Poslovni broj: 2 P-143/2022-66
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, protiv prvotuženika OLYMPIA VODICE d.d., Vodice, Ljudevita Gaja bb, OIB: 78759188952, kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbac, odvjetnik u Vodicama, Obala Juričev Ive Cota 27, drugotuženika HOTELI VODICE d.d., Vodice, Grgura Ninskog 1, OIB: 94858559872 kojeg zastupa punomoćnica mr. sc. Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, Dalmatinova 4 i trećetuženika VLADIMIRA SLADOLJEVA iz Vodica, Dulcin 27C, OIB:33330262364, kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama, Obala Juričev Ive Cota 27, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga, odstupa i predaje u posjed, nakon glavne rasprave održane i zaključene 25. listopada 2023. u prisutnosti zastupnice tužiteljice po zakonu Igranke Šumera, zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku i punomoćnika prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika te stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva dipl. ing geodezije, u kojem predmetu su presuda i rješenje javno objavljeni 24. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga zaključen između Jadranska banke d.d., Šibenik MB:3019349, s jedne strane, pravnog prednika tuženika Olympia Vodice d.d., OIB: 78759188952, Vodice, Ljudevita Gaja bb i tuženika Hoteli Vodice d.d., OIB:94858559872, Vodice, Grgura Ninskog 1, Vodičanka d.d., Vodice, MB:3026787, Ive Čaće 8 s druge strane, Vodičanka tours d.o.o., Vodice, MB:1190300 s treće strane, Vladimira Sladoljeva, Vodice JMBG:0907943383311, s četvrte strane, zaključen dana 01. listopada 2003., ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, Šibenik, br. OV-7214/2003 dana 2. listopada 2003. godine.
II. Dužan je tuženik Vladimir Sladoljev iz Vodica, Ulica Dulcin 27c, OIB: 33330262364, odstupiti i predati predmetnu nekretninu, u naravi poslovni prostor, položen na katu, površine 145,25m2, koji se sastoji od hodnika, tri prostorije sa sanitarnim čvorom koje se nalaze sa desne strane hodnika, a sa lijeve strane hodnika ulazi u glavnu prostoriju (u naravi noćni klub) prema skici mjesta očevida od 29.08.2023. Pjer Sladoljev, dipl. ing. geod., koja je sastavni dio presude, položen na dijelu ugostiteljsko-trgovačkog kompleksa "Marina" dijelu čest.zem. 7178/20 k.o. Vodice, nasip- pomorsko dobro, u posjed slobodnu od osoba i stvari, tužiteljici Republici Hrvatskoj, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
r i j e š i o j e
I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe, u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II., koja glasi: Dužan je tuženik Vladimir Sladoljev iz Vodica, Ulica Dulcin 27c, OIB: 33330262364, odstupiti i predati predmetnu nekretninu, u naravi poslovni prostor, položen na katu, površine 145,25m2, koji se sastoji od hodnika, tri prostorije sa sanitarnim čvorom koje se nalaze sa desne strane hodnika, a sa lijeve strane hodnika ulazi u glavnu prostoriju (u naravi noćni klub) prema skici mjesta očevida od 29.08.2023. Pjer Sladoljev, dipl. ing. geod., koja je sastavni dio presude, položen na dijelu ugostiteljsko-trgovačkog kompleksa "Marina" dijelu čest.zem. 7178/20 k.o. Vodice, nasip- pomorsko dobro, u posjed slobodnu od osoba i stvari, tužiteljici Republici Hrvatskoj, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da prvotuženiku OLYMPIA VODICE d.d., Vodice, Ljudevita Gaja bb, OIB: 78759188952 naknadi troškove postupka u iznosu od 6.345,81 eura[1] / 47.812,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.
III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da drugotuženiku HOTELI VODICE d.d., Vodice, Grgura Ninskog 1, OIB: 94858559872, naknadi troškove postupka u iznosu od 7.590,09 eura/ 57.187,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.
IV. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da trećetuženiku VLADIMIRU SLADOLJEVU iz Vodica, Dulcin 27C, OIB:33330262364, naknadi troškove postupka u iznosu od 5.230,73 eura/ 39.410,92 kuna, u roku od 8 (osam) dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadom troškova postupka prvotuženika OLYMPIA VODICE d.d., Vodice, Ljudevita Gaja bb, OIB: 78759188952, u iznosu od 1.119,85 eura/ 8.437,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadom troškova postupka drugotuženika HOTELI VODICE d.d., Vodice, Grgura Ninskog 1, OIB: 94858559872, u iznosu od 1.119,85 eura/ 8.437,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za
1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 HRK
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadom troškova postupka trećetuženika VLADIMIRA SLADOLJEVA iz Vodica, Dulcin 27C, OIB:33330262364, u iznosu od 895,88 eura/ 6.750,00 kuna.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika ad1., Jadranske banke d.d., Šibenik, ad2. Olympia Vodice d.d., Vodice, ad3. Hoteli Vodice d.d., Vodice, ad4. Vodičanka tours d.o.o., Vodice i ad5. Vladimira Sladoljeva, Vodice, podnijela tužbu ovom sudu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga, odstupa i predaje u posjed. U tužbi navodi da su tuženik Jadranska banka d.d. Šibenik, prednik tuženika ad2. i ad3. Vodičanka d.d., Vodice, zatim tuženik Vodičanska tours d.d., Vodice i tuženika ad5. Vladimir Sladoljev iz Vodica dana 1. prosinca 2003. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga predmeta kojeg je nekretnina u naravi poslovni prostor, površine 145,25m2, položen u ugostiteljsko-trgovačkom kompleksu "Marina" k.o. Vodice, na dijelu čestice zemljišno-knjižne oznake čest.zem. 7177/20 i dijelu čest.zem. 7233 k.o. Vodice, upisane u statusu pomorskog dobra. Predmet tog Ugovora da je nekretnina izgrađena na pomorskom dobru, koja je pripadnost tog dobra sukladno odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 1719/94, 74/1994 i 43/1996) tako da sukladno odredbama Zakona o pomorskom dobru i vodnom dobru, lukama i pristaništima iz 1974. (Narodne novine broj 19/1974, 39/1975, 17/1977 i 18/1981) kao i temeljem aktualnog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/2003, 100/2004 i 141/2006).
1.1. Predmetna građevina da je izgrađena na pomorskom dobru što da je razvidno iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju o iskazu nekretnina Klasa: UP/I-943-01/97- 01/114, Ur.br. 563-04-401/97-3 od 6. svibnja 1997. u kojem se pod toč. 3. izreke navodi lokacija Vodice, objekti ugostiteljstvo i trgovine "Marina", te da se izrijekom napominje da su objekti procijenjeni kao ulaganja sukladno odredbi čl. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća te da zemljište na kojem se objekti sagrađeni nije procijenjeno, jer se radi o pomorskom dobru. Navedeno upućuje da je prednik društva u tijeku pretvorbe prezentirao podatke o pomorskom dobru, te da objekti nisu procijenjeni u vrijednost kapitala, već da je procijenjeno ulaganje u njihovu gradnju. Tuženici da su znali da je predmet prodaje pomorsko dobro, a što da je razvidno i iz Ugovora o prodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga zaključenog između Jadranke banke d.d., Šibenik, MB:3019349, s jedne strane, Vodičanka d.d., Vodice, MB:3026787, s druge strane, Vodičanke tours d.d., Vodice, MB;11903000 s treće strane i Vladimira Sladoljeva, Vodice, JMBG:0907943383311, s četvrte strane dana 1. listopada 2003. ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, Šibenik br. OV-7214/2003 dana 2. listopada 2003. i to konkretno odredbe čl. 1. toč. 3. kojom je izrijekom utvrđeno da je predmetna nekretnina izgrađena na pomorskom dobru.
1.2. Prema stavu tužiteljice Ugovor o kupoprodaji nekretnine na pomorskom dobru ništetan je pravni posao jer je sklopljen suprotno prisilnim odredbama o zabrani stjecanja prava vlasništva na pomorskom dobru odnosno isti da je sklopljen protivno čl. 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morski lukama, protivnog odredbi čl. 51. st. 1. Pomorskog zakonika i protivno odredbi čl. 4. st. 4. Zakona o pomorskom dobru i vodnom dobru, lukama i pristaništima.
1.3. Društvo nastalo pretvorbom da je moglo steći pravo vlasništva samo na onim nekretninama koje su bile u njegovoj aktivi i koje su procijene u vrijednosti društvenog kapitala i to pod daljnjim uvjetima da su mogle biti predmetnom stjecanja prava vlasništva, a to dalje znači da u trenutku pretvorbe nisu bile pomorsko dobro po samom zakonu. Na to da jasno upućuje odredba čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006 i 141/2006) koja propisuje pretpostavke, koje su morale biti ispunjenje da trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća po završnoj pretvorbi, postane vlasnikom nekretnina. Tužiteljica nadalje navodi sve i da je zgrada procijenjena u vrijednost kapitala, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju o davanju suglasnosti na pretvorbu, kao i rješenje o iskazu nekretnina nisu tabularna isprava, već samo dokaz na okolnost što je procijenjeno u kapital društva, tj. o veličini kapitala.
1.4. Tužiteljica ističe da kao izvorni nositelj vlasti na pomorskom dobru ima pravni interes za podnošenje konkretne tužbe, slijedom čega je predložila da sud prihvati njezin tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga zaključen 01. listopada 2003., ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, Šibenik, br. OV-7214/2003 dana 2. listopada 2003. godine, između Jadranska banke d.d., Šibenik MB:3019349, s jedne strane, pravnog prednika tuženika Olympia Vodice d.d., OIB: 78759188952, Vodice, Ljudevita Gaja bb i tuženika Hoteli Vodice d.d., OIB:94858559872, Vodice, Grgura Ninskog 1, Vodičanke d.d., Vodice, MB:3026787, Ive Čaće 8 s druge strane, Vodičanka tours d.o.o., Vodice, MB:1190300 s treće strane, te Vladimira Sladoljeva, Vodice JMBG:0907943383311, s četvrte strane. Nadalje, traži da sud naloži tuženiku Vladimiru Sladoljevu iz Vodica da odstupi i preda predmetnu nekretninu, u naravi poslovni prostor, skladište površine 145,25m2, položen u k.o. Vodice, na dijelu ugostiteljsko – trgovačkog kompleksa "Marina", čest.zem. 7177/20 i čest.zem. 7233, obje k.o. Vodice – pomorsko dobro u posjed slobodu od osoba i stvari, tužiteljici, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i da tuženici istoj naknade troškove konkretnog parničnog postupka.
2. Sukladno odredbi čl. 186.a st. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 u nastavku teksta ZPP) tužiteljica se prije podnošenja konkretne tužbe obratila tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev su isti uredno zaprimili (list spisa 15 do 20 i 45 do 51), dok se o istom očitovao samo tuženik Vladimir Sladoljev podneskom od 31. siječnja 2012. (list spisa 21 do 22). Isti je u očitovanju iskazao namjeru za mirnim rješenjem sporne situacije mimo suda, smatrajući da je to učinkovitije, na zakonu zasnovano te da se time izbjegavaju potencijalno visoki parnični troškovi. Obzirom da nije došlo do mirnog rješenja spora, tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu 31. prosinca 2013. Slijedom navedenog proizlazi da je ispunjenja zakonska pretpostavka za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
3. Nadalje, za navesti je da je sud rješenjem poslovni broj P-399/2013 od 16. svibnja 2014. utvrdio prekid postupak u odnosu na tuženika VODIČANKA TOURS d.o.o., Vodice Ive Čaće 8 jer je isti prestao postojati, obzirom da je brisan iz sudskog registra, sve sukladno odredbi čl. 212. toč. 4. ZPP-a. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 5. lipnja 2014. Nakon toga sud je rješenjem poslovni broj P-235/2017-3 od 29. siječnja 2018. nastavio postupka u ovoj pravnoj stvari koji je prethodno bio prekinut rješenjem poslovni broj P-399/2013. Postupak je nastavljen u odnosu na tuženike JADRANSKU BANKU d.d., Šibenik, OLYMPIA VODICE d.d., Vodice, HOTELI VODICE d.d., Vodice i VLADIMIRA SLADOLJEVA, Vodice, sve sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP-a. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 6. prosinca 2022.
4. Sud je rješenjem poslovni broj P-235/2017-11 od 6. studenog 2019. utvrdio prekid postupka sukladno odredbi čl. 212. toč. 4. ZPP-a, sada u odnosu na tuženika JADRANSKU BANKU d.d., Šibenik jer je isti prestao postojati po sili zakona, budući se pripojio društvu HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d., Zagreb. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 21. studenog 2019. Nadalje, sud rješenjem poslovni broj P- 115/2021-19 od 22. ožujka 2022. točkom I. izreke nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem poslovni broj P-235/2017-11 od 6. studenog 2019., točkom II. izreke određuje da rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresirane stranke teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi predmetno rješenje o nastavku postupku, dok je točkom III. izreke obustavio konkretni parnični postupak. Sud je tako postupio jer su se ispunile pretpostavke iz čl. 119. st. 2. te čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019). Sud je istim rješenjem obustavio navedeni postupak u odnosu na sve tuženike jer je bio stava da se predmetni postupka može riješiti samo na jednak način za sve tuženike budući se radi o jedinstvenim suparničarima iz čl. 201. ZPP-a, a uzimajući u obzir točku I. tužbenog zahtjeva. Protiv navedenog rješenje pravodobnu žalbu podnijela je tužiteljica, a o kojoj je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlučio rješenjem poslovni broj Pž-2200/2022-2 od 6. lipnja 2022. na način da je točkom I. izreke odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-115/2021- 19 od 22. ožujka 2022. u odnosu na tuženika Jadranska banka d.d. Šibenik, a u odnosu na tuženike OLYMPIA VODICE d.d. Vodice, HOTELI VODICE d.d. Vodice i VLADIMIRA SLADOLJEVA iz Vodica isto je potvrdio u točkama I. i II. izreke. Točkom II. izreke ukinuo je rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-115/2021-19 od 22. ožujka 2022. u točki III. izreke u odnosu na tuženike OLYMPIA VODICE d.d. Vodice, HOTELI VODICE d.d. Vodice i VLADIMIRA SLADOLJEVA iz Vodica, dok je točkom III. izreke odbio zahtjev Hrvatske poštanske banke d.d. za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn. Drugostupanjski sud je u odnosu na ukinuti dio rješenja naveo da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra da se ovaj postupak ne može nastaviti u odnosu na tuženike OLYMPIA VODICE d.d. Vodice, HOTELI VODICE d.d. Vodice i VLADIMIRA SLADOLJEVA iz Vodica slijedom čega je dao uputu prvostupanjskom sudu da isti uzme u obzir činjenicu da je postupak započeo 31. prosinca 2013., te da treba hitno provesti postupak i donijeti novu, na zakonu osnovu odluku.
5. Sud je uvažavajući uputu iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2200/2022-2 od 6. lipnja 2022. tuženicima OLYMPIA VODICE d.d. Vodice, HOTELI VODICE d.d. Vodice i VLADIMIRU SLADOLJEVU iz Vodica, dostavio tužbu te iste pozvao na davanje odgovora na tužbu te odredio pripremno ročište u prethodnom postupku.
6. Prvotuženik OLYMPIA VODICE d.d., Vodice u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor nedostatka stvarne (pasivne) legitimacije jer da je tužitelj u konkretnom slučaju, bio dužan tužbom obuhvatiti sve ugovorne strane Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga budući da navedeno proizlazi iz odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja uređuje posljedice ništetnosti obzirom da se iste nužno odnose na sve ugovorne strane nevaljanog pravnog posla. U ovakvoj vrsti parnice s obzirom na pravnu narav i posljedice instituta ništetnosti ugovora, sve ugovorne strane takvog ugovora da su nužni jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega da se konkretna parnica mora prema svim ugovarateljima nužno riješiti na jednak način iz čega kao nesporno proizlazi da svi ugovaratelji spornog Ugovora moraju biti obuhvaćeni tužbom za utvrđenje ništetnosti. Kako je Rješenjem poslovni broj P-115/2021-19 od 22. ožujka 2022. Trgovački sud u Zadru obustavio postupak prema tuženiku Jadranska banka d.d. Šibenik, a koje rješenje je pravomoćno od 6. lipnja 2022., tako ovaj spor da više nije moguće voditi protiv jednog od jedinstvenih suparničara odnosno protiv Jadranske banke d.d. Šibenik ili njenog pravnog slijednika Hrvatska poštanska banka d.d., a također postupak da nije moguće više voditi niti protiv VODIČANKA TOURS d.o.o. jer je predmetno društvo brisano rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj Tt-09/15-2 od 15. siječnja 2009. odnosno nije moguće donijeti odluku kojom bi se posljedice ništetnosti odnosile na sve ugovorne strane. Prvotuženik je stava da kada bi u ovom sporu sud usvojio tužbeni zahtjev pravna radnja bi gubila učinak samo prema tužitelju i tuženicima ad 1. – ad. 3. međutim ista da ne bi gubila učinak prema izostavljenim ugovornim stranama što da je u suprotnosti s odredbom članka 323. ZOO-a jer ista propisuje „svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila“, a u konkretnom slučaju tuženik ad3. bi trebao vratiti spornu nekretninu, međutim ne bi mogao potraživati povrat kupoprodajne cijene jer je ista uplaćena društvu Jadranska banka d.d. čiji pravni slijednik nije obuhvaćen tužbom i prema njemu presuda da ne bi imala učinak. Dakle, sukladno svemu navedenom, a zbog nedostatka stvarne (pasivne) legitimacije prvotuženik smatra da treba odbiti tužbeni zahtjev.
6.1. U odnosu na navode iz tužbe da je odredbom članka 1. točka 3. Ugovora izrijekom utvrđeno kako je predmetna nekretnina izgrađena na pomorskom dobru, prvotuženik ističe da se granice pomorskog dobra utvrđuju u posebnom upravnom postupku i to na zahtjev županijskog povjerenstva za granice, dok da se iste ne mogu nikako utvrditi kupoprodajnim ugovorom pa činjenica da se takvo utvrđenje nalazi u Ugovoru ili Rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju da nije od utjecaja na ovaj postupak jer je jasno zakonom propisano na koji način se utvrđuju granice pomorskog dobra. Nadalje, niti u katastarskom operatu u k.o. Vodice, niti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku da ne postoje kat. čest. 7177/20 i kat. čest. 7233 k.o. Vodice pa da je stoga činidba iz točke 2. tužbenog zahtjeva neizvršiva odnosno da je nemoguće udovoljiti zahtjevu tužiteljice da se istoj preda poslovni prostor na katastarskim česticama koje da ne postoje.
