REPUBLIKAHRVATSKA

OPĆINSKI

SUD U SESVETAMA

Industrijska

cesta

15, Sesvete

Poslovni broj: 7 Pn-5/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice S. N. iz Z, OIB ..., koju zastupa posebna skrbnica majka S. L., a obje zastupaju punomoćnik V. Š. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva i p. d.o.o. iz R., protiv tuženika Centra G., Z, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., u Z. i Grada Z., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., uz Pravobranitelja za osobe s invaliditetom kao umješača na strani tužiteljice, radi utvrđenja diskriminacije i naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka i zastupnika umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 24. studenog 2023., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su u razdoblju od 2009. do 2017. tuženik Centar G.,Z., OIB ..., kao odgojno-obrazovna ustanova koju je pohađala tužiteljica S. N. iz Z., OIB ..., i tuženik Grad Z., Z., OIB ...,kao osnivač Centra G., teško, produljeno i ponovljeno diskriminirali tužiteljicu na osnovi invaliditeta i to Centar G.,neprovedbom mjera razumne prilagodbe zgrade kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti na adresi u Z., u kojoj je bila smještena njegova Podružnica R., a Grada Z., Grad Z., smještanjem Centra G u zgradu neprilagođenu kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, neprovedbom mjera razumne prilagodbe zgrade osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti i neizmještanjem te podružnice Centra G u zgradu prilagođenu kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti čime su joj nanijeli neimovinsku štetu povredom prava osobnosti.

II Nalaže se tuženicima Centru G . Z., OIB ..., i Gradu Z.,, Z., OIB ..., da tužiteljici S. N. iz Z., OIB

..., solidarno plate iznos od 27.000,00 eura / 203.431,50 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da su nepostupanjem utvrđenim u točki I ove izreke tuženici tužiteljicu izravno diskriminirali na osnovi invaliditeta.

IV Nalaže se tuženicima Centru G. Z., OIB ..., i Gradu Z.,, Z., OIB ..., da tužiteljici S. N. iz Z., OIB ..., solidarno namire parnični trošak u iznosu od 9.607,98 eura / 72.391,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna

poena

u

roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 2. lipnja 2015. podnijela tužbu u kojoj navodi da je dijete s težim oštećenjem zdravlja zbog čega je ovisna o pomoći i njezi majke i nužan joj je kontinuirani habilitacijski tretman i specijalističko praćenje te odgoj i obrazovanje u posebnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi. Dalje navodi da joj je rješenjem Grada Z., od 14. prosinca 2009. određeno osnovno školovanje po posebnom planu i programu za učenike s većim teškoćama u razvoju u Centru G. a od početka primjene tog rješenja program školovanja za tužiteljicu se provodio u podružnici R. tuženika Centar G . (dalje u tekstu: Centar G.) na adresi u Z., Prema navodima tužbe prostor te podružnice ne udovoljava infrastrukturnim i prostorno-tehničkim uvjetima za školske prostore i opremu koji su namijenjeni obrazovanju djece s teškoćama u razvoju iz čl. 33 st. 5 i 6 Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/08, 90/10 – dalje: Standard) i čl. 16, 18, 20, 21 i 30 Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenje pokretljivosti (NN 78/13, 153/13 – dalje: Pravilnik) jer su hodnici preuski, a učionice premale za kretanje i boravak djece s teškoćama u razvoju, ne postoji blagovaona s potrebnom infrastrukturom pa djeca za objedovanje koriste jednu učionicu koja je premala da bi svi u njoj mogli objedovati, a postoji i nedostatak rukohvata i opreme u toaletu i ostalim prostorijama. Kako bi se utvrdili infrastrukturni i prostorno-tehnički uvjeti školskog prostora u K. provedeno je osiguranje dokaza kod Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem R1-4/2015 u kojem je vještačenjem utvrđeno da je građevina dotrajala i da je nivo uređenosti i opremljenosti nedostatan i ispodprosječan s obzirom na današnje normative sličnih građevina.

2. Tužiteljica navodi i da su tuženici duže vrijeme bili upozoravani na opisane nedostatke i na potrebu razumne prilagodbe infrastrukture, prostora i opreme individualnim potrebama djece, no do podnošenja ove tužbe nisu poduzeli ništa te su propuštanjem razumne prilagodbe Centar G. i Grad Z. kao njegov osnivač počinili i dalje čine diskriminaciju tužiteljice kao osobe s invaliditetom prema čl. 4. st. 2 Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12 – dalje: ZSD), a sustavnim i dugotrajnim propuštanjem da se djeci s teškoćama u razvoju prema njihovim specifičnim potrebama omogući korištenje javno dostupnih resursa tuženici čine teži oblik diskriminacije odnosno produljenu diskriminaciju u smislu č. 6 st. 1 ZSD-a s tim da potrebna prilagodba za njih ne predstavlja nerazmjeran teret. Tužiteljica ističe da je postojanje odgojno-obrazovne ustanove koja je prilagođena specifičnim potrebama tužiteljice nužno za održavanje i poboljšanje njenog ukupnog psihofizičkog stanja i integraciju u društvo, a izostanak takve ustanove onemogućava tužiteljici i drugoj djeci sa sličnim ili istim potrebama potpuni odgoj i obrazovanje čime se nalazi u bitno nepovoljnijem položaju u odnosu na ostalu djecu u obrazovnom sustavu. U tužbi tvrdi i da je Grad Z. povrijedio svoju zakonsku obvezu da u svom proračunu osigura potrebna sredstva za školu čiji je osnivač, uključujući rashode za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju školskog prostora i opremanje školskih ustanova prema propisanim standardima i normativima, a dodaje i da je tu obvezu mogao izvršiti i tako da Centru G. na korištenje da drugi adekvatni prostor u svom vlasništvu na području Grada Zagreba. S obzirom na produljenu diskriminaciju koju tužiteljica trpi ona potražuje i naknadu neimovinske štete od oba tuženika solidarno.

3. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužiteljica je tražila da se utvrdi da su tuženici propuštanjem razumne prilagodbe povrijedili pravo tužiteljice na jednako postupanje, da im se naloži da poduzmu mjere razumne prilagodbe odnosno izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju prostora te opremanje posebne odgojno- obrazovne ustanove Centar G., Podružnica R. i da joj tuženici solidarno isplate iznos od 111.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

4. Tuženik Grad Z.u svom odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su je tuženici diskriminirali odnosno stavili u nepovoljniji položaj po osnovi invaliditeta ili bilo kojoj drugoj diskriminatornoj osnovi iz ZSD-a u odnosu na drugu osobu u usporedivoj situaciji. Dodaje da iz nalaza i mišljenja iz predmeta R1-4/2015 ne proizlazi da građevina Centra G., podružnica R. nije u skladu s Standardom i Pravilnikom i da Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u svom dopisu od 28. kolovoza 2013. ističe prednosti te građevine. Ovaj tuženik tvrdi da sve kad bi i bilo propušteno da se osobama s invaliditetom u skladu s njihovim specifičnim potrebama omogući korištenje javno dostupnih resursa prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onog tko je to dužan omogućiti, što on osporava, to propuštanje bi moralo imati za posljedicu stavljanje osobe u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji što tužiteljica nije dokazala, a nije ni navela da je stupanj prilagodbe Centra G. manji u odnosu na stupanj prilagodbe drugih odgojno-obrazovnih ustanova. Navodi i da tužiteljica nije dokazala da trpi duševne boli ni da ih joj je prouzročio Grad Z., a nije dokazala ni visinu neimovinske štete. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška. Tijekom postupka ističe da je s obzirom na svoje realne financijske mogućnosti cijelo vrijeme djelovao u smjeru izjednačavanja svih osoba kako bi se postigao propisani standard i tužiteljicu preselilo u adekvatan prostor, da se stalno činila razumna prilagodba i da bi bilo nerazumno i neprimjereno opterećenje da se istovremeno radila prilagodba većih opsega i financiralo projektiranje i izgradnja novog prostora.

5. Tuženik Centar G. je u svojem odgovoru na tužbu istaknuo neurednost tužbe i tužbenog zahtjeva. Dodaje da tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da bi bila diskriminirana po nekom od kriterija iz čl. 1 ZSD-a i nije dokazala namjeru ovog tuženika da postupa na diskriminatoran način. Ističe da nije povrijedio čl. 4 st. 1 ZSD-a jer on nije vlasnik zgrade u kojoj se tužiteljica školuje i ne odgovara za nju pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Dodaje da je izgradnja novog objekta Centra G. planirana u dokumentu “Z., Razvojna strategija Grada Z. – ciljevi i prioriteti razvoja do 2020.” i planirano je preseljenje Centra G. na novu lokaciju u J.u kratkom roku. Smatra da je poduzeo sve mjere koje su mu bile na raspolaganju, a posebno u odnosu na aktivno traženje što boljih rješenja za provedbu nastave, stalnu suradnju s nadležnim uredima Grada Z. i Ministarstvom u iznalaženju nove lokacije te prilagodbu postojeće infrastrukture i prostora potrebama nastave djece s posebnim potrebama u skladu s novčanim sredstvima kojima raspolaže. Dodaje da je sve raspoložive resurse na jednak način učinio dostupnim svoj djeci koja kod njega pohađaju nastavu i da je prema svoj djeci postupao na jednaki način i da tužiteljicu ni na koji način izravno ili neizravno nije dovodio u neravnopravni položaj prema bilo kojem drugom djetetu po nijednoj osnovi iz ZSD-a. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao previsoku. Predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnih troškova. Tijekom postupka ovaj tuženik tvrdi da čl. 21-26 Standarda stupaju na snagu tek 1. siječnja 2023. i da se Pravilnik ne odnosi na zgradu u Koreničkoj 34 jer je napravljena prije i nije rekonstruirana od stupanja na snagu Pravilnika i da u njegovom postupanju nema protupravnosti jer on kao zakupnik prostora nije bio ovlašten vršiti preinake na njemu.

6. Tužiteljica je osporila navode oba odgovora na tužbu i istaknula je da se diskriminacija u konkretnom slučaju očituje u propuštanju razumne prilagodbe i da ona ne tvrdi da je počinjena izravna diskriminacija stavljanjem osobe u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Dodaje i da se radi o težem obliku diskriminacije jer je počinjena kroz dulje vrijeme, da tuženici ne dokazuju da su do podnošenja ove tužbe poduzeli ikakve radnje razumne prilagodbe te da se ono što tuženici navode u svojim odgovorima ne može smatrati radnjama razumne prilagodbe. Ističe i da je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika Centar G. neosnovan jer njegova odgovornost proizlazi da iz toga što obavlja odgojno- obrazovnu djelatnosti kod koje je propustio učiniti radnje razumne prilagodbe, a ne iz vlasništva.

7. U podnesku od 21. svibnja 2018. (listovi 567-586) punomoćnik tužiteljice ističe da se radi i teškom obliku diskriminacije jer je tužiteljica na osnovi invaliditeta bila diskriminirana izravno, produljeno i ponovljeno.

8. Tuženici u podnescima od 6. listopada 2017. (listovi 542-543, Grad Z.) i od 2. siječnja 2018. (list 550, Centar G.) obavještavaju sud da od 27. veljače 2017. Centar G. više ne obavlja svoju djelatnost na adresi Z., jer se preselio na adresu Z., .dok je punomoćnik tužiteljice na ročištu 1. veljače 2018. naveo da je ona u lipnju 2017. završila osmi razred i da od tada nije korisnica Centra G.

9. Tužbenim zahtjevom kako je specificiran u podnesku od 28. rujna 2018. tužiteljica traži da se utvrdi da su tuženici u razdoblju od 2009. do 2017. neprovedbom mjera razumne prilagodbe zgrade kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti i neizmještanjem podružnice R. Centra G. u zgradu prilagođenu kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti teško, izravno, produljeno i ponovljeno diskriminirali tužiteljicu na osnovi invaliditeta pričinivši joj neimovinsku štetu povredom prava osobnosti (točka I), kao i da im se naloži da joj plate naknadu štete u iznosu od 110.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate (točka II). Oba tuženika su istaknuli prigovor zastare u odnosu na ovaj preinačeni tužbeni zahtjev (list 605).

10. Ovaj sud je u ovom predmetu 28. ožujka 2019. donio presudu poslovni broj Pn-80/2019-75 kojom je odbijen tužbeni zahtjev iz prethodne točke ovog obrazloženja i tužiteljici je naloženo da tuženicima namiri parnični trošak. Županijski sud u D. je presudom poslovni broj Gž-462/2019-11 od 24. veljače 2021. odbio žalbe stranaka i potvrdio presudu ovog suda. Povodom revizije tužiteljice Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev-738/2021-2 od 19. listopada 2021. ukinuo obje presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-80/2019-98 od 13. siječnja 2021. (str. 719-720) prihvaćeno je sudjelovanje Pravobranitelja za osobe s invaliditetom kao umješača na strani tužiteljice. Umješač je tijekom postupka naveo da, neovisno o njegovim mogućnostima, nije prihvatljivo da je Grad Z. tek nakon 7 i pol godina premjestio tužiteljicu i ostale korisnike u adekvatni prostor, a dodao je da je Centar G. kao zakupnik prostora u R. mogao izvršiti poboljšice u skladu sa Zakonom o vlasništvu.

12. Nakon ukidne odluke tužiteljica je u podnesku od 13. veljače 2023. preinačila tužbeni zahtjev iz podneska od 28. rujna 2018. tako što je u točki I dodala da joj je počinjena povreda prava na nediskriminaciju, prava na pristupačnost, prava na jednakost, prava na ravnopravnost i prava na razumnu prilagodbu građevina kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, a u točki II je zatražila isplatu naknade štete u iznosu od 27.000,00 eura solidarno od oba tuženika sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

13. Tuženici su se protivili ovoj preinaci, a ako je sud dopusti, istaknuli su prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio. Na ročištu 10. listopada 2023. sud je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 13. veljače 2023. u odnosu na točku II jer je ova specifikacija izvršena nakon objave pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020 kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH-a od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50 % jer se radi o okolnosti na koju stranke nisu nikako mogle utjecati pa su ispunjeni uvjeti iz čl. 191 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) za prihvaćanje ove preinake. U odnosu na točku I tužbenog zahtjeva preinaka nije prihvaćena jer se ona odnosi na nabrajanje prava za koja se tvrdi da su tužiteljici povrijeđena postupanjem tuženika što je tužiteljica mogla postaviti već u tužbi, a svakako prije zaključenja prethodnog postupka i nije ispunjen uvjet iz čl. 191 st. 2 ZPP-a da se prihvati preinaka i u ovom dijelu.

14. Sud je pročitao isprave u spisu i to: nalaz i mišljenje Centra (listovi 5-6), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu i njen zdravstveni karton (listovi 8-11, 179- 426, 434-438), rješenje Grada Z., Gradski ured Klasa: UP/I-602-02/09-01/101, Urbroj: 251-10-52-09-2 od 14. prosinca 2009. (list 12), izvadak iz sudskog registra (list 13), dopise (listovi 14, 107, 118-130, 155-157, 175-177), nalaz i mišljenje iz predmeta R1-4/2015 (listovi 20-33) s fotografijama (listovi 34-103) i skicom tlocrta prizemlja (list 104), rodni list (list 134), zaključak o objavi Poziva za iskazivanje interesa radi zakupa poslovnog objekta za potrebe smještaja Centra G.na području Grada Z. (listovi 135-139, 172), Odluku o utvrđivanju normativa prostora i opreme građevina škola, građevina školskih sportskih dvorana i školskih vanjskih igrališta (listovi 143- 144), presudu o razvodu braka (listovi 145-147), izvadak iz Z. (listovi 154, 172-174), izvješće o provedbi Državnog pedagoškog standarda (listovi 158- 160), dokumentaciju koja se odnosi na lokaciju (listovi 544-548). Proveden je očevid (list 170) na adresi Z., uz sudjelovanje ravnatelja Centra G. Ž. K. i stalnih sudskih vještaka za građevinu dipl. ing. D. Š. i za medicinu dr. Š. M. koji su izradili pisane nalaze i mišljenja (listovi 441-442, 445, 447-532) i vještak Š. se dodatno pisano očitovao na prigovore tuženika (listovi 553-557), vještak Mijić je dopunio svoj nalaz i mišljenje (list 590) i oba vještaka su se usmeno očitovala na ročištima (listovi 606, 632).

15. Nije izveden dokaz saslušanjem majke tužiteljice S. L., zakonskog zastupnika Centra G. Ž. K. i svjedoka M. A. P., V. B., B. G., J. J., G. L., M.

V., B. V., D. V., S. Š., Lj. K., Ž. Č., M. Đ., M. M. i M. V.jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu. Dokazi koje je Centar G. predlagao u podnesku od 5. travnja 2023. nisu prihvaćeni jer su predloženi u fazi glavne rasprave protivno čl. 299 st. 2 ZPP-a.

16. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan osim u odnosu na dio o kojem je odlučeno u točki III izreke ove presude.

17. U ponovljenom postupku sud je u skladu s čl. 315 st. 3 ZPP-a odlučio da se neće ponovno provoditi izvedeni dokazi nego su pročitani zapisnici o izvedenim dokazima.

18. Tužiteljica koja je rođena ...,. postala je punoljetna tijekom postupka pa kako je u samoj tužbi navedeno da ona pati, između ostalog od mentalne retardacije i tetrapareze s oštećenjem gornjih ekstremiteta, u postupku se pojavila sumnja je li tužiteljica potpisala punomoć od 10. ožujka 2023. (list 830) i je li poslovno sposobna pa je rješenjem od 11. travnja 2023. sud naložio tužiteljici da plati predujam za provođenje medicinskog vještačenje kako bi se utvrdila njena poslovna sposobnost. U podnesku od 13. travnja 2023. tužiteljica je odbila platiti taj predujam pa je sud dopisom od 21. travnja 2023. pozvao tuženike da oni plate taj predujam što su oni i učinili. Rješenjem od 23. svibnja 2023. određeno je provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za medicinu dr. G. M. i on je u svojem pisanom nalazu i mišljenju (str. 851-854) utvrdio da tužiteljica nema potrebnu poslovnu sposobnost da bi bila parnično sposobna i da nije sposobna shvatiti značenje izdavanja punomoći ni značenje uspjeha ili neuspjeha u ovom sporu. Uz podnesak od 2. lipnja 2023. tužiteljica je dostavila rješenje zavoda Područni ured N. Z. od 25. svibnja 2023. (str. 849-850) kojim je tužiteljici kao posebna skrbnica postavljena njena majka S. L. i ona je tim rješenjem ovlaštena u ime tužiteljice S. N. potpisati posebnu - specijalnu punomoć za zastupanje i za naplatu troškova postupka Odvjetničkom društvu V. i partneri d.o.o. u ovom predmetu, a dostavila je i tu punomoć (str. 848). Dostavom rješenja o postavljanju posebnog skrbnika i posebne – specijalne punomoći uklonjen je nedostatak u odnosu na poslovnu i parničnu sposobnost tužiteljice.

19. Sud nije prihvatio prijedlog oba tuženika da se tužiteljici postavi privremeni zastupnik jer prema ocjeni suda između tužiteljice i njene zakonske zastupnice – posebne skrbnice majke S. L. ne postoje suprotni interesi, naime obje su zainteresirane za uspjeh tužiteljice u ovom sporu pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 84 st. 2 t. 2 i st. 5 ZPP-a za postavljanje privremenog zastupnika tužiteljici. Okolnost da je tuženik Centar G. protiv S. L. podnio kaznenu prijavu zbog krivotvorenja punomoći od 10. ožujka 2023. ne utječe na ovlaštenje S. L. da u ovom postupku kao posebni skrbnik zastupa tužiteljicu.

20. Među strankama nije sporno da je tužiteljica osoba s invaliditetom ovisna o pomoći i njezi drugih u obavljanju svojih životnih aktivnosti i da je od 2009. do kraja školske godine u lipnju 2017. pohađala osnovno školovanje po posebnom planu i programu za učenike s većim teškoćama u razvoju u Centru G., a takvo pohađanje je određeno rješenjem Grada Z., ureda Klasa: ...,, Urbroj: ...,od 14. prosinca 2009. (list 12). Nije sporno ni da se to školovanje tužiteljice provodilo u Podružnici R, Centra G.na adresi Z., sve do veljače 2017. kad je Centar G, svoju djelatnost preselio na adresu Z., Nije

sporno ni da je Grad Z. osnivač Centra G. što proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra (list 13). Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, njegova visina i je li nastupila zastara.

21. Predmet ovog spora je, kako je to navedeno u ukidnom rješenju poslovni broj Rev-738/2021-2, zahtjev tužiteljice za zaštitu od diskriminacije zbog neprilagodbe objekta namijenjenog za odgoj i obrazovanje djece s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću njihovim potrebama u kojem je ona boravila radi školovanja u razdoblju od 2009. do 2017., koji se nalazi u Z., i zbog kojih nedostataka ona nije mogla samostalno pristupati u taj objekt upravljajući invalidskim kolicima, nije se mogla samostalno kretati hodnicima, samostalno koristiti WC i slično pa je potrebno ocijeniti je li tužiteljica bila diskriminirana odnosno je li u takvim okolnostima, u usporedbi s drugom djecom koja su pohađala osnovnu školu i nisuosobe s invaliditetom, imala jednak položaj i uvjete tj. je li tužiteljici, prema njenim mogućnostima, bio omogućen pristup i kretanje u objektu u kojem je boravila radi školovanja, kao što je to bilo djeci bez invaliditeta u objektima u kojima se ona školuju. S obzirom na to, sud nije posebno ocjenjivao provedeno medicinsko vještačenje jer je ono provedeno više u smjeru kako je tužiteljici bili omogućeno školovanje u objektu ..., a tužiteljica ne tvrdi da bi joj bilo onemogućeno školovanje.

22. Na očevidu provedenom 2. rujna 2016. na adresi Z., (list 170) utvrđeno je da se za ulaz i izlaz iz zgrade mogu koristiti dva nasuprotna ulaza s dvokrilnim vratima s tim da se oba krila moraju otvoriti da bi kroz njih mogla proći invalidska kolica.

23. U ovom predmetu građevinsko vještačenje proveo je stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. D. Š. koji je i u predmetu osiguranja dokaza Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj R1-4/2015 proveo to vještačenje. U tom predmetu očevid je proveden na lokaciji Podružnice R. Centra G. u Z., 15. siječnja 2015. i u nalazu i mišljenju danom u tom predmetu (listovi 20-104) ovaj vještak je utvrdio da se radi o građevini koja je starijeg datuma gradnje i da je u vrijeme gradnje bila prosječnog nivoa uređenosti i opremljenosti. Na dan očevida ta je građevina dotrajala, nivo uređenosti i opremljenosti je nedostatan i ispodprosječan s obzirom na sadašnje normative gradnje sličnih građevina. Na fotografijama je vidljivo da se radi o prizemnici.

