REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Dugom Selu

UL. Biskupa Augustina Kažotića 13

10370 Dugo Selo

Poslovni broj 10 P-243/2021- 36

U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu Ranki Memišević u pravnoj stvari tužitelja A.H. d.d., Z . , OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A.S., odvjetniku iz Z . protiv tuženika L.d. "S", D . s . , OIB: ...zastupanog po punomoćniku P.P., odvjetniku iz Z . , radi isplate regresnog potraživanja, glavne i javne rasprave, održane i zaključene dana 10. listopada 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, sukladno čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu ZPP), dana 24. studenog 2023. ,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku L.d. "S", D . s . ,OIB: ... da tužitelju A.H. d.d., Z . , OIB: ... isplati iznos od 698,89 eura/5.265,75 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. 2. 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. određenom po stopi koja se zasvako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacijerefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.921,08 eura/ 14.474,38 kn[1] , zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda tužitelj A.H. d.d., protiv tuženika L.d. "S", D . s . ,podnio je tužbu radi isplate regresnog potraživanja. U tužbi se navodi da se dana 28. 1. 2021. u 20,45 sati na cesti ... G.Z.– P-M.B–K– D . S . ( ...) u D . s . dogodila prometna nesreća kada je V.V. upravljao osobnim vozilom reg. oznake ... i iznenada prednjim dijelom vozila naletio na srneću divljač. Na vozilu je nastala materijalna šteta dok se srneća divljač udaljila s mjesta događaja. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka ... bilo je osigurano kod tužitelja policom moj auto broj ... Temeljem navedene police tužitelj je oštećenom V.V na ime nastale imovinske štete na predmetnom osobnom automobilu isplatio iznos od 5.265,75 kn dana 8.1.2021. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovom osiguratelju C.o.sa odštetnim zahtjevom, ali je tužiteljev osiguratelj isti zahtjev otklonio. Budući tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem I/141 unutar kojeg se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljnim odredbama Zakona o osiguranju, uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka, a kako smatra da za nastanak štetnog događaja postoji odgovornost tuženika, te temeljem članka 963. ZOO-a nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 698,89 eura/5.265,75 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 9. 2. 2021. kao slijedećeg dana od kada je isplatio štetu svom osiguraniku do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovanost i utemeljenost tužiteljevih navoda. Osporava odgovornost, ističe prigovor zastare potraživanja, te prigovor promašene pasivne legitimacije jer je nejasno da li predmetna cesta na kojoj se dogodila nesreća prolazi kroz lovište koje je na upravljanju tuženika. Ukoliko i postoji odgovornost tuženika tužitelj se trebao obratiti osiguratelju tuženika C.o d.d. Do štetnog događaja je došlo isključivo krivnjomosiguranika tužitelja koji je bio dužan prilagoditi svoju vožnju sukladno uvjetima u prometu. Osporava tvrdnje tužitelja da je do oštećenja vozila njegovog osiguranika došlo zbog naleta srne na vozilo jer se nigdje u fotodokumentaciji ne vidi strvina – srna, te jer nije utvrđeno da li je ta srna nečije privatno vlasništvo. Osporava visinu štete. Ističe i kako su cestama koje graniče sa lovištima, sukladno pozitivnim propisima, postavljeni prometni znakovi koji upozoravaju na opasnost naleta divlje životinje. Postavlja i pitanje da li je vozilo osiguranika tuženika bilo ispravno, tako da se može zaustaviti na svakoj prepreci na cesti. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, podredno odbiti.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj ističe da je nesporno da se štetni događaj dogodio na cesti, ali isto ne utječe na odgovornost odnosno pasivnu legitimaciju tuženika kao društva koje gospodari okolnim lovištem. Sukladno zakonskim odredbama i sudskoj praksi lovačko društvo koje gospodari lovištem odgovara za štetu koja je nastala naletom divljači na automobil na cesti i to po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar. Također, da je odgovornost tužitelja i njegovog osiguranika solidarna pa s te osnove nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava da bi do štetnog događaja došlo radi eventualnog prekoračenja brzine ili neprilagođene brzine njegovog osiguranika, na što ukazuje i činjenica da protiv istog nije pokrenut prekršajni postupak. Također da divljač nije nađena jer od udara vozila nije smrtno stradala te se udaljila s mjesta prometne nezgode. Što se tiče visine štete navodi da je svom osiguraniku isplatio 80% procijenjenih troškova i to bez PDV-a jer su troškovi popravka procijenjeni na 6.582,19 kn. Osporava prigovor zastare jer se štetni događaj dogodio 28. 1. 2021. isplata oštećeniku je izvršena 8. 2. 2021. te kako je tužba predana 20. 5. 2021. ista je predana unutar trogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl.234.st.6 ZOO.

4.Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu MUP-a PP D.s. od 22.

2. 2021. (list 5-6), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi (list 8), polica moj auto broj ... (list 9-10), uvjeti osiguranja tužitelja (list 11-110), prijava štete sa preslikom prometne dozvole (list 111-115), izvid štete ... (list 16), fotoelaborat (fotografije) (list 117-133), nalog za isplatu štete od 5. 2. 2021. sa dokazom o isplati (134-135), regresni zahtjev (list 136), obavijest o statusu odštetnog zahtjeva C.o (list 137), obavijest o neosnovanom zahtjevu C.o (139), prigovor od 21. 4. 2021. (142), odluka povodom prigovora (143), izvršen je uvid u CD sa fotografijama i skicu mjesta događaja PP D.s. (list 162- 163), saslušan je svjedok V.V i K.B. (list 175-176), provedeno je prometno vještačenje po prometnom vještaku dipl. ing. S.H. te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje od 6. 12. 2022. (list 194-200), saslušan je vještak S.H. nije zatražen podatak od cesta o postavljenim znakovima na cesti jer je odlučeno da se o tome očituje prometni vještak. Nije saslušan svjedok predsjednik tuženika jer je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao na ročištu 3.11.2022. Nije proveden očevid jer je sud smatrao da na temelju dostavljene dokumentacije PP D.s. vještak može sačiniti nalaz, te se očevidom drugo niti ne bi moglo utvrditi.

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti

7. Predmet spora je isplata iznosa od 698,89 eura/5.265,75 kn[1] kojega tužitelj potražuje od tuženika po osnovi regresa u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO). Radi se o iznosu koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku s naslova novčane naknade imovinske štete na njegovom vozilu koje je oštećeno 28.1.2021. na lokalnoj cesti između P . i K . uslijed naleta navedenog vozila na srneću divljač.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja u smislu naleta vozila osiguranika tužitelja na životinju. Sporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, te da li je za tužbeni zahtjev nastupila zastara. Sporna je osnova i visina štete, te da li je šteta nastala naletom na divljač-srnu.

9. Prvo je valjalo odlučiti o prigovoru zastare. Isti je neosnovan. Uvidom u potvrdu MUP, PP Dugo Selo od 22.2.2021. utvrđeno je da se navedena prometna nezgoda dogodila 28.1.2021. Tužba je podnesena 20.5.2021. Uvidom u nalog za isplatu štete i dokaz o isplati utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja isplata štete izvršena dana 8.2.2021. Sukladno čl.234.st. 6. a u svezi st.1. ZOO. tražbina osiguratelja prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinjen teći kada i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku, dakle u roku od 3 godine računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Dakle, kako nije protekao trogodišnji rok prigovor zastare je neosnovan.

10.Iz potvrde PP D.s. od 22.2.2021. i iskaza svjedoka V.V (list 175) proizlazi da se je dana 28.1.2021.na lokalnoj cesti ... G.Z.–P – M. B. – K – D. S. (...) u Dugom Selu dogodila prometna nezgoda na način da je s lijeve strane kolnika istrčala srna pred vozilo kojim je upravljao ... reg. oznake ... a koji se je kretao izsmjera P. prema K., te je došlo do prometne nezgode uslijed koje je na automobilu nastala materijalna šteta. I iz potvrde i iskaza svjedoka V.V proizlazi da srna nije nađena. Svjedok je iskazao da je vidio da se radilo o srni, što je siguran, te da se ona nakon udara digla i otišla u desno u polje. Na automobilu je bilo dlaka srne i on je policiji kazao da uzmu dlaku kao dokaz a da li su uzeli ne zna.

11. Iz potvrde PP D . s . od 22.2.2021. proizlazio je da je o nesreći izvješten lovnik nadležnog lovačkog društva "S" sa sjedištem u P., B. K., kao i o tome da se srna udaljila odnosno nije nađena.

12. Svjedok B. K. iskazao je da poznaje područje lovišta tuženika jer je lovnik u tom lovačkom društvu. Iskazao je da je područje L.d. "S", u P., uz cestu prema K, oko par stotina metara od zadnjih kuća u P. i to s lijeve i desne strane ceste. Zna da postoji znak divljač na cesti s desne strane kod zadnjih kuća u P., a u smjeru K. koji znak je i postavljen jer je na tom dijelu ceste bilo evidentiranih, prijavljenih nesreća radi naleta divljači. Kad se dogodi nezgoda, udar na divljač na cesti, uvijek ga zove policija. Policija ga je zvala oko 21,00 sati, nakon predmetne nesreće i spremao se da krene jer se uvijek odazove, ali tada ga je nazvala jedna policajka i rekla da ne mora dolaziti jer divljač nije nađena. Pojasnio je da policijska patrola zove PP, a onda oni zovu njega. Policija mu je rekla da ne dolazi jer da su oni gotovi s uviđajem. Zovu ga i kad divljač nije nađena i on dolazi. Kad dođe na lice mjesta poslika vozilo, pa čak i kad vidi dlaku ne može odrediti da li je dlaka divljači ili ne. Nije mu poznato da li policija ili vozač uzmu dlaku. Na toj dionici ne postoji nikakva ograda ili zaštita radi izlaska divljači na cestu. Nesreća se dogodila u četvrtak, nelovni dan i u vrijeme nakon

zalaska

sunca

kada

lova

nema.

13.Uvidom u presliku police moj auto broj ... (list 8) utvrđeno je da je osobni automobil reg. oznake na ... na dan štetnog događaja bio osiguran kod tužitelja, te je temeljem navedene police, a uzimajući u obzir prijavu i izvid štete (list 111-133), dana 8.2.2021. tužitelj izvršio plaćanje V.V u iznosu od 5.265,75 kn (list 134-135).

14.Kako bi se utvrdila dinamika prometne nezgode, visina štete i uzročno posljedična veza štete i naleta na divljač provedeno je prometno-tehničko vještačenje koje je povjereno prometnom vještaku dipl.ing. S.H.

16. Iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka (list 194-200) proizlazi da se osiguranik tužitelja osobnim automobilom marke ..., reg. oznake ... kretao lokalnom cestom

...

između

P.

i

K.

oko

400 metara od kbr. 6 P. prema K. Nesreća se dogodila u 20,45 sati, bila je noć, neosvijetljeno. Cesta je asfaltirana, suha, dvosmjerna, bez razdjelne linije, obostrano bankine široke 0,8 metara i odvodni kanali širine 1,5 metara do kojih su polja i livade ispod razine kolnika. Na mjestu nesreće opće ograničenje brzina izvan naseljenog mjesta je 90 km/h te postoji znak "divljač na cesti" bez dopunske ploče oko 670 metara ispred mjesta događaja. Smjer kretanja vozila je u smjeru K. s desne strane divljači, dok smjer kretanja divljači lijevo u desno na smjer kretanja vozila. Vještak navodi da je u potvrdi policije navedeno da je naletom na divljač došlo do oštećenja prednjeg branika i poklopca prostora motora. Na fotografijama policijskog očevida vidi se potisak obloge prednjeg branika sa spojlerom na više desnoj strani, uz deformaciju prednje registarske pločice i njenog okvira, u području u kojem se nalaze tragovi dlake, a na desnoj je strani udareno područje ukrasne rešetke hladnjaka. Također da se na pregledima izvida štete vide oštećenja na prednje i više desnom dijelu uz tragova dlaka na oštećenim vanjskim dijelovima. Brzina udara osobnog automobila u prepreku kao što je tijelo srne mogla je prema nastalim oštećenjima biti oko 45 km/h, kod koje je zaustavni put snažnim kočenjem iznosi 21,7 metra, a zaustavljanje traje oko 2,6 sekunde. Srna je na kolnik došla s lijeve strane, sa sniženog terena, preskokom odvodnog kanala i prelaskom preko lijeve bankine s time da je u prirodi srneće divljači skokovito kretanje brzinom veće nego što je trk ljudi pa se mogla kretati brzinom od barem 20 km/h. Tijekom vremena reagiranja kočenjem i porasta usporenja radne kočnice osobno vozilo prelazi put od oko 12,5 metra u vremenu od oko 1,0 s, kada je srna mogla biti udaljena za oko 5,6 metara ispred mjesta naleta ili za oko 2,8 metra lijevo izvan kolnika, dakle u području terena ispod razine kolnika pred prelaskom lijevog odvodnog kanala za oko 0,5 metara, što je izvan područja bočnog rasprostiranja kratkog i dugog svijetla, te mogućnosti izbjegavanja naleta kočenjem. Srna bi prešla na desnu traku ispred vozila da se osiguranik tužitelja kretao brzinom do 30 km/h, s time da se srnu nije moglo ranije zapaziti i na vrijeme smanjiti brzinu jer je na polju bila izvan dosega putnih svjetala, bilo dugog, bilo kratkog. Visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja vještak je procijenio u iznosu 1.092,01 euro/8.227,74 kn.

18. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz vještaka, dok mu je tuženik prigovorio u smislu da je vještak naznačio da je došlo do naleta osobnog vozila na divljač, a o kojoj divljači se radi nije precizirano. Dalje, u nalazu da govori da se radi o srnećoj divljači, a iz nikakvih materijalnih tragova nema potvrde da se radi upravo o srnećoj divljači. Smatra da nalazom nije utvrđeno s obzirom da oštećenik nije kočio na kojem mjestu se dogodila nesreća. Smatra i da s obzirom da se nesreća dogodila na prometnici (cesti) da odgovara vlasnik te ceste a ne lovačko društvo. Također ističe da sukladno čl. 80 st. 2 Zakona o lovstvu (NN broj 99/18 – dalje ZOL) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta odgovara ako je šteta nastala zbog provođenja lova. Na to se očitovao tuženik te predložio da se vještak sasluša i na okolnost uzročno- posljedične veze između nastanka štetnog događaja, te nastale štete. Također da se odgovornost tuženika kao pravne osobe koja gospodari lovištem utvrđuje prema propisima ZOL, ali i općim propisima obveznog prava te tuženika smatra odgovornim temeljem čl. 145. st. 3. u svezi čl. 163.-167. ZOO-a. Ukazuje i na čl. 76 st. 2 ZOL koji propisuje kako u pogledu uzorka i odgovornosti za štetu važe odredbe Zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Ističe i da tuženik nije osporio činjenicu da kao lovoovlaštenik gospodari lovištem I/141, a kroz koje prolazi cesta na kojoj se dogodio štetni događaj, te da lovnik tuženika ne bi bio pozvan od strane policije da nije došlo do naleta na divljač.

19. Na ročištu 10. listopada 2023. vještak se očitovao na uzročno-posljedičnu vezu nastanka oštećenja, te iskazao da se sva oštećenja mogu povezati s predmetnim štetnim događajem kako je navedeno u dokumentaciji policijskog očevida. Kao prometni vještak ne može navesti o kojoj životinji se radilo, a s obzirom na nastala oštećenja već jedino da se kontakt dogodio sa takvim tipom prepreke, a ne udarom u čvrstu fizičku prepreku, već u trup tijela koji je dlakav slijedom čega su na površini oštećenog vozila ostali tragovi dlake. U konkretnom slučaju radilo bi se o udaru u tijelo tj. trup životinje koja dopire do ruba poklopca motora što je visina oko 0,9 metara. Na upit pun. tuženika ponovio je da je ograničenje brzine iza naseljenog mjesta od 90 km/h. U vrijeme izrade nalaza u mjestu P. nasuprot kb. 20 zatekao je prometni znak "divljač na cesti" dok iz dokumentacije policijskog očevida ne proizlazi da bi u vrijeme nesreće takav znak postojao. Primjerena brzina kretanja bila bi svaka koja bi bila primjerena dosegu vidljivosti pod upaljenim putnim svjetlima, odnosno konkretno primjerena noćnim uvjetima i upaljenim kratkim svijetlima. Tragova kočenja nije bilo, niti ih je bilo za očekivati s obzirom na okolnost da se nalet događa unutar vremena reagiranja prosječnog vozača kočenjem, tako da naknadno kočenje vozila sa sustavom protiv blokiranja kotača ne mora nužno ocrtati tragove. Pojasnio je da je brzinu kretanja vozila utvrdio kao za brzinu za nastanak deformacija naletom na relativno laganu prepreku, s time da na vozilu nije došlo do dubinskih oštećenja čelnih dijelova, već samo površinskih, zbog čega nema elemenata za zaključivanje o većoj brzini od navedene. Obzirom na nedostatak materijalnih tragova na kolniku tehničkim putem ne može utvrditi gdje se nalet dogodio. Na upit suda nakon što je izvršio uvid u uvjete osiguranja i policu osiguranja tužitelja, da li činjenica da se radi o ugovornom osiguranju utječe na utvrđenu visinu štete, iskazao je da ne utječe jer se radi o popravljivoj šteti kada se visinom štete smatraju troškovi popravka. U ovoj slučaju kalkulacija troškova popravka obavljena je verificiranim sustavom za procjenu šteta A. (a koji se bazira na cijenama originalnih rezervnih dijelova te normativima proizvoda), što se smatra pravilnim utvrđivanjem visine štete. Također da prilikom utvrđivanja cijene sata rada nije uzeo stvarnu cijenu sata rada servisa već umanjenu što je pravilo osiguravatelja kada imaju ugovore sa servisima.

20. Stranke daljnjih prigovora na nalaz prometnog vještaka nisu imale te je nalazu vještaka sud poklonio vjeru kao stručnom, opsežnom i argumentiranom. Nalazom vještaka je utvrđeno da do naleta na divljač nije došlo zbog nepropisne vožnje osiguranika tuženika u bilo kom smislu, da je osiguranik tuženika nezgodu mogao izbjeći jedino da se kretao brzinom manjom od 30 km/h, što s obzirom na uvjete na kolniku i dopuštenu brzinu od 90 km/h nije bilo potrebno i očekivano. Također nalazom vještaka je utvrđeno da se nalet dogodio udarom na trup životinje koja dopire do ruba poklopca motora što je visina oko 0,9 metara. Stoga je sud poklonio vjeru iskazu svjedoka- vozača V.V da se radilo o srnećoj divljači, jer nije životno niti logično da bi pas bio te veličine. Također kako je osigurniku tužitelj šteta isplaćena s osnova police nema interes ni potrebu lažno iskazivati u ovom predmetu. Također i iz iskaza lovnika tuženika proizlazi da je na tom dijelu ceste dolazilo do udara na divljač radi čega je lovačko društvo i tražilo postavljanje prometnog znaka.

21. Da se štetni događaj dogodio na području lovišta kojim upravlja tuženik proizlazi iz Potvrde policije koja je na mjesto događaja zvala lovnika tog društva, te iz iskaza svjedoka- lovnika društva. Time je dokazano da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari

22. Odgovornost osobe koja gospodari lovištem, a time i tuženika, utvrđuje se prema propisima Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20.) koji je važio u trenutku predmetne prometne nezgode, te općim propisima obveznog prava, odnosno odredbama čl. 1063. do 1067. ZOO. Stoga, tuženik u konkretnom slučaju kao lovoovlaštenik u smislu odredbe čl. 76. ZOL odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo. Istim je propisano da (1) lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini ,(2) u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

23. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari te se za nju odgovara bez obzira na krivnju, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno čl. 1064. u svezi č.1045. st.3 ZOO. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu predviđenih odredbom čl. 1067. ZOO, odnosno nije dokazao da je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štete. Dapače, imajući u vidu utvrđeni mehanizam nastanka štetnog događaja, nedvojbeno je utvrđeno da je šteta na vozilu nastala naletom na srneću divljač koja je pretrčavala kolnik javne ceste, te da je vozač vozila mogao izbjeći nalet na srneću divljač samo u slučaju da se je kretalo brzinom do 30 km/h, na cesti na kojoj je ograničenje brzine 90 km/h dok se je kretao brzinom od oko 45 km/h.

24.Kako je utvrđeno da je tužitelj isplatio svom osiguraniku iznos od 698,89 eura/5.265,75 kn[1] dana 8. 2. 2021. temeljem zaključene police za oštećeno vozilo, a za koju štetu je odgovoran tuženik, na tužitelja kao osiguratelja, temeljem odredbe članka 963. stavak 1. ZOO-a prešlo je pravo na regresni zahtjev prema odgovornoj osobi za nastanak štete, odnosno u konkretnom slučaju tuženiku. Kako je tuženikov osiguratelj C.o d.d. otklonilo odštetni zahtjev tužitelja a tuženik je s istim solidarno odgovoran, tužitelj nije bio dužan tužiti i C.o d.d.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom imovinske štete, te je tužitelju dosuđen iznos od 698,89 eura/5.265,75 kn[1] , koji iznos tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom, a koji je i niži od iznosa štete koju je procijenio prometno tehnički vještak, a na dosuđeni iznos priznata je zakonska zatezna kamata tekuća od 9.. 2. 2021., kao idućeg dana od dana isplate štete, sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a, budući se radi o novčanoj imovinskoj šteti koja dospijeva trenutkom nastanka štete, a to je dan kada je tužitelj taj novčani iznos isplatio osiguraniku tužitelja, pa sve do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sukladno čl.154.st 1 i čl.155 ZPP-a, prema VPS od 698,89 eura/5.265,75 kn[1] . Tako mu je priznat zatraženi trošak sastava tužbe od 149,31euro/1.125,00 kn[1] (Tbr. 7., toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištima 24 2. 2022, 3. 11. 2022., 1. 6. 2023. i 10. 10. 2023., svako u iznosu od 149,31euro/1.125,00 kn[1] (Tbr. 9, toč. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 7.

12. 2021., 30. 12. 2022. i 6. 3. 2023., svaki po 149,31euro/1.125,00 kn[1] (Tbr.8,toč1), sastav podneska od 7. 11. 2022. u iznosu od zatraženih 13.27 eura/100,00 kn[1] , odnosno ukupno 1.207,75 eura/ 9.099,79 kn + 25% PDV od 301,94 eura/ 2.274,97 kn[1] , odnosno ukupno 1.509,69 eura/ 11.374,76 kn na ime troškova zastupanja. Ovom iznosu valja pribrojiti troškove vještačenja i pristupa vještaka sudu koje je tužitelj predujmio u ukupnom iznosu od 384,90 eura/2.900,00 kn[1] koliko je vještaku i plaćeno i trošak pristojbe na tužbu 13,27 eura/ 100,00 kn[1] ( 50% s obzirom na e- komunikaciju) i presudu 13,27 eura/ 100,00 kn[1] ( 50% s obzirom na e- komunikaciju), pa tužitelju ukupno sa osnova troška pripada iznos od 1.921,08 eura/ 14.474,38 kn[1] , te je odlučeno kao u izreci pod II ove presude.

27. Nije mu priznat sastav podneska od 18. 3. 2022., jer sud dostavljene dokaze suprotnoj strani dostavlja po službenoj dužnosti. Nije mu priznat niti zatraženi trošak podnesaka od 10. 11. 2022. 15. 6. 2023. jer uplatu predujma sud utvrđuje potvrdom računovodstva suda, a taj trošak ne treba snositi tuženik jer nije nužan. Trošak podneska od 1. 2. 2023. mu nije priznat jer nije bio nužan. Nije mu priznat niti trošak ročišta za objavu presude, s obzirom da isti nije nužan jer se presude objavljuje na dan objave na eOglasnoj ploči suda čime je strankama dostupna.

28. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plateža, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. ( NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 73/17. i 131/20, 114/22) dalje u tekstu: Ovršni zakon)

proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 24. studenog 2023. pa do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu, 24. studenog 2023.

Sudac

Ranka Memišević v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud .

DNA:

1. pun. tužitelja odvj. A.S.

2. pun. tuženika odvj. P.P.