P-3986/2022-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:

J. M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik

M. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika: N. B.,

OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. B.,

odvjetnica iz S., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice M. K., odvjetnika iz S. i zamjenice punomoćnika tuženika A. I.,

odvjetničke vježbenice u O. M. i B. d.o.o., 23. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Dužan je tuženik N. B., OIB: …, u roku

od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude isplatiti tužiteljici J. B. iznos od 1.639,16 eura/12.350,24 kuna sa zakonskom zateznom

kamatom, a koja kamata teče od 11. veljače 205. pa do 31. srpnja po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Dužan je tuženik N. B. naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.895,02 eura/21.812,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 23. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 340,10 eura/2.562,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 20. listopada 2015., se navodi kako je tužiteljica izvršila određene investicije u korist tuženika na način da je kupila niz potrebnih stvari za stanovanje i to televiziju Konikom 107 u iznosu od 2.899,99 kuna, kućanske potrepštine (posteljina, jastuci itd.) u iznosu od 594,87 kuna, pekač kruha u iznosu od 524,99 kuna, mikrovalnu pećnicu u iznosu od 502,49 kuna, usisavač u iznosu od 748,00 kuna, tepih u iznosu od 548,98 kuna, peć na drva u iznosu od 2.869,80 kuna, unutarnji priključci za peć u iznosu od 498,00 kuna, materijal za zidanje dimnjaka na vanjskoj fasadi u iznosu od 559,00 kuna, peć na struju u iznosu od 260,00 kuna, mali kućanski aparati blender, pegla, kuhalo za vodu u iznosu od 2.344,00 kuna. Naime, tužiteljica je u tom trenutku smatrala da će doći do zajedničkog života pa je obavila navedene investicije. Predmetna zajednica je započela 2011. te je potom tuženik u siječnju 2015. odlučio prekinuti navedenu zajednicu pa je uz navedeno zadržao sve naprijed navedene stvari tužiteljice. Kako je navedene stvari platila isključivo tužiteljica to onda ista smatra da su iste njene vlasništvo. Kako se uglavnom radi o stvarima koje su već ugrađene u kući tuženika ili sastavni dio iste to onda smatra da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici vrijednost istih. Na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. S obzirom na konkretnu situaciju otpala osnova zbog koje je tužiteljica izvršila navedenu investiciju to ista traži donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu utuženog iznosa od 12.350,24 kuna zajedno sa zateznim kamatama te joj naknaditi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 2. prosinca 2022., tuženik je prvenstveno istakao kako je predmetna tužba neuredna i nepodobna za raspravljanje te se po istoj ne može postupiti. U tužbi nisu iznesene odlučne činjenice, niti su tužbeni navodi potkrijepljeni valjanim materijalnim ili drugim dokazima te se tuženik protivi navodima iz predmetne tužbe, kao potpuno nedokazanim i promašenim. Osporava kako pravnu osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe se kako su tužiteljica i tuženik bili u vezi od 2002., dok su zajednički život započeli 2011. Ekonomska i emocionalna veza tužiteljice i tuženika trajala je sve do 2015., odnosno više od 3 godine te se ima smatrati kako su živjeli u izvanbračnoj zajednici cijeneći odredbu članak 11. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020.; dalje: ObZ), a kojim je propisano da se odredbe ovoga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine. Člankom 36. stavkom 1. ObZ-a, a u svezi članka 11. stavka 2. ObZ-a, propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Tužiteljica u svojoj tužbi neosnovano navodi da bi ona izvršila nekakve investicije u korist tuženika na način da bi kupila nekolicinu stvari potrebnih za stanovanje, a koji su nakon prekida izvanbračne zajednice ostali u stanu kod tuženika. Prije svega, potpuno je netočno da bi tužiteljica predmetne stvari kupila isključivo svojim sredstvima, obzirom su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici i zajedno kupovale sve što je potrebno za život. Bez obzira na prednje istaknute zakonske odredbe i navode tuženika, tužiteljica je skoro pa sve utužene predmete koji su navedeni u tužbi, a i još dodatnih predmeta koji nisu obuhvaćeni tužbom, a predstavljali su isključivo vlasništvo tuženika, odnijela iz stana tuženika po prekidu izvanbračne zajednice. Tuženik se takvom postupanju tužiteljice nije protivio, jer nipošto nije želio pogoršavati već narušene odnose i svoje emotivno stanje u tom trenutku. Tuženik je dugi niz godina proveo zajedno s tužiteljicom i tu činjenicu je uvažavao nakon prekida zajednice pa nije želio svoje gospodske manire isključiti i nije tražio (niti je to ikad pomislio) od tužiteljice plaćanje ½ vrijednosti uzetih stvari ili pak vraćanje određenih stvari koji su bile isključivo njegovo vlasništvo. Tužiteljica navodi da je kupila televiziju Konikom 107 u iznosu od 2.899,99 kuna, a što nije točno. Bitno je za napomenuti kako navedenu televiziju tužiteljica nije odnijela prigodom svog odlaska iz stana od tuženika, jer je televizija bila u kvaru. Svakako, ako tužiteljica dokaže da je ovaj televizor samostalno kupila, u svakom trenutku može pristupiti kod tuženika i odnijeti ga. Nadalje, navodi da je kupila materijal za zidanje dimnjaka na vanjskoj fasadi u iznosu od 559,00 kuna. Ističe se kako tužiteljica ni na koji način nije sudjelovala u kupnji i financiranju navedenog materijala te se napominje kako je isti tuženik sam kupio. Nadalje, tužiteljica, kao dokaz svojih navoda, dostavlja nekakav popis stvari i njihovu kupoprodajnu cijenu, a što predstavlja dokaz o uplatama predmeta koje je samostalno kupila i ostavila u stanu od tuženika. Međutim, dostavljeni popis ne sadrži nikakvu specifikaciju predmeta, isti je tužiteljica vlastoručno sastavila te nikako ne može predstavljati „dokaz o uplatama“, a ponajmanje valjano dokazno sredstvo u parničnom postupku. Dakle, navedeni popis predstavlja arbitrarno sastavljen dokument od strane tužiteljice, a nipošto ne dokazno sredstvo podobno za utvrđenje odlučnih činjenica u parničnom postupku. Također, iz dostavljenog popisa proizlazi da je navodna kupnja utuženih predmeta obavljena tijekom 2011. Unatoč činjenici da je tužiteljica sve navedene predmete uzela nakon odlaska iz stana od tuženika, opreza radi tuženik napominje i kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2015. pa nije jasno, a ponajmanje životno logično, da bi tržišna vrijednost utuženih predmeta od kojih su neki vjerojatno gotovo pa svakodnevno korišteni, ostala ista i 4 godine poslije njihove kupnje. Prema tome, jasno je kako tužiteljica podnošenjem predmetne tužbe pokušava tuženiku neosnovano prouzrokovati materijalni trošak i vršiti pritisak na istog, ne bi li time za sebe neopravdano postigla materijalnu korist, koja joj činjenično ni pravno ne pripada. Dakle, uz to što je tužiteljica iz stana tuženika već odnijela sve utužene predmete (osim pokvarenog TV-a Konikom 107), ista se ne libi još podnositi ovakvu bespredmetnu i nedokazanu tužbu. Ako je tužiteljica smatrala da je tuženik zadržao utužene koji navodno predstavljaju isključivo njezino vlasništvo, osnovano se postavlja pitanje iz kojeg razloga ista nije odmah po prestanku izvanbračne zajednice pokrenula postupak osiguranja dokaza pred nadležnim sudom, kako bi se napravio popis takvih stvari i utvrdila njihova tadašnja tržišna vrijednost. Imajući u vidu sve prednje iznijeto, a posebice činjenicu da je tužiteljica iz stana tuženika odnijela sve utužene predmetne (osim televizora), a i druge pokretne stvari, tužba je u potpunosti neosnovana i ne postoji obveza tuženika da tužiteljici naknadi vrijednost tih predmeta, a za koje tuženik niti ne zna gdje se nalaze. Slijedom svega iznesenog tuženik predlaže sudu donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u cijelosti te naložiti tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku.

