Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-329/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. B., zbog kaznenih djela, iz članka 227. stavak 1. i 4. i članka 123. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog L. B. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-50/2020. od 9. ožujka 2022. u sjednici održanoj 19. listopada 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice vijeća, branitelja R. K., odvjetnika u Z. i 23. studenog 2023.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog L. B., ukida se dio prvostupanjske presude u odnosu na kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. opisano pod točkom 1. i odluku o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće. Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na to djelo je bespredmetna.

II Uslijed odluke pod I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi L. B. za kazneno djelo iz članka 123. stavak 2. KZ/11. za koje je proglašen krivim pod točkom 2. pobijane presude na temelju članka 123. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

III U ostalom dijelu žalba optuženog L. B. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi L. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. i kaznenog djela protiv života i tijela, nepružanjem pomoći iz članka 123. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih pod točkama 1. i 2. u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a na temelju članka 123. stavak 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi L. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom L. B. podmiriti trošak kaznenog postupka na ime vještačenja u iznosu od 11.800,00 kuna te na ime paušala u iznosu od 5.000,00 kuna, dakle sveukupno 16.800,00 kuna u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi L. B. po branitelju R. K., odvjetniku u Z.

3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku L. B. "utvrdi i izreknu strože kazne".

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i odluke o kazni s prijedlogom "da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe, prvenstveno za kazneno djelo iz članka 227. KZ/11., a podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku uz uputu o načinu i kvaliteti obrazlaganja elemenata djela, kao i razloga odabira sankcije i istu preinači o odluci o kazni i troškovima postupka na način da se okrivljeniku izrekne uvjetna ili djelomično uvjetna osuda te da se naloži plaćanje samo onog troška koji je svojim postupovnim dispozicijama sam prouzročio".

4.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Na javnu sjednicu vijeća, određenu sukladno zahtjevu iz žalbe optuženika, pristupio je branitelj optuženika R. K., odvjetnik u Z., dok nisu pristupili optuženik i državni odvjetnik, koji su uredno izvješteni pa je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

7. Žalba optuženika i žalba državnog odvjetnika su djelomično osnovane, a žalba državnog odvjetnika je djelomično bespredmetna.

8. Optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., navodeći da je prvostupanjska odluka opterećena takvim nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno "razlozi koje sadrži su nejasni i znatno proturječni".

8.1. U pravu je optuženik kada tvrdi da su razlozi presude nejasni u odnosu na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11.

8.2. Optuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud suprotno provedenom prometnom vještačenju od strane dva vještaka donosi logički i zakonski neprihvatljiv zaključak o kauzalnoj vezi između alkoholiziranosti okrivljenika i nastanka prometne nesreće jer to ne proizlazi iz prometnih vještačenja. Prema mišljenju vještaka N. E. proizlazi da je opasnost za okrivljenika bila 1,1 sekundu ranije od mjesta naleta te da je vozilo optuženika bilo udaljeno od pješakinje oko 12 metara i zaustavljanje bez naleta nije bilo moguće.

8.3. Prema nalazu i mišljenju vještaka Ž. Š. proizlazi da je optuženik vozio brzinom od oko 42 km/h te da obzirom na uočavanje pješakinje od mjesta naleta 1,35 sekundi ranije na udaljenosti od 16,69 metara bilo moguće izbjeći nalet pri svim brzinama ispod 37 km/h, a oba vještaka govore o reakciji prosječnog vozača.

8.4. Naime, prvostupanjski sud, odluku o krivnji temelji na tome da iako se optuženik kretao dopuštenom brzinom, uslijed pijanog stanja u kojem se nalazio i time bio bitno smanjenih vozačkih sposobnosti nije primijetio pješakinju koja je stupila na kolnik i uopće nije reagirao, jer kada je vidio pješakinju sa svoje desne strane i ona se kretala u njegovom smjeru kretanja, u blizini kolnika, morao biti svjestan da takav pješak može stupiti na kolnik.

9. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da obrazloženje prvostupanjskog suda u točki 29 nejasno i proturječno kada se navodi: " Kad se pješak kreće uz sam kolnik kojim prolaze motorna vozila jasno je da u svakom trenutku bilo namjerno bilo nenamjerno može stupiti na kolnik pa u takvoj prometnoj situaciji bi svaki vozač ili odmah smanjio brzinu ili se odmah prestrojio u lijevu prometnu traku kako bi izbjegao situaciju u kojoj pješak može stupiti na kolnik", a potom prvostupanjski sud navodi: "to optuženik nije učinio jer pješakinju uopće nije vidio zbog pijanog stanja u kojem se nalazio… a počeo je kočiti tek kada je naletio na pješakinju". Naime, optuženik je proglašen krivim da je protivno odredbi članaka 38. stavak 1. i članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZOSPC) zbog pijanog stanja nije pravovremeno uočio pješakinju V. Š. koja je prelazila kolnik Nove ceste, slijedom čega nije poduzeo radnju kočenja ili bilo koju drugu radnju radi izbjegavanja naleta na pješakinju, dok u obrazloženju prvostupanjski sud konstatira ako se pješakinja kretala po nogostupu, ali da je optuženik svejedno trebao poduzeti bilo kočenje bilo prestrojavanje u lijevu traku, što ne odgovara odredbi članka 38. stavak 1. ZOSPC-a. Time su razlozi presude nejasni i proturječni te je time počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

10. Na temelju članka 487. stavak 4. ZKP/08. Visoki kazneni sud RH je ukinuo djelomično presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba optuženika je podnesena i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa je za sada prvostupanjski zaključak pogrešan, jer prvostupanjski sud osim puke konstatacije da je optuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola pa da je to razlog nastupjele posljedice, odnosno smrtnog ishoda ne navodi mogućnost izbjegavanja naleta na pješakinju od trenutka stupanja na kolnik.

10.1. Naime, točno je da je optuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od najmanje 1,68 g/kg u pijanom stanju. Međutim, iz provedenih prometnih vještačenja ne proizlazi da je od trenutka stupanja oštećenice, pješakinje na kolnik, nalet na nju s vozilom optuženika se moglo izbjeći jer prema mišljenju prometnog vještaka dipl. ing. N. E., optuženik je na raspolaganju imao samo 12,2 metara da zaustavi automobil kočenjem, a njemu je bilo potrebno za vožnju s vozilom od oko 40 km/h put kočenja od 16 metara. Mišljenje prometnog vještaka dr. sc. Ž. Š. se razlikuje pa se navodi da je kretanje vozila bilo oko 42 km/h te da se isti mogao zaustaviti pred pješakinjom samo sa brzinama kretanja manjim od 37 km/h. Osim toga nije sporno da je optuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, no taj prometni prekršaj za sada nije doveden u uzročno posljedičnu vezu sa nepoduzimanjem intenzivnog kočenja i zaustavljanjem pred pješakinjom koja je stupila na kolnik jer je njegova brzina kretanja iznosila 40 odnosno 42 km/h. Dakle, za sada nije utvrđeno da bi uslijed alkoholiziranosti optuženik propustio obratiti pažnju na pješaka koji stupa na kolnik, a što mu se ovom optužbom stavlja na teret uslijed čega je oštećenica zadobila teške tjelesne ozljede od kojih je potom preminula.

11. Stoga je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je optuženik postupajući suprotno članku 38. stavak 1. ZOSPC u svom ponašanju kritične zgode ostvari sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. na način kako mu je stavljeno na teret optužnicom.

11.1. Slijedom iznijetog, trebalo je dio pobijane presude koji se odnosi na počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08. uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni vezano za ovo kazneno djelo postala bespredmetna. Kako je vijeće prvostupanjskog suda zauzelo stav o krivnji optuženika za ovo kazneno djelo predmet se vraća na ponovno suđenje i odlučivanje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

11.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi i nove, a potom pažljivo i savjesno analizirati i ocijeniti svaki izvedeni dokaz i obranu optuženika kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj vezi uzimajući u obzir argumentaciju ove drugostupanjske odluke. Pri tome treba uz prosudbu ostvarenja objektivne komponente terećenog kaznenog djela posebnu pažnju posvetiti ocjeni svih onih okolnosti odlučnih za ostvarivanje subjektivnog elementa kaznenog djela, odnosno oblika krivnje na strani optuženika vodeći računa o svim onim odlučnim okolnostima pod kojima se predmetna prometna nesreća dogodila. Bilo bi potrebno usuglasiti prometne vještake i dovesti njihova mišljenja u vezu s iskazom svjedoka B. B., koji je vozio iza optuženika. Nakon toga će prvostupanjski sud donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08. Ujedno je ukinuta i odluka o troškovima kaznenog postupka koja se odnosi na počinjenje kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. pa će se o istom i ponovno odlučivati.

11.3. Optuženik se žalio i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo ne pružanja pomoći iz članka 123. stavak 1. i 2. KZ/11. jer smatra da sud nije cijenio obranu optuženika da je odvezao svoje dijete kući jer ga je htio poštedjeti traume, a da je na početku izišao iz vozila, došao do oštećenice, uvjerio se da je živa te otišao odvesti dijete kući i nakon toga se vratio na mjesto događaja gdje je već bila policija.

12. Nije osnovana žalba optuženika u odnosu na ovo kazneno djelo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud ispravno utvrdio da je optuženik zaustavio vozilo, izišao i vidio žrtvu na kolniku pa napustio mjesto nesreće, a žrtvi nije pružio pomoć iako je to mogao bez da ugrozi sebe i druge. Naime, pomoć je mogla biti na način da se obratio za pomoć drugim ljudima koji su se okupili oko oštećenice, pozvao hitnu pomoć i policiju, a čime sebe ne bi ugrozio niti druge. Obrana koja navodi da je u vozilu imao desetogodišnje dijete te da je to razlog da ga je morao maknuti sa mjesta događaja ne umanjuje odgovornost optuženika, koji je mogao na drugi način zaštiti svoje dijete i pružiti pomoć oštećenici. Naime, optuženik je trebao pružiti pomoć osobi u opasnosti jer je uslijed naleta njegovog vozila bila ozlijeđena osoba pješakinja na kolniku, bez obzira radi li se o objektivnoj odgovornosti ili kaznenoj odgovornosti, a što je mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga.

13. Time nije osnovana žalba optuženika u odnosu na kazneno djelo nepružanje pomoći iz članka 123. stavak 1. i 2. KZ/11. da bi prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

14. Optuženik se žali zbog odluke o kazni kao i državni odvjetnik i to u odnosu na kazneno djelo nepružanja pomoći iz članka 123. stavak 1. i 2. KZ/11. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da okrivljenikovih pedeset godina života se ne može cijeniti kao olakotna okolnost, ali da su olakotne okolnosti da je optuženik neosuđivan i da je otac dvoje djece o kojima brine. Međutim, unutar raspona kazne zatvora koja je predviđena zakonom za kazneno djelo nepružanja pomoći po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske potrebna je osuda na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci koja kazna može ostvariti svrhu kažnjavanja.

15. Stoga, imajući u vidu svrhu kažnjavanja da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te razlog da se utječe na počinitelja kao i sve druge da ne čine takva kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja preinačena osuda na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci je adekvatna kako kaznenom djelu tako i samom počinitelju. Dakle, optuženik nakon prometne nesreće koja se dogodila na način da je njegovo vozilo udarilo pješakinju na kolniku, nije joj pružio pomoć premda je to bio u mogućnosti bez da za sebe ili druge ozbiljno ugrozi, a u prometu je sudjelovao na način da je bio u pijanom stanju pri koncentraciji alkohola u krvi od najmanje 1,68 promila.

16. Ujedno u pravu je optuženik vezano za odluku o troškovima kaznenog postupka, koji se za sada odnose na kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, a koja je osuda za to kazneno djelo ukinuta i vraćena na ponovno suđenje i odlučivanje pa se i u odnosu na troškove kaznenog postupka u tom dijelu odluka ukida. Predsjednik vijeća može donijeti odluku o troškovima kaznenog postupka koji se odnose na kazneno djelo nepružanja pomoći, na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08, a u ponovljenom postupku za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. će donijeti odluku u odnosu na naknadu troška kaznenog postupka u odnosi na to kazneno djelo.

17. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 482., 483. stavak 1., 484. stavak 1. i 486. stavak 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 23. studeni 2023.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.