REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-1573/2019-31

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. Š.,

OIB, iz N., Z. 15, zastupanog po punomoćniku I.

V., odvjetniku iz L., S.. K. 6, protiv tuženika P. banke

Z. d.d., OIB , Z., R. cesta 50, zastupana po

punomoćnici A. M. K. iz O. L. i partneri, odvjetnicima iz Z., radi

utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 11. listopada 2023. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 23. studenog 2023. godine

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9012168424 od dana 14. prosinca 2006. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika T. F. iz P., OU-1460/16 na iznos od 127.000,00 CHF zaključenog između tužitelja L. Š., OIB: i tuženika P. B. Z. d.d., OIB: kao banke kako slijedi:

„4. Kamata na kredit

4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana..

4.2. Kamata se obračunava u CHF

7. Otplata kredita

7.2. ….plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuitete, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“

i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku P. B. Z. D..D., Z., R. cesta

50 , O.: isplatiti tužitelju L. Š., OIB: novčani

iznos u visini od 18.365,16 EUR / 138.372,34 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje se od dospijeća:

- na iznos od 3,19 EUR / 24,01 kn od 1. 2. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 3,18 EUR / 23,99 kn od 1. 3. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 3,19 EUR / 24,02 kn od 1. 4. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 3,14 EUR / 23,68 kn od 1. 5. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 3,11 EUR / 23,42 kn od 1. 6. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 3,08 EUR / 23,21 kn od 1. 7. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 3,1 EUR / 23,39 kn od 1. 8. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,71 EUR / 487,55 kn od 1. 9. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 63,5 EUR / 478,45 kn od 1. 10. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 63,34 EUR / 477,24 kn od 1. 11. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,13 EUR / 483,21 kn od 1. 12. 2007. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 63,78 EUR / 480,52 kn od 13. 1. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,6 EUR / 486,72 kn od 1. 2. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 111,72 EUR / 841,76 kn od 1. 3. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 113,52 EUR / 855,28 kn od 1. 4. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 110,21 EUR / 830,36 kn od 1. 5. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 109,37 EUR / 824,07 kn od 1. 6. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 110,26 EUR / 830,77 kn od 1. 7. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 108,08 EUR / 814,3 kn od 1. 8. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 108,05 EUR / 814,07 kn od 1. 9. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 109,12 EUR / 822,13 kn od 1. 10. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 119,05 EUR / 897 kn od 1. 11. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 112,1 EUR / 844,59 kn od 1. 12. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 119,23 EUR / 898,33 kn od 21. 1. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 126,68 EUR / 954,49 kn od 1. 2. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 127,01 EUR / 956,99 kn od 1. 3. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 125,24 EUR / 943,63 kn od 1. 4. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 125,31 EUR / 944,12 kn od 1. 5. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 123,05 EUR / 927,11 kn od 1. 6. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 121,09 EUR / 912,39 kn od 1. 7. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 121,31 EUR / 913,99 kn od 1. 8. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 122,15 EUR / 920,32 kn od 1. 9. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 121,85 EUR / 918,06 kn od 1. 10. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 120,69 EUR / 909,36 kn od 1. 11. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 122,31 EUR / 921,56 kn od 1. 12. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 123,43 EUR / 929,99 kn od 1. 1. 2010. godine do namirenja tužitelja, - na iznos od 125,35 EUR / 944,46 kn od 1. 2. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 124,59 EUR / 938,76 kn od 2. 3. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 127,12 EUR / 957,75 kn od 1. 4. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 126,3 EUR / 951,64 kn od 1. 5. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 127,33 EUR / 959,35 kn od 1. 6. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 135,31 EUR / 1019,49 kn od 1. 7. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 133,33 EUR / 1004,56 kn od 1. 8. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 137,81 EUR / 1038,3 kn od 1. 9. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 136,04 EUR / 1025,01 kn od 1. 10. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 132,6 EUR / 999,05 kn od 1. 11. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 114,08 EUR / 859,5 kn od 1. 12. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 120,13 EUR / 905,12 kn od 5. 1. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 115,57 EUR / 870,78 kn od 10. 2. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 116,92 EUR / 880,91 kn od 1. 3. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 114,58 EUR / 863,28 kn od 1. 4. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 114,65 EUR / 863,84 kn od 1. 5. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 104,16 EUR / 784,78 kn od 28. 6. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 104,35 EUR / 786,19 kn od 1. 7. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 110,21 EUR / 830,4 kn od 2. 8. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 87,93 EUR / 662,54 kn od 2. 9. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 85,04 EUR / 640,73 kn od 27. 10. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 84,5 EUR / 636,64 kn od 1. 11. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 84,06 EUR / 633,33 kn od 29. 12. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 85,08 EUR / 641,03 kn od 5. 1. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 78,15 EUR / 588,81 kn od 1. 2. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 78,57 EUR / 591,97 kn od 1. 3. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 77,68 EUR / 585,3 kn od 1. 4. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 77,84 EUR / 586,51 kn od 1. 5. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 77,99 EUR / 587,61 kn od 30. 6. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 77,22 EUR / 581,85 kn od 1. 7. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 73,57 EUR / 554,33 kn od 1. 8. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 73,07 EUR / 550,57 kn od 1. 9. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 72,13 EUR / 543,49 kn od 2. 10. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 72,7 EUR / 547,76 kn od 1. 11. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 72,93 EUR / 549,5 kn od 1. 12. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 72,56 EUR / 546,74 kn od 1. 1. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 70,7 EUR / 532,7 kn od 1. 2. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 71,91 EUR / 541,77 kn od 1. 3. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 71,75 EUR / 540,59 kn od 1. 4. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 70,95 EUR / 534,54 kn od 1. 5. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,17 EUR / 521,18 kn od 1. 6. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 68,91 EUR / 519,23 kn od 1. 7. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,04 EUR / 520,18 kn od 1. 8. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,45 EUR / 523,25 kn od 1. 9. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 70,18 EUR / 528,77 kn od 1. 10. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,47 EUR / 523,4 kn od 1. 11. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,51 EUR / 523,72 kn od 1. 12. 2013. godine do namirenja tužitelja, - na iznos od 69,61 EUR / 524,45 kn od 1. 1. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 6,19 EUR / 46,66 kn od 1. 4. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 31,94 EUR / 240,64 kn od 1. 11. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 5,22 EUR / 39,35 kn od 1. 12. 2008. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 33,94 EUR / 255,7 kn od 21. 1. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 37,96 EUR / 286,04 kn od 1. 2. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 39,88 EUR / 300,51 kn od 1. 3. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 33,91 EUR / 255,48 kn od 1. 4. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 34,87 EUR / 262,76 kn od 1. 5. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 27,08 EUR / 204,01 kn od 1. 6. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 20,42 EUR / 153,84 kn od 1. 7. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 21,92 EUR / 165,17 kn od 1. 8. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 25,77 EUR / 194,2 kn od 1. 9. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 25,36 EUR / 191,04 kn od 1. 10. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 21,69 EUR / 163,44 kn od 1. 11. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 28,58 EUR / 215,3 kn od 1. 12. 2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 33,61 EUR / 253,2 kn od 1. 1. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 41,69 EUR / 314,11 kn od 1. 2. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 39,6 EUR / 298,4 kn od 2. 3. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 50,05 EUR / 377,13 kn od 1. 4. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 47,79 EUR / 360,1 kn od 1. 5. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 52,58 EUR / 396,16 kn od 1. 6. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 84,23 EUR / 634,6 kn od 1. 7. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 77,5 EUR / 583,96 kn od 1. 8. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 95,78 EUR / 721,68 kn od 1. 9. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 89,96 EUR / 677,8 kn od 1. 10. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 77,57 EUR / 584,44 kn od 1. 11. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 103,24 EUR / 777,89 kn od 1. 12. 2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 133,53 EUR / 1006,1 kn od 5. 1. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 112,75 EUR / 849,55 kn od 10. 2. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 120,46 EUR / 907,58 kn od 1. 3. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 110,27 EUR / 830,8 kn od 1. 4. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 111,85 EUR / 842,76 kn od 1. 5. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 154,71 EUR / 1165,63 kn od 28. 6. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 157,18 EUR / 1184,3 kn od 1. 7. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 192,83 EUR / 1452,87 kn od 2. 8. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 177,87 EUR / 1340,18 kn od 2. 9. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 158,46 EUR / 1193,88 kn od 27. 10. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 156,05 EUR / 1175,77 kn od 1. 11. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 154,45 EUR / 1163,68 kn od 29. 12. 2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 124,31 EUR / 936,59 kn od 5. 1. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 127,91 EUR / 963,76 kn od 1. 2. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 131,37 EUR / 989,8 kn od 1. 3. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 168,34 EUR / 1268,37 kn od 1. 4. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 171,38 EUR / 1291,3 kn od 1. 5. 2012. godine do namirenja tužitelja, - na iznos od 174,26 EUR / 1312,93 kn od 30. 6. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 169,84 EUR / 1279,65 kn od 1. 7. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 171,77 EUR / 1294,2 kn od 1. 8. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 169,29 EUR / 1275,54 kn od 1. 9. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 162,91 EUR / 1227,42 kn od 2. 10. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 169,77 EUR / 1279,1 kn od 1. 11. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 173,57 EUR / 1307,77 kn od 1. 12. 2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 172,32 EUR / 1298,34 kn od 1. 1. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 157,8 EUR / 1188,92 kn od 1. 2. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 170,27 EUR / 1282,91 kn od 1. 3. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 170,92 EUR / 1287,78 kn od 1. 4. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 165,76 EUR / 1248,93 kn od 1. 5. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 151,89 EUR / 1144,44 kn od 1. 6. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 151,58 EUR / 1142,05 kn od 1. 7. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 154,63 EUR / 1165,09 kn od 1. 8. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 160,32 EUR / 1207,96 kn od 1. 9. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 169 EUR / 1273,33 kn od 1. 10. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 164,62 EUR / 1240,3 kn od 1. 11. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 167,23 EUR / 1260,02 kn od 1. 12. 2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 170,21 EUR / 1282,46 kn od 1. 1. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 172,21 EUR / 1297,5 kn od 1. 2. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 176,07 EUR / 1326,59 kn od 1. 3. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 174,9 EUR / 1317,77 kn od 1. 4. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 170,37 EUR / 1283,67 kn od 1. 5. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 168,52 EUR / 1269,75 kn od 1. 6. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 170,84 EUR / 1287,18 kn od 4. 7. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 174,87 EUR / 1317,55 kn od 1. 8. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 179,12 EUR / 1349,59 kn od 1. 9. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 178,16 EUR / 1342,34 kn od 1. 10. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 182,22 EUR / 1372,97 kn od 1. 11. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,07 EUR / 1394,42 kn od 1. 12. 2014. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 183,56 EUR / 1383,01 kn od 1. 1. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,58 EUR / 1398,27 kn od 1. 2. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,59 EUR / 1398,3 kn od 1. 3. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,58 EUR / 1398,25 kn od 1. 4. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,6 EUR / 1398,41 kn od 5. 5. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,58 EUR / 1398,27 kn od 1. 6. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,58 EUR / 1398,28 kn od 1. 7. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,58 EUR / 1398,25 kn od 1. 8. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,58 EUR / 1398,26 kn od 1. 9. 2015. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 185,59 EUR / 1398,3 kn od 1. 10. 2015. godine do namirenja tužitelja, do 31. srpnja 2015. godine određuju po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05) odnosno eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi

određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih narazdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku do 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku P. B. Z. D..D., Z., R. cesta

50, OIB: da tužitelju L. Š., OIB: naknadi

troškove postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku do 15 dana."

II Nalaže se tužitelju L. Š., OIB iz N.,

Z. 15, da naknadi tuženiku P. banci Z. d.d., OIB Z., R. cesta 50,

p arnične troškove u iznosu od 3.732,82 eur/28.124,93

kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku do 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 06. lipnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim određenih odredbi Ugovora o kreditu koje propisuju promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu, te radi stjecanja bez osnove. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom, kao bankom, sklopio Ugovor o kreditu broj 9012168424 dana 14. prosinca 2006. godine na iznos od 127.000,00 CHF i koji je solemniziran kod javnog bilježnika T. F. iz P. 20.

prosinca 2006. godine pod brojem OU-1460/06. Kredit da je odobren kao stambeni kredit na iznos od 127.000,00 CHF i u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Ugovoreno je da u slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. Ugovora da korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a Banka da će o izmijenjenom anuitetu pisano obavijestiti korisnika kredita. Također predmetnim Ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,15% godišnje i obračunava se mjesečno primjenom dekurzivno proporcionalne metode sadržane u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njim. Istom odredbom da je ugovoreno da visinu kamatne stope Banka može primijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 01.01., a primjenjuje se na razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene. Nadalje, ugovoreno je da su korisnik kredita i založni dužnik upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i o svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF, da je korisnik kredita upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, kao i da je primio otplatnu tablicu. Tužitelj i tuženik su sklopili i Dodatak ugovora dana 23. prosinca 2015. godine. Navedenim Aneksom ugovora i to odredbom čl. 1. st. 3. utvrđeno je da obje strane suglasno konstatiraju da se Dodatak osnovnom Ugovoru sklapa radi provedbe konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Dalje navodi da predmetni Ugovor sadrži nepoštene odredbe u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) odnosno u smislu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) i to odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, određeno je da je kamatna stopa promjenjiva. Odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je primjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana. Tužitelj napominje da je predmetna odredba Ugovora koja govori o promjenjivosti kamatne stope unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj da nije imao nikakvu mogućnost utjecaja na sadržaj takvih tipskih klauzula. Zakon o zaštiti potrošača koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora (NN 96/03) tj. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Poziva se i na čl. 272. Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO) kojim da je propisano da je ugovor, odnosno pojedina odredba, ništetna ako je činidba neodređena ili neodrediva, a činidba je odrediva samo ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, te da je izričito zabranjeno ugovoriti da jedna ugovorna strana sama određuje svoju činidbu/obvezu ili pak obvezu druge ugovorne strane i kao sankcije je propisana ništetnost takve odredbe. Poziva se na Presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. P-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, na Presudu Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine. Tužitelj se poziva i na Presudu suda EU u predmetu C-51/17 od 20. rujna 2018. i C-186/16 od 20. rujna 2017. godine. U navodima tužbe navodi da predlaže u skladu s odredbama čl. 12. ZPP-a i čl. 327. ZOO-a da sud odluči o ništetnosti odredbi vezanih uz valutnu klauzulu (odnosno dio odredbe čl. 7.) i promjenjivu kamatnu stopu (tj. dio odredbe čl. 4.) predmetnog Ugovora o kreditu kao o prethodnom pitanju. Zatim se poziva na Presudu Visokog trgovačkog suda RH u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, Presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 i druge odluke. Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja u odnosu na isplatu predlaže donošenje presude kako je to opisano odbijajuće u izreci ove Presude, a predlaže i da se utvrde ništetnim odredbe odnosno dijelovi odredbi u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da se tužitelj poziva na Presudu Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te odluke Vrhovnog suda RH. Dalje ističe da je predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, te da pravno više nije niti na snazi, te da je zato tužbeni zahtjev tužitelja pravno neutemeljen i potpuno promašen. Tuženik ističe kako sklapanjem novog ugovora, prijašnji ugovor o kreditu (denominiram u CHF, odnosno u kunama s valutnom klauzulom u eur) prestao je postojati pa korisnik kredita tužitelj na temelju tog ugovora (jer ga više nema) ne može osnovano potraživati bilo što od banke – tuženika. Tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi predmetnog ugovora vezane uz promjenjivu kamatnu stopu kao i cjelokupni zahtjev za isplatom da je neosnovan u cijelosti jer niti navedenim zakonom niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je navedenim korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF. Navodi da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u eur što da uključuje i kamate. Prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru o kreditu tužitelju da je prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF, te da tužitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak ovog postupka. Dodatak ugovoru o kreditu da je sklopljen sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Iz odredbi navedenog zakona da proizlazi da ukoliko je klijent prihvatio konverziju kredita i potpisao Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija tada isti da nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovoreni odnos koji je prestao postojati. Tužbeni zahtjev kojim se traži isplata preplaćenih kamata po kreditu CHF da je neosnovan u cijelosti, jer niti navedenim zakonom, niti drugim pozitivnim propisima da nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je navedenim zakonom omogućeno korisnicima kredita kao dužnicima prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF. Nadalje, budući da je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao pa tako i uplate po osnovi kamate. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako nije viša od zakonom dozvoljene. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom odnosno odredivom. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. A tužitelj da je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužitelju slao o tome obavijest i pripadajući otplatni plan. Tuženik ističe kako je u vrijeme zaključenja ugovora i važenja predmetnih ugovora o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. (NN 96/03) koji propisuje da sadržaj ugovora o potrošačkom kreditu mora obuhvaćati između ostalog i odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Poziva se na Opće uvjete tuženika. Tuženik da je potrošačima učinio dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". No iako nije bilo propisano Zakonom o bankama te je HNB-a bio stava da se obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja ima smatrati urednim tuženik da je dostavljao potrošačima obavijesti o promjeni kamatnih stopa i novoj visini anuiteta, te da je prilikom zaključenja predmetnih ugovora poštovao tada važeću zakonsku regulativu. Poziva se na Direktivu 93/13. Kamatna stopa da se mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Kriteriji promjene kamatnih stopa, odnosno načina obračuna kamate, kako je već navedeno određeni su Općim uvjetima poslovanja banke što znači da tuženik ne ugovara promjenjivu kamatnu stopu, niti mijenja kamatne stope u potpunosti samostalno i bez adekvatnih kriterija. Na samu cijenu kredita utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS), te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka, već ovise o svim navedenim kriterijima. Završno tuženik je istakao prigovor zastare.

3. Tužba tužitelja u odnosu na tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti (one opisane u izreci Rješenja) predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz čl. 187. st. 1. ZPP-a.

3.1. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

3.2. Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevima kakvi su oni opisani u izreci Rješenja, nije predviđeno posebnim propisima.

3.3. Što se tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne postoji, ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Tužitelj pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, a što tužitelj i pokušava tužbenim zahtjevima opisanim u točki I izreke ove Presude. Zato tužitelj nema pravnog interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevima opisanim u izreci Rješenja.

3.4. U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, tada sud odbacuje tužbu.

3.5. A konačno Presudama u tzv. kolektivnom sporu pravomoćno je presuđeno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa se radi i o presuđenoj stvari.

3.6. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci Rješenja.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: ugovor o kreditu (14-17), povijesni pregled promjena kamatne stope (24), plan otplate (25-28), Dodatak ugovoru o kreditu (34-36), izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (37-40), knjigovodstvena kartica prometa na dan 08. siječnja 2015. (41-49), prijevremena otplata kredita na dan 21. rujna 2016. (50), ugovor o stambenom kreditu s međufinanciranjem (51-54), obavijest o otplati kredita (55), nalaz i mišljenje financijskog vještaka (115-136), te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.

Tuženik je tijekom postupka odustao od saslušanja svjedoka osobnog bankara i javnog bilježnika.

Druge dokaze sud nije provodio, jer je na temelju provedenih dokaza dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Tužitelj je iskazao da je podigao kredit 2006. godine na rok od 20 godina u iznosu od 127.000,00 CHF, protuvrijednost u kunama, radi kupnje stana i taj stan da je u konačnosti i kupio. U to vrijeme imao je curu, a 2007. godine su se vjenčali i od tada žive u istom stanu odnosno živjeli su do 2021. godine. Taj stan su prodali. Predmetni kredit je u cijelosti otplatio. Prije podizanja kredita obratio se i Erste banci, ali kako mu je rata kredita bila nešto povoljnija kod PBZ banke, kredit je realizirao kod tuženika, PBZ. Osim kredita u CHF tuženik mu nije ponudio druge opcije. U banci mu je rečeno da mu je najpovoljnija opcija kredit u CHF i da bi tečaj trebao porasti za 20% ako bi dostigao istu razinu kao kredit npr. u eurima. U banci da ga nisu upozorili na eventualne rizike vezao za predmetni kredit, pa tako niti za rizik o promjeni valutne klauzule i kamatne stope. Sadržaj ugovora o kreditu pripremila je banka i on nije imao mogućnosti izmijeniti bilo koju odredbu ugovora o kreditu. Nije od tuženika tražio da se bilo koja odredba ugovora izmijeni, nije pravnik i vjerovao je službenicima u banci i zato je prihvatio sve odredbe sadržaja ugovora i potpisao ugovor. Sa tuženikom je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija na način da je kredit konvertiran iz CHF u eur. Razlog za sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu bio je jedini taj što je u početku rata kredita iznosila oko 3.500,00 kn, a kasnije je rata kredita iznosila 6.000,00 kn i zbog takve situacije nisu imali druge opcije za opstati odnosno nisu imali mogućnosti da bi mogli redovno isplaćivati rate kredita i zato da su prihvatili konverziju koja im je ponuđena od strane tuženika, a Vlada RH je donijela odluku da se donese zakon kojim će se omogućiti konverzija, ali taj zakon prema sadašnjem njegovom gledanju bio je uzmi ili ostavi, a ponavlja oni tada nisu ni razmišljali što će se dalje zbivati, već su samo imali za cilj da mogu rate kredita otplaćivati. Ni prilikom sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu službenica banke s kojom je razgovarao vezano za sklapanje nije mu ukazala, niti na bilo koji način dala do znanja da bi odredbe Ugovora o kreditu, a vezano za kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile ništetne. Prilikom sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu nitko od njega nije tražio da se odrekne bilo kojih potraživanja od banke po osnovi osnovnog Ugovora o kreditu. Od strane banke nitko mu nije prikazao nikakav iznos koji bi prikazivao preplaćeni iznos po osnovi kamatne stope ili valutne klauzule. On je konverzijom u tom momentu bio sretan, jer je dobio nešto, a to nešto bilo je da mu je rata kredita bila manja nego što je bila prije konverzije. Javni bilježnik mu je objasnio ugovor, ali na formalan način, u smislu da li zna što je promjenjiva kamatna stopa, ali mu nije objašnjeno kako se kamatna stopa mijenja. Javni bilježnik da mu je u dvije, tri rečenice rekao osnovne podatke o ugovoru.

6.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao za kupnju stana, da je imao status potrošača, da nije imao saznanja, a niti da mu je na to ukazano od strane tuženika da bi rata kredita mogla biti toliko povećana s obzirom na ugovorene odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu. Tužitelj od tuženika nije tražio da se izmijeni bilo koja odredba Ugovora o kreditu jer da je vjerovao službenicima banke i zato da je prihvatio i potpisao predmetni Ugovor o kreditu.

7. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012168424 od 04. prosinca 2006. godine utvrđeno je da su Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita, I., inženjering, građevinarstvo i trgovina d.o.o. P. kao založni dužnik i tuženik kao kreditor. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 127.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Prema članku 2. Ugovora o kreditu isti je odobren za kupnju nekretnine - stana ili obiteljske kuće. Prema članku 7.1. na rok otplate od 240 mjeseci. U članku 4. ugovorena je kamata na način da se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,15% godišnje. Ugovorena je i valutna klauzula kojom se tužitelj obvezao na povrat novčanih obveza iz predmetnog ugovora u protuvrijednosti domaće valute uz valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF prema tečajnoj listi tuženika na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je bila sastavni dio Ugovora.

8. Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu od 23. prosinca 2015. godine utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj kao korisnik kredita i kao založni dužnik, te tuženik kao kreditor. Tim aneksom su ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR, i u pogledu kamatne stope.

9. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.

9.1. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu te da tužitelj više nema osnova potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.

9.2. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9012168424 dana 23. prosinca 2015. godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZKP/15), prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje.

10. Stajalište je suda da je sklapanje predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu kojem su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, kako u pogledu valute tako i u pogledu kamate – od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se poziva u tužbi, na način da je sklapanjem predmetnog Dodatka prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku.

10.1. Dodatak Ugovoru o kreditu koji podrazumijeva konverziju predmetnog kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju ZIDZPK/15. Vezano za valjanost sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15 izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020. godine u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je trebao odgovoriti na pitanje da li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.

10.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun konverzije.

10.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

10.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15. To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

10.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 23. prosinca 2015. godine ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te je potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.

10.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje: ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.

10.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.

10.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.

11. S obzirom na činjenicu da je tužitelju dostavljen izračun konverzije s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj prihvatio izračun, da na to nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može biti ništetna.

12. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove Presude bude podnijeta žalba, a da viši sud ima drugačiji stav moći će ako smatra da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.

13.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije T. P., dipl. oec., je dana 18. travnja 2023. godine izradio nalaz i mišljenje, te je nakon proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak dao sljedeće mišljenje: 1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio 7.608,98 € / 57.329,74 kn.

2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatio 10.756,18 € / 81.042,60 kn.

3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika do konverzije manje uplatio 210,37 €/ 1.585,23 kn.

4. Iznos isključivo zatezne kamate na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita na dan provedbe konverzije 30.09.2015. jest 2.713,05 € /20.441,51 kn.

5. Iznos isključivo zatezne kamate na više plaćene iznose koji su utvrđeni kao preplata po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i ništetnosti primjene valutne klauzule na dan sklapanja Aneksa Ugovora- konverzije 23.12.2015. jest 8.529,40 € / 64.264,80 kn.

14. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te je preinačio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

15. Sud je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva, pozivom na Zaključak Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. godine, u kojem se navodi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem."

16. Tuženik je u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka istakao da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka. Tuženik predmetno vještvo osporava u cijelosti, obzirom na činjenicu da je rezultat ovakvog vještačenja bespredmetan u ovom postupku u svjetlu činjenice da je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015). Konverzija je u ovom slučaju, kao i u svim ostalim slučajevima u kojima je provedena, provedena uz striktno poštivanje zakonskih uvjeta za provedbu konverzije. U tom smislu, tuženik opetovano ističe, sad i u svjetlu odluke koju je Vrhovni sud RH donio u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019, da bi, postavljanjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj bi išao za ostvarivanju prava protivnih odredbama ZPK (NN 102/2015), posebice njegovim odredbama iz čl. 19.a, 19.b i 19.c, a o čemu je tuženik već detaljno elaborirao u svojim ranijim podnescima. U ovom je postupku bespredmetno uzimati u obzir rezultate provedenog vještačenja, i to iz više razloga:

- predmet vještačenja je bilo utvrđivanje razlike između početno ugovorene kamatne stope i tečaja i kasnije izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja po ugovoru o kreditu koji je prestao postojati sklapanjem konverzije,

- niti inicijalnim ugovorom o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a niti sklopljenim Dodatkom ugovoru kojim je izvršena konverzija provedena sukladno kogentnim odredbama ZPK, nije predviđeno niti ugovoreno obračunavanje anuiteta po fiksnoj kamatnoj stopi, a niti je fiksnu kamatnu stopu zakonodavac imao na umu kada je uredio pitanje konverzije i njenog odnosa prema inicijalno sklopljenim ugovorima o kreditu,

- tužitelj je prihvatio konverziju, a izračun temeljem kojeg mu je ukupna masa kredita umanjena za već plaćenu razliku u tečaju CHF u odnosu na tečaj EUR koji se primjenjuje na konverziju, kao i za iznose kamate obračunate po kamatnoj stopi koja je vrijedila po inicijalnom ugovoru o kreditu u odnosu na kamatnu stopu koja se primjenjuje na konvertirane kredite, isti je izrijekom prihvatio kao točan, stoga je inzistiranje na ovako postavljenom tužbenom zahtjevu neosnovano. Budući da je zakonodavac Republike Hrvatske prisilnim propisom uspostavio novi odnos između stranaka te da se radi o posebnom zakonskom uređenju u kojem se ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava, te „kako taj novi sporazum stranaka predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske“, kako navodi i Vrhovni sud u rješenju Gos-1/19, tada svako daljnje tužiteljevo potraživanje u svezi s Dodacima ugovora o kreditu prelazi zakonske okvire. S obzirom da se, prema stajalištu Vrhovnog suda iznesenom u odluci Gos-1/2019, radi o novom sporazumu koji predstavlja potpuno novu pravnu osnovu, tada niti po ranijoj pravnoj osnovi (početni ugovor o kreditu) tužitelj ne može potraživati bilo kakvu daljnju isplatu.

U tom smislu, i pred Vrhovnim sudom RH postavljeno je, u okviru oglednog spora, sukladno čl. 502.k ZPP-a, upravo ovo konkretno pitanje koje tužitelj smatra spornim, odnosno odlučnim za presuđenje, o tome jesu li pravno valjani Dodaci ugovorima o kreditu sklopljeni sukladno odredbama ZID ZPK, te je u navedenom postupku Vrhovni sud izrijekom potvrdio da se radi o Sporazumima koji su sklopljeni sukladno kogentnim odredbama Zakona, isti su kao takvi u potpunosti pravno valjani, te nema mjesta isticanju ništetnosti takvih Dodataka u bilo kojem kontekstu niti njihovom osporavanju na bilo koji način.

17. U slučaju da između stranaka ne bi bio sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, tj. da nije izvršena konverzija, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka bio bi osnov za određivanje visine iznosa koji bi se naložio tuženiku da isplati tužitelju.

18. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.

19. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 07. kolovoza 2020., 04. srpnja 2022. i 13. srpnja 2023. godine, za zastupanje na ročištima 26. listopada 2022. i 11. listopada 2023. godine za svaku radnju po 497,71 eur/ 3.750,00 kn, plus PDV u iznosu 746,56 eura/5.624,96 kn, a što sveukupno iznosi 3.732,82 eura/28.124,93 kn. Tuženiku nisu priznati troškovi za sastav podneska od 20. veljače 2020. godine jer isti nije bio nužan za odlučivanje (a odgovor na tužbu dan je 17. veljače 2020. i zaprimljen na sudu 19. veljače 2020.). Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).

19.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 23. studenog 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.