REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 888/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB 84397956623 protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-217/2022-2 od 14. lipnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12648/2019-58 od 17. siječnja 2022., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.294,93 kn sa zateznim kamatama (točka I.) te naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama (točka II.).
2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 91/2023-2 od 24. siječnja 2023., dopuštena je revizija protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li parnični sud u postupcima radi naknade štete vezan odlukom upravnog tijela (konkretno tužitelja) u pogledu uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja ili je tuženiku (osiguratelju štetnika) dopušteno u parnici dokazivati da radna nesposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s konkretnim štetnim događajem?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže tuženik preinačiti nižestupanjske presude, a podredno ih ukinuti.
4. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa invalidske mirovine, koju je isplatio svom osiguraniku FV, za razdoblje od 8. veljače 1995. do 31. prosinca 1997. u ukupnom iznosu od 46.294,93 kn. Navedeno uz tvrdnju da je EV ostvario pravo na invalidsku mirovinu, radi posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 16. svibnja 1993., a koju je nezgodu uzrokovao osiguranik tuženika, te da temeljem Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, postoji obveza tuženika isplatiti nastalu štetu tužitelju.
7. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima bilo je sporno postojanje uzročno- posljedične veze, između štetnog događaja - prometne nezgode i štete - umirovljenja osiguranika tuženika EV, odnosno je li osiguranik tužitelja mogao zadobiti ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji.
7.1. Polazeći od toga da je na tuženiku teret dokaza (čl. 221.a ZPP-a) u odnosu na (ne)postojanje uzročno-posljedične veze i s obzirom na rezultate provedenoga prometnoga vještačenja po vještacima Zvonku Ivašiću i Davoru Mayeru, a iz kojeg proizlazi da samo vještak medicine rada može odgovoriti na to, je li bi kao profesionalni vozač osiguranik tužitelja udovoljavao uvjetima za prijevremenu mirovinu (s obzirom na postojanje degerativnih promjena vratne kralježnice i s obzirom na subjektivne simptome koje je imao nakon predmetne prometne nezgode) te s obzirom da tuženik nije predložio provođenje medicinskog vještačenja niti provođenje medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada koji bi utvrdio je li osiguranik tužitelja kao profesionalni vozač udovoljavao uvjetima za priznavanje privremene mirovine, ocjenjuje prvostupanjski sud da tvrdnja tuženika o nepostojanju uzročno-posljedične veze između prometne nezgode iz 1993. i uzroka invalidnosti te umirovljenja osiguranika tužitelja nije dokazana.
8. Pri donošenju odluke kojom usvajaju tužbeni zahtjev, nižestupanjski se sudovi pozivaju na pravno shvaćanje o vezanosti rješenjem upravnoga tijela, odnosno rješenjem IN-694031 od 19. travnja 1995., a u kojem upravnom postupku je osiguraniku tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanja na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
11. U odnosu na postavljeno pitanje ovaj sud je u odluci poslovni broj Rev 1261/2021- 2 od 2. veljače 2022. odgovorio: „...valja reći da parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja i osiguranika štetnika (ovdje tuženika) dopušteno je u parnici dokazivati da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno- posljedičnoj vezi. O rezultatu dokazivanja i eventualnom etabliranju uzročne veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja i umirovljenja osiguranika tužitelja ovisi odštetna odgovornost tuženika.“.
12. Kako su nižestupanjski sudovi zauzeli drugačije pravno shvaćanje od ovoga suda, u odnosu na postojanje vezanosti rješenjem donesenim u upravnom postupku, u odnosu na uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja, valja ukazati na i pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-x 165/2016 od 7. ožujka 2017. u kojoj je navedeno: „Nije u pravu tužitelj kada smatra da je sud u ovom postupku bio vezan rješenjem tužitelja od 1. ožujka 1999. i to u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. i prijevremenog umirovljenja BM. Naime, tim rješenjem (donesenim na temelju odredbe čl. 105. i 110. ZMO) odlučeno je tek o pravu BM na invalidsku mirovinu. Tim rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za predmetnu štetu, pa dakle niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. godine i prijevremenog umirovljenja BM. Ovdje je za ukazati da tužitelj niti ovlašten odlučivati o obvezi naknade prouzročene mu štete, već on ima samo pravo zahtijevati od štetnika (u izvansudskom ili sudskom postupku) da mu naknadi prouzročenu štetu (čl. 160. st. 1. ZMO).“.
13. Međutim, pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju, nisu utjecali na pravilnost odluke u ovome sporu.
14. Navedeno iz razloga, što je nižestupanjski sud utvrdio, a drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskoga suda, da tuženik tijekom postupka nije dokazao kako ne bi postojala uzročna veza između prometne nezgode iz 1993. i uzroka invalidnosti koje je priznato osiguraniku tužitelja u upravnom postupku.
15. Zbog svega gore iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 393. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 22. studenog 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
