

sindikata zastupa radnike HZZ te su stoga navedeni

akti ništetni. Tuženik nadalje ističe da je jedino zakonski i opravdano bilo isplatiti plaću u skladu s važećim odlukama Vlade R. H. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, odnosno važećim propisima u kojima je upravo ova visina osnovica bila utvrđena. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je poštujući navedene zakonske propise vršio obračun i isplatu plaće tužitelju za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu na zakonit način, a koji je jedini ispravan za obračun i isplatu plaće u javnim službama.

3. Tuženik u podnesku od 10.3.2022. navodi da u spis dostavlja obračunske liste tužitelja za utuženo razdoblje i obračun razlike plaće, a nakon čega tužitelj u podnesku od 23.3.2022. navodi da tužbeni zahtjev postavlja u skladu s obračunom razlike plaće koji je tuženik dostavio pa za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. traži isplatu ukupnog bruto iznosa od 14.450,67 kn. Podneskom od 26.4.2023. tužitelj zatražene mjesečne iznose i ukupan iznos potraživanja dvojno iskazao u valuti eura i u valuti kune. Navedeni podnesi s određeno postavljenim tužbenim zahtjevom dostavljeni su tuženiku koji se nije očitovao, odnosno nije osporio visinu tužbenog zahtjeva.

3.1. Nadalje, po prijedlogu tuženika iz odgovora o na tužbu, sud je u skladu s odredbom čl. 206. ZPP-a dopisom od 6.5.2021. obavijestio nadležno državno odvjetništvo kao zakonskog zastupnika R. H. o otpočetoj parnici,

međutim RH nije prijavilo miješanje u parnicu.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-

a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.prosinca 2015., a koji su javno dostupni dokumenti na internetu, pročitane su obračunske isprave za isplatu plaće i druga dokazna dokumentacija priložena spisu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama

6  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16 sklopljenog 26. listopada 2011. i to za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. u ukupnom iznosu od 1.917,93 € / 14.450,67 kuna.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj aktivno, a tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, tuženik ističe da tužitelj nije dostavio ugovor o radu kao dokaz da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika. Međutim, iz spisu priloženih obračunskih isprava za isplatu plaće jasno proizlazi da je tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju isplaćivao tužitelju kao radniku plaću po osnovi radnog odnosa pa proizlazi da prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama i da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću tužitelju prema osnovici od 5.108,84 kn. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva, s obzirom je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom razlike plaće koji je izradio tuženik.

9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

10. Prigovor zastare nije osnovan. Potraživanje tužitelja za svibanj 2016. dospijeva 15.6.2016. u smislu odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("NN" br. 93/14,

dalje ZR/14). Kako je odredbom čl. 139. ZR/14 propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina i kako je tužitelj podnio tužbu 11.6.2021. proizlazi da je tužba podnesena unutar zakonom propisanog roka od 5 godina i da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, kako za svibanj 2016., tako i za mjesece koji slijede.

11. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14., 127/17.,

98/19., 151/22., dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka., dok je odredbom st. 2. citiranog članka propisano kako se iznimno od stavka 1. istog članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

12. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N.

sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,

S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat,

H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za

7  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

13. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09.), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09.) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim

službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o

8  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica

utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

13.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

14. Kada govorimo o pravnoj valjanosti i pravnoj snazi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma, treba reći, da iz tih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda

R. H. broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

9  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

14.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. Vezano za primjenu čl. III IDD Sporazuma, treba naglasiti, da odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

14.2. Budući su nesporni podaci DZS, prema kojima je

zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

15. Dakle, tuženik je u razdoblju od svibnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a trebao je primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn pa je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje.

16. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. u ukupnom bruto iznosu od 1.917,93 € / 14.450,67 kuna.

16.1. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a pojedine mjesečne iznose u eurima- službenoj valuti RH od 1.1.2023., a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H.

("NN" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u

R. H. ("NN" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u

euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

17. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05.,

41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO), odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 52. st. 1. TKU /12. Navedenom odredbom TKU /12 bilo je propisano da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, iz čega proizlazi da dospijeće plaće ovisi o

10  Poslovni br.: Ref 13P: Pr-3080/2020-16

datumu isplate izvršene u prethodnom mjesecu. Tužbeni zahtjev, odnosno početak tijeka zakonske zatezne kamate u tom dijelu usklađen je s dokumentacijom odnosno obračunskim ispravama priloženim u spis pa je tužitelju priznata zatezna kamata s datumom dospijeća kako je je to zatraženo, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

18. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi parničnog postupka, s obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom djelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je prema popisanom trošku i VPS-u u vrijeme poduzimanja svake radnje, primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 17.2.2022. i 7.11.2023.-za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 23.3.2022. i 26.4.2023.- za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za objavu presude- 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 400 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife) daje 6.000,00 kn, a uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. Tarife) daje iznos od 995,42 EUR / 7.500,00 kn koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

18.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 27. studenog 2023.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis