REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-14120/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice A.M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N.Lj., odvjetnica u Z., protiv tuženika C.K.I.M., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V.V., odvjetnik u Z., radi mobinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. listopada 2023. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 22. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužiteljica A.M.iz Z., OIB … trpila uznemiravanje na poslu kod tuženog C.k.i.M., OIB… od strane ravnatelja G.J.

Nalaže se tuženiku da spriječi uznemiravanje tužiteljice za vrijeme obavljanja posla voditeljice računovodstva C.k.i.M, Z. na način da tuženi C.k.i.M, Z. osigura samostalnu prostoriju za obavljanje poslova voditeljice

računovodstva.

Nalaže se tuženom C.k.i.M, OIB… da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zakonskom kamatom primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena određena po čl. 29. ZOO od dana presuđenja do isplate sve u roku od 8 dana.".

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura[1] / 3.748,41 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je od početka rujna 2020. izložena mobingu od strane ravnatelja Centar G.J. na način da je

nakon što je upozorila ravnatelja da ne može platiti račun na kojem nije potpis ravnatelja , da je ona voditeljica računovodstva i da je odgovorna za naplatu računa, nakon čega je ravnatelj u nekoliko navrata prema tužiteljici postupao na način koji je kod nje izazvao uznemirenost, na način da je na nju vikao i prijetio, a nakon što je zbog nastale situacije koja je kod nje izazvala akutni stres, otvoreno bolovanje, uznemiravanje se nastavilo i nadalje. Obzirom da je izložena od članova Upravnog vijeća, tajnika i ravnatelja sustavnom uznemiravanju predlaže da sud utvrdi da je počinjeno uznemiravanje, da naloži tuženiku sprečavanje daljnjeg uznemiravanja uz naknadu parničnog troška .

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe u cijelosti te ističe da se niti jedna situacija koju navodi tužiteljica ne može smatrati mobingom kao specifičnim oblikom ponašanja na radnom mjestu, a niti se radnje ravnatelja mogu staviti u uzročno-posljedičnu vezu sa zdravstvenim poteškoćama tužiteljice. predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u e-mail poruke, Odluku o imenovanju osobe za provedbu postupka zaštite dostojanstva zaposlenika, Zaključak od 21. travnja 2021., povratnicu, dopis od 4. svibnja 2021., medicinsku dokumentaciju, Ugovor o radu od 29. veljače 2016., Odluku o trajanju i rasporedu godišnjeg odmora za 2021., zamolbu za korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora od 19. svibnja 2021., dopis odvjetnice Upravnom vijeću, podnesak stranke u postupku zaštite dostojanstva radnika dopis ureda od 2.

studenog 2020., Nastavak zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2020., Očitovanje na poziv od 25. svibnja 2021., Zaključak od 21. travnja 2021., Pritužba Upravnom vijeću, Odluku od 21. prosinca 2020., Zapisnik sa 29. sjednice Upravnog vijeća, Izvod iz zapisnika sa 20. sjednice Upravnog vijeća, Zapisnik sa 28. sjednice Upravnog vijeća, dopis Uprave za radi zaštitu na radu od 30. listopada 2020., Izjavu, Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, Zapisnik sa 40 sjednice Upravnog vijeća, Zapisnik da 32. sjednice upravnog vijeća od 10. svibnja 2021., Zapisnik o provedenom postupku utvrđivanja uznemiravanja od 21. travnja 2021., saslušao je tužiteljicu, zakonskog zastupnika tuženika G.J., saslušao je svjedoke

L.L., N.H., V.Đ., izvršio uvid u Odluku od 20. srpnja

2020., Uputu o zaprimanju, provjeri i kretanju knjigovodstvene dokumentacije, saslušao svjedoke S.Š., V.M., izvršio uvid u dopis inspektorata od 3. veljače 2023., saslušao svjedoke F.B., N.K., J. K., izvršio uvid u presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp- 2394/2023 od 16. ožujka 2023., saslušao svjedoka Z.N., te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu voditeljice računovodstva.

6. Sporno je između stranaka da li je tužiteljica na radnom mjestu trpila uznemiravanje od strane ravnatelja G.J.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju i saslušao svjedoke, te stranke.

8. Prvenstveno valja dodati da je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica nije navela niti jedan od zabranjenih temelja diskriminacije te se ukazuje na pravno shvaćanje prema kojem ''kada mobing nije u uzročnoj vezi s nekim od zabranjenih temelja diskriminacije, kod traženja sudske zaštite su relevantne odredbe ZR-a, uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO)“, te posljedično tome smatra da ''u situaciji kada radnik doživljava psihofizički teror na radnom mjestu, tada su povrijeđena njegova prava i dostojanstvo, ugroženo je njegovo zdravlje pa može tražiti sudsku zaštitu na temelju ZOO-a, i to na temelju onih odredbi ZOO-a kojima su propisana pravila o odgovornosti za štetu''.

Tako u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/6791/2014 od 30. svibnja 2018., .."Ustavni sud napominje da iz prakse Suda Europske unije, vezane uz problematiku zaštite na radu i zaštite dostojanstva radnika, proizlazi pravno shvaćanje da se temeljna socijalna prava radnika moraju tumačiti široko, a iznimke i ograničenja vrlo restriktivno. U tom smislu, i domaće propise koji reguliraju područje zaštite dostojanstva radnika, treba tumačiti u skladu s obveznim tumačenjima koja proizlaze iz prakse Suda Europske unije. Tumačenje tih propisa mora biti ekstenzivno jer dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnika treba štititi ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi s radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti navedenim pravima osobnosti. Uz neželjena loša postupanja na radu i u vezi s radom, izravno se veže obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika. U tom smislu, Ustavni sud smatra da pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu, neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12. - u daljnjem tekstu: ZSD) ili pak ne proizlazi iz takve osnove već je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva" ..., ''Ustavni sud posebno ističe da stajalište drugostupanjskog suda prema kojemu uznemiravanja nema ako oštećenik ne dokazuje ili se čak ni ne poziva na neku od zabranjenih diskriminacijskih osnova, prema ocjeni Ustavnog suda, nije ustavnopravno prihvatljivo. U suprotnom, to bi značilo da je uznemiravanje na radnom mjestu moguće ili čak i pravno dopušteno ako ono ne proizlazi iz neke od taksativno navedenih osnova iz članka 1. ZSD-a.

9. Uznemiravanje je, prema pravnoj doktrini i sudskoj praksi, svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Prema odredbi čl. 7.a st. 5. Zakona o radu, poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla tako da osigura uvjete rada u kojima neće biti izloženi uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju.

Zlostavljanje (uznemiravanje), prema svojoj definiciji predstavlja takav oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, a koja često dovodi do uklanjanja s njegova područja djelovanja, kao i dugotrajnog ciljanog psihoterora na radnom mjestu što ga radnici provode prema svojim kolegama. Imajući na umu da radniku pripada pravo na primjerenu zaštitu na radnom mjestu, a na poslodavcu leže obveze od zaštite i dostojanstva radnika te radnik uživa zaštitu ne samo od poslodavca nego i od drugih nadređenih suradnika i osoba s kojima redovito dolazi u doticaj u obavljanju poslova, svako uznemiravanje radnika od tih osoba predstavlja povredu radne obveze. Međutim, glede mobinga je teret dokaza na tužiteljici.

10. Uvidom u priležeću dokumentaciju, sud je utvrdio :

- da je zamjenik povjerenika sindikata V.Đ. uputio glavnom tajniku

Sindikata uputio mail sa prijavom na ponašanje G.J.,

ravnatelja, prema tužiteljici na način da je vrijeđao i prijetio tužiteljici zbog čega je ista odvedena na hitni prijem,

- da je tuženik dana 21.04.2021. donio zaključak kojim se utvrđuje da nije bilo uznemiravanja tužiteljice,

- da tuženik dana 04.05.2021. dostavio punomoćnici tužiteljice očitovanje na postupak utvrđivanja uznemiravanja,

- da je na 40 sjednici Upravnog vijeća tuženika donesen zaključak da kod tuženika nije obvezno donijeti odluku o imenovanju osobe za zaštitu dostojanstva; da se smatra da je tužiteljica odustala od zahtjeva za provođenjem postupka zaštite dostojanstva jer je najavila podnošenje tužbe nadležnom sudu; da je odbačen zahtjev tužiteljice za smjenom ravnatelja kao neprimjeren i neosnovan.

11. Analizirajući iskaze stranaka i svjedoka sud je utvrdio slijedeće.

Između tužiteljice i ravnatelja G.J. desila su se dva događaja , i to prvi u rujnu 2020. kada je tužiteljica zbog problema sa nepotpunim nalogom bila u sobi ravnatelja, a tom prilikom je isti povišenim tonovima tužiteljici govorio“ Raditi ćeš onako kako ja kažem i sada je dosta“ a što je čula i o čemu je iskazivala svjedokinja H..

Iz iskaza tužiteljice proizlazi, da je prilikom događaja u rujnu 2020. došlo do povišenih glasova kojim se ravnatelj obraćao tužiteljici na način da ju je potjerao van iz sobe.

Idući incident se desio u svezi obračuna plaća i evidencije rada kada je ravnatelj za njom došao u sobu u kojoj sjedi sa tajnikom M. , te je pred njim vikao na tužiteljicu, nakon čega je istoj pozlilo te je potražila liječničku pomoć i otvorila bolovanje. Svjedok V.Đ. je iskazao da je čuo da je ravnatelj vikao neartikulirano i nerazmljivo ali da je čuo da govori „ Vidjet ćeš ti svoje i gubi se“. Svjedok V.M.je bio prisutan u sobi u kojoj radi zajedno sa tužiteljicom te je iskazao da je ravnatelj jako povišenim tonom tužiteljici govorio „Prestani“, Dosta, Napravi to“.

Slijedom navedenog je sud prihvativši iskaze navedenih svjedoka kao objektivne utvrdio da je došlo u dva navrata do obraćanja ravnatelja tužiteljici upravo povišenim tonom, no prihvaćen je i iskaz ravnatelja G.J. iz kojeg

proizlazi da je tužiteljica došavši u njegovu sobu, počela se neprimjereno ponašati , da je bacila dokumentaciju na njegov stol te da je za njom krenuo u sobu u kojoj sjedi sa tajnikom M. da pitanje evidencije radnog vremena rasprave svi zajedno. Utvrđeno je da je pitanje smjenskih radnika bilo predmetom nesporazuma kod tuženika zbog čega je i zatraženo mišljenje ministarstva, a pojedini radnici su o pitanju isplate i obračuna plaća imali različita mišljenja.

12. Iz provedenih dokaza je sud utvrdio da je do situacije koja je prethodila ovim konfliktima bilo neslaganje tužiteljice sa formom naloga za plaćanje, pa i nakon što je ravnatelj pismeno e-mailom potvrdio da je odobrio nalog, tužiteljica i nadalje inzistira da se isti potpiše odnosno ne želi ga provesti, a što je ravnatelj shvatio kao odbijanje radnog zadatka i opstrukciju poslovanja.

Sud naravno ne tolerira i ne opravdava bilo koje ponašanje koje nije primjereno a naročito kada se nadređeni povišenim tonom obraća radnici ,ali je utoliko neprimjereno i ponašanje tužiteljice koja odbija izvršenje naloga, iako je ravnatelj i pismeno i usmeno potvrdio da se nalog može proslijediti na plaćanje. Sud je poklonio vjeru iskazu ravnatelja G.J. i iskazu svjedokinje

S Š. da se radi o uobičajenom postupanju u pogledu plaćanja računa, da je ravnatelj tužiteljici potvrdio da je nalog za plaćanje odobrio, pa je tim više nejasno inzistiranje tužiteljice na potpisivanju istog. Ukoliko je tužiteljica smatrala da nepotpisani računi nisu u skladu odlukama koje kontrolira Gradski ured, onda je nejasno kako su ostali nalozi provedeni na isti način prije ovog incidenta, odnosno zašto nije nepropisno poslovanje prijavila.

13. Temeljem provedenih dokaza, sud je utvrdio da se ponašanje ravnatelja u dva izolirana slučaja koja su se dogodila u rujnu i listopadu 2020. ne može podvesti pod pojam uznemiravanja, jer iako se radi o neprofesionalnom i neželjenom obraćanju prema tužiteljici, isto ne predstavlja takvo ponašanje koje bi bilo ocjenjeno kao uznemiravanje, već ih ovaj sud ocjenjuje kao konfliktno ponašanje obiju sudionika događaja, kako tužiteljice koja odbija provođenja radnih zadataka tako i ravnatelja koji joj odvraća neprimjerenim tonom.

Suprotno navodima tužiteljice sud je utvrdio da ravnatelj nije postupao na način da bi joj prijetio ili zatočio u uredu, da bi skakao sa stolca i prijeteći joj prilazio, ali je utvrđeno da je došlo do povišenih tonova te da je u tim slučajevima vikao na tužiteljicu prječima „Prestani“, Dosta, Napravi to“, jer je o tome iskazao svjedok V.M. koji je bio neposredno prisutan te je temeljem njegovog iskaza kao neposrednog i objektivnog utvrdio da se ravnatelj upravo navedenim riječima obraćao tužiteljici.

14. Po stavu ovog suda navedeni incidenti su posljedica narušenih međuljudskih odnosa, kako između tužiteljice i ravnatelja, te tajnika M., tako i između ostalih zaposlenih, a o čemu je iskazivala svjedokinja N.K., J.K. i

F.B. Njihovi iskazi se uglavnom odnose na prepričavanje međusobnih razgovora i mišljenja o radu ravnatelja i subjektivno iznose svoje viđenje svih događaja, no da su odnosi narušeni potvrđuje anonimna prijava od 21.10.2020. upućena na Pročelnicu ured kojom se kritizira rad ravnatelja.

Ocjenjujući izgovorene riječi i ton obraćanja tužiteljici sud nije utvrdio da je takvo ponašanje tolikog intenziteta i da nije usmjereno na tužiteljicu da ju ponizi, uplaši ili povrijedi već kao način, iako neprimjeren, da ista izvrši svoje radne zadatke. Tužiteljica tvrdi da je bila prisiljavana raditi protivno prisilnim propisima, ali je sud utvrdio iz iskaza S.Š. da je uobičajeno bilo takvo postupanje, a nesporno je da je ravnatelj potvrdio da je dao odobrenje za plaćanje naloga čime je sigurno otklonio svako neželjeno postupanje i odgovornost sa tužiteljice.

15. Tužiteljica nadalje u postupku tvrdi da je nju uznemiravao i tajnik M., a potonji zato jer ju nije zaštitio prilikom incidenta sa ravnateljem, a onda joj je putem kolegice N.V.N. slao poljupce uz bon za Uskrs, a što joj je navedena

prenijela.

Također tvrdi da je ravnatelj o njoj na sjednicama govorio kao o balavici, te da je tražio kontrolu bolovanja, a što ona tretira kao uznemiravanje.

16. U dokaznom postupku je utvrđeno da je ravnatelj poslao upit liječniku opće prakse tužiteljice o pretpostavljenoj duljini bolovanja iz razloga nastavka nesmetanog financijerskog procesa kod tuženika, a na što poslodavac ima pravo, te je u konačnici zbog dugotrajnog odsustva tužiteljice, a radi organiziranja neometanog nastavka poslovanja, zaposlen novi djelatnik do povratka tužiteljice s bolovanja. Slijedom navedenog je neosnovana tvrdnja tužiteljice da je takvim postupanjem bila uznemiravana od strane ravnatelja.

17. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da je uznemiravana od strane tajnika tuženika neprimjerenim izrazima i gestama, za koje je doznala posrednim putem iz kazivanja kolegice N.V.N., a koji je izazvao kod nje nelagodu do te mjere da je zatražila zaštitu, sud je iz Zapisnika o provedenom postupku utvrđivanja uznemiravanja od 21.travnja 2021. u kojem su saslušani tajnik V.M. i N.

V.N., utvrdio da se nije moglo sa sigurnošću utvrditi postojanje uznemiravanja.

Tako i po stavu ovog suda prenošenje izraza i gesta od neke osobe za drugu osobu ne može sa sigurnošću predstavljati dokaz da se takvo ponašanje uopće desilo i da li je bilo neprimjereno, jer se temelji isključivo na kazivanju druge radnice, a ne na temelju neposrednog doživljaja. Tužiteljica je imala mogućnost prilikom saslušanja svjedoka M. istoga suočiti sa navedenim optužbama na njegov račun međutim ista to nije učinila, pa kako nije niti osporavala postupak provedenog postupka to je sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi navedeno postupanje tajnika M. bilo uznemiravajuće po nju.

18. Kao daljnje isticanje postupaka uznemiravanja tužiteljica navodi da je tuženik proveo postupak povodom podnesene pritužbe , pa je zaključak tužiteljice da je i tom prilikom , neusvajanjem njene pritužbe i činjenicom da je ravnatelj sebe i domara Lj. imenovao povjerenicima za zaštitu dostojanstva radnika čin uznemiravanja je subjektivan pristup tužiteljice u odnosu na postupke ravnatelja na način da je uperen protiv nje osobno, a što je potpuno pogrešno i neutemeljeno na provedenim dokazima. Činjenica o kojoj je iskazivala svjedokinja J.K., da su kolegice

N. i K. na sjednicama govorile o tužiteljici kao balavici, potvrđuje stav suda o narušenim međuljudskim odnosima kod tuženika, o neprimjerenom i neprofesionalnom ponašanju zaposlenih, međutim isto ne predstavlja uznemiravanje. Očito je da su ovi događaji kod tužiteljice izazvali stanje stresa no zdravstvene posljedice se ne mogu pripisati postupanju odgovorne osobe tuženika usmjerenim na tužiteljicu i nemaju obilježje uznemiravanja iako pojedina postupanje prelaze granice pristojne poslovne komunikacije na radnom mjestu.

19. Slijedom svega utvrđenog sud je mišljenja da pojedina postupanja ravnatelja tuženika nisu predstavljale uznemiravanje pa je valjalo odbiti tužiteljicu u cijelosti sa tužbenim zahtjevom.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a.

Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tako je tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade od 200 bodova (primjenom Tbr. 7/2 OT), uz vrijednost 1 boda = 1,99 eura), , na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ili 497,50 eura.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. studenog 2023.

Sutkinja:

Vesna Horvath, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku