Broj:10.P-1021/2019-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz S., OIB, zastupane po punomoćnici S. P., odvjetnici iz O., protiv tuženika A. bank d.d. iz Z., OIB, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. listopada 2023., a u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu V. Š., odvjetničku vježbenicu kod odvjetnice S. P. iz O. i zamjenika punomoćnika tuženika M. Š., odvjetnika iz O., nakon donošenja i objave dana 22. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010470881/2007., sklopljenog dana 24. svibnja 2007., između tužiteljice S. S. iz O., OIB: i S. banke d.d. O., pravnog prednika tuženika A. B. d.d., Z., OIB:, koji je potvrđen kod javnog bilježnika D. D. pod brojem OV-9132/07 dana 28. svibnja 2007., a koja u članku 2. glasi: „CHF...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; u članku 3. točka 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, točka 4.:“... obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja..“ i “Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u članku 5. točka 5. glasi: „Korisnik kredita je upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope“; u članku 11. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“; a u članku 15. stavak 2. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“.

II/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB:, da tužiteljici S. S. iz O., OIB:, isplati iznos od 4.265,64 €/32.139,79 kn[1] s osnove više plaćene tečajne razlike zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na iznos od:

- 0,21 €/1,56 kn teče od 01.09.2007. godine pa do isplate,

- 1,08 €/8,10 kn teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 2,73 €/20,58 kn teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 9,84 €/74,12 kn teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 12,06 €/90,85 kn teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 12,49 €/94,09 kn teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 5,82 €/43,86 kn teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 4,26 €/32,10 kn teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 4,62 €/34,84 kn teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 6,74 €/50,78 kn teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 6,63 €/49,97 kn teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 5,08 €/38,28 kn teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 8,46 €/63,77 kn teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 10,28 €/77,43 kn teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 12,94 €/97,52 kn teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 14,72 €/110,94 kn teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 16,92 €/127,46 teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 16,84 €/126,89 kn teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 18,45 €/139,04 kn teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 31,10 €/234,31 kn teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 27,99 €/210,91 kn teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 38,23 €/288,07 kn teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 34,01 €/256,24 kn teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 29,62 €/223,20 kn teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 42,72 €/321,90 kn teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 50,92 €/383,65 kn teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 45,77 €/344,84 kn teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 48,80 €/367,68 kn teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 43,26 €/325,91 kn teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 45,38 €/341,94 kn teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 58,46 €/440,50 kn teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 61,31 €/461,95 kn teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 75,87 €/571,65 kn teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 70,82 €/533,60 kn teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 63,35 €/477,31 kn teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 66,88 €/503,88 kn teče od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 66,43 €/500,55 kn teče od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 69,44 €/523,18 kn teče od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 73,10 €/550,77 kn teče od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 74,00 €/557,55 kn teče od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 71,44 €/538,23 kn teče od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 72,80 €/548,51 kn teče od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 74,01 €/557,65 kn teče od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 73,09 €/550,70 kn teče od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 73,14 €/551,11 kn teče od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 72,06 €/542,92 kn teče od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 70,12 €/528,33 kn teče od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 73,00 €/550,00 kn teče od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 74,51 €/561,38 kn teče od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 74,06 €/557,99 kn teče od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 69,98 €/527,27 kn teče od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 73,81 €/556,12 kn teče od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 74,06 €/557,98 kn teče od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 73,14 €/551,10 kn teče od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- 69,21 €/521,46 kn teče od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- 67,15 €/505,97 kn teče od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- 69,37 €/522,66 kn teče od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- 71,09 €/535,65 kn teče od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- 75,32 €/567,53 kn teče od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- 73,27 €/552,05 kn teče od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- 74,60 €/562,06 kn teče od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- 75,46 €/568,52 kn teče od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- 80,82 €/608,91 kn teče od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- 81,89 €/617,01 kn teče od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- 81,20 €/611,83 kn teče od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- 79,35 €/597,87 kn teče od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- 78,54 €/591,77 kn teče od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- 78,58 €/592,08 kn teče od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- 80,44 €/606,06 kn teče od 01.08.2014. godine pa do isplate,

- 82,25 €/619,74 kn teče od 01.09.2014. godine pa do isplate,

- 81,82 €/616,44 kn teče od 01.10.2014. godine pa do isplate,

- 82,68 €/622,98 kn teče od 01.11.2014. godine pa do isplate,

- 83,88 €/632,01 kn teče od 01.12.2014. godine pa do isplate,

- 83,13 €/626,38 kn teče od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- 83,75 €/630,99 kn teče od 01.02.2015. godine pa do isplate,

- 83,45 €/628,79 kn teče od 01.03.2015. godine pa do isplate,

- 83,33 €/627,83 kn teče od 01.04.2015. godine pa do isplate,

- 83,10 €/626,13 kn teče od 01.05.2015. godine pa do isplate,

- 75,12 €/566,01 kn teče od 01.06.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB:, da tužiteljici S. S. iz O., OIB:, isplati iznos od 1.028,33 €/7.748,10 kn, s osnove više plaćene kamate zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na iznos od:

- 10,74 €/80,92 kn teče od 01.10.2007. godine pa do isplate,

- 11,00 €/82,91 kn teče od 01.11.2007. godine pa do isplate,

- 10,67 €/80,41 kn teče od 01.12.2007. godine pa do isplate,

- 10,96 €/82,55 kn teče od 01.01.2008. godine pa do isplate,

- 11,03 €/83,10 kn teče od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 10,40 €/78,34 kn teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 11,17 €/84,19 kn teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 10,42 €/78,49 kn teče od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 10,57 €/79,64 kn teče od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 10,29 €/77,50 kn teče od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 10,31 €/77,71 kn teče od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 10,26 €/77,32 kn teče od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 9,99 €/75,29 kn teče od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 11,12 €/83,75 kn teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 10,04 €/75,67 kn teče od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 17,43 €/131,30 kn teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 17,47 €/131,63 kn teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 15,71 €/118,34 kn teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 17,04 €/128,38 kn teče od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 16,31 €/122,90 kn teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 23,94 €/180,39 kn teče od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 22,62 €/170,41 kn teče od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 23,26 €/175,26 kn teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 23,29 €/175,45 kn teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 22,17 €/167,06 kn teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 22,54 €/169,79 kn teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 21,88 €/164,88 kn teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 22,66 €/170,72 kn teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 22,72 €/171,16 kn teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 20,22 €/152,35 kn teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 22,61 €/170,39 kn teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 21,51 €/162,06 kn teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 22,20 €/167,29 kn teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 22,55 €/169,90 kn teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 22,70 €/171,03 kn teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 23,55 €/177,44 kn teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 21,92 €/165,18 kn teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 21,91 €/165,07 kn teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 22,19 €/167,20 kn teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 21,03 €/158,45 kn teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 20,21 €/152,30 kn teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 18,06 €/136,05 kn teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 19,32 €/145,53 kn teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 18,51 €/139,47 kn teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 20,00 €/150,71 kn teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 19,20 €/144,68 kn teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 20,77 €/156,51 kn teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 19,97 €/150,44 kn teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 18,31 €/137,99 kn teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 9,87 €/74,40 kn teče od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 9,34 €/70,35 kn teče od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 9,58 €/72,21 kn teče od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 9,50 €/71,59 kn teče od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 8,71 €/65,61 kn teče od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 9,02 €/67,99 kn teče od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 8,57 €/64,59 kn teče od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 8,70 €/65,56 kn teče od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 8,18 €/61,61 kn teče od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 8,25 €/62,14 kn teče od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 8,00 €/60,27 kn teče od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 7,47 €/56,26 kn teče od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 7,60 €/57,27 kn teče od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 7,18 €/54,13 kn teče od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 7,20 €/54,22 kn teče od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 6,88 €/51,83 kn teče od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 6,10 €/45,93 kn teče od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 6,55 €/49,33 kn teče od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 6,09 €/45,89 kn teče od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- 5,97 €/45,01 kn teče od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- 4,43 €/33,41 kn teče od 01.07.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB:, da tužiteljici S. S. iz O., OIB:, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.379,81 euro/17.930,68 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V/ U preostalom djelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je dana 1. lipnja 2007., s prednikom tuženika S. bankom d.d., zaključio ugovor o kreditu broj 60010470881, a prema kojem je pravni prednik tuženika kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju S. banke d.d. za CHF. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti su iznosili oko 1.300,00 kuna, no tijekom otplate kredita su se radi povećanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, povećavali te su pred kraj otplate kredita iznosili čak preko 1.995,00 kuna. Tuženik je odbio tužitelju na opetovane zahtjeve dostaviti kompletnu dokumentaciju vezanu za predmetni kredit, pa je tužitelj okvirno postavio tužbeni zahtjev za povrat preplaćenog iznosa u iznosu od 33.669,19 kuna. Prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., a koja presuda je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., jednostrano određivanje kamatne stope od strane tuženika proglašeno je kao nepošteno, te su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnim. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH, broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., i u dijelu u kojem je presuđeno kako je nepošteno ugovaranje valutne klauzule uz koje je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora od strane banke nisu informirani o svim bitnim parametrima te su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula utvrđene ništetnim. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, a sve to u svezi s člankom 1111. i člankom 1115., te člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kolektivnog spora te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Kako prema odredbama članka 138. a. Zakona o zaštiti potrošača, sada članak 118. Zakona o zaštiti potrošača, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Kako je tužitelj laik i ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određen tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, iznos VPS-a je postavljen okvirno te će tužitelj urediti tužbeni zahtjev sukladno odredbi članka 186. b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, a nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju. Posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, gdje je de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoren anuitet u kunskoj protuvrijednosti po onom tečaju kojeg je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita nepromjenjiva stavka otplatnog plana, odnosno da je početno ugovoren anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem svih plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike, te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno s pripadajućim kamatama. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, pobliže opisanog u izreci presude, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima i CHF ili ugovor o kreditu u kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a tužitelj je samostalno procjenjujući rizike odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF s promjenjivom kamatnom stopom, očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovorenih strana, isto zato jer je početna stopa određena ugovorom u članku 3. iznosi 4,40% godišnje, što je znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to vrijeme. Tužitelj je samostalno izabrao sklapanje baš kredita s promjenjivom kamatnom stopom, pa se stoga ne može smatrati da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti iz članka 4. Ugovora o kreditu. Tužitelj za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu nikada nije zatražio promjenu valute obveze pa je neshvatljivo zašto tužitelj tvrdi kako je odredba u CHF valuti obveze nepoštena odreda. Odredba Ugovora o kreditu iz članka 5. vrlo jasno ukazuje na to da je tuženik postupao u dobroj vjeri i objasnio sve rizike valutne klauzule tužitelju i dao mu mogućnost promijeniti ugovorenu valutu u bilo koje doba trajanja ugovora. Tuženik je tužitelja obavijestio o svim relevantnim okolnostima prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika , kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita 8 godina, pa je stoga jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF iz čega proizlazi da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni tuženik nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 8 godina. Opreza radi tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. U slučaju kada bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovo teći ispočetka. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: obavijest o obustavi od 31. svibnja 2007.; dopis tužitelja od 7. svibnja 2019. i odgovor tuženika od 14. svibnja 2019.; preslik naloga za uplatu; ugovor o kreditu broj 5140030250- 60010470881/2007, od 24. svibnja 2007.; sudsku praksu; kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule; izračun konverzije kredite denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF; početni otplatni plan; pregled prometa za klijenta; specifikaciju uplata; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Financije LB iz Bilja i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 17. siječnja 2023., saslušao svjedoka D. B. i tužiteljicu u svojstvu stranke.

4. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 17. siječnja 2023., utvrđeno je da je tužitelj 24. svibnja 2007., kao korisnik kredita sklopio sa tuženom kao davateljem kredita – bankom Ugovor o kreditu broj 5140030250-60010470881/2007. Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 23.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke, važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 8 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan dospijeća. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 4,40% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama banke bez posebnog zaključivanja Aneksa istom ugovoru. Tužitelju je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa obračunato više ukupno 1.471,41 CHF, što preračunato prema tečaju za CHF tečajne liste HNB-a na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 7.748,10 kuna. Prema prvobitnoj ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,40% godišnje, anuitet je iznosio 285,08 CHF, što prema tečaju na dan isplate kredita 31. svibnja 2007., od 4,439430 kuna iznosi 1.265,59 kuna. Tužitelj je tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 32.139,79 kuna. Negativne tečajne razlike iznose ukupno 337,17 kuna, kada je tečaj za CHF na dan dospijeća istog anuiteta bio manji u odnosu na tečaj koji je važio prilikom isplate kredita. Ukoliko se izdvoje samo pozitivne tečajne razlike, ukupno obračunati anuiteti po osnovi tečajne razlike bi iznosili 32.476,96 kuna.

5. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 22. ožujka 2023., na način pobliže opisan pod II i III/izreke presude.

6. Tuženik u prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka navodi kako je sud pogrešno odredio zadatak vještaku kao da je riječ o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom, predlažući dopunu vještačenja na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan sa izračun u kojemu bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite. Nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, kao ni pitanja za vještaka. Protivio se preinaci tužbenog zahtjeva.

7. Sud je dopustio preinaku tužbe temeljem članka 190. i 191. Zakona o parničnom postupku, budući je tužbeni zahtjev postavljen sukladno članku 186. b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje su pravne prirode, budući tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

9. Iz iskaza D. B. slijedi da ja 2007., bila zaposlena kao referent stambenih i potrošačkih kredita kod prednika tuženika sve do 1. siječnja 2010., od kada je u mirovini. Tužitelja se ne sjeća, ali nakon predočenja konkretnog ugovora može reći da je isti potpisala i popunila, ali budući nije bila osobni bankar u to vrijeme, ne sjeća se da li je s tužiteljicom razgovarala prije sklapanja ugovora o kreditu. Upozoravali su stranke i objašnjavali što znači promjenjiva kamatna stopa, odnosno da se rata mijenja prema tečaju i da će kamata biti promjenjiva. Nisu nudili isključivo ugovore o kreditu u CHF-u, budući su stranke dolazile u banku već s namjerom podići kredit u CHF-u, jer je kamata bila manja, a CHF je u to vrijeme bila stabilna valuta, a da će tečaj toliko porast, to nisu znali. Klijentima ugovore o kreditu nisu čitali, već kada su napisali ugovore o kredite slali su ih u pravnu službu da ih pregledaju i nakon toga su te ugovore dali klijentu da ih ovjeri kod javnog bilježnika. Nakon toga su im stranke vraćale ovjerene ugovore. U to vrijeme su bili i krediti u eurima, ali je rata bila veća i stranke možda nisu imale niti uvjete za podizanje kredita u eurima s obzirom na njihova primanja. Klijenti su dobivali pismeno sve uvjete kreditiranja u valuti koju su tražili.

10. Iz iskaza tužiteljice u svojstvu stranke slijedi da je kredit kod prednika tuženika podigla 2007., za renoviranje obiteljske kuće, koju je koristila za stanovanje. U to vrijeme nije bila vlasnik/suvlasnik firme ili obrta. Podigla je kredit u CHF-u jer su joj u banci ponudili jedino tu vrstu kredita, s obzirom na primanja koja je imala. Nije se interesirala vezano za kredite niti u jednoj drugoj banci, jer je bila klijentica Hypo banke. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu djelatnik banke nije joj čitao ugovor o kreditu, niti joj je objašnjavao pojedine ugovorne odredbe, niti joj je objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, a iako je ugovor pročitala, nije znala način na koji se mijenja kamatna stopa. Razumjela je što znači valutna klauzula, no nije očekivala da će se u tolikoj mjeri povećavati rata zbog povećanja tečaja CHF-a u odnosu na kunu, i povećanja kamatne stope. Ne sjeća se je li od banke dobivala obavijesti o promjeni anuiteta zbog povećanja kamatne stope i tečaja CHF. Rata joj se sa početnih oko 1.000,00 kuna, povećala na oko 1.600,00 kuna do kraja otplate, kredit je u cijelosti otplaćen. Ne sjeća se je li joj javni bilježnik čitao Ugovor o kreditu i objašnjavao pojedine odredbe, sjeća se samo da je taj ugovor ovjerila i vratila u banku. Ugovor je bio već unaprijed pripremljen i nije mogla mijenjati pojedine ugovorne odredbe, niti je tražila pojašnjenje nejasnih ugovornih odredbi, a nakon povećanja rate u banci su joj rekli da je to tako i da se tu ništa ne može mijenjati.

11. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u točki II/izreke presude, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik H. A.-A.-B. d.d. Z. (pravni prednik tuženika i pravni slijednik S. banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

12. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

13. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

16. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

17. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

18. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

19. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

20. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s prednikom tuženika ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030250-60010470881/2007, od 24. svibnja 2007., na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok otplate od 8 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 4,40% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika. Prvotni mjesečni anuitet je iznosio od 285,08 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a srednji tečaj HNB-a za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,439430 kuna za 1 CHF.

21. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, a što je utvrđeno i iz iskaza tužiteljice, kojem je sud u cijelosti povjerovao, budući je isti dan logično, okolnosno i nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima, dok iskaz svjedoka D. B. sud nije posebno cijenio, budući se ista ne sjeća konkretnog klijenta, niti je li sudjelovala u pregovorima vezanim za predmetni kredit.

22. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF te je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

23. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj 5140030250-60010470881/2007, od 24. svibnja 2007., između tužitelja i pravnog prednika tuženika S. banke d.d. O., u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

24. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od ukupno 5.393,97 eura/40.640,87 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

25. Iznos od ukupno 5.393,97 eura/40.640,87 kuna utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,40% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 1.028,33 eura/7.748,10 kuna, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj i plaćao do konačne otplate kredita u ukupnom iznosu od 4.265,64 eura/32.139,79 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a nakon prijeboja više i manje plaćenih iznosa za cijelo vrijeme otplate kredita, sve pobliže opisano pod II i III/izreke presude, stoga odluka kao pod II i III/izreke presude.

26. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

28. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,00 eura, sastav podnesaka od 13. ožujka 2020., 17. srpnja 2020., 22. ožujka 2023., u iznosu od 199,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 11. ožujka 2021., 3. svibnja 2021., 11. rujna 2023., 13. listopada 2023., u iznosu od 199,00 eura za svako ročište, pristup na ročište za objavu odluke u iznosu od 99,50 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 422,86 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.379,81 euro/17.930,68 kuna, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

29. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,39 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 99,39 eura, budući je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe, temeljem članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama, a istu nije niti platio, stoga odluka kao pod V/izreke presude.

U Osijeku, 22. studenog 2023.

S U D A C

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika