REPUBLIKAHRVATSKA

OPĆINSKI

SUD U SESVETAMA

Industrijska

cesta

15, Sesvete

Poslovni broj: 7 P-185/2023-118

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice B-S O iz D. S., L., OIB . . . , koju zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. B. iz Š., OIB . . . i Z. b. d.d. Z., OIB

. . . , koju zastupaju punomoćnica S. S. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva T & P d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i pobijanja ugovora, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika Z. b. d.d., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika P. B., na ročištu za objavu i uručenje presude 22. studenog 2023., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I

Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o založnom pravu zaključen 9. ožujka 2021. između A. S. iz D. S., L., OIB . . . kao založnog dužnika, P. B. iz Š., OIB . . . kao dužnika i Z. b. d.d. Z. OIB . . . kojeg je solemnizirao javni bilježnik K . C . i z D. S., 21. ožujka 2011. pod brojem OV-2600/2011.

II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u D. S., da nakon pravomoćnosti ove presude izvrši brisanje zemljišnoknjižnog upisa izvršenog pod poslovnim brojem Z-503/11 od 22. ožujka 2011. kojim je na nekretnini upisanoj u zk. ul. . . . k.o. A. koju čini k.č.br. . . . u naravi kuća br. 56, zgrade, dvorište, oranica i voćnjak u L., površine 4067 m uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 1.200.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti u korist tuženika Z. b. d.d. Z., OIB . . . III Nalaže se tuženicima P. B. iz Š . OIB . . . i banci d.d. OIB . . . da tužiteljici B-S O. iz D. S., OIB . . . , namire parnični trošak u iznosu od 9.289,88 eura / 69.994,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. studenog 2023.

do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovom predmetu tužiteljica A. S. je preporučenom pošiljkom od 2. svibnja 2012. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 9. ožujka 2011. kao založni dužnik s tuženikom P. B. kao dužnikom i tuženikom Z. b. d.d. kao vjerovnikom sklopila ugovor o založnom pravu kojim je na nekretnini u njenom vlasništvu upisanoj u zk. ul. . . . k.o. . . . zasnovano založno pravo za iznos od 1.200.000,00 CHF. Dalje tvrdi da u vrijeme sklapanja tog ugovora tužiteljica nije bila u stanju shvatiti značaj pravnog posla i posljedice svoje radnje i da je potpisivanjem tog ugovora ugrozila vlastite interese jer je založila obiteljsku nekretninu. Ističe da je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1-84/11 od 22. veljače 2012. djelomično lišena poslovne sposobnosti jer nije u stanju samostalno davati izjave i zaključivati pravne poslove o prijenosu prava vlasništva i drugim oblicima raspolaganja imovinom čija vrijednost prelazi iznos od 2.000,00 kn, a rješenjem Centra D. S. tužiteljica je stavljena pod skrbništvo i za skrbnika je imenovana njena kći B-S O. Prema navodima tužbe tužiteljičina skrbnica je 2. i 3. svibnja 2011. uvidom u zemljišne knjige utvrdila da je tužiteljičina obiteljska kuća dana u zalog za kredit tuženiku P. B. pa kako je predmetni ugovor o založnom pravu pobojan jer tužiteljica u vrijeme njegovog sklapanja nije imala potrebnu poslovnu sposobnost za sklapanje pravnog posla, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužiteljica traži poništenje predmetnog ugovora o založnom pravu i brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog na temelju rješenja o uknjižbi založnog prava te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe tog prava. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tužiteljica A. S. je preminula tijekom postupka, 20. travnja 2013., pa je ovaj sud rješenjem poslovni broj P-545/12 od 7. lipnja 2013. utvrdio prekid postupka. Rješenjem poslovni broj Pu P-2/2018 od 9. veljače 2018. Općinski građanski sud u Z.,, Stalna služba u A. S.

