REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1191/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Interigre d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 36 B, OIB:57930981912, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, radi otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika i prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1593/19-5 od 26. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-305/17-67 od 25. srpnja 2019., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 23. studenoga 2016., a kojim je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme broj II-KD-2016-1551 od 24. listopada 2016. tužiteljici, nezakonita i nedopuštena (toč. I.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.417,33 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (toč. II.). Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 5.417,33 kuna (toč. III.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.765,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. IV.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je podnesak tužiteljice od 11. srpnja 2019., zaprimljen na sudu 15. srpnja 2019.

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod stavkom I., II. i IV. izreke.

4. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Tuženik je istovremeno s revizijom podnio protiv drugostupanjske presude i prijedlog za dopuštenje revizije na temelju čl. 382. ZPP, koji je sadržajno istovjetan podnesenoj reviziji.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tuženika je neosnovana.

7. U ovom parničnom postupku drugostupanjska odluka donesena je 26. svibnja 2020., pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima protiv te odluke mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19).

8. Odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:

- o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

9. U konkretnom slučaju riječ je o sporu o prestanku radnog odnosa radi čega je sukladno odredbi čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnijeti redovnu reviziju, pa je i o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije odlučeno kao o reviziji.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužiteljica kao radnica i tuženik kao poslodavac zaključili 24. listopada 2016. Ugovor o radu broj II-KD-2016-1551 kojim je ugovoreno da će radnik obavljati poslove „radnika u automat klubu“, da se ugovor sklapa na određeno vrijeme i to od 1. studenoga 2016. do 30. travnja 2017.,

- da je tuženik dana 23. studenoga 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u obrazloženju koje odluke je navedeno da je poslodavac na temelju Zapisnika regionalne voditeljice RŠ od 12. studenoga 2016. saznao za teške propuste u radu tužiteljice, jer je regionalna voditeljica utvrdila da je djelatnik AŠ 4. kolovoza 2016. protupropisno registrirao maloljetnika toč. D. u NBS sustav za registraciju, koji maloljetnik je istom predočio osobnu iskaznicu treće osobe (starijeg brata), iako je po vanjskim obilježjima posjetitelja bilo razvidno da se radi o maloljetnoj osobi koja ide u srednju školu, a da je provjerom u sustavu utvrđeno da su 2. kolovoza 2016. i 4. kolovoza 2016. na isti datum rođenja registrirane dvije osobe, što je potvrdilo tvrdnju prijavitelja-oca maloljetnog posjetitelja koji se regionalnoj voditeljici pritužio da maloljetnici više mjeseci igraju u predmetnom automat klubu, iako je interna uputa poslodavca da se za svakog za koga postoji sumnja da je maloljetnik zatraži osobna iskaznica, bez obzira što je prethodno registriran kao posjetitelj, a što ni AŠ, niti bilo koji drugi radnik, kao i voditelj kluba, to nisu zatražili, čime su dopustili kršenje zakonskih i internih propisa poslodavca,

- nadalje na temelju daljnjih saznanja regionalne voditeljice da je nekolicina drugih maloljetnika (H.Z., L.D. i L.Č.), prijatelja gore spomenutog posjetitelja, također bilo registrirano s tuđim osobnim iskaznicama (... [broj iskaznice], ... [broj iskaznice], ... [broj iskaznice]) utvrdila je da su sporne registracije za ta tri maloljetnika napravile ŽŠ i tužiteljica NŠ (ABC) ABC, dok je detaljnom kontrolom sustava registriranja i igranja utvrđeno da je maloljetnik ... [broj iskaznice] igrao 2., 7. i 9. kolovoza 2016., a maloljetnik ... [broj iskaznice] 2., 15. i 20. kolovoza 2016., 9. listopada 2016., kao i 18. i 19. rujna 2019. čime je tužiteljica prekršila odredbu čl. 60. Zakona o igrama na sreću i čl. 6. tuženikova Pravilnika o radu, a opisanim ponašanjem počinila je osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih je poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu tako da daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć, a prethodno navedenim je došlo i do grubog narušavanja ugleda poslodavca te je povrijeđen propis na štetu maloljetnih osoba, koje postupanje je poslodavac dužan sankcionirati,

- da je tuženik kao poslodavac proveo savjetovanje sa sindikalnom povjerenicima (u funkciji Radničkog vijeća) koji su se suglasili s donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. studenoga 2016. i da tuženik kao poslodavac, nije donio odluku o zahtjevu za zaštitu prava tužitelja,

- da je iz evidencije o prisutnosti na radu utvrđeno da je tužiteljica radila 2. kolovoza 2016. od ponoći do 8,00 sati ujutro, 8. kolovoza 2016. od 16,00 sati do ponoći, a da tužiteljica nije radila 9. kolovoza 2016., 15. kolovoza 2016. i 20. kolovoza 2016., dok u odnosu na rujan i listopad 2016. tuženik nije dostavio evidenciju o prisutnosti na radu tužiteljice,

- da je 2. kolovoza 2016. obavljena registracija pod brojem ... [broj iskaznice] s početkom u 1,46 sati, obavljena je registracija pod oznakom ... [broj iskaznice] s početkom u 3,00 sata i pod istim brojem s početkom u 2,52 sati, te pod brojem ... [broj iskaznice] s početkom u 2,03 sati, u 2,00 sati, kao i u 1,45 sati,

- da je tužiteljica napisala pisanu obranu nazvanu „izjava“ iz koje proizlazi da potvrđuje da je upoznata s tim da je u smjeni svojom brzopletošću i nepažnjom registrirala maloljetnu osobu,

- da iz pismenih izjava djelatnika tuženika SŠ, VŠ, AŠ i BŠ proizlazi da također priznaju da su počinili iste pogreške i iste propuste kao tužiteljica,

- da iz sadržaja zapisnika o sastanku radnika [obrt] od 10. studenoga 2016., kojega je potpisala i tužiteljica, proizlazi da je prema saznanju o prisutnosti maloljetnih osoba u klubu, kontrolom u sustavu NBS i klupskim video-nadzorom unatrag 11 dana uočena prisutnost maloljetnih osoba kako igraju u klubu, te je više od jednog igrača bilo registrirano na jednu osobnu iskaznicu, a greška se dogodila nemarom radnika i nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem radnika automat kluba tužiteljice NŠ (ABC) ABC, ŽŠ, AŠ i VŠ.

12. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila radnje koje joj se stavljaju na teret, a na temelju kojih je tuženik tužiteljici dao izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da osim pisanog izvješća regionalne voditeljice i njezinog saslušanja, nije izveden niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je točno da je otac maloljetnika kontaktirao i upoznao s problemom da je njegov maloljetni sin igrao u automat klubu, da iz registracije sustava NBS nije vidljivo je li neki igrač u trenutku registracije bio maloljetan, da tuženik nije dokazao da je tužiteljica provela spornu registraciju igrača pod naprijed navedenim NBS ID, kao niti da je moguće utvrditi koja je od više djelatnica izvršila sporne registracije igrača.

Nadalje nižestupanjski sudovi su ocijenili da činjenica što je tužiteljica potpisala pisanu obranu „Izjava“, u kojoj je potvrdila da je registrirala maloljetnu osobu, nije dostatna za zaključak da je počinila konkretnu povredu radne obveze koja joj se stavlja na teret. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da se takva uopćena izjava tužiteljice ne može tumačiti kao priznanje počinjenih propusta u radu u dane kada je prema odluci o otkazu radila u smjeni u automat klubu i kada je prema navodima iz odluke o otkazu došlo do toga da su u sustavu bili registrirani maloljetnici, koji su igrali, pri čemu su nižestupanjski sudovi predmetnu „Izjavu“ ocjenjivali zajedno s drugim dokazima provedenim u postupku.

13. Revident ističe kako je presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, a koja se sastoji u tome da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, jer tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv čina poslodavca koji se očituje u tome da je predmetna „izjava“ sastavljena pod manama volje, a u odnosu na koju navodnu povredu su se nižestupanjski sudovi tijekom postupka upustili u utvrđivanje.

14. Neosnovane su tvrdnje tuženika da je prekoračen tužbeni zahtjev te time počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer je prvostupanjski sud donio odluku u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

15. U odnosu na navode vezane za sadržaj predmetne „izjave“ valja napomenuti da su nižestupanjski sudovi pravilno u razlozima presude interpretirali sadržaj iste, te su taj dokaz, kao i druge dokaze izvedene na odlučnu okolnost je li tužiteljica počinila radnje koje joj se stavljaju na teret, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ocjenjivali samog za sebe, ali i zajedno s drugim dokazima, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te su ocjenjujući sve izvedene dokaze došli do utvrđenja da tuženik nije dokazao počinjenje radnji radi kojih je tuženik tužiteljici dao predmetni otkaz ugovora o radu.

16. Također ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se predmetna „izjava“ tužiteljice ne može tumačiti kao priznanje počinjenih propusta u radu koji joj se odukom o otkazu stavljaju na teret, kao i ocjenu da je predmetna izjava napisana po naputku, odnosno na zahtjev nadređene djelatnice, a što su u postupku povodom zahtjeva za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu sudovi mogli odlučivati, radi čega nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 12. ZPP.

17. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok sukladno odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Budući da su nižestupanjski sudovi ocjenom predloženih i provedenih dokaza, a sve polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP te odredbe čl. 221.a ZPP utvrdili da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR, pravilno su zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim.

19. U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza, treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične navode, nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju iz čl. 382.a ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

22. Stoga, imajući na umu naprijed citirane odredbe, te činjenična utvrđenja sudova u postupku koji je prethodio reviziji, a koja se u revizijskom stadiju postupka više ne mogu osporavati, pravilan je i prema ocjeni ovog suda zaključak nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

23. Također ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da protiv predmetne „Izjave“ od 10. studenoga 2016. u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR tužiteljica nije morala ulagati zahtjev za zaštitu prava, s obzirom da predmetna izjava na predstavlja odluku poslodavca, već je ista tijekom postupka cijenjena kao dokaz, zajedno s drugim dokazima, sukladno čl. 8. ZPP.

24. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovan. Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug