Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-30/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća, mr.sc. GC, GCF, Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene NC, zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 2. u vezi s člankom 34. i 35. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 11. travnja 2023., broj Kzd-5/2022., u sjednici održanoj 23. studenog 2023., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice optužene NC kao i braniteljice, odvjetnice Marije Štambuk, kao zamjene za odvjetnika Gorana Vučetića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene NC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optužena NC proglašena je krivom zbog kaznenih djela protiv života i tijela, pokušaj teškog ubojstva s dobrovoljnim odustankom, iz članka 111. točka 2. u vezi s člankom 34. i 35. KZ/11. te protiv pravosuđa, lažno prijavljivanje kaznenog djela, iz članka 304. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom I izreke pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženici su sukladno članku 51. stavak 1. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo dobrovoljnog odustanka od pokušaja teškog ubojstva počinjenog na štetu djeteta CC po članku 111. točka 2. u vezi s člankom 34. i 35. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 2 (dva) mjeseca, a za kazneno djelo lažnog prijavljivanja počinjenog na štetu ČC po članku 304. stavak 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te joj je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženoj NC je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. ožujka 2022. do 12. listopada 2022. te od 23. studenog 2022. pa nadalje.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) optužena NC dužna je na ime troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. podmiriti iznos od 3.632,77 eura/27.371,11 kuna s naslova troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. platiti paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura/2.260,35 kuna, dok će o visini nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08. i o visini nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika žrtve iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. sud donijeti posebnu odluku, sve u roku od 15 (petnaest) dana u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

4. Protiv navedene presude žale se državni odvjetnik i optužena NC.

5. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženici utvrde više pojedinačne kazne, a potom izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

6. Optužena NC žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni (pogrešno navedeno kaznenoj sankciji). Predlaže da se "pobijana presuda preinači i optužena oslobodi krivnje za kazneno djelo iz članka 111. točka 2. u vezi s člankom 34. i 35. KZ/11., odnosno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a u slučaju da je se ne oslobodi krivnje za navedeno kazneno djelo da se donese odluka o blažoj kazni za to kazneno djelo kao i da se donese odluka o blažoj kazni za drugo kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela".

7. Optužena NC kao i njezin branitelj, odvjetnik Goran Vučetić podnijeli su odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem navode da je odmjerena kazna previsoka s obzirom na olakotne okolnosti na strani optuženice te da "ne stoje otegotne okolnosti kako ih prezentira državno odvjetništvo, odnosno iste su već sadržane u samoj odluci o kazni".

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izvješteni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optužena NC kao i njezin branitelj, Goran Vučetić, odvjetnik u Varaždinu te je u javnom dijelu sjednice nazočila optužena NC (putem video-veze) kao i odvjetnica Marija Štambuk kao zamjena za odvjetnika Gorana Vučetića, a sjednica je održana sukladno odredbi članka 475. stavak 3. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika.

10. Žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane.

11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženica u žalbi navodi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i to u odnosu na propust valjane analize vještačkog nalaza dr. Majera, odnosno vještački nalaz forenzničkog vještaka koji da je o svemu bitnom potvrdio kao istinitu obranu optuženice koja nije imala namjeru usmrtiti vlastito dijete ili počiniti samoubojstvo kao i da nije utvrđen vremenski slijed događaja, čime sadržajno žalbom upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