6.2. Odlukom o koncesiji pomorskog dobra Klasa: 934-01/98-02/04, Urbroj: 5030116- 98-8, od 15. listopada 1998. da su utvrđene granice lučkog područja, na način da je kompleks na kojem se nalazi predmetni poslovni prostor (ugostiteljsko turistički centar "Marina" - Vodice) tretiran u cijelosti kao područje koje prema svom načinu korištenja nije u neposrednoj vezi s korištenjem mora i određeno je kao područje van pomorskog dobra što da je potvrđeno i u očitovanju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture - Uprava pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka Klasa: 342-01/08-01/296; Urbroj: 530-04- 08-2 od 12. svibnja 2008., a isto da je potvrđeno i od strane Povjerenstva za granice Ministarstva mora prometa i infrastrukture, rješenjem Klasa: UP/I-342-01/08-01/156, Urbroj: 530-04-09-01, od 16. lipnja 2009. pri utvrđivanju granice pomorskog dobra na istom području. Dakle, u vrijeme sklapanja Ugovora sporna nekretnina da se nije nalazila na pomorskom dobru odnosno zemljišnoknjižno stanje nije bilo usklađeno sa stvarnim stanjem, a također je bitno da tužitelj nije predložio niti jedan relevantan dokaz iz kojeg bi proizašlo da se sporna nekretnina nalazi na pomorskom dobru. Nesporna je činjenica, da je pomorsko dobro određeno zakonom, u konkretnom slučaju pomorsko dobro je definirano Pomorskim zakonikom (Narodne novine broj 17/1994, 74/1994, 43/1996) koji je bio na snazi od 8.lipnja 1996. do 14. listopada 2003. pa je stoga odluka o utvrđivanju granica pomorskog dobra uvijek deklaratorne prirode, a nikad konstitutivne. Po definiciji odredbe članka 49. i 50. Pomorskog zakonika predmetna nekretnina nikako da ne udovoljava definiciji pomorskog dobra i sukladno zakonu ne može biti pomorsko dobro. Pomorsko dobro da se ne određuje, već se utvrđuju, pa stoga ako se jednom utvrdi da nešto nije pomorsko dobro to znači da to nikad nije ni bilo pomorsko dobro, već da je eventualno samo pogrešno bilo utvrđeno ili evidentirano kao pomorsko dobro.
6.3. U konkretnom sporu da nije potrebno dokazivati da li je u trenutku stjecanja predmetna nekretnina predstavljala pomorsko dobro, već je dovoljno utvrditi da li predmetna nekretnina danas predstavlja pomorsko dobro jer je zakonska definicija pomorskog dobra ista i u vrijeme sklapanja spornog ugovora i danas. S obzirom na sve gore navedeno bitna je činjenica da predmetna nekretnina danas nema status pomorskog dobra, što da proizlazi iz Godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom na području grada Vodica za 2020. godinu donesenim 30. studenog 2019. godine, a u kojem se među ostalim Rješenjem o utvrđenju granica pomorskog dobra Klasa: UpI-341- 22/18-01/332, površina prebačeno u javnu površinu, a od 2020. godine skinuta sa pomorskog dobra. Slijedom navedenog prvotuženik je predložio da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom i obveže istu na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
7. Drugotuženik HOTELI VODICE d.d., Vodice, u dogovoru na tužbu predlaže da sud odbaci tužbu zbog promašene pasivne legitimacije iz razloga jer da tužbom radi utvrđenja ništetnosti ugovora više nisu obuhvaćene sve ugovorne strane obzirom da je postupak obustavljen u odnosu na Jadransku banku d.d., dok je Vodičanka tours d.o.o. prestala postojati i brisana je iz sudskog registra. Slijedom navedenog da nisu ispunjeni procesni uvjeti da bi sud po ovakvoj tužbi meritorno postupao. Podredno, isti je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužiteljica uz tužbu da nije priložila izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg bi bilo vidljivo je li predmetne nekretnine predstavljaju pomorsko dobro, slijedom čega isti osporava tu tvrdnju tužiteljice. Prije zaključenja predmetnog ugovora Vlada Republike Hrvatske svojom Odlukom o koncesiji pomorskog dobra Klasa: 934- 01/98-02/04 Urbroj: 5030116-98-8 od 15. listopada 1998. utvrdila je granice lučkog područja na način da je ugostiteljsko trgovački kompleks „Marina“ u Vodicama tretiran u cijelosti kao područje koje prema svom načinu korištenja nije u neposrednoj vezi s korištenjem mora i određuje se kao područje van pomorskog dobra, što je potvrđeno i u očitovanju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka Klasa: 342-01/08-01/296 Urbroj: 530-04-08-2 od 12. svibnja 2008., a isto da je potvrdilo i Povjerenstvo za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture – uprava pomorskog prometa svojim rješenjem Klasa: UP/1-342-01/08- 01/156 Urbroj: 530-04-09-1 od 16. lipnja 2009., pri utvrđivanju granice pomorskog dobra na istom području. Vezano uz pitanje vlasništva predmetnih nekretnina drugotuženik navodi da ono nije pravno relevantno za donošenje odluke o ništetnosti ugovora jer da ugovor o otuđenju (eventualno) tuđe stvari nije ništetan. Slijedom navedenog drugotuženik je predložio odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
8. Trećetuženik VLADIMIR SLADOLJEV iz Vodica, tužbu u cijelosti smatra neosnovanom. U konkretnom postupku Republika Hrvatska kao tužitelj da zahtjeva utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga zaključenog između Jadranske banke d.d., s jedne strane, Vodičanke d.d. (čiji su pravni sljednici ovdje tuženici Olympia Vodice d.d. i Hoteli Vodice d.d.), Vodičanke tours d.o.o. i Vladimira Sladoljeva, a koji je bio zaključen 1. listopada 2003., ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, Šibenik, br. OV-7214/2003 od 2. listopada 2003. Iz navedenog Ugovora proizlazi da su Vodičanka d.d. i Vodičanka tours d.o.o. podmirili dio svog duga prema Jadranskoj banci d.d. iznosom koji je na ime kupoprodajne cijene Jadranskoj banci d.d., isplatio Vladimir Sladoljev. Ovdje da se radi o kupoprodajnom ugovoru u kojem način isplate kupoprodajne cijene ima elemente ustupa potraživanja pa bi u slučaju da se takav ugovor proglasi ništetnim presudom iz parnice u kojoj je sudjelovao samo npr. jedan od ugovaratelja, takva presuda ne bi imala utjecaja na one druge supotpisnike koji nisu bili obuhvaćeni tom parnicom, a što da bi bilo nelogično, nepravedno i pravno nedopustivo. Granica pomorskog dobra bila je određena još 1998., dakle, prije sklapanja Ugovora od 1. listopada 2003. Predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora od 01. listopada 2003. iz razloga jer je predmet tog ugovora navodno bila nekretnina koja je prema tvrdnjama tužiteljice bila pomorsko dobro, točnije da je zemljište na kojem je sagrađen predmet Ugovora, pomorsko dobro. Međutim, prema trećetuženiku predmetna nekretnina koja je predmet Ugovora nije pomorsko dobro odnosno ista da u trenutku sklapanja Ugovora svakako nije bila pomorsko dobro pri čemu isti otklanja razlog za ništavost Ugovora od 1. listopada 2003., a na koji se poziva tužiteljica.
8.1. Trećetuženik nadalje navodi da zakon koji je bio na snazi u trenutku sklapanja spornog Ugovora od 1. listopada 2003. i koji je uređivao institut pomorskog dobra bio je Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/1994, 74/1994, 43/1996), a isti je bio na snazi do 14. listopada 2003. Isti da je u člancima 49. i 50. definirao što se smatra pomorskim dobrom i kako se ono određuje. Članak 49. st. 1. Pomorskog zakonika propisuje da je pomorsko dobro dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi pa stoga temeljem st. 2. istog članka i na temelju čl. 50. st. 5, da se može zaključiti da ni morska obala kao dio kopna koja je nastala nasipanjem, nije i ne može biti pomorsko dobro. Isti smatra kako ne bi trebalo biti sporno da se poslovni prostor koji je predmet Ugovora od 01. listopada 2003. nalazi upravo na dijelu kopna koji nije u javnoj pomorskoj upotrebi. Naime, navedeni poslovni prostor da se na nalazi na katu, točno iznad pošte i banke, u kompleksu gdje se još nalaze i tržnica, dućani, ugostiteljski objekti, mjenjačnice i dr. objekti koji nisu u funkciji mora i to otprilike 30-tak metara od granice mora. Pošto se taj poslovni prostor nalazi tamo gdje se nalazi i da isti očito nije u javnoj pomorskoj upotrebi, jasno je da ni taj poslovni prostor, a ni zemljište ispod njega, temeljem samog tada važećeg Pomorskog zakonika, nije predstavljao pomorsko dobro, kao što to nije ni danas.