3. Presudom zbog ogluhe pod poslovnim brojem P-10585/2015. od 7. ožujka 2019. usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te je obvezan tuženik na isplatu iznosa od 12.350,24 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. veljače 2015. pa do isplate te je obvezan na naknadu tužiteljici parničnog troška u iznosu od 1.998,50 kuna, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda pod poslovnim brojem Gž-3294/2022-2 od 11. listopada 2023.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem iskaza tužiteljice J. M.,

tuženika N. B., u svojstvu parničnih stranaka, svjedoka A. V., S.

M., N. B., A. B., H. P., I. B., T.

T., J. B. i S. B..

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015. – dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće, dužan je vratiti vrijednost ostvarene koristi.

8.1. Odredbom članka 11. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015.; dalje: ObZ) propisano je da odredbe ovog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

8.2. Člankom 36. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (1.).

Dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna je stečevina (2.). Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drukčije ugovorili (3.).

Uknjižba prava vlasništva na bračnoj stečevini koja je u naravi nekretnina može se provesti i na temelju prijedloga obaju bračnih drugova koji sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugog bračnog druga u jednakim dijelovima ili drukčije ako su tako ugovorili (4.).

Na ispravi koja sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu iz stavka 4. ovog članka mora potpis bračnog druga koji pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugog bračnog druga biti ovjeren kod javnog bilježnika.

9. Iz iskaza tužiteljice J. M. proizlazi da je sa tuženikom bila u vezi 11

godina od čega u izvanbračnoj zajednici 3 i pol godine. Živjeli su u stanu u kući koja je bila vlasništvo pok. tete tuženika, a koju je pok. teta tuženika na ime uzdržavanja trebala ostaviti njegovom pok. ocu, a potom je ista trebala pripasti tuženiku. Stan u kojem su živjeli zajedno su adaptirali i uložili u njega po njenoj procjeni nekih 90-ak tisuća kuna, s time da je određeni iznos novca otišao na majstore na crno. Predali su zahtjev i za legalizaciju objekta. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice radila je u A. b. i primanja su joj bila oko 5.500,00 kuna, a tuženik je radio u

Š. s time da je dosta bio i na tzv. čekanju, a u kojem razdoblju su mu se primanja kretala od 4.500,00 do 6.000,00 kuna. Dosta je radio i faturete, ali isključivo za svoj hobi, a taj je bio lov. Normalno je kako su zajedno živjeli da su zajedno i kupovali sve što je bilo potrebno. Nakon što je izvanbračna zajednica prestala, svega par dana nakon što se odselila, pokušala se dogovoriti sa tuženikom da stave na papir i vide koliko je tko uložio u stan u kojem su živjeli, ali bezuspješno. Sve ono što je navedeno u tužbi i što je predmet traženja je isključivo ona financirala, dakle televiziju Konikom, kućanske potrepštine, pekač kruha, mikrovalna pećnica, usisavač, tepih, peć na drva, unutarnji priključci za peć, materijal za zidanje dimnjaka vanjske fasade, peć na struju, mali kućanski aparati. Po savjetu tadašnje odvjetnice potražuje iznose koji se odnose na upravo opisane stvari jer jedino za njih ima dokaz da su plaćeni preko njenog računa, iako bi predmet potraživanja u stvarnosti bio puno veći. Nije točno da je sa sobom odnijela sve opisane stvari. Iste su ostale u stanu tuženika. Nakon što se odselila promijenjena joj je brava tako da je i htjela nešto od opisanog uzeti nije imala više pristup stanu. Tuženik joj je izbacio stolice ispred stana jer mu se nije sviđalo tko joj je dao novce da kupi te stolice. Stolice je uzela. Skoro cijelo vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tuženik je bio na tzv. čekanju i za navedeno vrijeme je primao naknadu. Kad je prestala izvanbračna zajednica ista je raskinuta u svađi. Ne može se izjasniti koja je marka i model pekača kruha. Mikrovalna pećnica je bila marke Sharp. Usisavač je bio ili Elektrolux ili Samsung. Tepih je kupljen u Lesnine, 2 x 2,5 m, crvene boje, čupavi. Ne zna koja je marka peći na drva, kupljena je u Bauhausa. Peć na struju je bila mala puhalica s ventilatorom. Blender je marke Bosh. Ne zna koja je marka pegle, ista je kupljena u Konzuma. Ne zna koje je marke kuhalo za vodu, kupljeno je u trgovačkom centru. Navedene stvari su kupljene u razdoblju od 2011. do 2014. Cijelo vrijeme trajanja veze je radila kod istog poslodavca. Odnijela je svoje osobne stvari. Nije pokrenuli tužbu protiv tuženika vezano za ulaganja koja je imali u stan. Zajednica je prekinuta 2015. Odvjetnica je nije savjetovala da ide nekim drugim postupkom. Izvodima iz svog tekućeg računa dokazuje da je ove stvari ona kupila, a na temelju kojih izvoda je odvjetnica sastavila i pismeno na listu 4 spisa. H. P. i S. M. su njene prijateljice i iste su je posjećivale nekada jedan put mjesečno, nekada 3 puta tjedno. S. B. je njen brat koji ju je posjećivao povremeno, a ovo sve dok je bila u izvanbračnoj zajednici.

10. Tuženik N. B. je naveo kako 90 % iskaza tužiteljice ne odgovara istini. Točno je da su bili u vezi dugi niz godina od čega 3 i pol u izvanbračnoj zajednici. Od 1999. pa narednih 13 godina bio je zaposlen u B. te su mu primanja iznosila između 7 i 8.000,00 kuna. Odmah nakon toga zaposlio se u B. sa primanjima od 8-9.000,00 kuna i tamo je radio 8-9 mjeseci, nakon toga je otišao u privatnika raditi kamen i tamo je radio par mjeseci. Primanja su mu bila kod privatnika manja nešto u odnosu na B.. Naglašava da je nakon što je dobio otkaz u B. dobio otpremninu u iznosu od 70-80.000,00 kuna, a koji iznos je u cijelosti uložen u stan u kojem su živjeli. Gotovina je bila na raspolaganju tako da je tužiteljica znala uzimati i polagati na svoj račun kako bi se odatle financirala kupnja određenih stvari. Čak je podigao i kredit isključivo samostalno, nije se mogao prisjetiti o kojem se točno iznosu radilo, ali je iznos bio upotrijebljen za opremanje stana. Za cijelo vrijeme trajanja izvanbračne zajednice je bio zaposlen. Točno je da mu je hobi lov, ali isto tako je točno da je tužiteljica imala svoj hobi kao što je fitnes. Sve stvari koje su nabrojene u tužbi osim televizora je tužiteljica uz pomoć svoje majke odnijela iz stana, čak im je i pomogao iznijeti stvari iz stana i unijeti u njihov auto. Sve su stvari odnijete u jednom danu u par navrata. Televizor nije dao da se odnese jer je prethodno bio pokvaren i financirao je popravak te iz navedenog razloga nije dopustio da se isti odnese. Osim stvari koje su nabrojene u tužbi tužiteljica je odnijela i određene druge stvari npr. stolice, za koje nije točno da ih je izbacio iz stana, tepih, mikrovalna, zavjese i sl. Točno je da je promijenio bravu stana. Rastali su se jer se nisu slagali, danas mu je žao što to nije napravio ranije, a rastali su se u povišenim tonovima. Nije točno da je brat tužiteljice S. B. dolazio u stan u kojem su zajedno živjeli, H. P. je bila što on zna jedan put, a ime S. M.,

rođena P. mu ne znači ništa. Jedina osoba koja je dolazila je bio pok. otac tužiteljice. Nelogično mu je da je na dan kada je tužiteljica odnosila sve opisane stvari zajedno s njom došla i njena majka koja osim što nikada nije bila u predmetnom stanu se po priči tužiteljice s njom nije ni slagala. Obnova kuće je trajala dosta dugo. Krenula je dosta prije nego što su počeli živjeti skupa, a nakon što su počeli živjeti skupa nastavili su ulagati u stan. Po njegovom mišljenju tužiteljica je maksimalno sudjelovala u ulaganjima u stan s oko 15 %. Misli kako je tužiteljica imala punomoć na njegov račun, a on na njen nije. Većinom je on financirao kupnju stvari koje su navedene u tužbi, da je imao veća primanja, da je kredit podigao da bi se sredio stan. Misli kako se tetka tužiteljice zove A. V., nije se mogao sjetiti je li ikada bila u stanu.

11. Svjedokinja A. V. je navela kako je ona ujna tužiteljice, da joj je poznato da su u vezi tužiteljica i tuženik bili dugi niz godina, a zajedno su živjeli od kraja 2011. do početka 2015. Za to vrijeme tužiteljica je bila zaposlena u J.

o., kolika su joj bila primanja to joj nije poznato. Misli da je tuženik radio u Š.. Za to vrijeme njihovog zajedničkog života bila je kod njih možda 2 puta. Tužiteljica joj je nakon nekog vremena njihovog zajedničkog života počela se žaliti, govoriti da je nezadovoljna, plakala je govoreći da ima probleme, da tuženik sve što zaradi potroši na sebe i to na svoj hobi, lov. Nakon što su prestali živjeti zajedno tužiteljica je kod nje donijela stolice koje joj je tuženik izbacio iz stana i promijenio joj bravu. Radilo se o stanu njegove tete. Poznato joj je i to da je tužiteljica ponijela svoje osobne stvari, higijenske potrepštine, laptop. Je li još neke druge stvari kao što su usisavač, tepih i slično ponijela sa sobom to joj nije poznato. Tužiteljica joj je rekla da je tuženik redovito trošio za lov, plaćao je članarinu, a za ostale potrepštine svakodnevne kućanske da je malo pridonosio.

12. Svjedokinja A. B. je navela kako se za brata tuženika vjenčala 2010.

Te 2010. se već počeo uređivati stan u kojem su živjeli tužiteljica i tuženik te su se oni nakon toga 2011. i preselili tu i zajednički živjeli. Poznato joj je da je tuženik dobio od Š. iznos od 80.000,00 kuna, a koji novac je uložen za sređivanje stana. Pretpostavlja da je i tužiteljica nešto uložila u stan s obzirom da su odlučili zajedno živjeti. Poznato joj je i to da su oboje bili zaposleni dok su živjeli zajedno s time da je tuženik neko vrijeme bio na tzv. čekanju pa bi se opet zaposlio, bio je na B., a za koje vrijeme je dobivao naknadu. I jedno i drugo su si međusobno prebacivali kako troše stvari na koje ne bi trebali što su joj govorili i jedno i drugo. Poznato joj je i to da su se burno rastali i da je tužiteljica dosta toga odnijela sa sobom pa tako npr. zavjese, stol, stolice, tepih. U kuhinji je ostalo sve prazno od onoga što se vidi golim okom (dakle površine bijele su ostale, odnosno kuhinja). Sjeća se da je nedostajalo dosta stvari iz kuhinje. Kada joj se čitaju stvari iz tužbe koje su predmet spora navela je kako ne može za svaku stavku reći je li odnijeta ili ne, ali je dosta toga tužiteljica odnijela sa sobom. Sjeća se da bi tuženik nakon toga uvijek ručavao kod majke, a ne u svom stanu. Tužiteljica je iz kuhinje odnijela veliki mikser, pekača (prvo ga je tužiteljica kupila pa svjedokinja za njom). Često je dolazili kod stranaka, tužiteljica joj je znala pričuvati i dijete, bile su u dobrim odnosima. Dakle, tjedno sigurno par puta. Navedene stvari koje je nabrojala su bile vidljive oku od pekača, miksera, tepiha, zavjesa i slično. Nakon što se tužiteljica odselila tih stvari nije bilo. Nije bila prisutna kada je tužiteljica nosila stvari. Tužiteljica joj je osobno nakon toga rekla da je ponijela stvari sa sobom. Tužiteljica joj je spominjala samo da su se posvađali oko televizora. Televizor nije odnijela. Govorilo se o tome da tužiteljica ima primanja oko 5.500,00 kuna, a tuženik oko 7.000,00 kuna.

13. Svjedokinja H. P. je navela kako poznaje tužiteljicu i tuženika dugi niz godina, a sa tužiteljicom je prijateljica. Poznato joj je to da su živjeli par godina zajedno u stanu kojeg su zajedno sređivali, da su jedno i drugo bili zaposleni, a kolika su im primanja bila to joj nije poznato. J. je po prirodi štedljiva osoba i s radošću je ulagala u taj stan. Ne sjeća se da bi joj se tužiteljica ikada žalila na tuženika i to kako on troši novac. Češće ih je posjećivala negdje do 2012. kada se udala i preselila u K., a od te 2012. možda jedanput mjesečno. Na pitanje kako tumači iskaz tuženika koji je izjavio da je bila svega jedan put navela je kako na to pitanje ne može odgovoriti, osim što može ponoviti da kada ih je posjećivala nekada bi bio tuženik, nekada ne bi. Što je bilo sa stvarima kada su se rastali to joj nije poznato. Ako joj je tužiteljica to i spominjala nije se toga mogla prisjetiti.

14. Svjedokinja S. M. je prijateljica tužiteljice te joj je poznato da je tužiteljica dugo bila u vezi sa tuženikom od čega su 3, 4 godine živjeli zajedno. Poznato joj je da je tužiteljica radila 2 posla u A. B. i ankete (negdje godinu i pol, dvije) te da su joj primanja u B. bila oko 5.000,00 kuna. Poznato joj je da je i tuženik neko vrijeme radio u Š., a nakon što je otišao iz Š. dobio je otpremninu i to popriličnu svotu koju je uložio u stan. To joj je rekla tužiteljica. Međutim i tužiteljica je kupovala i ulagala u stan, a to joj je poznato jer su bili zajedno po dućanima. Zna da su bili u E., K., a što je točno tada kupljeno nije se mogla sjetiti. Što je bilo sa stvarima iz tužbe, a nakon što su se rastali tužiteljica i tuženik, nije se mogla točno izjasniti jer nije bila prisutna. Poznato joj je da je tužiteljica odnijela svoje osobne stvari kao što su higijenske potrepštine, laptop i slično. Nikada nije bila u tom stanu, družile su se izvan stana. Od anketa tužiteljica je mogla zaraditi oko 2.500,00 kuna. Čak je i nju vodila sa sobom jer ne bi stigla napraviti. Nije joj poznato kolika su bila primanja tuženika za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.

15. Svjedokinja N. B., majka tužiteljice, je navela kako joj je poznato da je njena kćer ulagala u stan u kojem je par godina živjela sa tuženikom, a u koji je ulagao i tuženik. Koliko je točno tko ulagao to ne zna. Kćer je bila zaposlena u A. B. i imala je primanja oko 5.500,00 kuna. Zaposlen je bio i tuženik

