Poslovni broj: UsI-1644/22-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: mlt. A. C., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici A. T. iz Z., U. M. G. 40, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Z., …, radi poništavanja rješenja, 27. studenog 2023. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/21-01/427, URBROJ: 524-11-02/4- 22-4 od 22. travnja 2022. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 22. travnja 2022. godine, kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 15. veljače 2021. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je u ponovljenom upravnom postupku ponovno odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu. Sva rješenja iz upravnog postupka su donesena na temelju odgovarajućih nalaza i mišljenja stručnih i nezavisnih tijela vještačenja.
Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ukazuje na svoje zdravstveno stanje, a posebno na činjenicu da se bez dva katetera s ventilom u mozgu ne može održavati na životu.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
Sud je održao raspravu, a na ročištu na kojem je rasprava zaključena nije bio prisutan uredno pozvan tuženik.
U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Š. M. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je 17. kolovoza 2016. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
Iz dostavljene medicinske dokumentacije je bilo vidljivo da je tužitelj rođen 2006. godine s dijagnozom hidrocefalusa, pri čemu nisu zaostale veće posljedice u svakodnevnom funkcioniranju, osim ugrađenih drenaža i problema s vidom. Prvostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 24. svibnja 2017. godine tužitelju utvrdilo tjelesno oštećenje, kroničnu bolest prvog stupnja, nepostojanje težeg ili teškog invaliditeta, prvi stupanj invaliditeta i privremenu promjenu u zdravstvenom stanju, na temelju čega je prvostupanjskim rješenjem od 28. rujna 2017. godine zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidnu bio odbijen. Naime, na temelju čl. 54. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15 i 52/16 - ZSS) pravo na osobnu invalidninu se priznaje samo osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju. Drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 28. listopada 2019. godine zaključilo da je potrebno pribaviti nove medicinske nalaze pa je tuženik svojim rješenjem od 19. studenog 2019. godine poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak.
U ponovljenom postupku je prvostupanjsko tijelo vještačenja u nalazu i mišljenju od 04. prosinca 2020. godine (donesenom bez pregleda tužitelja) tužitelju utvrdilo tjelesno oštećenje, trajnu promjenu u zdravstvenom stanju i prvi stupanj invaliditeta.
Na temelju toga je prvostupanjskim rješenjem od 15. veljače 2021. godine tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidnu ponovno bio odbijen. Drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 12. listopada 2021. godine tužitelju utvrdilo drugi stupanj invaliditeta, tjelesno oštećenje, nepostojanje težeg ili teškog invaliditeta, trajnu i privremenu promjenu u zdravstvenom stanju i prijeku potrebu povremene pomoći i njege.
Na temelju toga je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 22. travnja 2022. godine odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 15. veljače 2021. godine.
S obzirom na različit stupanj invaliditeta tužitelja utvrđen po prvostupanjskom i po drugostupanjskom tijelu vještačenja u ponovljenom upravnom postupku, i s obzirom na činjenicu da tužitelj u ponovljenom upravnom postupku nije bio pregledan pred prvostupanjskim tijelom vještačenja - sud je na raspravnom ročištu 17. listopada 2022. godine prihvatio tužiteljev prijedlog za provedbu medicinskog vještačenja u upravnom sporu.
Vještačenje je povjereno vještaku Š. M., sa zadatkom da na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i na temelju kliničkog pregleda tužitelja utvrdi je li kod tužitelja nastupio teški invaliditet ili druga teška trajna promjena u zdravstvenom stanju (čl. 54. st. 1. ZSS-a).
Imenovani vještak je popisao i proučio svu dostupnu medicinsku dokumentaciju te je izvršio detaljan klinički pregled tužitelja, u odnosu na koji je iznimno opširno opisao i tužiteljev aktualan klinički status.
Vještak je zaključio da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje - kronične bolesti djece drugog stupnja i razvojne teškoće prvog stupnja.
Vještak je pritom uzeo u obzir klinički status, iz kojeg proizlazi da je tužitelj svjestan, kontaktibilan, uredne verbalne ekspresije, pristojan, suradljiv, da uredno izvodi hod i podizanje na prste i pete, da samostalno izvodi sve aktivnosti samozbrinjavanja, njegu tijela i higijenu.
Nadalje, tužitelj negira mučnine, glavobolje i aktualne bolne fenomene. Ima nekoliko ožiljaka te mu se palpira potkožna struktura sustava drenaže likvora. Tužitelj sve pokrete izvodi u punom opsegu i bez limitacije, bez ispada senzibiliteta i motorike.
Vještak smatra da su potencijalna oštećenja i ozljede uključeni u stalni dio terapijskih procedura razine drugog stupnja, koja zahtijevaju pojačanu pažnju i eventualnu pojačanu skrb druge osobe, ali se aktualno ne provode svakodnevni terapijski zahvati i postupci od strane druge osobe. Ubuduće su moguće promjene koje je potrebno evaluirati u skladu s nastalim stanjem, ali je sadašnje stanje tužitelja u skladu s nalazom i mišljenjem drugostupanjskog tijela vještačenja od 12. listopada 2021. godine.
Tužitelj je putem svoje majke i zakonske zastupnice istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje vještaka Š. M., u bitnom ponovno ukazujući na ugrađene ventile za drenažu likvora.
Sud je stoga odlučio i usmeno saslušati vještaka Š. M. na raspravnom ročištu 27. studenog 2023. godine.
Vještak je tom prilikom u cijelosti potvrdio navode iz svog nalaza i mišljenja, posebno ističući da bi viši stupanj invaliditeta, između ostalog, podrazumijevao i svakodnevne terapijske zahvate i postupke druge osobe, o čemu se ne radi u ovom slučaju. Vještak je potvrdio postojanje trajne promjene u zdravstvenom stanju tužitelja, ali je naveo da ta promjena ne dovodi do takvog funkcionalnog deficita koji bi upućivao na zaključak o teškom invaliditetu ili o teškoj promjeni u zdravstvenom stanju.
Nakon toga za vještaka više nije bilo pitanja niti su u odnosu na njegov nalaz i mišljenje više isticane primjedbe ili prigovori.
Stoga je sud vještačenje vještaka Š. M. u cijelosti prihvatio kao stručno, objektivno, jasno i detaljno te je zaključio da kod tužitelja ne postoji teški invaliditet (invaliditet četvrtog stupnja) ili teška trajna promjena u zdravstvenom stanju, već invaliditet drugog stupnja.
Na temelju toga u smislu čl. 54. st. 1. ZSS-a ne postoje uvjeti za priznavanje prava na osobnu invalidninu, pa je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 22. travnja 2022. godine pravilno i zakonito odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja o odbijanju zahtjeva za priznavanje tužitelju prava na osobnu invalidninu. Zbog toga je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, a potom je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troška, jer je tužitelj ovaj upravni spor u cijelosti izgubio. U Zagrebu, 27. studenog 2023. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
