REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3514/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 809/2021-2 od 6. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1502/2020-22 od 31. svibnja 2021. u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije se odbacuju.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-809/2021-2 od 6. prosinca 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1502/2020-22 od 31. svibnja 2021.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„U pojedinačnom predmetu potrošača protiv banke kojom je u točki I traženo utvrđenje da je odredba o promjenjivoj kamati ništetna, a u točki II se nalaže isplata preplaćenog nastupa li zastara zahtjeva za isplatu preplaćenog, na ime promjenjive kamate, istekom 5 godina od pravomoćnosti presude iz kolektivne tužbe tj. sa danom 14.06.2019. godine, ili zastara tek počinje teći od pravomoćnog utvrđenja da je odredba o promjenjivoj kamati ništetna u tom konkretnom pojedinačnom predmetu? Odnosi li se prekid zastare temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima pokretanjem kolektivnog spora (TSZG poslovni broj P-1401/12) , koja zastara počinjen ponovno teći pravomoćnošću sudske odluke donesene u tom postupku (13. lipnja 2014.) to jest kolektivnom sporu na sve potrošačke ugovore o kreditu koji sadrže nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako je predmet pojedinačne tužbe bilo utvrđenje pojedine odredbe o promjenjivoj kamati ništetnim?“
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
“1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?
2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138. a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?
3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?
4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?
5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?
6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?
8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?“
4. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja:
5. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na pravna pitanja koja tužitelj postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije valja reći da pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., niti odstupa od Objedinjenog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja nišetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetog na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. pod brojem Su-IV-33/2022-2 koje glasi: „Ako je nišetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja nišetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u koje se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite ,a ne radi se niti o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako i Revd-781/2023-2 od 22. ožujka 2023.).
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ZPP-a pa je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika:
8. Polazeći od odredbe članka 385.ZPP-a, a postupajući sukladno odredbi članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Navedeno iz razloga jer prema ocjeni ovog suda, nije riječ o takvim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i već zauzetih pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Rev- 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., a nije riječ ni o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud primjerice u odlukama broj Revd-3146/2020-2 od 3. studenog 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd- 2469/2020-2 od 22. rujna 2020., Revd-1250/2022-2 od 30. ožujka 2022. i dr.).
10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ZPP-a pa je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
