Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-308/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog B. S. i 2. optuženog I. P., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi 1. i 2. optuženika, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 493/2016-132 od 7. rujna 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2023., u nazočnosti branitelja 1.optuženika, C. L., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti uredno pozvanih branitelja 2. optuženika i ŽDO u Bjelovaru,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba 1. opt. B. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. opt. B. S. temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđuju kazne zatvora: za kazneno djelo pod točkom 1. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te se temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, 1. opt. B. S. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izriče se uvjetna osuda, kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je 1. opt. B. S. osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. U ostalom dijelu žalbe 1. opt. B. S. i 2. opt. I. P., odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivima 1. opt. B. S. i 2. opt. I. P. da su zajedno djelima opisanima pod točkama 1. i 2. počinili kaznena djela protiv imovine - teške krađe - opisana po čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, kažnjiva po čl. 229. st. 1. KZ/11, kazneno djelo pod točkom 1. i u svezi čl. 52. KZ/11, a 2. opt. I. P. pod točkom 3. kazneno djelo protiv imovine - tešku krađu - opisano u čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 229. st. 1. KZ/11, a sva kaznena djela u svezi čl. 51. KZ/11, pa im se temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđuju kazne zatvora: 1. opt. B. S. - za kazneno djelo pod točkom 1. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, - za kazneno djelo pod točkom 2. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a 2. opt. I. P. - za kazneno djelo pod točkom 1. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, - za kazneno djelo pod točkom 2. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci,- za kazneno djelo pod točkom 3. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, te im se temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izriču jedinstvene kazne zatvora i to: 1. opt. B. S. u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a 2. opt. I. P. u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) oštećenicima se dosuđuju imovinskopravni zahtjevi, pa su 1. opt. B. S. i 2. opt. I. P. dužni solidarno u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude platiti i to - M. P., OIB: …, iz Z., iznos od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura, - M. B., OIB: …, iz Z., iznos od 4.500,00 kuna/597,25 eura,- D. C., OIB: …, iz Z., iznos od 1.500,00 kuna/199,08 eura, - M. M., OIB: …, iz Z., iznos od 4.000,00 kuna/530,89 eura, a 2. opt. I. P. sam D. M., OIB: …, iz Z., iznos od 62.000,00 kuna/8.228,81 eura, s time da se do ostatka postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu do 160.000,00 kuna/21.235,65 eura, D. M. upućuje u parnicu.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1., 3. i 6. ZKP-a, 1. opt. B. S. dužan je na ime troškova kaznenog postupka platiti paušalnu svotu sudu u iznosu od 3.000,00 kuna/398,17 eura, dok se 2. opt. I. P. oslobađa dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli 1. opt. B. S., putem branitelja C. L., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine.
2.1. Žalbu zbog bitne povrede kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a i pogrešno utvrđenog stanja je podnio i 2. opt. I. P., po branitelju H. V., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
5. Budući su branitelji 1. i 2. optuženika u podnesenoj žalbi zahtijevali da ih se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća (čl. 475. st. 3. ZKP-a), sjednica je održana u nazočnosti branitelja 1. opt. C. L., odvjetnika iz Z., koji je izložio najvažnije dijelove žalbe i predložio da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ukine, a u odsutnosti uredno pozvanih branitelja 2. optuženika, odvjetnika H. V. iz Z. i ŽDO Bjelovar.
6. Žalba 1. opt. B. S. je djelomično osnovana, dok žalba 2. opt. I. P. nije osnovana.
U odnosu na žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka
7. 1. opt. B. S. u žalbi navodi da je sud prigodom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer pobijana presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koje navodi sud su nejasni, nepotpuni i potpuno neuvjerljivi.
7.1. 2. opt. I. P. u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer ne postoji u obrazloženju odnos priznanja 2. optuženika sa drugim izvedenim dokazima.
7.2. Suprotno žalbenim prigovorima 1. opt. B. S. i 2. opt. I. P., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, u obzir je uzeo sve provedene dokaze i analizirao ih, kao i obrane oba optuženika koje je doveo u odnos sa svim provedenim dokazima, a prvostupanjska presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni, potpuni i uvjerljivi, te se može ispitati i po stajalištu ovoga suda nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje se ističu u žalbi 1. i 2. optuženika. Pored toga, ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi postojala neka druga od procesnih povreda, a na koje je temeljem odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1.
ZKP-a dužan paziti po službenoj dužnosti.
U odnosu na žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
8. Nisu osnovani prigovori 1. i 2. optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. 1. opt. B. S. osporava zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano da je on počinio kazneno djelo te smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je temeljem svih izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o krivnji za terećena mu kaznena djela. Da nije počinio terećena mu kaznena djela proizlazi iz njegove obrane kao i obrane 2. opt. P. koja je dana na glavnoj raspravi, iskaza 11 svjedoka od kojih niti jedan ne tereti 1. opt. S., materijalnih dokaza od kojih niti jedan ne povezuje 1. opt. S. sa terećenim mu kaznenim djelima, njegova je obrana potkrijepljena iskazima svjedokinje D. P. i svjedoka D. O.. Jedino 1. opt. S. tereti 2. opt. P. u svojoj obrani danoj na policiji, koji je na glavnoj raspravi održanoj dana 3. rujna 2018. naveo da je na policiji dao takvu izjavu jer mu je rečeno da prizna i da će potom biti pušten na slobodu, a što je policija nakon njegovog priznanja i učinila.
8.2. 2. opt. I. P. navodi da, ne samo saslušanje 11 svjedoka, već niti iz drugih dokaza ne proizlazi niti jedna činjenica koja izravno povezuje njega sa ovim kaznenim djelima, osim sporedna činjenica, tj. indicija da je postojao neki Golf, nepoznate boje i nepoznate godine proizvodnje, tj. model kakvih ima nebrojeno na području RH. Ne samo iz svakog zasebnog, niti iz svih ovih zajedno u međusobnom odnosu skupljenih činjenica ili dokaza, ni na koji način ne proizlazi da je dokazano da je on počinio sva ova kaznena djela, već se prvenstveno samo može raditi o sumnji da ih je počinio, tj. obvezno je u tom slučaju sud trebao primijeniti načelo ''in dubio pro reo'', a što sud nije učinio.
8.3. Suprotno navodima 1. opt. B. S. i 2. opt. I. P., ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća zaključke prvostupanjskog suda da iz cjelokupnog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su obojica počinili sva inkriminirana im kaznena djela. Da su 1. opt. B. S. i 2. opt. I. P. počinili kazneno djelo opisano u točki 1. izreke presude, proizlazi prvenstveno iz jasnog, određenog, životnog, okolnosnog, logičnog, pa dakle uvjerljivog i istinitog priznanja 2. optuženika (pred policijom) od 16. kolovoza 2015., koji iskaz je u suglasnosti sa svim bitnim činjenicama koje proizlaze iz ostalih dokaza prikupljenih u prethodnom postupku vezanih za ovo kazneno djelo, tj. prikupljene dokumentacije, i to zapisnika o pretrazi doma sa potvrdom i zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 24. kolovoza 2015., od 1. opt. B. S. je među ostalim, oduzeta jedna staklena posuda, tzv. „demižonka“, obložena plastikom sive boje, koju je prilikom provođenja dokazne radnje prepoznavanja predmeta, oštećeni M. P. prepoznao kao svoju, što proizlazi iz zapisnika o prepoznavanju od 24. kolovoza 2015., iz iskaza saslušanih oštećenika, M. P., M. B. i D. C., u čije su garaže, među ostalim, istom prilikom, provalili te im oduzeli određene predmete, kao i iz iskaza izvanbračne supruge 1. optuženoga, D. P., koja je izjavila kako je auto marke VW „Golf“ iznajmila 2. optuženom krajem veljače 2015. i krajem svibnja iste godine, dakle neposredno prije počinjenja kaznenog djela iz točke 1. izreke, a što proizlazi i iz izjava koje su u tim prilikama potpisali, a čemu je svjedočio, na izjavama potpisani, 1. opt. B. S.. Iskaz svjedokinje P. B. također je u suglasnosti sa priznanjem 2. optuženog (pred policijom) i iskazima oštećenika i svjedokinje D. P..
8.4. U odnosu na kazneno djelo opisano u točki 2. izreke presude, također je sud pravilno zaključio i detaljno obrazložio da navedeno proizlazi iz jasnog, određenog, životnog i logičnog priznanja 2. optuženika (pred policijom), koji je izjavio kako je predmetne zgode također čuvao stražu dok je 1. opt. B. S. provalio u radionicu u vlasništvu obrta „V.-M.“ te odnio bušilicu, akumulator i pilu, koje je stvari 1. optuženi prodao, te njemu dao određeni iznos. Navedeno odgovara iskazu odgovorne osobe obrta „V.-M.“, V. M. koji je iskazao kako je iz prostorija radionice, među ostalim, otuđena motorna pila i akumulatorska bušilica, pri čemu je za određeni iznos oštećena njegova supruga, M. M., koja je vlasnica navedenog obrta.
8.5. Detaljno je sud obrazložio i pravilno zaključio da je djelo opisano u točki 3. optužnice, počinio 2. optuženi, a što također proizlazi iz jasnog, određenog, životnog i logičnog priznanja 2. optuženika, koji je izjavio (pred policijom) kako je predmetne zgode provalio u jednu garažu u J. ulici, kliještima za rezanje metala i iz iste uzeo neke stvari, a za navedenu garažu je znao s obzirom da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela stanovao u blizini J. ulice, a njegova povezanost s navedenom ulicom proizlazi i iz iskaza svjedoka S. T., kojem je tijekom zime iste godine, ponudio određene aparate za otkup za koje se ispostavilo da su ukradeni od svjedoka E. Ž. iz podzemne garaže u I. ulici, ulici do J. ulice, koji ih je prepoznao kao svoje i koji su mu vraćeni. Oštećeni kaznenim djelom iz točke 3. izreke, D. M. izjavio je kako su mu iz vlastitog žičanog boksa koji je bio osiguran lokotom, a koji se nalazi u podzemnoj garaži u Z. u J. ulici, početkom listopada 2014. ukradene stvari u vrijednosti oko 40.000,00 kuna, a koje su mu služile za profesionalno obavljanje poslova čišćenja. S obzirom na sve navedeno, sud je sa potpunom izvjesnošću utvrdio da je upravo 2. optuženi počinio kazneno djelo opisano pod točkom 3. izreke ove presude.
8.6. Neosnovani su stoga navodi obrane i 1. i 2. optuženika dani na raspravi, kao i navodi žalbe u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i ovaj sud prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda, da iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi dinamika događaja kako je to navedeno u izreci presude. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio i detaljno analizirao sve provedene dokaze, a shodno tome je i pravilno utvrđeno činjenično stanje pa su stoga prigovori 1. i 2. optuženika neosnovani.
U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni
9. U žalbi zbog odluke o kazni 1. opt. B. S. ispravno ukazuje da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca prestroga i neprimjerena težini i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela i obiteljskim prilikama, te osobnim svojstvima optuženika.
9.1. Prvostupanjski sud je kod odluke o vrsti i mjeri kazne kao olakotno cijeno što je otac troje djece, od kojih je dvoje maloljetno u starosti od 17 godina i 2 godine i 6 mjeseci, kao i činjenica da nije prekršajno osuđivan, dok mu je kao otegotno uzeto što je do sada već osuđivana osoba, prvenstveno za kazneno djelo prikrivanja, te je sud 1. optuženom za kazneno djelo teške krađe iz točke 1. izreke temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, dok mu je za kazneno djelo teške krađe iz točke 2. izreke, sukladno navedenom članku, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Sud je bio mišljenja, s obzirom na navedenu kažnjavanost, da su ovako izrečene kazne zatvora po vrsti i mjeri odgovarajuće za ova kaznena djela. Nakon toga, 1. optuženom je temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.
9.2. Međutim, kako svaka kazna treba biti individualizirana i primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja, drugostupanjski sud smatra da su, prihvaćajući pravilno utvrđene po prvostupanjskom sudu olakotne okolnosti na strani 1. optuženika, pogrešno utvrđene otegotne okolnosti, jer iz posljednjeg izvoda iz KE proizlazi da je isti neosuđivan, a imajući u vidu onda olakotne okolnosti i nedostatak otegotnih, ispunjeni su uvjeti za izricanje blaže kazne i to kako svake pojedinačne, tako i jedinstvene, a nakon toga i za primjenu uvjetne osude, kako se to predlaže u žalbi optuženika, kojom će se po mišljenju ovog suda u cijelosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
9.3. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu 1. opt. B. S. i pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni na način opisan u izreci ove presude, jer je ocjena ovoga vijeća da će se upravo izricanjem uvjetne osude sa dugim rokom provjeravanja od četiri godine, u dovoljnoj mjeri utjecati na buduće ponašanje 1. optuženika, kako bi ga se spriječilo u ponovnom činjenju kaznenih djela, ali i izraziti dostatan društveni prijekor prema počiniteljima takvih i sličnih kaznenih djela. Time je drugostupanjski sud primijenio načelo individualizacije kazne, ne dovodeći time u pitanje načelo generalne prevencije, jer su izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i uvjetna osuda u trajanju od četiri godine adekvatne i primjerene kako osobnim svojstvima 1. optuženika, tako i težini i svim okolnostima pod kojima su počinjena predmetna kaznena djela. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana, te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena čl. 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja.
10. Iako 2. opt. I. P. uvodno u žalbi, žalbeni osnov odluke o kazni posebno ne obrazlaže i ne ističe, ovaj drugostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 478. ZKP-a i u tom dijelu preispitao prvostupanjsku presudu i u odnosu na njega.
10.1. Cijeneći sve otegotne okolnosti, koje je na strani 2. opt. I. P. utvrdio prvostupanjski sud, a nedostatak olakotnih, posebno imajući u vidu da je specijalni povratnik, odnosno što je počevši od 2009., višestruko kazneno osuđivan za ista i istovrsna kaznena djela različitim kaznama, od uvjetne preko bezuvjetne kazne zatvora, uz određivanje različitih posebnih obveza, navedeno ukazuje na vrlo visoki stupanj kriminalne volje kod 2. optuženog, kojemu je činjenje kaznenih djela, a posebice kaznenog djela teške krađe gotovo postala svakodnevnica, ali i način vlastitog uzdržavanja. Stoga je 2. opt. I. P. izrečena kazna - za kazneno djelo pod točkom 1. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, - za kazneno djelo pod točkom 2. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, - za kazneno djelo pod točkom 3. temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, te temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci i po stajalištu ovog suda primjerena i to kako svaka pojedinačna kazna, tako i jedinstvena i po ocjeni suda nije prestroga kaznena sankcija već primjerena, ali i potrebna za potpuno ostvarenje svrhe kažnjavanja, individualizirana te kao takva predstavlja društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela u smislu čl. 41. i 47. KZ/11.
11. Slijedom naprijed izloženog, na temelju čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci.
Bjelovar, 23. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Dajana Barberić-Valentić v.r.