8.2. Utvrđenjem granice luke posebne namijene 1998. određena je granica pomorskog dobra. Trećetuženik ističe da iako se već temeljem samog gore navedenog Pomorskog zakonika može utvrditi da predmetni poslovni prostor i zemljište ispod njega, u trenutku sklapanja pobijanog ugovora nije bio dio pomorskog dobra, točnim utvrđivanjem granica luke posebne namijene – Luke nautičkog Turizma Vodice, temeljem Zakona o morskim lukama (Narodne novine broj 108/95) i temeljem Uredbe o postupku dodijele koncesije i načinu određivanja granice za luke posebne namijene (Narodne novine broj 108/96) i na kraju temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namijene-luke nautičkog turizma VODICE od 15. listopada 1998. da je to i nedvojbeno potvrđeno. Prethodno je Povjerenstva za granice pomorskog dobra, Šibensko-kninske Županije dalo Mišljenje o granici pomorskog dobra u luci posebne namijene u Vodicama od 22. svibnja 1998., u prilogu kojeg mišljenja je Situacijski plan stvarnog stanja s ucrtanom granicom luke posebne namijene, ACI MARINA VODICE, u Mjerilu 1:1000 također od 22. svibnja 1998. Navedeno mišljenje sa ostalim pratećim dokumentima tadašnji Ured za pomorstvo Šibensko-kninske županije proslijedilo je Ministarstvu pomorstva, prometa i veza podneskom od 01. lipnja 1998. nakon čega je konačno Vlada Republike Hrvatske donijela odluku o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namijene-luke nautičkog turizma VODICE od 15. listopada 1998. Svojom Odlukom o dodijeli koncesije, Vlada Republike je odredila granicu luke, a time nedvojbeno i granicu pomorskog dobra, sve to sukladno Mišljenju i Situacijskom planu Povjerenstva za granice pomorskog dobra Šibensko- Kninske županije od 22. svibnja 1998., a što da proizlazi i iz samog tekstualnog opisa dijela granice luke koji je identičan tekstualnom dijelu granice opisanim u Mišljenju i koji glasi također: '' …iz točke 14 granica se nastavlja točkama 15 i 16 (točke 15 i 16 u naravi predstavljaju rub terase visočije od obale 0,70 m)…''. Isto tako u navedenoj odluci Vlade RH, navedeno je: ''Pomorsko dobro lučko područje iz prethodnog stavka ucrtano je na snimci stvarnog stanja u mjerilu 1:1000 koji čini sastavni dio ove Odluke kao Prilog 2., a ne objavljuje se u "Narodnim novinama." Dakle, pošto je Mišljenje Povjerenstva izdano na temelju čl. 4. Uredbe o postupku dodijele koncesije i načinu određivanja granice za luke posebne namijene, a koji članak propisuje da Mišljenje povjerenstva mora biti u skladu čl. 49. i 50. Pomorskog zakonika (a koji propisuju što se smatra pomorskim dobrom) i pošto je Vlada Republike Hrvatske još 1998. svojom odlukom i potvrdila takvo Mišljenje povjerenstva tada je jasno da je granica luke koji je odredilo Povjerenstvo, ujedno i granica pomorskog dobra, a u kojem pomorskom dobru se definitivno ne nalazi poslovni prostor, a ni zemljište na kojem je sagrađen. Uzimajući u obzir naprijed konkretna tužba da je u cijelosti neosnovana pa istu da treba odbiti, a tužiteljici naložiti da trećetuženiku naknadi trošak parničnog postupka koji da će mu biti prouzročen ovom parnicom. Predmetni tuženik također je prigovorio i promašenoj pasivnoj legitimaciji, kao i prvotuženik i drugotuženik.
9. Tužiteljica je tijekom postupka ustrajala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Na pripremnom ročištu održanom 2. ožujka 2023. označila je vrijednost predmeta spora u iznosu od 53.592,80 eura/ 403.795,00 kuna, a sa kojom vrijednošću su se tuženici suglasili. Nadalje, ista je navela da to što je nekretnina, koja je predmet ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga, (sada) izvan obuhvata pojasa pomorskog dobra, prema rješenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u konkretnom slučaju da nije relevantno, jer da je ista izgrađena na nasipu, koji je po samom zakonu pomorsko dobro. Imajući u vidu činjenicu da je nekretnina oznake kat. čest. br. 7178/20 k.o. Vodice i kat. čest. br. 7233 k.o. Vodice navedena u ugovoru o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga kao i u svim dokumentima kao kat. čest. 7177/20 k.o. Vodice, tužiteljica navodi kako je za zaključiti, da u vrijeme sklapanja ugovora nasip nije niti bio evidentiran u katastarskom operatu, niti u zemljišnim knjigama suda. Međutim, kako se radi o ugostiteljskom-turističkom kompleksu, koji sada ima oznaku 7178/20 k.o. Vodice, da je kat. čest. br. 7177/20 k.o. Vodice odnosno kat. čest. 7178/20 k.o. Vodice "nastala" cijepanjem kat. čest. 7177/1 k.o. Vodice, kulture put, a što da proizlazi iz uvjerenja o uvjetima uređenja prostora broj: 04-6108/1-86 od 26. ožujka 1987. Općinskog komiteta za komunalne poslove, kojem je privitak parcelacioni elaborat za marinu Vodice ovjeren od Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Šibenik. Stranke Ugovora da su znale da je predmet Ugovora pomorsko dobro, što da je i navedeno u Ugovoru, slijedom čega da je takav Ugovor ništetan jer je suprotan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima.
9.1. Tužiteljica je na pripremnom ročištu održanom 11. svibnja 2023. preinačila tužbu u točki II. tužbenog zahtjeva, tako da je umjesto čest.zem. 7177/20, sada označila čest.zem. 7178/20 k.o. Vodice, navodeći da navedenim samo precizira oznaku katastarske čestice na kojoj je položen sporni poslovni prostor jer kada je postavljala tužbeni zahtjev ista da se držala Ugovora stranaka, međutim, da je očito došlo do pogreške u oznaci predmetne čestice. Tuženici su se na istom ročištu usprotivili takvoj preinaci tužbenog zahtjeva, međutim, sud je istu dopustio rješenjem od 11. svibnja 2023, a sve radi svrsishodnog okončanja spora između stranaka, odnosno temeljem odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022, nadalje ZPP). Tužiteljica je predložila da se u dokaznom postupku izvrši uvid u dokumentaciju priloženu u spisu, kao i da se provede uviđaj na licu mjesta te geodetsko vještačenje na okolnost je li predmetna nekretnina – poslovni prostor iz Ugovora o kupoprodaji od 1. listopada 2003. sagrađen na kat.čest. 7178/20 k.o. Vodice (nasip).
10. Tuženici su tijekom postupka ostalih kod svojih odgovora na tužbu. Mišljenja su da je u navedenom postupku bitno utvrditi u kakvom je statusu bila nekretnina koja je bila predmetnom spornog Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga na dan sklapanja tog Ugovora odnosno na dan 1. listopada 2023. tj. je li se ista nalazila izvan ili unutar granica utvrđenog pomorskog dobra. Za iste nije sporno da se predmetna nekretnina nalazi izvan granica utvrđenog pomorskog dobra. Tuženici su predložili da se tijekom postupka izvrši uvid u dokumentaciju priloženu u spisu, dok su prvotuženik i drugotuženik predložili da se provede uviđaj te geodetsko vještačenje na okolnost da se utvrdi točan položaj spornog poslovnog prostora iz Ugovora o kupoprodaji od 1. listopada 2003. u odnosu na granicu luke koja je ujedno i granica pomorskog dobra utvrđena Odlukom Vlade RH od 15. listopada 1998., a koja je donesena na temelju mišljenja o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u Vodicama od 22. svibnja 1998. sukladno skici iz svibnja 1998. koja je prilog tom mišljenju, odnosno na okolnost da li se sporni poslovni prostor nalazi unutar ili izvan granice luke posebne namjene.
11. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl. 219. st. 1. ZPP-a.
12. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu: Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga od 1. listopada 2003. (list spisa 29 do 31), Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. svibnja 1997. (list spisa 32 do 42), Odluka Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – Luke nautičkog turizma Vodice od 15. listopada 1998. (list spisa 137 do 139), Godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Vodica za 2020. (list spisa 145 do 162), Mišljenje Povjerenstva za granice pomorskog dobra Šibensko-kninske županije o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u Vodicama od 22. svibnja 1998. (list spisa 179 do 180), Situacijski plan stvarnog stanja s ucrtanom granicom luke posebne namjene "ACI MARINA VODICE", u mjerilu 1:1000 od 22. svibnja 1998. (list spisa 181), podnesak Ureda za pomorstvo Šibensko-kninske županije od 1. lipnja 1998. (list spisa 182), Rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Povjerenstva za granice od 19. srpnja 2019. o utvrđenju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Vodice (list spisa 187 do 196), povijesni izvadak Državne geodetske uprave od 4. listopada 2011. (list spisa 233), izvadak iz popisa katastarskih čestica od 4. listopada 2011. uz popis promjena od 3. listopada 2011. (list spisa 234 i 235 do 236), izvadak iz zemljišne knjige od 9. lipnja 2008. za kat. čest. 7233 k.o. Vodice (list spisa 238), povijesni zk izvadak z zk.ul. 9364 k.o. Vodice (list spisa 308 do 343), proveden je uviđaj 29. kolovoza 2023. (list spisa 363 do 364), provedeno je geodetsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Pjeru Sladoljevu dipl. ing. geodezije iz Vodica (list spisa 366 do 382), te je usmeno saslušan sudski vještak Pjer Sladoljev dipl. ing. geodezije na ročištu glavne rasprave održane 25. listopada 2023. (list spisa 423 do 424).
13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud deklaratornom odlukom utvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga zaključen između Jadranska banke d.d., Šibenik MB:3019349, s jedne strane, pravnog prednika tuženika Olympia Vodice d.d., OIB: 78759188952, Vodice, Ljudevita Gaja bb i tuženika Hoteli Vodice d.d., OIB:94858559872, Vodice, Grgura Ninskog 1, Vodičanka d.d., Vodice, MB:3026787, Ive Čaće 8 s druge strane, Vodičanka tours d.o.o., Vodice, MB:1190300 s treće strane, Vladimira Sladoljeva, Vodice, JMBG:0907943383311, s četvrte strane, zaključen 1. listopada 2003., ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, Šibenik, br. OV-7214/2003 dana 2. listopada 2003. ništetan, te da naloži trećetuženiku Vladimiru Sladoljevu da nekretninu, u naravi poslovni prostor, položen na katu, površine 145,25m2, koji se sastoji od hodnika, tri prostorije sa sanitarnim čvorom koje se nalaze sa desne strane hodnika, a sa lijeve strane hodnika ulazi u glavnu prostoriju (u naravi noćni klub) prema skici mjesta očevida od 29.08.2003. Pjer Sladoljev, dipl. ing. geod., koja je sastavni dio presude, položen na dijelu ugostiteljsko-trgovačkog kompleksa "Marina" dijelu čest.zem. 7178/20 k.o. Vodice, nasip-pomorsko dobro, preda u posjed tužiteljici slobodnu od osoba i stvari.
14. Pregledom priložene dokumentacije u spisu sud je utvrdio:
- da su 1. listopada 2003. Jadranska banka d.d., Šibenik, Vodičanka d.d., Vodice, Vodičanka tours d.o.o., Vodice i Vladimir Sladoljev iz Vodica zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga, te da su predmetne stranke čl. 1. Ugovora suglasno utvrdile da su 1.) predmet spora sva vlasnička prava i druga prava koja društvo Vodičanka d.d. Vodice ima na dijelu Ugostiteljsko-turističkog kompleksa MARINA kat.čest. 7177/20 i čest.zem. 7233 k.o. Vodice smještene u Vodicama koji se sastoji od više međusobnih povezanih samostalnih objekata i to: skladište, ukupne površine 145,25m2, koje se nalazi na katu iznad prostorija poslovnice Jadranske banke d.d., Šibenik, uključujući i stubište; 2.) da je društvo Vodičanka d.d., Vodice nekretninu opisanu u toč. 1. ovog čl. steklo temeljem dogradnje 1984. godine; 3.) da je nekretnina opisana u točki 1.) izgrađena na pomorskom dobru, 4.) da je nekretnina opisana u točki 1.) navedenog članka vanknjižno vlasništvo Vodičanka d.d., Vodice te je ista u postupku pretvorbe društvenog kapitala društva Vodičanka d.d. Vodice procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, a što je utvrđeno rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa:
UPI-943-01/97-02/114 od 6. svibnja 1997.; čl. 3. Ugovora stranke su uglavile i to točkom 1.) da predmetnim Ugovorom društvo Vodičanka d.d., Vodice prenosi na Vladimira Sladoljeva sva svoja vlasnička prava i druga prava koja ima na nekretnini opisanoj u toč. 1. čl. 1. navedenog Ugovora, točka 2.) određeno je da kupoprodajna cijena iznosi 403.795,00 kuna, da će iz kupoprodajne cijene biti podmiren dio dospjelih dugovanja društva Vodičanka tours d.o.o., Vodice prema Jadranskoj banci d.d., Šibenik (točka 4.), dok su točkom 5.) istog članka stranke ugovorile da su suglasne da danom zaključenja predmetnog ugovora Vladimir Sladoljev stječe sva vlasnička i druga prava koje je društvo Vodičanka d.d., Vodice imalo na nekretnini opisanoj u točk.1. čl. 1. Ugovora;
- da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. svibnja 1997. proizlazi da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Vodičanka, Vodice, temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine broj 19/1991, 83/1992, 94/1993 i 9/1995) objekti Ugostiteljstvo Marina NGP 1.786,46 m2 i Trgovina Marina NGP 916,16 m2, sagrađeni na k.č.br. 7177/20 i 7233 procijenjeni kao ulaganje sukladno odredbi čl. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, dok zemljište nije procijenjeno jer da se radi o pomorskom dobru;
- da je Povjerenstvo za granice pomorskog dobra za Šibensko-kninsku županiju 22. svibnja 1998. dalo mišljenje o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u Vodicama, na način da je u istome točno opisano što sve predmetna granica obuhvaća, prilog kojem Mišljenju je bio i Situacijski plan stvarnog stanja s ucrtanom granicom luke posebne namjene ACI MARINA VODICE , u mjerilu 1:1000 od 22. svibnja 1998.;
- da je Ured za pomorstvo Šibensko-kninske županije Ministarstvu pomorstva, prometa i veza dopisom od 1. lipnja 1998. dostavio prijavu korištenja pomorskog dobra u lukama posebne namjene zajedno sa mišljenjem o granicama pomorskog dobra;
- da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 15. listopada 1998. na temelju čl. 28. st. 3. Zakona o morskim lukama donijela Odluku o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – Luke nautičkog turizma Vodice, te istom preciziralo što obuhvaća pomorsko dobro koje je predmet navedene Odluke;
- da je Povjerenstvo za granice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture 19. srpnja 2019., Klasa:UP/I-342-22/18-01/332, Urbroj:530-03-2-1-19-2, donijelo rješenje o prijedlogu granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Vodice, dio „Obala juričev Ive Cota“, Grad Vodice , koji je na grafičkim podlogama – digitalnom ortofoto – DOF planu i geodetskom situacijskom nacrtu, obje uklopljenim katastarskim planom i obje u mjerilu 1:500, ucrtan i označen crvenom bojom kao spojnom linijom od točke 1 do točke 12, prihvaćen je i za isto područje je utvrđena granica pomorskog dobra;
- da iz povijesnog izvatka Područnog ureda za katastar Šibenik od 4. listopada 2011. proizlazi da je od čest.zem. 7178/1 k.o. Vodice između ostalog formirana čest.zem. 7178/20 u odnosu na koju je uspostavljena katastarska kultura – nasip te da ista zadržava površinu od 4633m2;
- da iz verificiranog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik proizlazi da kat.čest. upisane u zk.ul. 9364 k.o. Vodice i to kat.čest. 7178/20, u naravi nasip, površine 3629 m2, kat.čest.7178/21 u naravi nasip, površine 292 m2, kat.čest.7178/26 u naravi obala, površine 521m2, kat.čest.7178741 u naravi tržnica, površine 443m2 te izgrađeno zemljište, površine 40m2, dakle ukupno 4925 m2, su publicirane kao pomorsko dobro.
15. Rješenjem suda poslovni broj P-143/2022 od 16. svibnja 2023. određeno je izvođenje geodetskog vještačenja na okolnosti je li je predmetna nekretnina – poslovni prostor iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga od 1. listopada 2003. sagrađena na kat. čest. oznake 7178/20 k.o. Vodice (nasip), kao i da se utvrdi točan položaj spornog poslovnog prostora iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga od 1. listopada 2003. u odnosu na granicu luke koja je ujedno i granica pomorskog dobra utvrđena Odlukom Vlade RH od 15. listopada 1998., a koja je donesena na temelju mišljenja o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u Vodicama od 22. svibnja 1998. sukladno skici iz svibnja 1998. koja je prilog tom mišljenju, odnosno da li se taj prostor nalazi unutar ili izvan granice luke posebne namjene.
16. Dana 13. rujna 2023. u spis predmeta zaprimljen je pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Pjera Sladoljeva dipl. ing. geodezije od 8. rujna 2023. Predmetni sudski vještak u svom nalazu je naveo da je nakon provedenog vještačenja pristupio uvidu u službeni digitalni katastarski plan k.o. Vodice i arhiv DGU PUK ŠIBENIK, te je utvrdio da za lokaciju sporne nekretnine postoji nekoliko geodetskih elaborata diobe, i to:
- RN-141/2005 – Ovim elaboratom je izvršena dioba č. zem. 7178/1 na novonastale č. zem. 7178/1, 7178/20 i 7178/21, a formirana je i nova č. zem. 7233 k.o. Vodice. Sastavni dio ovog elaborata je Odluka Vlade RH o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Vodice od 15. listopada 1998., te se u prilogu odluke nalazi Mišljenje o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u Vodicama sa grafičkim prilogom i koordinatama koje odgovaraju onima u navedenoj Odluci Vlade RH,
- RN-8/2010 – Ovim elaboratom je izvršena dioba č. zem. 7175/1, 7178/1, 7178/20, 7178/21 i 7233 k.o. Vodice u skladu sa Rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava Pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka (KLASA, UP/I 342- 01/08-01/156, UR. BROJ: 530-04-09-1, ZAGREB, 16.06.2009.). Pregledano je i Rješenje o prihvaćanju granice pomorskog dobra koje je izdalo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Sektor za pomorsko dobro, morske luke i koncesije, Povjerenstvo za granice (KLASA: UP/I – 342-22/18-01/332, URBROJ: 530-03-2-1-19-2, ZAGREB, 19. srpnja 2019.). Nakon toga vještak je dao odgovor na zadatke koje mu je sud povjerio rješenjem od 16. svibanja 2023., navodeći da se:
1.) Predmetna nekretnina nalazi položena na dijelu č. zem. 7178/20 k.o. Vodice ZU 9364 K.O. VODICE, NASIP, 3629 m2
PL 1357 K.O. VODICE, NASIP, 3629 m2
2.) Č. zem. 7178/20 k.o. Vodice da se u cijelosti nalazi izvan granice luke posebne namjene prema Odluci Vlade RH o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Vodice (donesena na temelju mišljenja o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u Vodicama od 22. svibnja 1998.), te izvan utvrđene granice pomorskog dobra RH, kao i sporni poslovni prostor koji je predmet ovog vještačenja, a koji se nalazi na njenom dijelu.
17. Stranke su uredno zaprimile pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 13. rujna 2023. te se drugotuženik Hoteli Vodice d.d., Vodice podneskom od 9. listopada 2023. očitovao, navodeći da nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvaća u cijelosti te da nema primjedbe na isti. Prvotuženik Olympia Vodice d.d., Vodice i trećetuženik Vladimir Sladoljev su se očitovali na nalaz i mišljenje sudskog vještaka na ročištu glavne rasprave održane 25. listopada 2023. navodeći da je isto stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke slijedom čega da nemaju primjedbi na isto, budući da iz istog proizlazi da se poslovni prostor koji je predmet spornog Ugovora od 1. listopada 2003. nalazi izvan granica luke posebne namjene, odnosno da je isti zvan granica pomorskog dobra koja je utvrđena još 1998.
17.1. Tužiteljica se na istom ročištu također očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći kako iz istog nedvojbeno proizlazi da je predmetna nekretnina položena na nasipu. U srpnju 2023. godine da je stupio na snagu novi Zakon o pomorskog dobru i morskim lukama koji kao i do tada važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje, čl. 6., da je nasip pomorsko dobro. Međutim, važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama odredbom čl. 209. propisuje da postojeća građevina izgrađena na nasipu sukladno valjanoj dokumentaciji, a koji nasip se izuzima iz pomorskog dobra u svom dijelu postaje suvlasništvo Republike Hrvatske i investitora građevina koja je na nasipu-pomorsko dobro izgrađena temeljem valjane dokumentacije. Tužiteljica je nadalje na istom ročištu podneskom precizirala odnosno objektivno preinačila tužbu u točki II. tužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, sve pobliže kao u točki II. izreke ove presude. Tužiteljica je predmetnim podneskom promijenila identitet tj. istovjetnost zahtjeva na način da je dodala riječ „nasip“ što u dosadašnjem tijeku postupka nije bio predmet spora, pa time ni raspravljanja. Tuženici su se navedenoj preinaci usprotivili, međutim, sud je dopustio konkretnu preinaku sve sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i st. 3. ZPP-a, slijedom čega je i odlučio kao u točki I. izreke rješenja, sadržanog u ovoj odluci.
18. Na ročištu glavne rasprave održane 25. listopada 2023. usmeno je saslušan sudski vještak Pjer Sladoljev koji je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog sudu 13. rujna 2023. Pojasnio je, da poslovni prostor koji je predmet vještačenja, a koji se nalazi na katu zgrade poslovne namjene položen na čest. zem. 7178/20 k.o. Vodice, a koja čestica je formirana elaboratom oznake RN-141/2005, temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene. Elaboratom oznake RN-8/2010 iz 2010. godine je izvršena dioba među ostalim i čest. zem. 7178/20 k.o. Vodice u skladu sa rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Isti da je pregledao i rješenje o prihvaćanju granice pomorskog dobra iz 2019. pa je slijedom svega što je navedeno i izrađen pisani nalaz i mišljenja te skica mjesta očevida.
19. Tuženici nisu imali prigovore na iskaz saslušanog sudskog vještaka, kao ni tužiteljica međutim, ista je predložila da sudski vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje, odnosno da isti odgovori na pitanje je li predmetni poslovni prostor označen na skici mjesta očevida upravo isti poslovni prostor koji se navodi u spornom ugovoru o kupoprodaji iz 2003.
20. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP, te je o istima sud odlučio prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju cjelokupnog postupka. Na temelju tako provedenog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
21. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je sporni Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga zaključen između Jadranska banke d.d., Šibenik MB:3019349, s jedne strane, pravnog prednika tuženika Olympia Vodice d.d., OIB: 78759188952, Vodice, Ljudevita Gaja bb i tuženika Hoteli Vodice d.d., OIB:94858559872, Vodice, Grgura Ninskog 1, Vodičanke d.d., Vodice, MB:3026787, Ive Čaće 8 s druge strane, Vodičanka tours d.o.o., Vodice, MB:1190300 s treće strane, te Vladimira Sladoljeva, Vodice JMBG:0907943383311, s četvrte strane, zaključen 1. listopada 2003., a ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, Šibenik, br. OV- 7214/2003, 2. listopada 2003. ništetan jer da je poslovni prostor koji je predmet ugovora izgrađen na nasipu – pomorskom dobru. Prema stavu tužiteljici radi se o nekretnini na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva budući jer je to stvar izvan pravnog prometa – pomorsko dobro - nasip. Navedena činjenica da je ugovornim stranama bila poznata budući da je i u samom Ugovoru od 1. listopada 2003. navedeno da je nekretnina opisana u točki 1.) čl. 1. Ugovora izgrađena na pomorskom dobru, pa posljedično tome sporni ugovor onda i nije bio proveden u zemljišnim knjigama.
22. Pomorsko je dobro bilo je najprije uređeno Zakonom o iskorištavanju luka i pristaništa (Službeni list SFRJ broj 2/1968; Narodne novine broj 52/1971 i 52/1973). Taj je Zakon prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/1994, 39/1975, 17/1977 i 18/1981) koji je propisivao da pomorskim dobrom upravlja općina, da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, a moglo se dati na korištenje u skladu s odlukom općinske skupštine (čl. 4. i 5.). Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima prestao je vrijediti stupanjem na snagu Zakona o morskim lukama (Narodne novine broj 108/1995, 6/1996, 137/1999, 97/2000 i 158/2003) koji se primjenjivao od 5. siječnja 1996. do 15. listopada 2003., dakle isti je bio važeći u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga od 1. listopada 2003. Predmetni Zakon o morskim lukama je propisivao da se granice luke posebne namjene određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke (čl. 28.).
23. Nadalje, Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/1994, 74/1994 i 43/1996), u odredbi čl. 51., a koji je bio važeći u vrijeme kad su tuženici sklopili Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga od 1. listopada 2003., propisivao je da se na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi, već se ono može koristiti samo na temelju koncesije (čl. 51. st. 3. i 59. st. 1. navedenog PZ-a). Člankom 49. Pomorskog zakonika bilo je propisano da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim. U smislu stavka 1. predmetnog članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.
24. Utvrđivanje granica pomorskog dobra provodilo se od 1996. godine sukladno Pomorskom zakoniku, a od 15. listopada 2003., stupanjem na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i Uredbe, došlo je do promjene postupka. Posebno je reguliran i postupak evidentiranja i uknjižbe pomorskog dobra. Dakle, zakonom je uvijek bio propisan način određivanja granica pomorskog dobra, i to u postupku koji nije sudski postupak, u upravnom postupku.
25. U konkretnom slučaju granica luke posebne namijene – Luke nautičkog turizma Vodice, određena je temeljem Zakona o morskim lukama, Uredbe o postupku dodijele koncesije i načinu određivanja granice za luke posebne namijene (Narodne novine broj 108/96) i Odluke Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namijene - Luke nautičkog turizma VODICE od 15. listopada 1998.
26. Zakonom o morskim lukama, u čl. 2, st. 1. točka 3. definiran je pojam luke sa posebnom namjenom pri čemu je navedeno da su među ostalim luke posebne namijene i luke nautičkog turizma, a u čl. 28. st. 2. istog Zakona propisano je da se granice luke posebne namijene na moru i kopnu određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke. Uredbom o postupku dodijele koncesije i načinu određivanja granice za luke posebne namijene je opisana procedura utvrđivanja granice luke za posebne namijene. Slijedom navedenog u čl. 4. st. 1. navedene Uredbe, propisano je da se granica za nove luke posebne namjene i za postojeće luke posebne namjene kojima postojećom odlukom nije utvrđena granica, utvrđuje odlukom o dodjeli koncesije za luku posebne namjene na temelju mišljenja kojeg sukladno članku 2. Zakona o morskim lukama i člancima 49. i 50. Pomorskog zakonika daje stručno povjerenstvo za granice pomorskog dobra koje djeluje pri Županijskom uredu za pomorstvo. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, trgovačko društvo ''Adriatic Croatia International Club'' d.d. je 1998. godine pokrenulo postupak dobivanja koncesije na pomorskom dobru za luku nautičkog turizma Vodice i u sklopu kojeg postupka je od strane Povjerenstva za granice pomorskog dobra, Šibensko- kninske županije dano Mišljenje o granici pomorskog dobra u luci posebne namijene u Vodicama od 22. svibnja 1998., u prilogu kojeg mišljenja je Situacijski plan stvarnog stanja s ucrtanom granicom luke posebne namijene, ACI MARINA VODICE, u Mjerilu 1:1000 također od 22. svibnja 1998. U priloženom situacijskom planu, Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Šibensko-kninske županije utvrdilo je granicu luke, a time i granicu pomorskog dobra u dijelu gdje se snalazi poslovni prostor i zemljište ispod njega, a koji poslovni prostor je bio predmetom spornog Ugovora od 1. listopada 2003. Navedeno mišljenje sa ostalim pratećim dokumentima od strane tadašnjeg Ureda za pomorstvo Šibensko-kninske županije proslijedilo je Ministarstvu pomorstva, prometa i veza podneskom od 01. lipnja 1998., nakon čega je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namijene - Luke nautičkog turizma VODICE od 15. listopada 1998. (Narodne novine broj 38/98), koja odluka je i bila objavljena u Narodnim novinama 21. listopada 1998. Svojom Odlukom o dodijeli koncesije, Vlada Republike je odredila granicu luke, a time i granicu pomorskog dobra, sve to sukladno Mišljenju i Situacijskom planu Povjerenstva za granice pomorskog dobra Šibensko-Kninske županije od 22. svibnja 1998. Nesporno je da je mišljenje Povjerenstva izdano na temelju čl. 4. Uredbe o postupku dodijele koncesije i načinu određivanja granice za luke posebne namijene, koji članak propisuje da mišljenje Povjerenstva mora biti u skladu čl. 49. i 50. Pomorskog zakonika, te nakon što je Vlada Republike Hrvatske 1998. svojom Odlukom i potvrdila takvo Mišljenje povjerenstva to proizlazi da je granica luke koji je odredilo Povjerenstvo, ujedno i granica pomorskog dobra.
27. Kada se naprijed navedeno dovede u vezu s mišljenjem stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva, čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio jer je isti vještačenje proveo savjesno, u skladu sa pravilima znanosti i vještine, te se isto temelji na dokumentaciji priloženoj u spisu kao i dokumentaciji koju je vještak pribavio digitalnim putem, to proizlazi da se sporni poslovni prostor koji je bio predmetnom vještačenja nalazi na dijelu čest.zem. 7178/20 k.o. Vodice, a koja se čest.zem. u cijelosti nalazi i izvan granice luke posebne namjene prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – Luke nautičkog turizma Vodice, a koja je donesena na temelju mišljenja o granici pomorskog dobra u luci posebne namjene u Vodicama od 22. svibnja 1998., kao i izvan utvrđene granice pomorskog dobra Republike Hrvatske. Slijedom navedenog za zaključiti je, da se navedeni poslovni prostor koji je bio predmetom spornog Ugovora od 1. listopada 2003. ne nalazi na nekretnini koja je pomorsko dobro zbog čega onda ni Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga od 1. listopada 2003. nije ništetan.
28. U odnosu navode tužiteljice da se sporni poslovni prostor nalazi na pomorskom dobru odnosno na nasipu, za navesti je kako iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka koji se odnosi na zk.ul. 9364 k.o. Vodice, proizlazi da je u istome između ostalog upisana i nekretnina čest.zem.7178/20 (na kojoj je izgrađen sporni poslovni prostor) u površini od 3629 m2, te da je pod oznaku zemljišta odnosno kulturu navedeno nasip. Predmetno je utvrdio i sudski vještak Pjer Saldoljev u točki 1. svog mišljenja u kojem je naveo da se predmetna nekretnina nalazi položena na dijelu č. zem. 7178/20 k.o. Vodice prema ZU 9364 k.o. Vodice, NASIP, površine 3629 m2, a prema posjednom listu PL 1357 k.o. Vodice, također NASIP, površine 3629 m2. Dakle, isti je samo utvrdio da je i u zemljišnoknjižnom izvatku i u posjednom listu kao kultura za navedenu nekretninu oznake čest.zem. 7178/20 k.o. Vodice upisan "nasip". U konkretnom slučaju nekretnina na kojoj je izgrađen sporni poslovni prostor nije proglašena sastavnim dijelom lučkog područja slijedom čega onda ista na osnovi samog zakona ne ni predstavlja pomorsko dobro. Neovisno o tome što je konkretna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao pomorsko dobro, te da je kao oznaka odnosno kultura iste upisan nasip nije od odlučenog značenja u ovoj pravnoj stvari. Po sili zakona, granica lučkog područja ujedno predstavlja granicu pomorskog dobra. Pomorsko dobro određeno je po samom zakonu, ono se ne konstituira upisom u zemljišnu knjigu i za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi. Upisom u zemljišnoj knjizi, tek se publicira i evidentira ta okolnost. Je li nekretnina pomorsko dobro ili ne, proizlazi iz činjenice može li se ona podvesti pod zakonsku definiciju pomorskog dobra, ovisno o njenom izgledu, položaju i funkciji u prostoru - a ne o tome je li nekretnina upisana kao pomorsko dobru u katastru i zemljišnoj knjizi. Odluka o utvrđivanju granice pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt, budući da je pomorsko dobro definirano zakonom; tom se odlukom samo utvrđuje da je neka nekretnina pomorsko dobro po samom zakonu. Jednako se to odnosi i na rješenja o određivanju lučkog područja, odnosno odluke o davanju koncesije za pojedinu luku. Dakle, sporna nekretnina oznake čest.zem. 7178/20 k.o. Vodice se ne nalaze unutar lučkog područja, čime onda ni nema status zaštićenog općeg dobra, pomorskog dobra. Slijedom čega se onda ukazuju i neosnovani navodi tužiteljice da je sporni poslovni prostor izgrađen na nasipu.
29. Uzimajući u obzir gornja utvrđena sud nije našao da bi Ugovor o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga zaključen između Jadranska banke d.d., Šibenik MB:3019349, s jedne strane, pravnog prednika tuženika Olympia Vodice d.d., OIB: 78759188952, Vodice, Ljudevita Gaja bb i tuženika Hoteli Vodice d.d., OIB:94858559872, Vodice, Grgura Ninskog 1, Vodičanka d.d., Vodice, MB:3026787, Ive Čaće 8 s druge strane, Vodičanka tours d.o.o., Vodice, MB:1190300 s treće strane, Vladimira Sladoljeva, Vodice JMBG:0907943383311, Vodice s četvrte strane, zaključen 1. listopada 2003., ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, Šibenik, br. OV- 7214/2003 dana 2. listopada 2003. bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, a koje razloge, kao razloge ništetnosti ugovora propisuje odredba čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 7/1996 i 112/1999). Budući da sud nije utvrdio ništetnost Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga od 1. listopada 2003. to je odbio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke presude kao neosnovan.
30. Kako sud nije utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke presude, to se onda posljedično ukazuje kao neosnovan i tužbeni zahtjev pod točki II. izreke presude kojom tužiteljica od suda traži da isti naloži trećetuženiku Vladimiru Sladoljevu iz Vodica da tužiteljici preda u posjed nekretninu, u naravi poslovni prostor, položen na katu, površine 145,25m2, koji se sastoji od hodnika, tri prostorije sa sanitarnim čvorom koje se nalaze sa desne strane hodnika, a sa lijeve strane hodnika ulazi u glavnu prostoriju (u naravi noćni klub) prema skici mjesta očevida od 29.08.2003. Pjer Sladoljev, dipl. ing. geod., koja je sastavni dio presude, položen na dijelu ugostiteljsko-trgovačkog kompleksa "Marina" dijelu čest.zem. 7178/20 k.o. Vodice, nasip-pomorsko dobro, u posjed slobodnu od osoba i stvari, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, slijedom čega je onda i u tom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.
31. Za navesti je, da sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede dopuna geodetskog vještačenja po sudskom vještaku Pjeru Sladoljevu na okolnosti je li predmetni poslovni prostor označen na skici mjesta očevida upravo isti poslovni prostor koji se navodi u spornom Ugovoru o kupoprodaji iz 2003. Navedeno iz razloga jer je sama tužiteljica jasno i decidirano postavila tužbeni zahtjev na način da je identificirala nekretninu za koju tvrdi da je bila predmetom spornog Ugovora od 1. listopada 2003. Nadalje, predmetni poslovni prostor je bio pregledan na uviđaju 29. kolovoza 2023. i zadatak vještaka je bio da utvrdi da li se isti nalazi upravo na nekretnini iz tužbenog zahtjeva. Na uviđaju između stranaka nije bilo nikakvog prijepora da je to upravo poslovni prostor koji je i bio predmetom spornog Ugovora, slijedom čega je sud zaključio da dopuna vještačenja tj. nalaza i mišljenja sudskog vještaka u tom pravcu nije potrebna.
32. Nadalje, a u odnosu na prigovorne navode tuženika da se u konkretnom slučaju radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer da tužiteljica tužbom nije obuhvatila sve ugovorne strane Ugovora o kupoprodaji nekretnina i podmirenju dospjelog duga od 1. listopada 2003. jer da se posljedice ništetnosti nužno odnose na sve ugovorne strane nevaljanog pravnog posla, dok da su u takvoj parnici (obzirom na narav i posljedice instituta ništetnosti ugovora) sve ugovoren strane nužni jedinstveni suparničari, za navesti je, kako je tužiteljica tužbom od 31. prosinca 2013. obuhvatila se ugovorne strane predmetnog Ugovora i to Jadransku banku d.d., Šibenik, zatim pravne sljednike ugovaratelja Vodičanke d.d., Vodice tj. Olympia Vodice d.d., Vodice i Hoteli Vodice d.d., Vodice, te je obuhvatila Vodičanka tours d.o.o., Vodice, te Vladimira Sladoljeva iz Vodica. Tijekom postupka nesporno je da je u odnosu na tuženika Vodičanka tours d.o.o., Vodice postupak pravomoćno prekinut jer je navedena prava osoba prestala postojati, a u odnosu na istu postupak nije nastavljen budući da predmetno društvo nije imalo pravnog sljedinika. Nadalje, a u odnosu na tuženika Jadransku banku d.d., Šibenik konkretni postupak je pravomoćno obustavljen sukladno odredbi čl. 215.b st. 2. ZPP-a. Također za navesti je, kako je sud rješenjem poslovni broj P-115/2021-9 od 22. ožujka 2022. obustavio postupak ne samo u odnosu na Jadransku banku d.d., nego i u odnosu na ostale tuženike tj. Olympia Vodice d.d., Hoteli Vodice d.d. i Vladmira Sadoljeva iz Vodica smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenim suparničarima iz čl. 201. ZPP-a u odnosu na koje se predmetni postupak trebao riješiti na jednak način za sve njih. Međutim, drugostupanjski sud je ukinuo je rješenje ovog suda od 22. ožujka 2022., u dijelu koje se odnosilo na obustavu postupka u odnosu na tuženike Olympia Vodice d.d., Hoteli Vodice d.d. i Vladmira Sadoljeva iz Vodica, s uputom da prvostupanjski sud treba uzeti u obzir datum podnošenja tužbe (31.12.2013.) slijedom čega da treba provesti dokazni postupak i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku. Slijedom navedenog, prigovor što su ga istaknuli tuženici nije osnovan, a o čemu je pravno stajalište zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju od 16. rujna 2020. pod poslovnim brojem Pž-1654/2020-6 (toč. 1. obrazloženja) navodeći kako je riječ o jedinstvenim, ali ne i o nužnim suparničarima pa sama činjenica da su u odnosu na jednog tuženika otpale procesne pretpostavke ne znači da se postupak ne može nastaviti u odnosu na preostale tuženike.
33. Sud je odluku o naknadi troškova postupka donio na temelju odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022, nadalje Tarifa, sukladno Tbr.48.toč.3. i Tbr.50. iste), vrijednošću predmeta spora koji iznosi 53.592,80 eura/ 403.795,00 kuna, te sukladno popisanom trošku prvotuženika i drugotuženika (list spisa 425), te trećetuženika (list spisa 430).
34. Prvotuženik OLYMPIA VODICE d.d., Vodice je ukupno na ime troškova postupka zatražio iznos od 7.465,66 eura/ 56.250,00 kuna. Sud je prvotuženiku kao osnovan priznao trošak sastava odgovora na tužbu u vrijednosti 500 boda sukladno Tbr.8/1 Tarife, pristup na ročišta 2.ožujka 2023., 11. svibnja 2023., 29. kolovoza 2023. i 25. listopada 2023., svaki pristup u vrijednosti 500 bodova, sve sukladno Tbr.9/1 Tarife te za sastav podneska od 7. lipnja 2023. u vrijednosti 50 bodova, sukladno Tbr.8/1 Tarife, što ukupno iznosi 5.076,65 eura/ 38.250,00 kuna kojem iznosu treba pribrojiti daljnji iznos od 1.269,16 eura/ 9.562,50 kuna na ime 25% PDV-a sukladno Tbr.42 Tarife što sveukupno iznosi 6.345,81 eura/ 47.812,50 kuna, slijedom čega je onda i odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
34.1. Prvotuženik je odbijen u preostalom dijelu zatraženog troška postupka i to u iznosu od 1.119,84 eura/ 8.437,50 kuna (450 bodova + 25% PDV). Navedeno iz razloga jer sud prvotuženiku nije priznao trošak sastav podneska od 7. lipnja 2023. preko dosuđenog iznosa od ukupno 124,43 eura/ 937,50 kuna, budući je predmetnim podneskom dostavio samo dokaz o plaćenom predujmu za geodetsko vještačenje, pa je sud navedeni podnesak cijenio kao podnesak iz Tbr.8/3 Tarife, a ne kao podnesak iz Tbr.8/1 Tarife, slijedom čega je isti u ovom dijelu zatraženog troška odbijen, jer je sud ocijenio da je neosnovan.
35. Drugotuženik HOTELI VODICE d.d., Vodice je ukupno na ime troškova postupka zatražio iznos od 8.709,93 eura/ 65.625,00 kuna. Sud je drugotuženiku kao osnovan priznao trošak sastava odgovora na tužbu u vrijednosti 500 boda sukladno Tbr.8/1 Tarife, pristup na ročišta 2. ožujka 2023., 11. svibnja 2023., 29. kolovoza 2023. i 25. listopada 2023., svaki pristup u vrijednosti 500 bodova, sve sukladno Tbr.9/1 Tarife, za sastav podneska od 18. travnja 2023. u vrijednosti od 50 bodova sukladno Tbr.8/3 Tarife, te za sastav podneska od 9. listopada 2023. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka) u vrijednosti od 500 bodova sukladno Tbr.8/1 Tarife, što ukupno iznosi 6.072,07 eura/ 45.750,00 kuna kojem iznosu treba pribrojiti daljnji iznos od 1.518,02 eura/ 11.437,50 kuna na ime 25% PDV-a sukladno Tbr.42 Tarife što sveukupno iznosi 7.590,09 eura/ 57.187,50 kuna, slijedom čega je onda i odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.
35.1. Drugotuženik je odbijen u preostalom dijelu zatraženog troška postupka i to u iznosu od 1.119,84 eura/ 8.437,50 kuna (450 bodova + 25% PDV). Navedeno iz razloga jer sud drugotuženiku nije priznao trošak sastav podneska od 18. travnja 2023. preko dosuđenog iznosa od ukupno 124,43 eura/ 937,50 kuna, budući se predmetnim podneskom očitovao na tijek postupka, pa je sud isti cijenio kao podnesak iz Tbr.8/3 Tarife, a ne kao podnesak iz Tbr.8/1 Tarife, slijedom čega je isti u ovom dijelu zatraženog troška odbijen, jer je sud ocijenio da je neosnovan.
36. Trećetuženik je ukupno na ime troškova postupka zatražio iznos od 6.126,61 eura/ 46.160,94 kuna. Sud je trećetuženiku kao osnovan priznao trošak sastava odgovora na tužbu u vrijednosti 500 boda sukladno Tbr.8/1 Tarife, pristup na ročišta 2. ožujka 2023., 11. svibnja 2023., 29. kolovoza 2023. i 25. listopada 2023., svaki pristup u vrijednosti 500 bodova, sve sukladno Tbr.9/1 Tarife, za sastav podneska od 8. ožujka 2023. u vrijednosti od 50 bodova sukladno Tbr.8/3 Tarife, te daljnji iznos od 154,08 eura/ 1.160,92 kuna na ime predujma za troškove geodetskog vještačenja, što ukupno iznosi 5.230,73 eura/ 39.410,92 kuna, slijedom čega je onda i odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.
36.1. Trećetuženik je odbijen u preostalom dijelu zatraženog troška postupka i to u iznosu od 895,88 eura/ 6.750,00 kuna (450 bodova). Navedeno iz razloga jer sud trećetuženiku nije priznao trošak sastav podneska od 8. ožujka 2023. preko dosuđenog iznosa od ukupno 99,54 eura/ 750,00 kuna, budući da se predmetnim podneskom trećetuženik očitovao na tijek postupka, pa je sud isti cijenio kao podnesak iz Tbr.8/3 Tarife, a ne kao podnesak iz Tbr. 8/1 Tarife, slijedom čega je isti u ovom dijelu zatraženog troška odbijen kao neosnovan.
U Zadru 24. studenog 2023.
Sutkinja
Ana Markač
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 8 (osam) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, pismeno, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.
DNA:
- tužitelju putem ŽDO-a u Šibeniku, Građansko-upravnog odjela,
- prvooptuženiku putem punomoćnika,
- drugotuženiku putem punomoćnice,
- trećetuženiku putem punomoćnika,
- u spis.
Broj zapisa: 9-30860-280b9
Kontrolni broj: 0fc24-753bf-2d14c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ANA MARKAČ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
