REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 158/2021-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Reljkovićeva 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-261/2021-4 od 3. prosinca 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2322/20-2 od 31. ožujka 2021., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja UsI-1099/19-12 od 13. ožujka 2020., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

Usvaja se zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2322/20-2 od 31. ožujka 2021. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela, Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-471-02/14-01/515, URBROJ: 513-07-01-18-36, od 3. srpnja 2018. utvrđena je tužitelju obveza poreza i drugih javnih davanja za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2016. u ukupnom iznosu 7.896.572,04 kune, a to po osnovi manje obračunatog poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak od nesamostalnog rada, na manje obračunati porez na drugi dohodak i prirez porezu na dohodak te doprinosi za obvezana osiguranja.

2. Rješenjem tuženika od 15. veljače 2019. Klasa: UP/II-471-02/18-01/261, URBROJ: 513-04-19-2 odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja iz točke 1. ovoga obrazloženja.

3. Prvostupanjskom je presudom poništeno rješenje iz točke 2. ovoga obrazloženja, naloženo je tuženiku u roku 60 dana od dostave te presude odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog upravnog rješenja te je odlučeno o trošku upravnog spora.

4. Drugostupanjskom je presudom poništena prvostupanjska presuda i suđeno je da se odbija tužbeni zahtjev za poništavanje nižestupanjskih upravnih rješenja.

5. Protiv presude suda drugog stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava i povrede postupovnih odredaba, predlažući da se zahtjev prihvati i ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati tom sudu na ponovno rješavanje.

6. Na zahtjev nije odgovoreno.

7. Zahtjev je osnovan.

8. Sud je u pobijanoj odluci dao pravnu ocjenu konkretnih ugovora o autorskim djelima koji su sklapani između tužitelja i njegovih zaposlenika (ali i vanjskih suradnika) i ocijenio je da ti ugovori zapravo imaju obilježja ugovora kojim se ugovara izvršavanje nesamostalnog rada, da (u pogledu zaposlenika) opis ugovorenih djela zapravo potpada po odredbe kolektivnih ugovora kojim se definira radno mjesto samoga zaposlenika, da predavači trajno i kontinuirano obavljaju poslove predavača, da povjerene im poslove obavljaju osobno i bez mogućnosti da bez suglasnosti tužitelja obvezu rada prenesu na treću osobu, da je tužitelj planom i programom nastave odredio vrijeme, mjesto i način rada te je osigurao svu potrebnu opremu i nastavna sredstva oko organizacije provođenja poslijediplomskog studija, da su zaposlenici tužitelja i vanjski suradnici radili osobno, u ime i za račun tužitelja, stavljajući tužitelju na raspolaganje svoj rad.

8.1. Stoga da, u smislu poreznih propisa, ne udovoljavaju definiciji ugovora o autorskom djelu, a da po toj osnovi stečena primanja potpadaju pod definiciju primitaka od nesamostalnog rada u smislu čl. 11. st. 6. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10), pa se na taj način trebaju i oporezivati.

9. Međutim, iako se drugostupanjski sud u pobijanoj odluci poziva (prvenstveno) na zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru (kao i na druge dokaze), kao na isprave temeljem kojih je utvrdio takvo činjenično stanje, ostaje potpuno neutvrđen sadržaj, kako spornih svakog od pojedinih, konkretnih ugovora, tako i pojedinih, konkretnih ugovora o radu, opisi radnih mjesta zaposlenika (određeni ugovorom o radu ili drugim aktima) na temelju kojeg bi se moglo utvrditi, pa tako i preispitati poreznopravna priroda sklopljenih ugovora o autorskim djelima, osobito odnos tih ugovora sa obvezama koje zaposlenici tužitelja ionako imaju temeljem ugovora o radu (i ostalih primjenjivih akata).

10. Samo pozivanje da takvo što proizlazi iz zapisnika o poreznom nadzoru i drugih isprava, ne može se u ovom, konkretnom slučaju smatrati dostatnim, jer da bi se primijenilo materijalno pravo i dao sud o zakonitosti upravnih rješenja, mora se prethodno u dostatnoj mjeri konstatirati činjenično stanje na temelju kojeg će sud dati ocjenu zakonitosti, a iz pobijane je odluke činjenično stanje ostalo potpuno nerazjašnjeno.

11. Slijedom navedenog, a zbog postupovnog propusta na koji je ukazano, valjalo je, na temelju odredbe čl. 78. st. 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016, 29/2017), odlučiti kao u izreci.

12. U ponovljenom će postupku drugostupanjski sud otkloniti navedene nedostatke, a također će, u slučaju (po otklanjanju nedostataka), ustrajavanja pri svom pravnom shvaćanju, dati i svoj sud o egzistirajućem prigovoru zastare, koji nije imao u vidu kada je ocjenjivao zakonitost prvostupanjske odluke, kojom je poništeno drugostupanjsko upravno rješenje iz drugih razloga, pa se taj, prvostupanjski sud nije upustio u ocjenu tog prigovora.

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug