REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3509/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agram Leasing d.o.o., Zagreb, Remetinečka cesta 98, OIB 48922277230, kojega zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3058/2022-7 od 24. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/2017-147 od 19. svibnja 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njima pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Pored toga, tuženik smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Ni jedna od stranaka nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije protivne stranke.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja je neosnovan, a prijedlog za dopuštenje revizije tuženika djelomično je neosnovan a djelomično nedopušten.
4. Pitanja koja su stranke u prijedlozima za dopuštenje revizije postavile nisu važna pravna pitanja jer od njih ne ovisi odluka u sporu.
5. Dvama u prijedlogu postavljenim pitanjima tužitelj problematizira to što tuženik nije postupio prema pravilu o ediciji isprava iz čl. 233. ZPP, no situacija koju kod toga ima u vidu ne može se podvesti pod obvezu stranke da preda ispravu, jer tužitelj ni ne traži predaju određene isprave od tuženika, već određene podatke na temelju kojih bi mogao postaviti tužbeni zahtjev za isplatu, a pritom nije podnio tužbu iz čl. 186.b ZPP.
6. Zato je na temelju čl. 389. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.
7. Prvo u tuženikovom prijedlogu postavljeno pitanje polazi od tvrdnje o činjenici koja iz obrazloženja nižestupanjskih presuda ne proizlazi, naime, od tvrdnje da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen na temelju podataka koji su pribavljeni protupropisno. Drugo pitanje polazi od tuženikova pogrešnoga shvaćanja o teretu dokazivanja, naime od shvaćanja da bi vjerovnik trebao dokazivati da mu tražbina nije plaćena. Treće pitanje polazi od tuženikova pogrešnoga razumijevanja obrazloženja nižestupanjskih presuda, konkretno, od toga da su sudovi na tuženika primijenili pravilo o teretu dokazivanja a da pritom nisu izveli dokaze koje je tuženik predlagao. Naime, u vezi s tim prvostupanjski je sud obrazložio da tuženik nije određeno naveo osobe koje bi trebalo saslušati radi utvrđenja odlučnih činjenica i zato da taj dokaz nije bilo moguće izvesti. Četvrto pak u tuženikovu prijedlogu postavljeno pitanje tek je postupovnopravni prigovor obrazloženju drugostupanjske presude, koji polazi od neosnovane tuženikove tvrdnje da drugostupanjski sud nije ocijenio sve tuženikove odlučne žalbene tvrdnje.
8. Zato je na temelju čl. 389. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
9. Tuženikova tvrdnja o povredi prava na pravično suđenje u prijedlogu je obrazložena tek pozivanjem na to da mu nije omogućeno dokazivanje odlučnih činjenica (na što se odnosi drugo u prijedlogu postavljeno pitanje) i na nedostatke u obrazloženju drugostupanjske presude (na što se odnosi četvrto postavljeno pitanje).
10. Zato ovaj sud smatra da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje te je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki III. izreke.
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