13. Iako se optuženica žali na povredu kaznenog zakona, istu ničim ne obrazlaže, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede po članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Žaleći se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje optuženica u žalbi navodi da nije imala namjeru ubiti svoje dijete. Međutim u pogledu namjere na strani optuženice prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje pod točkom 28. pobijane presude, navodeći da je optuženica oba kaznena djela za koja je proglašena krivom počinila s izravnom namjerom, s obzirom da je bila svjesna obilježja kaznenih djela i htjela je njihovo počinjenje s time da je jedno kazneno djelo započeto s tom namjerom i dovršeno, dok je od drugog dobrovoljno odustala, a radi se baš o kaznenom djelu iz članka 111. točka 2. u vezi članka 34. i 35. KZ/11. na koje se upire u žalbi. Obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 14.1. Također u žalbi ističe da ne postoje dokazi koji nedvojbeno sami po sebi ukazuju da bi postupala s namjerom usmrćenja svoje kćerke CC i to kako u pogledu davljenja djeteta tako i u pogledu izlaganja djeteta vatri uz navođenje da lake tjelesne povrede vrata i glave djeteta po nalazu sudskog vještaka forenzičara ukazuju da život djeteta nije realno ni apstraktno ni u jednom trenutku bio ugrožen kao i da nije došlo niti do zastoja disanja, niti do promjene glasa, plača, gubitka svijesti, što da ukazuje samo po sebi da optuženica nije imala namjeru usmrtiti dijete. Navodi i da povrede na djetetovom vratu same po sebi ne mogu biti dokaz, pogotovo nedvojbeni dokaz u pogledu postojanja namjere usmrćenja djeteta davljenjem, kao što ni izgorjeli pramen kose ne može sam po sebi biti nedvojbeni dokaz namjere usmrćenja djeteta izlaganjem plamenu. Lake povrede na strani djeteta da dokazuju da optuženica nije primijenila silu koja bi kod davljenja bila adekvatna namjeri usmrćenja u prilog čega da je optuženica u svojoj obrani iskazala kako je omotala nit vune oko djetetova vrata te pomicanjem lijevo desno u prirodnom naboru djetetova vrata time prouzročila oguljotine koje su kod njenog supruga trebale stvoriti dojam da se radi o davljenju te ga nagnati da se vrati u bračnu zajednicu. Također u žalbi navodi da je sudski vještak forenzičar u svom nalazu pred sudom iskazao da povrede na djetetovom vratu odgovaraju načinu nastanka povreda kako ih je opisala optuženica, a koji iskaz da isključuje namjeru ubojstva djeteta. Nadalje navodi da u obrazloženju pobijane presude nije naveden logičan slijed događaja i to davljenja djeteta, njegovog izlaganja plamenu i povrede optuženice rezanjem zapešća, a koji događaji da su u međusobnoj vezi, što da je važno za presuđenje, kao i da je optuženica dala jasan, logičan, životan i uvjerljiv iskaz koji u bitnome u pogledu načina nastanka povreda na vratu djeteta podržava i nalaz sudskog vještaka forenzičara. Stoga kod dvojbe oko načina nastanka povreda na vratu djeteta, je moguće jedino donijeti oslobađajuću odluku sukladno članku 455. ZKP/08. koji propisuje nedvojbenost kao jedini kriterij za utvrđivanje krivnje.

15. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 23. obrazloženja pobijane presude naveo da iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. Davora Majera kojemu je sud poklonio vjeru, proizlazi da je najvjerojatniji način nastanka povrede na vratu djeteta CC u vidu oguljotina kože vrata u formi strangulacijske brazde, stezanjem vrata nekim vrpčastim sredstvom od strane druge osobe čemu u prilog govori nalaz crvenila sluznice obraza pri čemu se jednom rukom drži stegnuta omča oko vrata, dok druga ruka pridržava, fiksira glavu, a koji način nanošenja ozljeda kako je naveo vještak može dovesti do životne ugroze, pa i do smrtnog ishoda uz uvjet da je ta radnja bila poduzeta u jačem intenzitetu i kroz ili duljem trajanju. Vještak je isključio da bi ozljeda na vratu žrtve djeteta CC mogla nastati na način kako je to na raspravi pokazivala optuženica u prisutnosti vještaka, odnosno dok se nalazila sučelice prema djetetu, držala je prstima vunu, koju je omotala oko vrata, pomicala lijevo desno, a koji međusobni položaj bi između žrtve i optuženice za nastanak utvrđene povrede, morao biti drugačiji, odnosno oštećenica bi leđima trebala biti okrenuta optuženici.

15.1. Nadalje, prvostupanjski sud je obrazložio da je dijete CC bilo izloženo vatri i plamenu u prostoriji spremišta u sklopu vikend kuće, kojom prilikom je plamen zahvatio djetetovu jaknu u predjelu leđa i djetetovo vlasište iza desne uške, a što proizlazi iz policijskog zapisnika o očevidu na tijelu djeteta CC **.**.2022. uz priloženu fotodokumentaciju. ORL pregledom od 16. ožujka 2022. nađene su spaljene dlačice u nosu djeteta, koja izloženost vatri je, kako navodi sudsko-medicinski vještak, mogla dovesti do ozbiljnih posljedica na tijelu žrtve pa i do smrtnog ishoda, ovisno o intenzitetu i trajanju izloženosti. Vatra je zapaljena ljudskom radnjom, što proizlazi iz izvješća o utvrđenju uzroka požara Ravnateljstva civilne zaštite, područnog ureda civilne zaštite Varaždin, Službe civilne zaštite Koprivnica, odjela inspekcije od 28. ožujka 2022. Osim toga baš tu vatru zapalila je optužena NC, koja je to i navela u svojoj obrani na raspravi, obrazlažući da je to učinila zbog problema u braku sa suprugom TC. Upravo zbog napuštanja od strane supruga, koji se odlučio na rastavu, optužena UC je pokušala usmrtiti svoju kćerku CC, koja je imala tada svega 1 (jednu) godinu i 10 (deset) mjeseci, koja se zbog dječjeg psiho-fizičkog razvoja i ovisnosti o brizi i skrbi ne zna i ne može braniti, te se nedvojbeno radi o posebno ranjivom djetetu, a što je ispravno naveo prvostupanjski sud. Optuženica je kćerku CC stezala oko vrata vrpčastim sredstvom manjeg promjera, koje nije pronađeno, ali do ostvarenja usmrćenja nije došlo jer je optuženica vidjevši posljedice na kćerki odustala od usmrćenja, maknula je sredstvo i prestala sa stezanjem te je zapalila vatru u prostoriji gdje se dijete nalazilo, izložila ga plamenu, no odustala je i od toga te vidjevši posljedice na djetetu, maknula je iz dosega plamena. U pogledu različitosti obrana optuženice u policiji, državnom odvjetništvu te na raspravi, prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje zašto je prihvatio kao točnu njezinu obranu na raspravi kako u pogledu izazivanja požara u šupi kao i prelaženja vunom po djetetovom vratu, što je sve navedeno pod točkom 7. kao i pod točkom 22. obrazloženja pobijane presude, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga i svjedok ČC je prilikom ispitivanja naveo da mu je optuženica slala određene poruke, kojim je aludirala da namjerava lišiti života dijete, sebe i da ga je optuženica zvala od kuće svojih roditelja rekavši da je zapalila klijet i da je čuo kako dijete plače i doziva ga kao oca, što je sve navedeno pod točkom 8. pobijane presude. Iskazivao je da je na djetetu CC nakon događaja zapazio nagorjelu kosu kao i da je na vratu vidio strangulacijsku brazdu.

15.2. Zbog svega navedenog činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno, kako se ističe u žalbi optuženice, jer je optuženica u svojoj žalbi izvukla pojedine dijelove iz nalaza dr. HC, prilagođavajući ih potrebama svoje žalbe. Međutim ispravno je sud analizirao sudsko-medicinsko vještačenje dr. HC sve pod točkom 23. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao što je ispravno naveo da u situaciji kada počinitelj započne s počinjenjem kaznenog djela te mu ništa ne stoji na putu kao stvarna i zamišljena prepreka, a svojom voljom odustane od dovršetka kaznenog djela je dobrovoljno odustao od počinjenja kaznenog djela. Time je u smislu članka 35. stavak 1. KZ/11. optužena NC ostvarila obilježja kaznenog djela dobrovoljnog odustanka od pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točka 2. u vezi članka 34. KZ/11.

16. Suprotno žalbenim navodima logičan slijed događaja nije u međusobnoj vezi važnoj za presuđenje. Ujedno, ne postoji dvojba oko načina nastanka povreda djeteta te je u pogledu toga prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje pod točkom 17. pobijane presude, a kako je navedeno u ovoj odluci pod točkama 15. i 15.1. Time nije povrijeđena odredba članka 455. ZKP/08. kako se ističe u žalbi te je činjenično stanje ispravno i potpuno utvrđeno u odnosu na kazneno djelo iz članka 111. točka 2. u vezi s člankom 34. i 35. KZ/11. jer je ispravno prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice koje se odnose na navedeno kazneno djelo.

17. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve otegotne okolnosti, međutim da je propustio uzeti u obzir i ostale takve okolnosti na strani optuženice zbog čega je pri odmjeravanju pojedinačne kazne za kazneno djelo iz članka 111. točka 2. u vezi članka 34. i 35. KZ/11. ublažio zapriječenu kaznu zatvora za to kazneno djelo u mjeri koja nije primjerena svim olakotnim i otegotnim okolnostima iako je ublažavanje učinjeno u okviru propisanih mogućnosti ublažavanja kazne iz članka 48. i 49. KZ/11., čime je optuženici za to kazneno djelo prema mišljenju optužbe izrečena neadekvatna kazna. Državni odvjetnik navodi da je sud kao otegotno optuženici trebao cijeniti cjeloživotne posljedice počinjenja kaznenog djela na štetu djeteta žrtve jer će dijete odrasti u nepotpunoj obitelji uz skrb oca, bake i djeda, te će tijekom odrastanja zasigurno biti suočena sa činjenicom da ju je majka pokušala usmrtiti, što bi sve moglo utjecati na njezino psihičko zdravlje. Također navodi da u obzir treba uzeti i činjenicu da suprug optuženice KC odgaja dijete kao samohrani roditelj i da se mora nositi s činjenicom da je osoba s kojom je odlučio zasnovati obitelj ugrozila njihovo zajedničko dijete kako bi njemu napakostila u situaciji prestanka zajedničkog života. Navodi da treba uzeti u obzir i da je nastala velika materijalna šteta na imovini roditelja optuženice. Ističe i da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 304. stavak 1. KZ/11. optuženici odmjerena kazna zatvora u prekratkom trajanju jer je sud propustio uzeti u obzir sve posljedice počinjenja kaznenog djela s obzirom da je optuženica lažnom prijavom dovela do postupanja policije prema TC. Stoga uzimajući u obzir svrhu generalne i specijalne prevencije u žalbi se predlaže preinačenje pobijane presude na način da se optuženici izreknu više pojedinačne kazne, a potom i jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

18. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženica navodi da su u odnosu na oba kaznena djela kazne visoke, jer da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao okolnost ranijeg nekažnjavanja optuženice kao i okolnost dobrovoljnog odustanka, a posebno okolnost izostanka težih ozljeda žrtve uslijed pravovremenog odustanka.

Stoga predlaže izricanje blaže kazne.

19. U odnosu na odluku o kazni za istaknuti je da kazna mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa kaznenog djela pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinačnom konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

20. Stoga je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispravno prvostupanjski sud utvrdio sve pojedinačne kazne zatvora za optuženicu i to kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 2 (dva) mjeseca za kazneno djelo iz članka 111. točka 2. u vezi članka 34. i 35. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i 49. stavak 1. točka 1. KZ/11., te kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 304. stavak 1. KZ/11., kao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. Naime, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženice, ispravno je prvostupanjski sud na strani optuženice cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti. Osnovano je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti uzeo u obzir da optuženica do sada nije osuđivana te da je kazneno djelo iz članka 304. stavak 1. KZ/11. u cijelosti priznala kao i da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila smanjeno ubrojiva zbog situacije u braku jer je bila dulje vrijeme pod stresom i pritiskom kako je to utvrđeno i vještačenjem. Isto tako je kao otegotno sud ispravno cijenio okolnost što je optuženica, u želji da se osveti suprugu koji ju je odlučio ostaviti, pokušala ubiti vlastito, nemoćno dijete u dobi od 1 godine i 10 mjeseci i to na dva načina, a što kaznenom djelu daje posebnu težinu. Također je ispravno utvrđeno da je sud imajući u vidu sve iznesene okolnosti, stupanj krivnje kao i pogibeljnost djela, uvažavajući činjenicu da je optuženica proglašena krivom za dva kaznena djela uz primjenu odredbi članka 51. stavak 1. KZ/11. nakon utvrđenih pojedinačnih kazni izrekao jedinstvenu kaznu u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci koja kazna je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pogodna da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te da se ubuduće utječe na optuženicu da ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da se klone činjenja kaznenih djela čime će se utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženice u odnosu na odluku o kazni.

21. Kako žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane trebalo je odlučiti kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 23. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić