Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-428/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D.Z., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), povodom žalbe optuženika na presudu Općinskog suda u Zadru od 6. veljače 2023. poslovni broj K-751/2020-40, u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2023., u nazočnosti D.P. zamjenika županijskog državnog odvjetnika u O.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. D.Z., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) proglašen je krivim opt. D.Z. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. i st. 3. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 331,81 eura[1] / 2.500,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura[1] / 2.260,35 kuna, odnosno sveukupno 631,81 eura[1] / 4.760,37 kuna, u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. D.Z. po branitelju B.Z., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na "ponovni postupak". Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. D.Z. i branitelj optuženika B.Z., odvjetnik iz Z..

5.1. Na sjednicu vijeća nisu pristupili obaviješteni optuženika i branitelj optuženika, te je shodno čl. 475. st. 4. ZKP/08 sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti.

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe opt. D.Z. podnesene po branitelju B.Z., odvjetniku iz Z., koju je izložio sudac izvjestitelj. 6. Žalba nije osnovana.

7. Opt. D.Z. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da je izreka proturječna razlozima, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. To zbog toga da je prvostupanjski sud samo izložio sadržaj iskaza svjedoka bez valjane ocjene tih iskaza, pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu. Pri tome da je prvostupanjski sud presudu kojom je on (opt. Z.) proglašen krivim utemeljio samo na ne konfrontiranom iskazu svjedoka žrtve M.V., koji je ispitan i na ročištima za raspravu na kojima je mijenjao svoj iskaz, prvo, tako što je iskazao da ne tereti opt. D.Z., a potom opet da tereti opt. D.Z. ili da ne može sa sigurnošću tvrditi "tko ga je ozlijedio", u vrijeme i na mjestu kako je to opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. D.Z. prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, koju u žalbi ističe optuženik. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Opt. D.Z. žalbom po branitelju se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali taj žalbeni osnov ne konkretizira. Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da bi opt. Z. isticao tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i onda zbog toga pogrešno primijenio kazneni zakon. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne za ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

9. Opt. D.Z. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. D.Z. u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Naime, opt. Z. u žalbi navodi da je osuđujuća presuda utemeljena na ne konfrontiranom iskazu svjedoka žrtve M.V., koji je ispitan pred državnim odvjetnikom bez nazočnosti optuženika i branitelja. Međutim, za ukazati da je svjedok žrtva M.V., kada je ne konfrontirano ispitan pred državnim odvjetnikom jasno i nedvojbeno opisao tijek događaja te izričito naveo da ga je, u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, teško tjelesno ozlijedio opt. D.Z.. Potom je takav iskaz ponovio i na ročištu za raspravu, kada je konfrontirano ispitan, potom je na ponovnom ispitivanju na ročištu za raspravu "porekao" da bi ga teško tjelesno ozlijedio opt. D.Z., a onda ponovno ispitan rekao da to ne može tvrditi sa sigurnošću. Međutim, svjedok žrtva M.V. je kod provođenja radnje prepoznavanja shodno čl. 301. ZKP/08 jasno i nedvojbeno prepoznao opt. D.Z. kao osobu koja ga je teško tjelesno ozlijedila, u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude. Iskaz svjedoka žrtve M.V. potvrđuje i svjedokinja M.V., sestra žrtve, koja je iz razgovora s mještanima saznala da je opt. D.Z. tjelesno ozlijedio njenog brata M.V.. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenivši obranu opt. D.Z. koji poriče počinjenje kaznenog djela, te iskaze svjedoka žrtve M.V., svjedokinje M.V., te svjedoka A.K.,

I.K., Š.J., Z.Z., M.G., A.Č., P.G. i V.G., pri čemu je naročito dao ocjenu proturječnih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka žrtve M.V. i M.V., a ocijenivši nevjerodostojnim obranu opt. D.Z. te iskaze svjedoka A.K., I.K., Š.J., Z.Z. i M.G., za koje je ocijenio da su zbog "dobrih odnosa" sa optuženikom, s kim su kritične večeri bili u društvu, zainteresirani za ishod postupka, te su svojim iskazima nastojali pogodovati optuženiku, zbog čega je te iskaze ocijenio nevjerodostojnim, a onda dovodeći u vezu iskaz svjedoka žrtve M.V., zapisnik o prepoznavanju, te nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke utvrdio da je opt. D.Z. počinio djelo na način kako je to pobliže opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda kao potpuno i pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. D.Z. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. D.Z. kao odrasla osoba bio svjestan da žrtvu M.V. može teške tjelesno ozlijediti, kada ga je prvo rukama uhvatio za vrat i vilicu, potom nogom udario u predio gležnja desne noge, uslijed čega je žrtva pala na tlo, a potom dok je žrtva bila na tlu nogom nagazio na gležanj desne noge žrtve da bi zatim i sjeo na žrtvu, na koji način je žrtvi uzrokovao višeiverni prijelom desne lisne kosti, prijelom desne goljenične kosti i iščašenje zgloba, koje ozljede da su prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke teške tjelesne ozljede, a optuženik je poduzimajući naprijed navedene radnje pristao na nanošenje takvih tjelesnih ozljeda žrtve.

11. Žalba opt. D.Z. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. D.Z. za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od četiri godine.

12.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

13. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 23. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.