3. U podnesku od 24. prosinca 2018. nova tužiteljica navodi da je A. S. bila djelomično lišena poslovne sposobnosti jer je na više načina opteretila svoju imovinu bez svijesti o posljedicama svojih radnji, uključujući i sporni ugovor kojim je nekretninu u kojoj je živjela opteretila preko svake mjere u korist tuženika P. B. kojeg nije poznavala i nije imala nikakav interes od tog pravnog posla te tri bjanko zadužnice u ukupnom iznosu od 2.500.000,00 kn. Dodaje da A. S. nikad nije bio predočen ugovor o kreditu prema kojem tuženica Z.b.d.d. ima prema tuženiku P. B. potraživanje u iznosu od 1.200.000,00 CHF za koje je ona dozvolila upis založnog prava na svojoj nekretnini na temelju spornog ugovora i da takav iracionalni postupak sam za sebe govori da je bilapotpuno nesposobna za rasuđivanje. Dalje navodi da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora 9. ožujka 2011., i ranije, A. S. bila osoba teško narušenog psihičkog i fizičkog stanja zbog čega nije bila sposobna za rasuđivanje do te mjere da je bila poslovno nesposobna pa je predmetni ugovor o založnom pravu od 9. ožujka 2011. pravno nevaljan odnosno ništetni ugovor i ne proizvodi pravne učinke, a pravno je nevaljan i upis založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. k.o. . . . koji je izvršen na temelju tog ugovora. Tužiteljica stoga u ovom podnesku preinačuje tužbeni zahtjev tako da prvotno postavljeni tužbeni zahtjev sadržan u tužbi i usmjeren na pobijanje tj. poništaj predmetnog ugovora postaje supsidijarni tužbeni zahtjev te postavlja novi glavni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je ugovor o založnom pravu od 9. ožujka 2011. ništetan i bez pravnog učinka, da se utvrdi da je pravno nevaljana uknjižba prava zaloga na nekretninama upisanim u zk. ul. . . . k.o.. . . izvršena na temelju tog ugovora i da se naloži brisanje tog zemljišnoknjižnog upisa i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog upisa te potražuje naknadu parničnog troška.

4. Tuženik Z . b . d.d. u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i činjenične navode tužbe. Ističe da je ugovor o založnom pravu sklopljen 9. ožujka 2011., a rješenje o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti R1- 84/11 doneseno je 22. veljače 2012., gotovo godinu dana nakon sklapanja ugovora čiji se poništaj traži. Tvrdi da je rješenje o lišenju poslovne sposobnosti konstitutivnog karaktera i da proizvodi pravne učinke od svoje pravomoćnosti tj. od 14. ožujka 2012. pa kako tužiteljici A. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora nije bila ograničena poslovna sposobnost, nisu ispunjene pretpostavke za poništaj ugovora. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnih troškova. Očitujući se na podnesak tužiteljice od 24. prosinca 2018. u podnesku od 28. siječnja 2019. navodi da okolnost da je pokojna A. S. svoju imovinu opteretila zadužnicama i da je prodala nekretninu koja nije predmet ovog postupka nemaju nikakvog utjecaja na ovaj postupak i na valjanost predmetnog ugovora. U odnosu na dokumentaciju koja se odnosi na oduzimanje poslovne sposobnost pokojne A. S. ističe da je do tog oduzimanja došlo čak 9 mjeseci nakon potpisivanja spornog ugovora o založnom pravu. Dodaje da u vrijeme sklapanja tog ugovora A. S. nije bila ograničena poslovna sposobnost i nisu bile ostvarene pretpostavke za ništetnost ni poništaj ugovora. U podnesku od 13. srpnja 2021. ovaj tuženik ističe da je tužiteljici protekao rok od godine dana od dana saznanja za razlog pobojnosti za poništaj pobojnog ugovora jer je tužba prema prijamnom štambilju zaprimljena 3. svibnja 2012., a prema navodima tužbe sadašnja tužiteljica saznala za predmetni ugovor 2. svibnja 2011. kad je izvršila uvid u zemljišne knjige dok iz njenog iskaza proizlazi da je za predmetni ugovor saznala i prije jer je prvo pregledala stanje u zemljišnim knjigama na Internetu i nakon toga otišla u javnobilježnički ured. Navela je da se nakon toga obratila Centru gdje su je odbili pa je sama podnijela zahtjev za lišenje poslovne sposobnosti za svoju majku A. S., a u rješenju ovog suda R1-84/2011 navedeno je da je postupak za lišenje poslovne sposobnosti pokrenut već 3. svibnja 2011. pa smatra da je nelogično da bi sadašnja tužiteljica za sporni ugovor saznala tek 2. svibnja 2011. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

5. Tuženik P. B. u svojem odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i navodi da je tužiteljica A. S. s njim potpisala ugovor o založnom pravu kao direktor društva A. kod javnog bilježnika, da je javni bilježnik ugovor pročitao i

upozorio da ima snagu ovršne isprave te da tužiteljica nije imala nikakve primjedbe. Smatra da je A. S. svjesno potpisala ugovor i da nije točno da nije bila u stanju shvatiti značaj pravnog posla. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

6. Tužiteljica B-S O u podnesku od 20. listopada 2021. osporava navode tuženika Z. b. d.d. o tome da je tužba podnesena nepravovremeno jer je podnesena preporučenom pošiljkom 2. svibnja 2012. i jer je tek kad je izvršila uvid u sporni ugovor u gruntovnici i pokušala dobiti sve potrebne informacije o sklapanju ugovora od javnog bilježnika i Centra mogla utvrditi sve bitne činjenice i bez odlaganja pokrenuti postupak radi lišenja poslovne sposobnosti pokojne A. S., a samim uvidom u zemljišne knjige na Internetu nije mogla izvršiti i uvid u sporni ugovor.

7. Sud je u ovom predmetu 6. srpnja 2022. donio presudu poslovni broj P- 732/2019 kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, a povodom njene žalbe Županijski sud u S.je rješenjem poslovni broj Gž-1878/2022 od 13. veljače 2023. ukinuo tu presudu u pobijanim dijelovima i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje. Presuda poslovni broj P-732/2019 postala je pravomoćna jedino u nepobijanom dijelu pod točkom IV izreke u kojoj je odbijen zahtjev tuženika P. B. za naknadu parničnog troška.

8. Sud je pročitao isprave u spisu i to: ugovor o založnom pravu (listovi 5-8), rješenje ovog suda poslovni broj R1-84/11 (listovi 9-10), rješenje Centra D. S. Klasa: UP/I-552-02/12-01/10, Urbroj: 2119-13-04-05-12-2 (list 11), potvrdu ZK odjela D. S. (list 12), presliku upisnika (listovi 13-14), ispis iz sudskog registra (listovi 25-26), potvrdu o smrti (listovi 39-41), rješenje o nasljeđivanju (listovi 54-55), nalaz i mišljenje psihologa (listovi 87-88), nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja za odrasle osobe (listovi 89-91), nalaz i mišljenje psihijatra (listovi 92- 95), medicinsku dokumentaciju (listovi 96-104), bjanko zadužnice (listovi 105-107), ugovor o kupoprodaji nekretnina (listovi 108-109), zk. izvadak (listovi 110-111), prijedlog za pokretanje lišenja poslovne sposobnosti (str. 340-341). Saslušani su svjedoci J.B., M. S., H. S. i tužiteljica B-S O i provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru prim. G. M., dr. med. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 161-164) i usmeno se očitovao na prigovore tuženika Z. b. d.d. na ročištu 25. siječnja 2022.

9. Svjedokinje E. R. i A. V. nisu saslušane jer je tužiteljica odustala od tog dokaza, a svjedoci K. C. i N. P. nisu saslušani jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, radi ocjene sposobnosti rasuđivanja pokojne A. S. provedeno je medicinsko psihijatrijsko vještačenje i iskazom javnog bilježnika i prisjednice koji su ovjeravali sporni ugovor ne bi se mogli pobiti nalazi i mišljenja sudskog vještaka koji je kao stručna osoba ocjenjivao sposobnost za rasuđivanje kod pokojnice. Tuženik P. B. nije saslušan jer nije pristupio na ročište za saslušanje stranaka na koje je bio uredno pozvan i upozoren na posljedice nedolaska na takvo ročište, a svoj nedolazak nije opravdao, a tuženik Z. b. d.d. nije saslušan jer kao pravna osoba nema neposrednih saznanja o predmetu spora. Nije pribavljana kaznena prijava protiv P. B. jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

10. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev osnovan.

11. Među strankama je sporna osnovanost tužbenih zahtjeva i je li tužba pravovremena u odnosu na zahtjev za pobijanje predmetnog ugovora.

12. Uvidom u ugovor o založnom pravu od 9. ožujka 2011. (listovi 5-8) kojeg je 21. ožujka 2011. potvrdio tj. solemnizirao javni bilježnik K. C. iz D.s. pod brojem OV-2600/2011 utvrđeno je da su ga sklopili Z. b. d.d. kao vjerovnik, P. B. kao dužnik i A. S. kao založni dužnik. Predmet ovog ugovora je osnivanje založnog prava – hipoteke na nekretnini upisanoj u zk. ul. . . . k.o. . . . u vlasništvu A. S. radi osiguranja tražbine koju Z. b. d.d. ima prema P. B. na temelju ugovora o kreditu s osiguranjem u imovini na skrbi od 30. lipnja 2010. u iznosu od 1.200.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Prema podacima iz sudskog registra (listovi 25-26) A. S. je bila osnivač i direktor trgovačkog društva A. trgovina d.o.o.

13. Uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj R1-84/11-27 od 22. veljače 2012. (listovi 9-10) koje je postalo pravomoćno 14. ožujka 2012. utvrđeno je da je A. S. djelomično lišena poslovne sposobnosti jer nije u stanju samostalno davati izjave i zaključivati pravne poslove o prijenosu prava vlasništva, otuđenju ili drugom obliku raspolaganja imovinom čija vrijednost prelazi 2.000,00 kn. U tom postupku vještačenje su izvršili psiholog J. G. i psihijatrica dr. L. M. koja je u svojem nalazu i mišljenju (listovi 92-95) utvrdila da je A. S. osoba s dijagnosticiranim psihoorganskim sindromom s posljedičnim oštećenjima na afektivnom i kognitivnom planu te je preporučila da joj se djelomično oduzme poslovna sposobnost u odnosu na promet nekretnina i sklapanja imovinsko-pravnih ugovora i poslova. Oba vještaka su prilikom izrade svojih nalaza i mišljenja obavili vlastito ispitivanje pokojne A. S. 4. studenog 2011. (listovi 87, 92).

14. U ovom postupku provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. G. M.,, dr. med., specijalistu psihijatru kako bi se utvrdilo je li M. S., u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o založnom pravu koji je zaključen 9. ožujka 2011. bila sposobna za rasuđivanje u razini koja je potrebna za upravljanje vlastitim postupcima i za shvaćanje njihovih posljedica te je li bila sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju. Budući da je A. S. preminula, ovaj vještak je nije mogao osobno ispitati. Dr. M. je u svojem pisanom nalazu i mišljenju naveo da je A. S. tijekom psihologijskog ispitivanja 4. studenog 2011. ustanovljena dijagnoza psihoorganskog sindroma koja je potvrđena psihijatrijskim vještačenjem 6. prosinca 2011. i pojasnio je da je ova dijagnoza prema suvremenoj klasifikaciji (MKB-10) podvedena pod grupu demencija, a da bi se ta dijagnoza definirala jedan od osnovnih kriterija je i to da simptomatika traje najmanje šest mjeseci. Ta je bolest karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik

te je u pravilu praćena deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, a ovu kliničku sliku dodatno mogu komplicirati i simptomi poput sumanosti ili obmana osjeta te noćne delirantne epizode. Vještak dr. M. je s obzirom na sve to u svojem nalazu i mišljenju naveo da smatra da je kod pokojne A. S. visoko vjerojatno bila prisutna psihopatološka simptomatika koja je po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu imala za posljedicu nedostatnu sposobnost za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora o založnom pravu od 9. ožujka 2011., odnosno da ona tada nije bila dostatno sposobna rasuđivanje u razini koja je bila potrebna za upravljanje vlastitim postupcima i za shvaćanje njihovih posljedica i nije bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju, u sklopu psihoorganskog procesa.

15. Na ročištu 25. siječnja 2022. ovaj vještak se očitovao na prigovore tuženika Z. b. d.d. i pojasnio je da je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju pokojne A. S. od 11. ožujka 2010. nadalje koja se odnosi na nalaze internista, kirurga, anesteziologa, neurologa i liječnika opće medicine i dodao je da u spisu ne postoji druga medicinska dokumentacija ni podatak o tome da se pokojna liječila kod psihijatra pa je zato njegov jedini mogući zaključak da kod A. S. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o založnom pravu nije postojala dostatna sposobnostza rasuđivanje na razini visoke vjerojatnosti. U odnosu na navod tuženika Z. b. d.d. da neurolog u srpnju 2011. opisuje praktički uredan neurološki status istaknuo je da on nije identičan psihičkom statusu kojeg neurolog nije utvrđivao. Pojasnio je da orijentacija predstavlja samo jednu od sastavnica viših intelektualnih funkcija, a za navod da A. S. razumije upute i izvršava naloge smatra da se odnosi upravo na uzimanje neurološkog statusa tj. zauzimanje određenih položaja tijela, ruku i nogu da bi se neurološki status mogao provesti, a govorna ekspresija se odnosi na to postoje li smetnje u govoru poput mucanja, zastajkivanja, nemogućnosti slaganja riječi i rečenica i slično. Prema tome ovaj vještak smatra da nijedan od spomenutih pojmova nije u opreci s psihičkim tegobama u okviru psihoorganskog sindroma koje su utvrđene kasnijim vještačenjem psihijatra. Vještak je naveo da uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i psihijatrijsko vještačenje u postupku procjene poslovne sposobnosti u kojem je utvrđena simptomatika psihoorganskog sindroma umjerenog do težeg stupnja smatra visoko vjerojatnim da je to bilo prisutno i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o založnom pravu, a takav zaključak temelji na tada prezentiranoj kliničkoj slici i na spoznaji da psihoorganski sindrom u takvom obliku ne može nastupiti nenadano ili u kratkom razdoblju, nego se postupno razvija i dodao je da smatra da su kod A. S. psihičke smetnje kao početak razvoja psihoorganskog sindroma započele najmanje 3 godine prije potpisivanja spornog ugovora.

16. Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. M. u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno jer su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u spisu uključujući i vještačenje koje je nad pokojnom A. S. provedeno u postupku lišenja poslovne sposobnosti, a vještak se iscrpno očitovao o prigovorima tuženika Z. b. d.d. i u cijelosti ih otklonio. Sud stoga nije provodio novo psihijatrijsko vještačenje jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u postupku.

17. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu sud je utvrdio da u vrijeme sklapanja ugovora o založnom pravu 9. ožujka 2011. kod A. S. vrlo vjerojatno nije postojala dostatna sposobnost za rasuđivanje odnosno ona nije bila dostatno sposobna za rasuđivanje u razini koja je bila potrebna za upravljanje vlastitim postupcima i za shvaćanje njihovih posljedica i nije bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju. Takav zaključak potvrđuje i okolnost da je A. S. rješenjem ovog suda poslovni broj R1-84/11 od 22. veljače 2012. djelomično lišena poslovne sposobnosti u odnosu na davanje izjava i zaključivanje pravnih poslova o prijenosu prava vlasništva, otuđenju ili drugom načinu raspolaganja imovinom čija vrijednost prelazi 2.000,00 kn, a u tom postupku sud je kao dokaz ocjenjivao i ugovor o založnom pravu koji je predmet ovog postupka (list 9) i taj je ugovor bio jedan od povoda za pokretanje tog postupka kako to proizlazi iz obrazloženja tog rješenja.

18. Točan je navod tuženika Z. b. d.d. da u vrijeme sklapanja spornog ugovora o založnom pravu 9. ožujka 2011. A. S. nije bila osoba lišena poslovne sposobnosti jer je rješenje o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti doneseno tek nakon toga, 22. veljače 2012. Međutim, u vrijeme sklapanja spornog ugovora je kod A. S. već postojao psihoorganski sindrom i postojanje psihičkih tegoba koje ga karakteriziraju je utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem koje je 2011. provedeno u postupku lišenja poslovne sposobnosti, a vještak M. je u ovom predmetu istaknuo da smatra da su te smetnje kod A. S. postojale najmanje tri godine prije potpisivanja spornog ugovora tako da okolnost da je do djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti A. S. došlo nakon sklapanja spornog ugovora ne znači da u vrijeme sklapanja spornog ugovora kod A. S. nisu postojale psihičke tegobe zbog kojih ona nije bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju, kako je to utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem. A. S. je stoga već u vrijeme sklapanja spornog ugovora ispunjavala potrebne kriterije da bi bila osoba ograničene poslovne sposobnosti.

19. Ovdje treba istaknuti da poslovno nesposobne osobe nisu samo one osobe kojima je poslovna nesposobnost utvrđena sudskom odlukom jer je poslovna nesposobnost stanje u kojem neka osoba, najčešće zbog bolesti, nema sposobnost rasuđivanja na onoj razini koja je potrebna za upravljanje njenim postupcima ili za shvaćanje učinaka njenih postupaka. U takvom stanju osoba može biti bez obzira na postojanje ili nepostojanje sudske odluke (odluka VSRH poslovni broj Rev-1291/14).

20. I iz iskaza tužiteljice B-S Oi svjedoka M. S.,, inače kćeri i sina pokojne A. S., proizlazi da pokojna A. S. dulje vrijeme prije sklapanja spornog ugovora nije bila u stanju shvatiti značenje tog ugovora. Svjedok M. S., je naveo da je on nagovorio majku A. S. na sklapanje tog ugovora kao i da potpiše garanciju na 1.200.000,00 CHF i da mu to uopće nije bilo teško jer A. S. nije shvaćala što potpisuje, a njemu je vjerovala. Dodao je i da je društvo A. zapravo zamislio on i da ga je fiktivno registrirao na majku jer je mu je tako bilo lakše zato što je htio da majka unese u kapital društva neka svoja zemljišta i da ona nije bila u stanju voditi to društvo jer to ništa nije razumjela. Dodao je da je njegova majka imala težak život i da ju je on jednostavno prevario. Tužiteljica B-S O je u svojem iskazu navela da je s pokojnom A. S.,

svojom majkom, živjela u istoj kući cijeli život do njene smrti 20. travnja 2013. i da je ona bila osoba s kojom se nije moglo razgovarati o težim temama, da je bila nervozna i iziritirana i da se s njom moralo razgovarati kao da se hoda po jajima, na jedno pitanje bi davala tri različita odgovora i takvo je stanje bilo duže razdoblje, prema njenoj ocjeni posljednjih 10 godina života njena majka je bila psihički jednaka. Tih zadnjih 10 godina majka se izolirala od odlazaka od kuće i nije odlazila ni liječniku i bavila se isključivo svojim kravama. Njen otac tj. suprug A. S. je preminuo u kolovozu 2009. i majka nakon toga nije bila u stanju brinuti o svojim potrebama i odlaziti u trgovinu i to je za nju

uglavnom

obavljao

njen

brat

N.

Navela je da je njen brat N. rekao da su prodali neku zemlju pa je ona pitala majku zašto je to prodala, a majka joj je odgovorila da ništa nije prodala i to je u njoj izazvalo sumnju pa je na Internetu pogledala stanje u zemljišnim knjigama i nakon toga je otišla u javnobilježnički ured. Tamo je saznala za ugovor s P. B. kojeg ona nije uopće poznavala i saznala je za prodaju zemljišta i za društvo A. trgovina d.o.o. u kojem je A. S. bila direktor i pretpostavlja da je jedan od njene braće to registrirao na majku. Kod javnog bilježnika je saznala i za zadužnice koje je majka potpisala u ukupnoj vrijednosti od oko 17 milijuna kuna. Dodala je da se nakon ovog saznanja obratila Centru gdje su je odbili pa je na sudu podnijela prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti za svoju majku o čemu ju je obavijestila, no ona nije nikako reagirala jer nije shvatila što to znači. Iskazala i da je s majkom razgovarala nakon što je bila kod javnog bilježnika i majka joj je tada rekla da ne poznaje P. B. i da ona nije ništa potpisala i da iz tog razgovora nije mogla dobiti nikakve korisne informacije.

21. Tužiteljica B-S O i M. S., su zainteresirani za uspjeh tužiteljice u sporu, ali njihovi iskazi o ponašanju i sposobnosti shvaćanja pokojne A. S. su u skladu s provedenim medicinskim vještačenjem, kako onim u ovom postupku tako i onim u postupku lišenja poslovne sposobnosti, pa ih je sud prihvatio. O neobičnom ponašanju A. S. iskazivala je i njena unuka, svjedokinja H. S koja živi u P. i baku je posjećivala u vrijeme zimskih i ljetnih praznika i kod nje bi tada provodila oko tjedan dana, sve do smrti njenog oca N. 2011., a nakon toga je baku posjećivala rijetko tj. jednom godišnje i ostajala bi dan ili dva. Navela je da je baka imala čudan način razmišljanja i velike promjene raspoloženja i da u svemu, osim u brizi o svojim kravama, nije imala dobru vremensku orijentaciju jer bi se uvijek iznenadila da ona i sestra dolaze u posjetu preko ljeta i nije joj bilo jasno kako to da preko ljeta nema škole. Navela je da je tako bilo tijekom ljeta 2010. i 2011. kad su ona i sestra u D.s. bile dva mjeseca u bakinoj kući s tatom koji je često morao u bolnicu, a za razdoblje prije toga se ne sjeća da bi se baka tako gubila. Iskaz svjedoka J.B., sud nije uzimao u obzir jer je sam naveo da je jako rijetko kontaktirao s pokojnom A. S..

22. Prema ocjeni ovog suda koja se temelji na nalazu i mišljenju dr. M. i rješenju o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti, a potvrđuju je iskazi tužiteljice i svjedoka M. i H. S, sud je utvrdio da kod A. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora o založnom pravu 9. ožujka 2011. nije postojala dostatna sposobnost za rasuđivanje odnosno ona nije bila dostatno sposobna za rasuđivanjeu razini koja je bila potrebna za upravljanje vlastitim postupcima i za shvaćanje njihovih posljedica i nije bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju. Spornim ugovorom pokojna A. S. je opteretila svoju nekretninu

hipotekom u korist njoj nepoznate osobe, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, za iznos od 1.200.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, koji predstavlja znatan novčani iznos, a rješenjem o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti koje je doneseno nakon toga A. S. je lišena poslovne sposobnosti za zaključivanje pravnih poslova o raspolaganju imovinom čija vrijednost prelazi 2.000,00 kn u što spada i sporni ugovor. 23. Budući da A. S. nije bila svjesna shvatiti što znači sklapanje spornog ugovora o založnom pravu i kakve su posljedice tog ugovora, ona u vrijeme sklapanja tog ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje i stoga nije imala poslovnu sposobnost pa nije ni mogla sklapati pravno valjane ugovore. Prema čl. 18 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO) poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, a sud je utvrdio da A. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora to nije bila. Prema čl. 276 st. 1 ZOO-a za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora, koju A. S. u vrijeme sklapanja spornog ugovora nije imala pa je ugovor o založnom pravu od 9. ožujka 2021. ništetan prema čl. 322 st. 1 ZOO-a.

24. U slučaju ništetnosti ugovora prema čl. 323. st. 1 ZOO-a svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, pa kako je na temelju spornog ugovora o založnom pravu uknjiženo založno pravo na nekretnini prednice tužiteljice A. S., to znači da se zemljišnoknjižno stanje mora vratiti u stanje kakvo je bilo prije provedbe ništetnog ugovora. Pravo zaloga na temelju ugovora o založnom pravu od 9. ožujka 2011. na nekretnini upisanoj u zk. ul. . . . k.o. . . . koju čini k.č.br. . . . u naravi kuća br. 56, zgrade, dvorište, oranica i voćnjak u L., površine 4067 m[2] upisano je pod brojem Z-503/2011, kako to proizlazi iz zk. izvatka (listovi 110-111) pa je sud u točki II izreke naložio zemljišnoknjižnom odjelu u D. S. da nakon pravomoćnosti ove presude briše uknjižbu založnog prava koja je izvršena pod poslovnim brojem Z-503/2011 od 22. ožujka 2011.

25. Tužiteljica je u svojem tužbenom zahtjevu kako je specificiran u podnesku od 24. prosinca 2018. (listovi 85-86) u odnosu na brisanje zemljišnoknjižnog upisa izvršenog na temelju ugovora koja je utvrđen ništetnim zatražila da se utvrdi da je pravno nevaljan upis prava zaloga izvršen pod poslovnim brojem Z-503/11, da se naloži brisanje tog upisa i da se naloži uspostava zk. stanja kakvo je bilo prije provedbe tog upisa i pritom detaljno identificira sam ugovor u zasnivanju založnog zaloga. Sud je međutim, u izreci presude, usvojio ovaj tužbeni zahtjev na način da je naložio samo brisanje spornog zemljišnoknjižnog upisa kako se izreka presude ne bi opterećivala nepotrebnim sadržajem. Naime, brisanje konkretnog zemljišnoknjižnog upisa je izravna posljedica toga što je ugovor na temelju kojeg je taj upis izvršen utvrđen ništetnim pa je suvišno u izreci još utvrđivati i da je pravno nevaljana ta uknjižba, a suvišno je i nalaganje uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe spornog upisa jer je već samim brisanjem predmetnog založnog prava uspostavljeno zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije upisa te hipoteke. Ovakvim postupanjem sud je ostao u granicama tužbenog zahtjeva u skladu s čl. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP).

26. Budući da je sud utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev o ništetnosti ugovora o založnom pravu, u skladu s čl. 188 st. 2 ZPP-a u ovoj presudi nije ocjenjivao osnovanost tužbenog zahtjeva o pobojnosti tog ugovora.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljičin trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 10. listopada 2023. Taj se trošak sastoji od troška medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, plaćene pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 180,50 eura i pristojbe na presudu koja je tužiteljici u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 90,25 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćnici tužiteljice dostavlja u elektroničkom obliku pa je ona dužna platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Tužiteljica je platila ukupno 233,70 kn za sudskog dostavljača, a od tog iznosa joj je već vraćeno 38,00 kn dok 41,20 kn nije utrošeno i bit će vraćeno pa joj je ovaj trošak priznat u iznosu od 154,50 kn / 20,51 eura. Tužiteljičini trošak zastupanja obračunat je s obzirom na vrijednost predmeta spora od 13.405,00 eura i sastoji se od nagrade za sastav tužbe 250 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: OT), za zastupanje na sedam ročišta 19. veljače 2013., 28. svibnja 2019., 2. listopada 2019., 3. prosinca 2019., 25. siječnja 2022., 24. svibnja 2022. i 10. listopada 2023. po 250 bodova za svako prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu 14. ožujka 2019. 125 boda prema Tbr. 9/2 OT, za pristup na odgođeno ročište 6. srpnja 2023. 50 bodova prema Tbr. 9/5, za sastav podneska od 30. travnja 2013. 50 bodova prema Tbr. 8/3 OT, za sastav četiri obrazložena podneska od 21. prosinca 2018., 5. veljače 2019., 4. rujna 2020. i 16. studenog 2020. po 250 bodova za svaki prema Tbr. 8/1 OT i za sastav žalbe protiv presude 312,50 bodova prema Tbr. 10/1 OT odnosno ukupno 3537,50 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 1,99 eura iznosi 7.039,63 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 1.759,91 eura. Ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 9.289,88 eura / 69.994,60 kn pa je tuženicima naloženo da joj namire taj iznos.

28. Tužiteljici nije priznata nagrada za sastav podneska od 5. srpnja 2012. jer je potvrdu o imovnom stanju trebalo dostaviti već uz tužbu, a nagrada za sastav podnesaka od 27. ožujka 2018., 28. studenog 2018., 15. svibnja 2019., 19. prosinca 2019. i 18. srpnja 2022. nije priznata jer za dostavu dokaza o uplati predujma za dostavljača i vještačenje te o uplati pristojbe nije bilo potrebno sastavljati podneske. Podnesak od 5. svibnja 2019. ne postoji u spisu pa za njega nije priznata nagrada, za sastav obrazloženih podnesaka od 20. listopada 2021., 16. lipnja 2023. i 26. rujna 2023. nagrada nije priznata jer je već priznata nagrada za maksimalno 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku.

U Sesvetama 22. studenog 2023.

Sudac

Martina Ivanković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana. Za tužiteljicu i tuženika Zagrebačku banku d.d. taj rok teče od dana kad je održano ročište za objavu, a za tuženika Predraga Bulata od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik N.R.

2. P. B.

3. odvjetnica S. S.