24. U nalazu i mišljenju danom u ovom predmetu nakon očevida održanog 2. rujna 2016. građevinski vještak je ponovio navode iz vještačenja u predmetu osiguranja dokaza i još je utvrdio da prostor Centra G., Podružnica R. na adresi Z ne zadovoljava uvjete nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti iz Pravilnika jer su ulazni prostori izvedeni bez oznaka pristupačnosti, taktilnih crta vođenja, nedostaju rukohvati ili nisu propisno izvedeni; hodnici su preuski za nesmetano kretanje osoba s invaliditetom, a širinu hodnika dodatno smanjuju radijatori koji su izvedeni s drvenim zaštitnim maskama izvan niša u zidovima; prostorije za rad i boravak korisnika centra nisu označene na propisani način oznakama pristupačnosti, nisu izvedene taktilne crte vođenja za slijepe i slabovidne osobe, u prostorijama nije

omogućeno slobodno kretanje invalidskih kolica zbog nedostatka prostora, na prozorima nedostaju mehanizmi za otvaranje prilagođeni osobama s invaliditetom; sanitarne prostorije su nedostatno opremljene čime je onemogućeno normalno obavljanje potreba korisnika centra – nedostaju preklopni držači za ruke s pristupačne strane WC školjke, pokretač uređaja za ispuštanje vode postavljen je previsoko, ne postoji mehanizam za alarmiranje u slučaju poziva u pomoć i oprema električnih instalacija nije izvedena na propisani način u kontrastu s podlogom, a prekidači su postavljeni na neprimjerenu visinu za osobe u invalidskim kolicima. Građevinskim vještačenjem je također utvrđeno da taj odgojno obrazovni prostor ne zadovoljava normative prostora i opreme građevina škola, školskih sportskih dvorana i školskih vanjskih igrališta prema Odluci o utvrđivanju normativa prostora i opreme građevina škola, građevina školskih sportskih dvorana i školskih vanjskih igrališta od 18. travnja 2013. (dalje: Odluka). Prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka radni prostor učionica ne zadovoljava Standard jer su radni prostori u kojima se provodi rehabilitacija i odgojno-obrazovni rad s učenicima (skupina do 10 učenika) sniženih intelektualnih sposobnosti, sa senzoričkim i motoričkim oštećenjem vida, sluha, s glasovno-govorno-jezičnim teškoćama, motoričkim oštećenjima i kroničnim bolestima površinom manji od zahtijevanih 30 m[2] odnosno 15 m[2] .

25. Ovaj vještak se pisano detaljno očitovao na prigovore tuženika Centra G. (listovi 553-557) u kojem je detaljno pojasnio da je on svoj nalaz i mišljenje napravio u skladu sa zadatkom koji mu je sud dao u rješenju od 19. listopada 2016. (listovi 427-428), a prilikom usmenog očitovanja na ročištu 24. rujna 2018. (list 606) je dodao da je građevina na lokaciji Z., s obzirom na zatečeno stanje na očevidu i na materijal od kojeg je građena sigurno izgrađena prije 2009., ali da ne nema točan podatak kad je izgrađena.

26. Primjedbe tuženika da očevid nije proveden na adresi u Z. gdje se Centar G. preselio početkom 2017. su bespredmetne jer tužiteljica tvrdi da je objekt u neadekvatan za pristup i boravak osoba s invaliditetom i taj objekt je predmet spora, a ne lokacija u 16 koju i tužiteljica smatra primjerenom potrebama osoba s invaliditetom jer nakon tog preseljenja svojim tužbenim zahtjevom više ne traži poduzimanje mjera razumne prilagodbe.

27. Sud je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni objektivno i stručno na temelju dokumentacije u spisu i zapažanja i mjerenja obavljenih na očevidu, vještak je u cijelosti izvršio zadatak koji mu je sud dao, a prigovore tuženika otklonio je svojim pisanim i usmenim očitovanjem nakon čega tuženici više nisu imali nikakve primjedbe.

28. Na temelju provedenog građevinskog vještačenja u osiguranju dokaza i ovom predmetu te provedenog očevida sud je utvrdio da je građevina u Z., starijeg datuma gradnje, da je u vrijeme gradnje bila prosječnog nivoa uređenosti i opremljenosti i da je ta građevina dotrajala, a njen nivo uređenosti i opremljenosti je nedostatan i ispodprosječan s obzirom na sadašnje normative gradnje sličnih građevina. Utvrđeno je i da se radi o prizemnici u koju se ulazi kroz dvokrilna vrata koja su preuska za prolazak invalidskih kolica pa je za prolazak

osobe u invalidskim kolicima potrebno otvarati obje vratnice, da u ulaznim prostorima nema oznaka pristupačnosti, taktilnih crta vođenja, nedostaju rukohvati ili nisu propisno izvedeni, da su hodnici preuski za nesmetano kretanje osoba s invaliditetom, osobito u dijelu u kojem su postavljeni radijatori sa zaštitnim drvenim maskama, da su električni prekidači postavljeni na neprimjerenu visinu za osobe u invalidskim kolicima, zatim da u prostorijama za rad i boravak korisnika nema propisanih oznaka pristupačnosti i taktilnih crta vođenja za slijepe i slabovidne i da zbog nedostatka prostora u njima nije omogućeno slobodno kretanje invalidskih kolica. Također je utvrđeno i da na prozorima nedostaju mehanizmi za otvaranje prilagođeni osobama s invaliditetom, da su sanitarne prostorije nedostatno opremljene čime je onemogućeno normalno obavljanje potreba korisnika centra jer nedostaju preklopni držači za ruke s pristupačne strane WC školjke, pokretač uređaja za ispuštanje vode postavljen je previsoko, ne postoji mehanizam za alarmiranje u slučaju poziva u pomoć.

29. U dopisu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom od 28. kolovoza 2013. (list 14) upućenom tužiteljičinoj majci navedeno je da je održan sastanak u prostorima Podružnice R. 23. kolovoza 2013. na kojem su sudjelovali i predstavnici Pravobraniteljice i da je tada izvršen obilazak prostora u kojima borave i kreću se učenici Centra G. Tom prilikom je primijećeno da su prostori skučeni za postojeći broj djece, da su hodnici preuski posebno u dijelu gdje su radijatori, a u tom dopisu Pravobraniteljica ne ističe prednosti te građevine u smislu da su to prednosti koje bi njen ured utvrdio, kako to tvrdi tuženik Grad Z. u svom odgovoru na tužbu, nego navodi tj. citira što su djelatnici Centra G. istaknuli kao prednosti.

30. Iz navedenog pod točkama 28. 29. ovog obrazloženja proizlazi da tužiteljica kao osoba s invaliditetom koja se kreće u invalidskim kolicima i koja je o tom objektu boravila radi školovanja tijekom osam godina, od 2009. do 2017., nije mogla samostalno pristupati u taj objekt, nije se mogla neometano kretati po hodnicima ni prostorijama za rad i boravak ni samostalno koristiti sanitarni čvor čime joj je onemogućeno korištenje tog objekta za razliku od osoba bez invaliditeta odnosno osoba koje se ne kreću u invalidskim kolicima.

31. Prema čl. 9 st. 1 ZSD-a zabranjena je diskriminacija u svim pojavnim oblicima, a prema čl. 4 st. 2 ZSD-a diskriminacijom u smislu tog zakona smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti. Prema čl. 2 Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (NN MU 6/07, 5/08) razumna prilagodba znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se takvo što u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima.

32. Prema ocjeni ovog suda tužiteljica je u ovom postupku učinila vjerojatnim da je došlo do njene diskriminacije time što je 8 godina zbog školovanja koristila i boravila u objektu koji nije prilagođen osobama s invaliditetom, konkretno, osobama u invalidskim kolicima pa je tada u skladu s čl. 20 st. 1 ZSD-a na tuženicima teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije.

33. Iz dopisa predsjednice Gradske skupštine, Centra G., i ureda (listovi 118- 130) proizlazi da se ravnatelj Centra G. Ž. K. tijekom 2007. i 2008. obraćao Gradu Z. tj. uredu radi dodjele zemljišta susjednog parceli na kojoj se nalazi njihov objekt u R. kako bi se na obje parcele izgradio novi centar koji bi adekvatno mogao zadovoljiti školovanje djece s posebnim potrebama, 2012. se obraćao radi dodjele prostora na adresi u Z. kako bi se u njega preselili učenici koji obavljaju školovanje na adresi ...,jer da je taj objekt u lošem stanju, a 2014. je iz istog razloga molio da se omogući preseljenje učenika iz objekta na neku bolju i primjereniju lokaciju, a ta molba je upućena i uredu Grada. Iz očitovanja ravnatelja Centra G. iz 2015. proizlazi da je za preseljenje s lokacije u ponuđen prostor u J., koji je ocijenjen zadovoljavajućim, no nije poznato je li došlo do tog preseljenja. Iz svih dopisa proizlazi da ravnatelj Centra G. objekt u smatra nezadovoljavajućim s obzirom na potrebe učenika s invaliditetom.

34. Iz dopisa Centra G. i ureda iz 2012. (listovi 155-157) proizlazi da su na lokaciji Centra G. u izvedeni radovi sanacije kosog krova dok iz njihovih dopisa iz 2013. i 2014. (listovi 175-177) proizlazi da su na istoj lokaciji provedeni radovi sanacije uljovoda od spremnika goriva do kotlovnice, ispitivanja električnih instalacija i ispitivanja gromobranskih instalacija.

35. Prema ocjeni ovog suda radovi na krovištu, kotlovnici i ispitivanje električnih i gromobranskih instalacija na objektu ne mogu se smatrati aktivnostima razumne prilagodbe koje bi bile poduzimane radi prilagođavanja objekta osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Isto tako ni nekoliko dopisa tj. molbi koje je Centar G. uputio Gradu Z. radi preseljenja i dodjele drugog adekvatnog prostora upućenih u razmaku od nekoliko godina ne mogu se podvesti pod aktivnosti u cilju razumne prilagodbe.

36. Građevinski vještak je u svom nalazu i mišljenju kao razumnu prilagodbu prostora u odnosu na objekt predložio ugradnju oznaka pristupačnosti, taktilnih crta vođenja, mehanizma za otvaranje prozora i vrata prilagođenih osobama s invaliditetom, izvedbu rukohvata, ugradnju preklopnih držača za ruke s pristupačne strane WC školjke, ugradnju pokretača uređaja za ispuštanje vode na primjerenu visinu za osobe u invalidskim kolicima i ugradnju mehanizama za alarmiranje u slučaju poziva u pomoć i sl.

37. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da proširenje hodnika nije moguće bez rušenja zidova, no moguće je radijatore u hodniku zamijeniti užim modelima čime bi se olakšalo kretanje u invalidskim kolicima. Navedene su i brojne mogućnosti za prilagodbu prostora pa bi se tako zamjenom uskih dvokrilnih ulaznih vrata jednokrilnim širokim vratima tužiteljici omogućio samostalni ulazak u objekt, sanitarni čvorovi bi se mogli prilagoditi za samostalno korištenje osobama s invaliditetom ugradnjom potrebnih ručki oko WC školjke, spuštanjem vodokotlića nadohvat ruku, ugradnjom mehanizma za pozivanje u pomoć. Moguće je i ugraditi mehanizme za otvaranje prozora prilagođene osobama s invaliditetom i rukohvate.

38. Iz građevinskog vještačenja proizlazi da se nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti u skladu s odredbama Pravilnika, Odluke i Standarda ne može ostvariti bez značajnijih građevinskih radova ili bez promjene lokacije, no da se predloženim prilagodbama prostora ipak mogao olakšati boravak osoba u objektu. Tuženici međutim tijekom postupka nisu dokazali da su poduzeli makar i jednu od prilagodbi koje je predložio građevinski vještak kako bi se objekt prilagodio djeci s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću tijekom gotovo osam godina koliko se tužiteljica školovala na toj lokaciji čime bi joj se olakšao boravak i kretanje u tom objektu, a zahvati koje je vještak predložio nisu složeni pa samim time ne bi predstavljali nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje za tuženika, kako za Grad Z. kao osnivača Centra G. tako ni za sam Centar G. Tuženik Centar G. nije vlasnik spornog objekta,no on je pasivno legitimiran u ovoj parnici jer je sve do 2017. bio korisnik tog prostora u kojem je obavljao odgojno- obrazovnu djelatnost i mogao je provesti predložene mjere prilagodbe pribavljajući potrebna novčana sredstva od svog osnivača, a slanje nekoliko dopisa tijekom tog dugog razdoblja u kojima ukazuje na neprimjernost objekta nikako nije maksimum kojeg je ovaj tuženik mogao dati da se osobama s invaliditetom omogući samostalni pristup i korištenje tog objekta odnosno da im se osigura drugi odgovarajući objekt. Uzimajući u obzir da je Grad Z. glavni grad i gospodarsko sjedište H., da je općepoznata činjenica da u svom vlasništvu ima veći broj nekretnina na području Z. i da ostvaruje nemale prihode od poreza na dohodak i prireza na njega, prema ocjeni ovog suda čak ni ishođenje drugog primjerenog prostora za potrebe boravka i školovanja djece s invaliditetom u Centru G. čiji je osnivač za Grad Z. ne bi predstavljalo neprimjereno opterećenje.

39. Zbog toga što tuženici nisu uopće poduzeli ikakve mjere razumne prilagodbe prostora tužiteljica kao tada dijete s invaliditetom nije mogla samostalno pristupiti i kretati se u tom objektu u kojem je boravila radi školovanja, s čime se djeca bez invaliditeta u objektima u kojima se ona školuju, uz sve poznate nedostatke školskih objekata u Hrvatskoj, ipak nisu morala svakodnevno suočavati pa je sud utvrdio da je tužiteljica bila diskriminirana u smislu čl. 4 st. 2 ZSD-a jer su tuženici tužiteljici kao osobi s invaliditetom, sukladno njenim specifičnim potrebama, propustili omogućiti korištenje javno dostupnih resursa i sudjelovanje u javnom i društvenom životu prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti.

40. Diskriminacija kojoj je tužiteljica bila izložena je teži oblik diskriminacije iz čl. 6 st. 1 ZSD-a jer je počinjena kroz dulje vrijeme, tijekom osam godina školovanja, od 2009. do 2017. pa se radi o produljenoj diskriminaciji i jer joj je tužiteljica bila izloženo svakodnevno pa je počinjena više puta tako da se radi i o ponovljenoj diskriminaciji. Međutim, ne radi se o izravnoj diskriminaciji kako to smatra tužiteljica jer je prema čl. 2 st. 1 ZSD-a izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz čl. 1 st. 1 ZSD-a, među kojima je i invaliditet, kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a propuštanje poduzimanja mjera razumne prilagodbe i neosiguravanje drugog prostora u kojem bi Centar G. obavljao svoju djelatnost i koji bi bio prilagođen potrebama osoba s invaliditetom ne može se smatrati postupanjem koje je uvjetovano upravo invaliditetom korisnika Centra Goljak. Sud je stoga u točki I presude utvrdio da su tuženici tužiteljicu teško, produljeno i ponovljeno diskriminirali na osnovi invaliditeta na način pobliže opisan u točki I izreke, a u točki III izreke odbio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da su je tuženici izravno diskriminirali kao neosnovan.

41. Tijekom postupka tuženici ističu da Pravilnik i Standard nisu bili na snazi u vrijeme izgradnje objekta što je točno, no to nije odlučno u ovom predmetu jer ta okolnost ne oslobađa tuženike od odgovornosti za diskriminaciju koja je tužiteljici počinjena jer je svakodnevno za vrijeme školovanja boravila u prostoru kojem nije mogla samostalno pristupiti i kretati se u njemu čime joj je kao osobi s invaliditetom, sukladno njenim specifičnim potrebama, onemogućeno korištenje javno dostupnih resursa i sudjelovanje u javnom i društvenom životu.

42. Time što tužiteljica svakodnevno tijekom gotovo 8 godina koliko se školovala na adresi ..., nije mogla samostalno upravljajući invalidskim kolicima pristupati u taj objekt i kretati se u njemu te nije mogla samostalno koristiti WC, što su problemi s kojima se ostala školska djeca koja nemaju invaliditet nisu morala suočavati za vrijeme svog školovanja, ona je bila ne samo diskriminirana, nego joj je time povrijeđeno i njeno dostojanstvo tako da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO) i ona u skladu s čl. 11 ZSD-a ima pravo na naknadu pretrpljene neimovinske štete.

43. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužiteljica pretrpjela sud je uzeo u obzir da je tužiteljica ovoj diskriminaciji bila izložena dulje razdoblje, tijekom gotovo 8 godina i da joj je bila izložena svakodnevno u tom razdoblju jer je u objektu u Koreničkoj 34 pohađala školu pa se radi o teškom obliku diskriminacije, a uzeti su u obzir i cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sud se pritom vodio Orijentacijskim kriterijima sadržanim u pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020 kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH-a od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50 % jer se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Uvažavajući sve navedene okolnosti prema ocjeni suda iznos od 27.000,00 eura / 203.431,50 kn koji tužiteljica potražuje svojim tužbenim zahtjevom predstavlja pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koja je tužiteljici počinjena utvrđenim propuštanjem tuženika u točki I izreke presude.

44. Tuženici su tijekom postupka isticali prigovor zastare jer je tužiteljica preinačavala svoj tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za utvrđivanje diskriminacije i u odnosu na zahtjev za naknadu štete. Zastara se prema čl. 225 ZOO-a odnosi na tražbine ili prema čl. 227 ZOO-a na pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine tako da se ona ne odnosi na zahtjev za utvrđivanje diskriminacije, a tuženici nigdje ne tvrde da bi postojao ikakav rok za podnošenje tužbe za utvrđivanje diskriminacije tako da taj zahtjev nije u zastari.

45. U odnosu na zahtjev za naknadu štete tužiteljica je u tužbi potraživala iznos od 110.000,00 kn kojeg je u podnesku od 13. veljače 2023. povisila na 27.000,00 eura. Zastara, prema praksi Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, a da bi primjena rokova zastare bila u skladu s Ustavom R. H. (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 – dalje: EKLJP), potrebno je utvrditi je li primjena roka zastare bila predvidljiva za tužiteljicu i to s obzirom na mjerodavno pravo, sudsku praksu kao i konkretne okolnosti pojedinog predmeta (tako i rješenje Ustavnog suda RH broj U-III-5678/2012 od 15.travnja 2020.). U konkretnom slučaju činjenica je da je tužiteljica preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon donošenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda R. H. od 15. lipnja 2020., a u trenutku podnošenja tužbe tužiteljica nije mogla predvidjeti da će doći do izmjene Orijentacijskih kriterija pa nije ni mogla postaviti tužbeni zahtjevu u skladu s novim Orijentacijskim kriterijima. Stoga bi računanje početka tijeka zastarnog roka za potraživanje naknade štete iz čl. 230 ZOO-a za povećani dio tužbenog zahtjeva od dana preinake tužbe bilo suprotno ciljevima pravne sigurnosti i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu kao najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja u smislu čl. 29 st. 1 Ustava i čl. 6 st. 1 ELJKP-a zbog čega je istaknuti prigovor zastare u odnosu na potraživanje naknade štete neosnovan.

46. Sud je tužiteljici kao pravičnu naknadu štete pretrpljene zbog povrede prava osobnosti jer je bila diskriminirana dosudio iznos od 27.000,00 eura / 203.431,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe tj. od 2. lipnja 2015. do isplate, kako je to tužiteljica i zatražila jer je u skladu s čl. 110 ZOO-a, a tuženicima je naloženo da joj taj iznos plate solidarno.

47. Odluka o parničnom trošku se temelji na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljičin trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 10. listopada 2023. Njen trošak se sastoji od nagrade za zastupanje po punomoćniku koja je obračunata prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i obuhvaća nagradu za sastav tužbe 250 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife o visini nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: OT), za zastupanje na šest ročišta 12. listopada 2015., 10. veljače 2016., 24. rujna 2018., 14. veljače 2019., 26. veljače 2019. i 10. listopada 2023. te na očevidu 2. rujna 2016. po 250 bodova za svako prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu 1. veljače 2018. 125 bodova prema Tbr. 9/2 OT, za sastav četiri obrazložena podneska od 12. listopada 2015., 15. siječnja 2016., 12. rujna 2017. i 16. svibnja 2018. po 250 bodova za svako prema Tbr. 8/1 OT, za sastav žalbe na presudu 312,50 boda prema Tbr. 10/1 OT, za sastav revizije na presudu 375 bodova prema 10/5 OT i za sastav podneska od 21. rujna 2019. 50 bodova prema Tbr. 8/3 OT odnosno ukupno 3.862,50 boda što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 1,99 eura iznosi 7.686,38 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 1.921,60 eura pa ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 9.607,98 eura / 72.391,33 kn i tuženicima je naloženo da joj solidarno u skladu s čl. 161 st. 3 ZPP-a namire taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

48. Tužiteljici nisu priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Nije joj priznat ni zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 eura jer tužiteljica je oslobođena i od plaćanja sudskih troškova i nije platila nikakvo vještačenje. Tužiteljica je zatražila i trošak postupka osiguranja u iznosu od 604,55 eura koji joj nije priznat jer njen zahtjev u tom dijelu nije određen u smislu čl. 164 st. 2 ZPP-a i nije navedeno na što se odnosi. Nagrada za sastav podneska od 30. siječnja 2018. nije priznata jer je taj podnesak predan na ročištu 1. veljače 2018. za koje je tužiteljici priznata nagrada i na kojem je mogla iznijeti navode tog podneska pa njegovo sastavljanje nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a. Tužiteljici je već priznata nagrada za sastav najviše četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku prema Tbr. 8/1 OT pa joj zato nije priznata nagrada za sastav obrazloženih podnesaka od 12. lipnja 2018., 25. rujna 2018., 10. listopada 2018., 30. siječnja 2019. i 13. veljače 2023. Podnesak od 8. siječnja 2019. je požurnica pa njegovo sastavljanje nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a i tužiteljici nije priznata nagrada. Nagrada za sastav podnesaka od 5. siječnja 2022. i 27. siječnja 2023. nije priznata jer u njima samo ponavlja zahtjev da se dozvoli miješanje što je sud odobrio još 2021. tako da su ovi podnesci bili nepotrebni. Nakon što je tužiteljica postala punoljetna, nije dostavila urednu punomoć zbog čega je odgođeno ročište 9. ožujka 2023., a zbog toga što je njena poslovna sposobnost bila upitna odgođeno je i ročište 11. travnja 2023. pa kako je za te odgode odgovorna tužiteljica, sud joj nije priznao nagradu za zastupanje na tim ročištima na teret tuženika.

49. Tužiteljica je u podnesku od 13. veljače 2023. predložila da su odredi da žalba ne zadržava ovrhu i da se primjeni rok od 8 dana za postupanje tuženika. Prema čl. 22 ZSD-a sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu ili odrediti kraći rok za ispunjenje činidbe koje su naložene tuženiku u povodu zahtjeva iz čl. 17 st. 1 t. 2 i 4 ZSD-a što nije moguće u ovom predmetu jer tužiteljica ne traži da se tužiteljima zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti njeno pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije iz čl. 17 st. 1 t. 2 ZSD-a) ni da se ova presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima (čl. 17 st. 1 t. 4 ZSD-a).

U Sesvetama 24. studenog 2023.

Sudac

Martina Ivanković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu taj rok teče od dana kad je održano ročište za objavu, a za stranku koja nije uredno obaviještena taj rok teče od dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik V. Š.

2. odvjetnik D. L

3. odvjetnica A. H-.

4. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom