REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 673/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Vitapur d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 39, OIB 44546541376, zastupanog po punomoćnici Ireni Šribar Radić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1196/2020-3 od 18. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-122/19 od 25. rujna 2020., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu br. 65, zaključen dana 28. veljače 2015. god., koji je tuženik svojim odlukama dao tužiteljici, dana 09. studenog 2017. god. i Odlukom od dana 27. studenog 2017. god., pa radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužiteljicu na radno mjesto prodavača u trgovini, sve sukladno Ugovoru o radu od 28. veljače 2015. god., u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn."
II. Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda. Nadalje tom presudom odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog dijela postupka.
2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
3. Revizija tužiteljice nije osnovana.
4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u izreci prvostupanjske presude.
6. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.
6.1. Revizijski navodi tužiteljice o nezakonito pribavljenom dokazu snimke video nadzora, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude. Ovo stoga što i svi drugi izvedeni dokazi (pa i iskaz same tužiteljice) potvrđuje činjenice na kojima se temelji predmetni otkaz ugovora o radu. K tome i iz obrane tužiteljice proizlaze te činjenice.
7. Nižestupanjski sudovi su, između ostalog, utvrdili:
- da je tužiteljica kao radnica sa tuženikom kao poslodavcem 28. veljače 2015. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodavačice,
- da je odredom čl. 2. st. 2. toga ugovora o radu ugovoreno da je tužiteljica dužna u određenom radnom vremenu trgovine boraviti u trgovini i osigurati da je ona otvorena, osim ako postoje opravdani razlozi za privremeno zatvaranje trgovine o čemu je dužna obavijestiti ovlaštenu osobu tuženika,
- da je tuženik 9. studenoga 2017. otkazao predmetni ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom zbog skrivljenog ponašanja iz razloga što je tužiteljica ponovno 22. listopada 2017., usprkos svim prethodnim višekratnim usmenim i pisanim upozorenjima tuženika o zabrani napuštanja trgovine bez nadzora za vrijeme radnog vremena i zabrani pušenja na nedozvoljenom mjestu unutar trgovačkog centra u kojemu se nalazi radno mjesto tužiteljice, prekršila te zabrane te ostavila trgovinu bez nadzora i pušila na nedozvoljenom mjestu unutar trgovačkog centra,
- da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa na način naveden u predmetnom otkazu ugovora o radu,
- te da je tuženik uslijed predmetnog kršenja obveze iz radnog odnosa od strane tužiteljice od dana 22. listopada 2017. (pušenje na nedozvoljenom mjestu) ponovno izrečen i naplaćen penal radi nepoštovanja kućnog reda trgovačkog centra.
8. Revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te revizijski navodi kojima tužiteljica pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što se revizijom iz čl. 382.a ZPP drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 386. st. 1. ZPP).
9. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.
9.1. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14
- dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
10. Kada je tužiteljica unatoč prethodnim usmenim i pisanim upozorenjima o zabrani napuštanja trgovine bez nadzora za vrijeme radnog vremena i zabrani pušenja na nedozvoljenom mjestu, dana 22. listopada 2017. ponovno napustila trgovinu za vrijeme radnog vremena i ostavljajući je bez nadzora te pušila na nedozvoljenom mjestu, te kada je uslijed pušenja tužiteljice na nedozvoljenom mjestu tuženiku ponovno izrečen penal radi nepridržavanja kućnog reda trgovačkog centra, onda takvo ponašanje tužiteljice ima značaj kršenja obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju otkazivanje ugovora o radu redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika.
10.1. Revizijski navod tužiteljice da joj tuženik nije omogućio korištenje dnevne stanke (čl. 73. ZR) nisu od utjecaja na dopuštenost predmetnog otkaza ugovora o radu. Ovo stoga što i u situaciji da je tužiteljica po vlastitom nahođenju koristila pripadajuću dnevnu stanku, tužiteljica nije smjela ostaviti otvorenu trgovinu bez nadzora (bez privremenog zatvaranja uz obavijest ovlaštenoj osobi - čl. 2. st. 5. ugovora o radu) te nije smjela pušenjem na nedozvoljenom mjestu kršiti kućni red trgovačkog centra.
11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
12. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP da ta radnja u postupku nije bila potrebna, odnosno nije bila od utjecaja na odluku o reviziji tužiteljice.
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