neko vrijeme u Š. od kojeg je dobio otpremninu. To joj je rekla tužiteljica, ali joj nije rekla o kolikom se iznosu radilo. Misli da je tuženik radio nakon Š. u B.. J. nije govorila o svojim problemima u vezi sa tuženikom, ali bi primijetila kada bi dolazila kod njih kući da nešto nije u redu. Poznato joj je da je tuženik volio lov i bavio se lovom pa pretpostavlja da je dosta novca trošio na lov. Tužiteljica joj nije govorila da tuženik troši novac na lov, jer tužiteljica nije takva po prirodi te je njen osobni da je zaključak lov "skup sport". Nakon prestanka zajedničkog života tužiteljica je sa sobom donijela kući svoje osobne stvari kao što je posteljina, odjeća, tepih, stolice sve ovo u 2 puta. Drugi put kada su došli brava na vratima od stana je bila promijenjena tako da nisu mogli ući. Neke od stvari je ostavila kod njenog brata M. V.. Nije joj poznato tko je stvari koje su navedene u tužbi kupio, ali svakako ih tužiteljica nije donijela sa sobom. Nije otvarala stvari koje su bile spakirane u kutijama. Nikada nije otišla u stan u kojem su živjeli tužiteljica i tuženik. Pok. suprug je znao otići i to redovito.

16. Svjedok I. B. je naveo kako mu je tuženik brat te je par godina živio sa tužiteljicom u stanu koji je naslijeđen od tetke sa očeve strane. Taj stan se počeo sređivati još za očevog života, a dovršen je tako da je tuženik uložio otpremninu koju je dobio od Š., misli da se radilo o iznosu od oko 10.000,00 eura. Ujedno je podigao i kredit. Koji točno iznos to mu nije poznato. Pretpostavlja da je ulagala tužiteljica s obzirom da su zajedno živjeli, a što točno i koliko to mu nije poznato. Dok su živjeli zajedno tuženik je bio zaposlen, najprije u Š., a potom i drugdje kao što su B., K. isl. Više je bio zaposlen nego nezaposlen i to skoro 90 %

vremena je bio zaposlen. Kolika su mu točno primanja ne zna niti je pitao, radi se o osobnim stvarima. I tužiteljica je bila zaposlena. Poznato mu je i to da su se burno razišli te nakon što je tužiteljica otišla da je dosta toga nedostajalo u stanu. Tako primjerice ostala je gola kuhinja. Vezano za stvari koje su navedene u tužbi naveo je kako je stan ostao bez i tepiha i peći, nije vidio niti pekač kruha. Osobno nije vidio kada je tužiteljica odnosila stvari, ali se sjeća da je s bratom komentirao kako je tužiteljica dosta toga odnijela. I sam je vidio da dosta toga nedostaje, a pri tom misli na ono što je bilo vidljivo golim okom. Brat je nakon što se rastavio sa tužiteljicom nastavio hraniti kod majke.

17. Svjedokinja T. T. je navela kako poznaje i tužiteljicu i tuženika. Njena sestra je udana za tuženikovog brata. Dok su živjeli zajedno svega jedanput je bila u tom stanu, više je dolazila kod sestre koja je živjela na drugoj adresi. Iz priče zna i tužiteljice i tuženika i svoje sestre da je tuženik nakon što je otišao iz Š. dobio otpremninu koja je uložena u sređivanje stana. Poznato joj je i to da je radio razne poslove. Sjeća se taj jedan put kada je bila u stanu dok su oni živjeli zajedno da su joj ostale upečatljive zavjese koje su bile jako lijepe i lijepe bijele stolice i stol. Nakon što su tužiteljica i tuženik prestali živjeti zajedno, kada je opet došla u taj stan primijetila je da nedostaju i stolice, stol i zavjese, a na mjesto onih lijepih stolica i stola bio je stari stol i stolice. Tuženik joj je rekao da je tužiteljica odnijela stol, stolice i zavjese, a da je on vratio stari stol i stolice od tete. Također joj je govorio da je tužiteljica odnijela još neke stvari, a što točno nije se mogla prisjetiti niti joj je to bilo bitno.

18. Svjedok J. B. je naveo kako je tuženik njegov brat te da je par godina živio sa tužiteljicom u stanu koji je naslijedio od tetke sa očeve strane. Brat je u cijelosti adaptirao i sredio stan za život otpremninom koju je dobio dok je bio zaposlen u B. (radilo se o iznosu od oko 40.000,00 ili 50.000,00 kuna) i

kreditom koji je podigao za tu namjenu i to misli da je podigao oko 10.000,00 eura, čak mu je trebao biti jamac za taj kredit, ali nije mogao. Je li i koliko je tužiteljica ulagala to ne može reći. Tuženik se zaposlio se nakon B. u B.,

radio je jedno vrijeme na crno. Čak je, dok nije bio zaposlen, koliko se sjeća primao nekakvu naknadu. Poznato mu je da su se burno razišli te je nakon razlaza tužiteljica otišla i sa sobom odnijela čitav niz stvari. Sjeća se da je ispred stana bilo od stola, stolica, tepiha, posteljine, usisavača, daske za peglanje, felge od auta. Sve je osobno vidio, kao što je vidio da su tužiteljica i njena majka odnijele sve te stvari. Kuhinja je doslovno ostala prazna. Često je posjećivao svog brata. Čak se sjeća da je bratu rekao, a nakon što je dobio predmetnu tužbu, da ne može shvatiti zašto je ista podnesena. Po njegovoj procjeni u adaptaciju nekretnine je uloženo oko 15.000,00 eura.

19. Svjedok S. B. je naveo kako mu je tužiteljica sestra te da mu je poznato po pričanju iste da je zajedno sa tadašnjim partnerom sredila stan u kojem su živjeli. Nakon razlaza, odnosno prekida zajednice sa tuženikom sa sobom je odnijela svoje osobne stvari. Sjeća se da su neke stolice bile kod ujca, iako nisu pričali o tome što je sve odnijela. S obzirom da je njegova obiteljska kuća svega 300- tinjak metara udaljena od kuće u kojoj je njegova sestra živjela sa svojim tadašnjim partnerom potvrdio je da nije vratila ništa u kuću pa stoga zaključuje da nije uzela ništa iz stana. Možda je 2 ili 3 puta bio u stanu dok je njegova sestra živjela sa tuženikom. Poznato mu je da je tuženik radio u splitskom Š.. Poznato mu je da se sestra bunila kada tuženik nije htio raditi s obzirom da je neko vrijeme bio na B. i primao naknadu. Sestra nije spominjala niti se žalila da tuženik troši novac na način koji njoj nije odgovarao ili koji bi ona smatrala neprimjerenim. Sestra je imala primanja oko 4.000,00 kuna. Kako je osobno radio u Š. potvrditi je da su plaće u to vrijeme bile dobre, tako da je tuženik morao imati plaću oko 5.000,00 do 6.000,00 kuna.

20. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu na ime izvršenih investicija u stan tuženika za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i tuženika, a koja investicija se odnosi na kupovinu stvari potrebnih za stanovanje i to: televizija Konikom, kućanske potrepštine (posteljina, jastuci), pekač kruha, mikrovalna pećnica, usisavač, tepih, peć na drva, unutarnji priključci za peć, materijal za zidanje dimnjaka na vanjskoj fasadi, peć na struju, mali kućanski aparati, blender, pegla, kuhalo za vodu.

21. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja:

- je li tužiteljica sporne predmete kupila isključivo svojim sredstvima

- jesu li sporni predmeti ostali u posjedu tuženika nakon prestanka izvanbračne zajednice

- kolika je stvarna vrijednost spornih predmeta.

22. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

23. Među strankama nije sporno da su bili u vezi od 2002., dok su zajednički život započeli 2011. Nadalje, nije sporno niti to da je ekonomska i emocionalna veza tužiteljice i tuženika trajala sve do 2015., odnosno više od 3 godine.

23.1. Iz iskaza i tužiteljice i tuženika proizašlo je da su ulagali u zajednički stan iako tuženik smatra da je izvršio pretežiti dio ulaganja. Tuženik je dobio otpremninu u iznosu od oko 80.000,00 kuna te je podigao i kredit uloživši i jedna i druga sredstva u adaptaciju stana. Tužiteljica je cijelo vrijeme trajanja izvanbračne zajednice radila, kao i tuženik uz kraće prekide. Međutim, tužiteljica tvrdi da je isključivo svojim sredstvima financirala sporne predmete, ali ničim to ne dokazuje. Sukladno članku 36. stavak 1. ObZ-a u svezi članka 11. stavak 2. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Dakle, stranke su živjele u izvanbračnoj zajednici i zajedno, zajedničkim sredstvima su kupovale sve što je potrebno za život.

23.2. Tužiteljica tvrdi i to da su sve stvari koje su navedene u tužbi ostale u stanu tuženika. Tuženik tvrdi suprotno. Svjedokinja A. B., nevjesta tuženika, je navela da je tužiteljica, nakon prestanka izvanbračne zajednice, odnijela sa sobom zavjese, stol, stolice, tepih, da je nedostajalo dosta stvari iz kuhinje kao što su veliki mikser, pekač. Svjedokinja navodi da joj je tužiteljica osobno to rekla. Televizor nije odnijela.

Svjedokinji H. P. nije poznato što je bilo sa stvarima nakon što su se stranke rastale, a ujna tužiteljice zna da je tužiteljica sa sobom ponijela osobne stvari, stolice, a je li ponijela još neke druge stvari to joj nije poznato.

Svjedokinja S. M., prijateljica tužiteljice, ne zna što je sa stvarima koje se navode u tužbi, a u stanu stranaka nije nikada bila. Majka tužiteljice je potvrdila da je tužiteljica sa sobom donijela osobne stvari, posteljinu, tepih, stolice. Ne zna tko je kupio stvari iz tužbe, ali ih tužiteljica nije donijela sa sobom. U stan u kojem je tužiteljica živjela sa tuženikom nikada nije bila.

