REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1358/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, protiv tuženice Općine Vižinada, Vižinada, Vižinada 18a, OIB: 52267827219, koju zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1631/2015-2 od 27. studenog 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P-159/12-13 od 26. veljače 2015., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1631/2015-2 od 27. studenog 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Utvrđuje se da je tužitelj ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te je tuženik dužan trpjeti, da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine na ime tužitelja, a koju uknjižbu će provesti zemljišnoknjižni odjel ovog suda.“

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Usvaja se žalba tuženice i preinačava se presuda Općinskog suda u Poreču - Parenzo, poslovni broj: 4 P-159/12-13, od 26. veljače 2015., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te je tuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine na ime tužitelja, a koju uknjižbu će provesti zemljišnoknjižni odjel ovog suda."

II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 4.315,62 kune (četiritisućetristopetnaestkuna i šezdesetdvijelipe), u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka tuženice, za iznos od 200,00 (dvijestotine) kuna odbija, kao neosnovan.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da revizijski sud drugostupanjsku presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili podredno da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: nekretnina).

7. Kako vrijednost predmeta spora o kojem je odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom ne prelazi 200.000,00 kn, kako presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti je donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, u ovom je predmetu dopuštena samo (izvanredna) revizija prema odredbama čl. 382. st. 2. toga Zakona. Prema toj odredbi stranke mogu podnijeti takvu (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u toč. 1., 2. i 3. toga članka.

8. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

9. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženice od 1993.,

- da navedena nekretnina u naravi predstavlja dio dvorišta koje je s južne strane omeđeno asfaltiranom cestom, s istočne strane živom ogradom, a da sa zapadne strane granica nije vidljiva i da je ukupna površina nekretnine 825 m2,

- da su prednici tužitelja u posjedu gore navedene nekretnine od početka 20. stoljeća,

- da je nekretnina 28. travnja 1948. prešla u društveno vlasništvo,

- da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine i da je prije više od 20 godina na predmetnoj nekretnini izgradio nadstrešnicu od betonskih bloketa te da mu nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo nekretnine.

11. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva, tj. poštenim posjedom preko svojih pravnih prednika koji su to vlasništvo stekli prije nego što je nekretnina prešla u društveno vlasništvo. Naime, primjenom odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje:ZV) stjecanje stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1452 do 1477 Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), kao i Načelnog mišljenja proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., prema kojoj je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo dovoljno 20 godina posjedovanja nekretnine, zaključio da je tužitelj putem svojih pravnih prednika kao poštenih posjednika stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

12. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom na to da se iz provedenih dokaza nije moglo sa sigurnošću utvrditi od kada je tužitelj putem svojih pravnih prednika bio u samostalnom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, odnosno nije se moglo utvrditi jesu li pravni prednici tužitelja bili u posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina i to računajući do 28. travnja 1948. (kada je predmetna nekretnina prešla u društveno vlasništvo), znači najkasnije od 1928. Tužitelj po pravnom shvaćanju iz pobijane odluke nije mogao, niti uz činjenicu posjeda, steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću do 8. listopada 1991., a niti od 1991. do podnošenja tužbe jer nije protekao rok za dosjedanje.

13. Tužitelj je u reviziji osporio gore navedeno pravno shvaćanje iz pobijane odluke navodeći kako se u rok za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. Kao razlog važnosti poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske u kojoj je navedeno da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i da te greške ne smiju biti na štetu pojedinca.

14. Osnovano tužitelj u predmetnoj reviziji navodi kako je prilikom donošenja drugostupanjske odluke ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, revizijski je sud u nizu svojih odluka, pa tako i u odlukama poslovnih brojeva Rev 2776/2016-2 od 29. siječnja 2019. i Rev 2430/2019. od 9. srpnja 2019. izrazio pravno shvaćanje prema kojem se u rok dosjedanja za stjecanje prava vlasništva nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

15. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije utvrđeno je li tužitelj osobno ili putem svojih pravnih prednika bio u posjedu predmetne nekretnine i nakon 1948. te kakva je bila kvaliteta navedenog posjeda. Ovdje valja reći da tužitelj u predmetnoj reviziji nije postavio pitanje u smislu upitne rečenice, međutim, isti je kroz navode iz predmetne revizije i pozivanje na suprotnu praksu Europskog suda za ljudska prava ukazao na pogrešno pravno shvaćanje iz pobijane odluke, što je dovoljno da bi predmetna revizija udovoljavala formalnim pretpostavkama iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-x 588/2016-2 od 29. listopada 2019.).

16. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije imao u vidu gore izneseno pravno shvaćanje revizijskog suda, zbog čega činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja te je drugostupanjska odluka ukinuta i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom će postupku drugostupanjski sud ponovno ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda, te o tužiteljevoj žalbi odlučiti novom odlukom.

18. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 22. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek