Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž Ovr-589/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1) D. M., OIB: …, iz Z., …, i 2) V. L., OIB: …, iz S., …, koje zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda Z. S. i B. B. iz S., …, protiv ovršenika E.&S. b. d.d., OIB: …, iz R., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima iz O. društva „Č. & partneri“ d.o.o. iz Z., …, radi izricanja sudskih penala, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovr-2/2019-20 od 20. listopada 2020., dana 23. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja 1) D. M. i 2) V. L. te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovr-2/2019-20 od 20. listopada 2020.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika E.&S. b. d.d. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Ovrha u predmetnoj ovršnoj stvari se na temelju prijedloga ovršenika odgađa do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-4014/2019.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu su izjavili ovrhovoditelji radi pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvenstveno se navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenice kada je zaključio kako je ovršenik, priloženom dokumentacijom dokazao vjerojatnost da postoji objektivna nemogućnost izvršenja njegove činidbe, jer isto da ne proizlazi niti iz jednog dokumenta priloženog u spisu. Naprotiv, proizlazi kako ovršenik nikada nije niti zatražio građevinsku dozvolu od nadležnih tijela. Nadalje, nekretnina je potpuno devastirana i predstavlja opasnost za život i imovinu stoga ovršeniku za izvođenje hitnih radova sanacije nekretnine nisu bile potrebne nikakve suglasnosti već se iste moglo i trebalo poduzeti bez čekanja, jer se radi o hitnim radovima iz čl. 92. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje je trebalo poduzeti bez odgode. Pozivaju se i na čl. 87. st. 2. istog Zakona navodeći da nije potrebna suglasnost svih suvlasnika za poduzimanje izvanrednih poslova. U dopisu od 12. kolovoza 2015. upućenom ovrhovoditeljima, ali dostavljenom i ovršeniku, a koji dopis ovršenik izostavlja iz dokumentacije koju predaje u spis navodi se kako D. u. za u. d. i. nije nadležan za davanje suglasnosti na projekt i upućuju ovršenika da suglasnost traži od D. n. d.o.o. što ovršenik jednostavno ne čini, već neosnovano raskida Ugovor o zakupu. Stoga ne stoji tvrdnja ovršenika da je njegova činidba nemoguća zbog nedostatka suglasnosti Republike Hrvatske budući da ista postoji kao prilog samom Ugovoru o zakupu. Čak i da je nova suglasnost potrebna ovršenik ju očigledno nije zatražio od nadležnog tijela. Napominje se da su ovrhovoditelji s ovršenikom sklopili prvi Ugovor o zakupu 2006. te je ovršenik i po tom Ugovoru bio dužan potpuno sanirati i adaptirati nekretninu koja je bila predmet zakupa, ali je ovršenik u međuvremenu u S. pronašao jeftiniji prostor te raskinuo navedeni Ugovor. Nakon toga je vođena parnica poslovni broj P- 254/2007 u kojem je zaključena sudska nagodba koja je predmet ovog postupka i prema kojoj je ovršenik dobio novi rok za uređenje nekretnine s kojim ovršenik do dana pisanja žalbe nije započeo ponovno izigravajući ovrhovoditelje i nepoštivajući svoje ugovorom preuzete obveze. Nije točno da je ovršenik učinio sve moguće radi ispunjenja svoje tražbine kao što nije točno ni da je ispunjenje tražbine nemoguće, pogotovo nije točno da bi za tako nešto bili krivi ovrhovoditelji. Ovršenik kao još jedan razlog nemogućnosti započinjanja s radovima navodi i navodno odbijanje stanara S. B. za iseljenje iz stana koje je nužno da bi se sigurno izveli radovi sanacije svoda u dvorišnom krilu građevine te u prilog te svoje tvrdnje prilaže dopis od 11. kolovoza 2015. Međutim, ovršenik namjerno ne prilaže dopis imenovane iz 2014. u kojem ona navodi kako traži od suvlasnika zgrade poduzimanje radova sanacije. Zaključuje da očigledno nije nastupila nikakva nemogućnost ispunjenja dužne činidbe već je ovršenik sa zakašnjenjem započeo s poduzimanjem isključivo pripremnih radova za ispunjenje glavne tražbine ovrhovoditelja iz ovršne isprave i da pri tom nije bio u dobroj vjeri. Također, ovršenik ničime nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu jer to nije točno. Štoviše, ovrhovoditelji su ti koji već godinama trpe teško nadoknadivu štetu zbog odbijanja ovršenika da ispuni svoje obveze iz ovršne isprave uslijed čega nekretnina ovrhovoditelja propada i predstavlja opasnost po život i zdravlje. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelja ovršenik ističe da je žalba u cijelosti neosnovana pozivajući se na čl. 65. Ovršnog zakona te navodeći da su navedeni propisani uvjeti kumulativno ispunjeni u predmetnom postupku. Naime, obzirom je protiv odluke kojom je određena ovrha izjavljen pravni lijek, a obzirom je iz sadržaja žalbe, podnesenog prijedloga za odgodu i cjelokupne priložene dokumentacije razvidna objektivna nemogućnost izvršenja činidbe za koju se ovršeniku izriče naknadni rok od 4 mjeseca uz izricanje sudskih penala, pri čemu nemogućnost proizlazi isključivo zbog razloga na strani ovrhovoditelja odnosno zakupodavca, to je razvidno da bi provedbom ovrhe i izricanjem sudskih penala za ovršenika zaista nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a kao što je to u pobijanom rješenju i utvrdio prvostupanjski sud. Ovršenik nije u mogućnosti pristupiti naloženim radovima iz razloga kako je obrazloženo u samom prijedlogu za odgodu ovrhe i uloženoj žalbi na rješenje o ovrsi te u konačnici u tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. S obzirom na sve okolnosti u cijelosti je dokazano kako bi za ovršenika zasigurno nastala nesaglediva šteta ukoliko bi se ustrajalo na nalaganju izvršenja činidbe koju objektivno ne može izvršiti te mu pri tom izričući sudske penale za svaki dan zakašnjenja po isteku naknadno mu danog roka. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te ovrhovoditelja obvezati na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), u svezi čl. 381. ZPP, sve u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje OZ) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. istog Zakona, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je u pravnoj stvari tužitelja E.&S. b. d.d. (dalje: E.) protiv tuženika M. L., V. L. i R. H. vođen parnični postupak kod Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem P- 254/2007 u kojem je 6. veljače 2013. zaključena sudska nagodba kojom su stranke sporazumno riješile svoje međusobne odnose, pa je između ostalog u toč. 4. sudske nagodbe tužitelj E. obvezan o svom trošku izvršiti potpunu sanaciju, adaptaciju, vanjsko i unutarnje uređenje objekta i poslovnog prostora koji je predmet zakupa, sve u skladu s čl. 13. Ugovora o zakupu, najkasnije do 31. prosinca 2013. pod prijetnjom ovrhe,

- da je prvostupanjski sud, po prijedlogu ovrhovoditelja za određivanje naknadnog roka za izvršenje nenovčane obveze, 11. travnja 2019. donio rješenje poslovni broj Ovr-2/2019 kojim je odredio ovršeniku naknadni primjereni rok od četiri mjeseca da izvrši svoju obvezu utvrđenu navedenom pravomoćnom i ovršnom sudskom nagodbom, a koja obveza je detaljno navedena u citiranom rješenju (l.s.19.),

- da je gornjim rješenjem ujedno određeno da ukoliko ovršenik ne ispuni svoju obvezu u ostavljenom roku da je dužan plaćati ovrhovoditeljima iznose od po 1.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja, a počevši od isteka navedenog roka s time što je protiv tako donesenog rješenja ovršenik izjavio žalbu te je zaključkom od 16. rujna 2019. upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom što je i učinio tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem P-4014/2019,

- da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-574/2019 od 5. studenoga 2020. odbijena žalba ovršenika kao neosnovana te potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2/2019-3 od 11. travnja 2019. u dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke, a kojim rješenjem je ovršeniku određen naknadni primjereni rok od 4 mjeseca da izvrši svoju obvezu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom sudskom nagodbom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-254/2007 od 6. veljače 2013. te - da je ovršenik 24. svibnja 2019. podnio prijedlog za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-4014/2019.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem prihvatio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj P-4014/2019 smatrajući da su ispunjenje pretpostavke iz odredbe čl. 65. OZ. Tako donesenu odluku obrazlaže zaključkom da iz priložene dokumentacije slijedi da je ovršenik onemogućen u izvršavanju radova zbog trećih osoba, pa samim time i izvršenju činidbe, da izvršenje činidbe ne ovisi samo o radnjama ovršenika već i trećih osoba (izdavanje dozvola, privremeno iseljenje stanara zbog opasnosti koja prijeti izvođenjem radova) radi čega bi izricanjem sudskih penala ovršeniku nastala nenadoknadiva šteta.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovanim se ukazuje žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Prema čl. 65. st. 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu iz razloga koji su navedeni u st. 1. navedenog članka pod toč. 1. do 10.

10. U konkretnom slučaju ovršenik je protiv ovrhovoditelja podnio tužbu iz čl. 52. OZ zahtijevajući proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ smatrajući da je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske nagodbe, pa je utoliko ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ.

11. I po ocjeni ovog suda ovršenik je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11.1. Potrebno je ukazati da se mogućnost izricanja sudskih penala veže uz neizvršavanje nenovčane obveze dužnika koja je utvrđena određenom vrstom ovršne isprave, a u konkretnom slučaju to je sudska nagodba.

11.2. Naime, pravomoćno je ovršeniku određen naknadni primjereni rok za ispunjenje nenovčane tražbine te izrečeno ovršeniku da je dužan, ako tražbinu ne ispuni u određenom roku ovrhovoditeljima isplatiti novčani iznos za svaki dan zakašnjenja tj. 1.000,00 kn počev od isteka toga roka koji mu je odredio za ispunjenje tražbine.

11.3. Međutim, smisao sudskih penala nije stjecanje imovinske koristi od strane vjerovnika, niti naknada štete, pa polazeći od navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za ocjenu da li su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe po odredbi čl. 65. st. 1. OZ valjalo je uzeti u obzir i razloge zbog kojih ovršenik nije postupio po rješenju o izricanju penala.

11.4. Tako se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odlučnom nalazi okolnost da je ovršenik primio dopis D. u. za u. d. i. nakon što je sklopljena sudska nagodba između stranaka tj. 17. srpnja 2015. kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje suglasnosti za rekonstrukciju, sanaciju i uređenje predmeta zakupa pri čemu valja naglasiti da je navedeni Ured kao razlog odbijanja izdavanja suglasnosti naveo okolnost što vlasnički odnosi između ovrhovoditelja i R. H., kao suvlasnika nekretnine, nisu bili riješeni. Nadalje, kao razlog odbijanja izdavanja suglasnosti za izvođenje radova ovršeniku navedena je i okolnost što predmet zakupa površinom ne odgovara površini dijela poslovnog prostora za koji je R. H. stekla pravo vlasništva za 1/3 dijela (l.s.191-192).

12. Također iz spisa predmeta proizlazi, suprotno navodima žalbe, da je u stanu čiji su vlasnici ovrhovoditelji S. B., kao zaštićena najmoprimka, te da je ista 2015. odbila privremeno napustiti stan za vrijeme izvođenja nužnih radova (l.s.183), a ovršenik nije ovlašten protiv iste pokretati odgovarajuće postupke u smislu odredbe Zakon o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.).

12.1. Dakle, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, odnosno da je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ, zatim razloge zbog kojih ovršenik nije postupio po rješenju o izricanju penala, a izricanjem kojih i to za svaki dan zakašnjenja je učinio i vjerojatnim da bi trpio nenadoknadivu štetu, slijedi da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 65. OZ odlučio kao u pobijanom rješenju.

13. Kako je ovaj drugostupanjski sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti odbijena je kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. I.

14. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ovog postupka tako da je po čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. II izreke drugostupanjske odluke.

U Zadru, 23. studenoga 2023.

Sutkinja

Sanja Dujmović, v.r.