I. B. i J. B., braća tuženika, su potvrdila da je tužiteljica dosta stvari odnijela sa sobom i to stol, stolice, posteljinu, tepih, dasku za peglanje, kuhinja je ostala prazna.

Svjedokinja T. T. je izjavila da joj je tuženik rekao da je tužiteljica odnijela stol, stolice i zavjese, a nakon što je prethodno vidjela da nedostaju one koje su tu bile dok su živjeli zajedno.

S. B., brat tužiteljice, navodi da tužiteljica nije ništa donijela u kuću pa zaključuje da nije ništa uzela iz stana.

23.3. Iskazi svjedoka A. B., T. T., I. B. i J. B. identični su o odlučnim činjenicama, svjedoci suglasno iskazuju da je tužiteljica odnijela sa sobom brojne predmete pa tako i one koji se navode u tužbi. Radi se o osobama koje su često posjećivale stranke, svjedokinja T. T. je opisala jednu specifičnu situaciju sa zavjesama i stolom i stolicama pa se radi svega iznesenog njihovi iskazi i prihvaćaju. Svjedokinje H. P. i S. M., prijateljice tužiteljice, nemaju saznanja o stvarima iz tužbe, kao niti ujna tužiteljice. Majka tužiteljice, N. B., iako tvrdi da tužiteljica nije sa sobom vratila stvari iz tužbe malo je kontradiktorna sama sebi jer je u jednom dijelu iskaza navela da je tužiteljica kada se rastala od tuženika sa sobom vratila, međuostalima, posteljinu i tepih koji i jesu predmet tužbe.

24. Bez obzira na prednje izneseno sve da je tužiteljica i dokazala da su sve stvari koje su predmet tužbe ostale u posjedu tuženika, a nije, tužiteljica nije dokazala kolika je njihova kupoprodajna cijena. Tužiteljica dostavlja popis stvari i njihovu kupoprodajnu cijenu tvrdeći da isti predstavlja dokaz o uplatama predmeta koje je samostalno kupila. Dostavljeni popis ne predstavlja nikakvu specifikaciju predmeta, isti je tužiteljica vlastoručno sastavila te ne može biti dokaz o uplatama, a zasigurno ne valjano dokazno sredstvo u ovom postupku. Popis kojeg dostavlja tužiteljica predstavlja arbitrarno sastavljen dokument. Uzgredno se ističe, da iz popisa proizlazi da je kupnja bila tijekom 2011., a tužba je iz 2015. pa zasigurno tržišna vrijednost predmeta koji se gotovo svakodnevno koriste ne može biti ista nakon kupnje.

25. Zaključno, tužiteljica nije dokazala da je svojim vlastitim sredstvima za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice s tuženikom kupila predmete koji su navedeni u tužbi, nije dokazala da su u posjedu tuženika, upravo suprotno iz izvedenih dokaza proizlazi da ih je odnijela sa sobom, niti je dokazala vrijednost tih stvar niti u trenutku kupnje niti u trenutku navodnog zadržavanja od strane tuženika pa je, a slijedom svih prednjih utvrđenja i članka 221. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP-a) trebalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

26. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku je priznat trošak sastava prijedloga za ponavljanje postupka od 15. svibnja 2019. 100 bodova, trošak sastava prijedloga od 20. svibnja 2019. 100 bodova, sastav podneska od 18. srpnja 2019., odgovora na tužbu od 1. prosinca 2022., podneska od 5. svibnja 2023. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 11. svibnja 2022., 24. siječnja 2023., 18. travnja 2023., 19. rujna 2023. i 11. listopada 2023. po 100 bodova, za sastav žalbe od 19. srpnja 2022. 50 bodova, za sastav podneska od 26. kolovoza 2022. 50 bodova, uvećanje od 50 % za sastav prijedloga za ponavljanje postupka 50 bodova, odnosno ukupno 1.150 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 15,00 kuna daje iznos od 17.250,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati iznos od 25 % PDV-a, odnosno 4.312,50 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 21.562,50 kuna. Tuženiku pripada i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 kuna pa se zbrajajući navedene iznose dolazi do iznosa od 21.812,50 kuna/2.895,02 eura, a koji iznos predstavlja trošak tuženika u ovom postupku (nije priznat trošak zastupanja na ročište za objavu presude pozivom na članka 155. ZPP-a).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.562,50 kuna/340,10 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

27. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/2022.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

28. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.; dalje: ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.).

29. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 23. studenog 2023.

SUTKINJA

JELENA LONČAR v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog

otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis