REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj 10 P-253/2023-10

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Splitu, Obala Kneza Branimira 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Podružnica Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2023. uz sudjelovanje punomoćnika po zaposlenju tužitelja i tuženika, objavljene dana 27. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju u korist Državnog proračuna RH HR1210051863000160, model 26, pozivom na broj 5908-19- 19-03354751581, iznos od 1.555,70 EUR-a/11.721,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Odbija se prijedlog tuženika radi naknade troškova postupka u iznosu od 26,54 EUR-a/200,00 kn.[1]

Obrazloženje

1.Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, OIB: 84397956623, Područna služba u Splitu, je ovom sudu dana 27. srpnja 2018. podnio tužbu protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi regresne naknade štete u iznosu od 11.721,47 kn i pripadajućih zateznih kamata.

2. U tužbi se navodi da je Općinski sud u Splitu dana 24. siječnja 1994.godine donio presudu kojom je proglasio krivim Davora Bilobrk, vozača osobnog automobila marke "Opel Kadet", reg. oznake ST 627 D, što je vozeći nedozvoljenom brzinom od 86 km/h prošao raskrižje dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo te naletio na osobni automobil "Fiat 132" reg. oznake ST 363 BH, kojim da je upravljao Davro Varkaš, te da je Davor Varkaš tada zadobio teške tjelesne ozljede. U trenutku prometne nesreće vozilo kojim je šteta prouzročena da je bilo u obveznom osiguranju kod tuženika. Rješenjem tužitelja, Područna služba u Splitu broj 75118 od 23. rujna 1999. da je Davoru Varkaš priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. siječnja 1999. Isplatom invalidske mirovine da tužitelju nastaje šteta za vrijeme dok ta isplata traje. Tužitelj da je dana 26. lipnja 2018. uputio tuženiku odštetni zahtjev kojim je potraživao naknadu štete za razdoblje od 1. studenog 2015. do 31. svibnja 2018. u iznosu od 44.927,07 kn. Tuženik da je djelomično udovoljio odštetnom zahtjevu, te da je dana 17. srpnja 2017. uplatio razmjerni iznos invalidske mirovine u iznosu do 33.205,60 kn (44.927,07 x 0,7391 =33.205,60 kn), međutim tužitelj da potražuje stvarni iznos naknade štete u iznosu od 44.927,07 kn, a sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju koji je važio u trenutku nastanka štete. Razlika da predstavlja iznos od 11.721,47 kn koji iznos tužitelj da potražuje predmetnom tužbom. Visina tužbenog zahtjeva tužitelja da se temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13 ). Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom bi se prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev i tuženika obvezalo na isplatu iznosa od 11.721,47 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28. srpnja 2018. do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 1. listopada 2018. naveo da u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, a djelomično da osporava i osnov potraživanja. Tuženik je potvrdio navode iz tužbe da je 27. studenog 1992. došlo do prometne nezgode u kojoj je osiguranik tužitelja Davor Varkaš zadobio tjelesne ozljede, da je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika, te da je rješenjem tužitelja broj 75118 od 23. rujna 1999. Davoru Varkaš priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. siječnja 1999., te je potvrdio navode tužitelja da je tužitelj u mirnom postupku podnio dana 26. lipnja 2018. tuženiku zahtjev za isplatu štete u iznosu od 44.927,07 kn, s osnova isplaćenih iznosa mirovine za razdoblje od 1. studenog 2015. do 31. svibnja 2018., te da je tužitelju za ovo razdoblje od strane tuženika isplaćen iznos od 33.205,60 kn, kao razmjeran iznos mirovine. Tužitelj da nije utvrdio razmjeran iznos isplaćene mirovine za utuženo razdoblje, kako je to propisano Zakonom o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Službeni list SFRJ, broj 17/1990) kao lex sepecialis, čime da čini povredu materijalnog prava obzirom da se ima primjenjivati zakon koji je vrijedio u vrijeme nastanka štetnog događaja. Obveza tuženika da se temelji isključivo na zaključenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti, te da se na odnos između stranaka imaju primijeniti odredbe tog ugovora, a koje da upućuju na primjenu zakonskih odredaba iz područja osiguranja važećih u vrijeme zaključenja ugovora. Tuženik osporava stajalište tužitelja da se na obvezu tuženika primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13 ), važeće prema trenutku svake pojedine isplate mirovine. Naime, da je tuženikova odgovornost kao osiguratelja, za razliku od odgovornosti štetnika, koja je, prema općim načelima obveznog prava apsolutna, postoji samo u okviru odredbi ugovora kojim se taj odnos regulira. Stoga, kako tužitelj u konkretnom predmetu svoje pravo na naknadu štete prema tuženiku izvodi iz štetnog događaja, prometne nezgode od 27. studenog 1992., na konkretan odnos da se trebaju primijeniti odredbe koje su važile u trenutku nastanka štetnog događaja. Nadalje, kako tužitelj svoje pravo prema tuženiku postavlja temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti izdane od tuženika, mjerodavno pravo po kojem se prosuđuje obveza tuženika je zakonska odredba koja je važila u vrijeme izdavanja police osiguranja, a to je propisano Zakonom o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Narodne novine", broj 17/1990) . Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, obveza tuženika, koja nije apsolutna, već postoji samo u granicama i okvirima obveza preuzetim ugovorom o osiguranju, za sporno razdoblje da se ne bi nikako mogla razmatrati u okviru odredbi zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014.godine ("Narodne novine" 157/13), već isključivo sukladno odredbama važećih propisa u vrijeme štetnog događaja.

4. Tužitelj je tijekom postupka i u podnesku od 5. studenog 2019. ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da potražuje od tuženika naknadu štete s osnova isplaćene invalidske mirovine svome osiguraniku sukladno zakonskim propisima koji su na snazi u trenutku nastanka štete, a od 1. siječnja 2014. godine da je na snazi Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13 ), te da prema članku 161 tog Zakona tužitelj za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine ima pravo na naknadu štete punog iznosa mirovine. Tužitelj je osporio da bi se njegova obveza temeljila isključivo na zaključenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti jer da se ta tvrdnja temelji na pogrešnom pravnom pristupu obzirom da obveza tuženika prema tužitelju proizlazi iz zakonskog propisa i to navedene odredbe članka 164 stavak 1 Zakona o mirovinskom osiguranju "Narodne novine" 157/13 ) pa da pravo na naknadu štete tužitelj ne izvodi iz prava svojih osiguranika, već da prema osiguravajućim društvima ima originarno pravno na naknadu štete. Radi navedenog za utuženo razdoblje da tužitelj ima pravo na isplatu punog iznosa mirovne a da mu je tuženik izvršio uplatu prema izračunu razmjernog iznosa. U privitku podneska tužitelja od 24. svibnja 2017.godine tužitelj je priložio u sudski spis ispis iz AOP o podacima doznačenih mirovinskih primanja kao dokaz o isplaćenoj mirovini osiguraniku tužitelja Davoru Varkaš u utuženom razdoblju.

5. Tuženik je tijekom parničnog postupka i u podnesku od 8. studenog 2019. ustrajao u u osporavanju tužbenog zahtjeva tužitelja te ističe da se na konkretan odnos trebaju primijeniti odredbe koje su važile u trenutku nastanka štete i to odredbe tada važećeg zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (službeni list SFRJ 17/90) kao lex specialis. U konkretnom slučaju da bi se trebale primijeniti odredbe onog zakona kojim su uređeni opseg, visina i obveze tuženika proizašlih iz zaključenih ugovora iz kojih i tužitelj izvodi svoje pravo na naknadu štete, a ne zakonske odredbe kojim se uređuje pravo tužitelja na naknadu štete, općenito prema štetnicima.

6. Presudom ovog suda poslovni broj 10 P-451/2018-8 od 13. prosinca 2021. naloženo je tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 11.721,47 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2018. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

7. Protiv naprijed citirane presude žalbu je podnio tuženik.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 3 Pž-252/2020-3 od 20. ožujka 2023. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 451/2018-8 od 13. prosinca 2019. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

9. Predmet je zaveden pod novi poslovni broj P-253/2023.

10. U ponovljenom postupku, a u podnesku od 14. lipnja 2023. tuženik ističe da se od tuženika u ovom postupku potražuje utužena naknada štete na osnovi činjenice da je vozilo kojeg tužba označava štetnikom u vrijeme nezgode bilo od automobilske odgovornosti osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja. Stoga da se i obveze tuženika kao društva za osiguranje prema tužitelju kao zavodu koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja moraju sagledati isključivo kroz materijalno pravne propise kojima je definiran opseg obveze tuženika o osnovi polica osiguranja od automobilske odgovornosti, pa tako i opseg obveza tužitelju. Obveze društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja tužitelju po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti da su propisane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/15, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14-ZOOP), pa da je stoga o osnovanosti i visini takvog potraživanja tužitelja prema tuženiku za zaključiti isključivo primjenom odredbi ZOOP-a. Od društva za osiguranje na osnovi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti utuženo potraživanje da je neosnovano jer da se nalazi van osigurateljnog pokrića preuzetog ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti.

11. U ponovljenom postupku, a u podnesku zaprimljenom kod suda 9. kolovoza 2023. tužitelj navodi da u našem Zakonu o mirovinskom osiguranju odgovornost osiguravajućeg društva za naknadu štete nastalu isplatom mirovine postoji u članku 164. i da nema nikakvog razloga da se taj zakon ne primjeni kao lex posterior u vrijeme nastanka štete. Na ročištu održanom dana 27. listopada 2023. ističe kako se utuženo potraživanje nalazi unutar osiguravateljevog pokrića preuzetog ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti i visina vrijednosti ugovorene svote da iznosi 6.203.331,34 EUR-a, a koji iznos da nesumnjivo nije iscrpljen jer je u tom slučaju tuženik mogao isticati prigovor iscrpljenog limita.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu, dok sud nije uzeo u obzir dokumentaciju priloženu na ročištu od dana 10. studenog 2023. jer je na tužitelju postojala krivnja što te dokaze nije predložio već uz tužbu (dokumentacija datirana iz 1995. i 1996.), budući se predmetno radi o sporu male vrijednosti (članak 461. a. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP-a).

13. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

14. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati naknadu štete u visini od 11.721,47 kn za razdoblje od 1. studenog 2015. do 31. svibnja 2018.

15. Među strankama nije prijeporno:

- da je osiguranik tužitelja Davor Varkaš ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 27.11.1992. u Splitu, a koju prometnu nezgodu je skrivio Davor Bilobrk upravljajući vozilom "Opel Kadet" reg. oznake ST 627 D, u vrijeme štetnog događaja osigurano kod tuženika;

-da je osiguraniku tužitelja Davoru Varkaš rođen 28. veljače 1968., zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 1. 01. 1999. (rješenja HZMO, Područna služba Split od 23. rujna 1999. -list 11 do 13);

- da je tužitelj je svom osiguraniku Davoru Varkaš u razdoblju od 1 studenog 2015. do 31. svibnja 2018. izvršio isplatu mirovine u ukupnom iznosu od 44.927,07 kn (ispis AOP-a -list 31 do 46 spisa);

-da je tužitelj dostavio tuženiku odštetni zahtjev u iznosu od 44.927,07 kn od dana 26. lipnja 2018. (list 15-16 spisa);

- da je tuženik temeljem ovog odštetnog zahtjeva uplatio tužitelju razmjerni iznos od 33.205,60 kuna dana 17. srpnja 2018. (izviješće o saldu duga-list 18 spisa).

- da utuženi koji iznos predstavlja nepodmirenu razliku između odštetnog zahtjeva tužitelja za isplatom punog iznosa isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja Davoru Varkaš u utuženom razdoblju u iznosu od 11.721,47 kn te razmjernog iznosa isplaćene mirovine u svoti od 33.205,60 kn, kojeg je tuženik isplatio tužitelju.

16. Prema neosporenim navodima tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari radilo se je o ozljedi izvan rada.

17. Sporna je primjena mjerodavnog prava, odnosno glede postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate cjelokupne mirovine da li se imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 153/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje: ZOMO) na koje se poziva tužitelj ili se primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), a na čiju primjenu se poziva tuženik.

18. Za odluku u ovom sporu koju pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.

19. Odlučujući o spornom pitanju primjene mjerodavnog prava treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-o, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.

20. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP- om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene pretpostavke propisane ZOOP-om) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetim ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi: društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovom zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja".

21. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjerosti naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

22. Uvažavajući naprijed navedeno, kao i pravno shvaćanje izneseno u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-X 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021., kao i pravno shvaćanje odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH od 9. lipnja 2022. i ovaj sud prihvaća kako je u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo valja primijeniti odredbu članka 27. stavak 3. ZOOP.

23. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

24. Prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

25. Tužitelj niti tvrdi, a niti je ponudio dokaze na okolnosti da je izvršio obračun nastale štete u skladu s odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP-a, posljedično čemu sud nalazi da ne egzistira obveza tuženika kao društva za osiguranje radi isplate utuženog iznosa u ovom postupku. Naime, budući tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje da je pretrpio štetu u visini utuženog iznosa, to tužitelju nije ni nastala šteta (u visini utuženog iznosa) kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu propisanih odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a).

26. Radi navedenog valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

27. Sud tuženiku u trošak parničnog postupka nije obistinio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 26,54 EUR-a/200,00 kn budući je isti preuranjen u smislu odredbe čl. 4. toč. 2. te važećoj tarifi sudskih pristojbi prema novi te važećoj tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18). Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove odluke iskazani su u EUR-ima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu, 27. studenog 2023.

S U D A C

Ivana Madunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi preko ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Zagreb, u pisanom obliku u 3 primjerka. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelju;

- tuženiku;

- u spis

Broj zapisa: 9-30860-3c02c

Kontrolni broj: 03cb6-a0cb6-bf6c5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.