Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž R-165/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M., OIB:..., iz S., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u R., protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB:..., Z., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz OD K. M.1 i K. M. u R., radi isplate rente zbog povrede na radu, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, poslovni broj: Pr-264/2021 od 5. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, poslovni broj: Pr-264/2021. od 5. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju plaća mjesečnu rentu u bruto iznosu od 3.500,00 kn/464,53 eura, sve dok tužitelj ne navrši 65 godina života, sa zateznom kamatom od 5,89% koja teče od 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, počevši od 10. listopada 2021.g. tako da dospjele mjesečne iznose rente, isplati odjednom, a buduće kako budu dospijevale, a u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata, obračunava se po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate, u roku od 15 dana.

II. Tužitelj dužan je tuženiku naknaditi uzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 663.40 eura/4.998,39 kn, sve to u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i izrijekom se ne poziva na konkretne žalbene razloge. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog radnog spora zahtjev je tužitelja da mu tuženik plaća mjesečnu rentu u bruto iznosu od 3.500,00 kn sve dok tužitelj ne navrši 65 godina života. Tužitelj je tvrdio da je 16. studenog 2009. doživio tešku povredu na radu kao šumski radnik te je sve do 31. kolovoza 2021. bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca, dok je tuženik isticao kako nema spora da je tužitelj bio njegov zaposlenik sve do 31. kolovoza 2021. kada je sam dao ponudu odnosno zahtjev poslodavcu za sporazumni prestanak ugovora o radu, što je tuženik prihvatio te je zaključen Sporazum o prestanku ugovora o radu dana 31. kolovoza 2021. (dalje: Sporazum).

5.1. Nakon što je u toč. 5. do 10. obrazloženja naveo koje činjenice između stranaka nisu bile sporne, a u toč. 11. reproducirao iskaz tužitelja, prvostupanjski sud u toč. 12. obrazloženja utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da su stranke u ovom predmetu sporazumno raskinule ugovor o radu dana 31. kolovoza 2021.,

- da se tužitelj na zaključenje Sporazuma nije odlučio iz razloga što je tuženik na njega vršio pritisak da ode u mirovinu budući mu tuženik nije mogao osigurati odgovarajuće radno mjesto prema njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti,

- da tužitelj još od 19. studenog 2015. raspolaže svjedodžbom o zdravstvenoj sposobnosti radnika u kojoj je utvrđeno da je on trajno nesposoban za rad, ali je unatoč toj činjenici i nadalje sve do zaključenja Sporazuma radio kod tuženika,

- da je tužitelj sam podnio zahtjev radi sporazumnog raskida ugovora o radu i da ga je tuženik dopisom od 16. kolovoza 2021. pozvao na provjeru zdravstvene sposobnosti za dan 20. kolovoza 2021., ali je tužitelj unatoč svemu tome, samostalno i dobrovoljno, odlučio otići u invalidsku mirovinu.

5.2. Stajalište je prvostupanjskog suda da kada radniku prestane radni odnos iz razloga koji nije vezan uz posljedice povređivanja (povrede na radu), nema pravne osnove za dosuđivanje zatražene rente (u tom kontekstu sud se poziva na pravno shvaćanje koje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev- 94/2011). Tužitelju je prestao ugovor o radu sporazumno, dakle voljom (i) tužitelja, pa on nema pravo na naknadu izgubljene zarade u vidu rente u smislu odredaba čl. 188. st. 1. i čl. 195. st. 2. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91), koju tužitelj ne bi izgubio da je nastavio raditi. Kako je tužitelju radni odnos prestao temeljem sporazuma s poslodavcem koji je jedan od načina prestanka ugovora o radu predviđenih u čl. 112. primjenjivog Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17 i 98/19; dalje: ZR), to uz činjenicu da su stranke dobrovoljno zaključile Sporazum, sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

6.1. Bitna povreda nije počinjena niti time da prvostupanjski sud nije prihvatio sve predložene dokaze tužitelja, pa tužitelj smatra da u ovom postupku nisu utvrđene sve odlučne činjenice slijedom čega su učinjene bitne povrede odredaba ZPP-a, koje tužitelj u žalbi ne konkretizira. Suprotno takvoj (općenitoj) žalbenoj tvrdnji, izvođenjem i ocjenom dokaza koje je naznačio u toč. 3. obrazloženja, prvostupanjski sud je postupio u skladu sa svojim ovlaštenjima koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, prema kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a mišljenje je ovog suda da je izvođenjem i pravilnom ocjenom tih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice.

7. Tužitelj u žalbi ustraje na tvrdnjama:

- da mu je radni odnos kod tuženika prestao jer mu tuženik nije mogao osigurati radno mjesto prikladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti koju je uzrokovala teška povreda na radu pa je njegov odlazak u invalidsku mirovinu u uzročno posljedičnoj veza s ozljedom na radu, što je utvrdila i invalidska komisija HZMO-a, donošenjem rješenja kojim tužitelj ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu i to 60% zbog ozljede na radu i 40% zbog bolesti.

- da je prema zdravstvenoj svjedodžbi od 19. studenog 2015., koju navodi i sud, kod njega utvrđena trajna nesposobnost za rad i da mu tuženik nije pronašao odgovarajuće radno mjesto.

7.1. Međutim, istovremeno tužitelj u žalbi priznaje da je točno da mu je sporazumno prestao radni odnos, ali tvrdi da se u Sporazumu nigdje nije odrekao svojih prava iz radnog odnosa izvan odredaba tog Sporazuma, pa i dalje drži da mu pripada pravo na rentu.

8. Opisanim žalbenim tvrdnjama tužitelj nije doveo u sumnju odlučno činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da mu je ugovor o radu prestao na temelju Sporazuma koji je zaključen na zahtjev tužitelja kao radnika, dakle da mu je ugovor o radu prestao sporazumom radnika i poslodavca koji je kao način prestanka ugovora o radu normiran u odredbi čl. 112. st. 5. ZR-a, pa tužitelju ugovor o radu nije prestao zbog odlaska u invalidsku mirovinu zbog povrede na radu. Posljedično, tužitelju i po shvaćanju ovoga suda ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade radi odlaska u invalidsku mirovinu u vidu mjesečne rente jer tužitelju nije prestao ugovor o radu zbog odlaska u invalidsku mirovinu zbog povrede na radu. Kako je tužitelju ugovor o radu prestao temeljem Sporazuma, dakle uz volju (i) tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu izgubljene zarade u vidu mjesečne rente u smislu odredaba čl. 188. st. 1. i čl. 195. st. 2. ZOO/91, jer tužitelj ne bi gubio zaradu da je nastavio raditi kod tuženika (što je svakako mogao i nakon 31. kolovoza 2021.).

8.1. Zbog navedenog, nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, kod čega je bez ikakvog značaja pretpostavka tužitelja da bi u slučaju da je Sporazumu stajalo da je Sporazum zaključen radi odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu zbog povrede na radu imao pravo na isplatu rente jer Sporazum, izvan svake sumnje, ne sadrži odredbu takvog sadržaja.

9. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelj u žalbi posebno ne pobija.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

11. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

12. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

13. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22 - ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

U Varaždinu 23. studenog 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.