REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3613/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IJN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] I [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupaju punomoćnici Trpimir Gugić, Semian Mejak i Dora Boras Grubić, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Josipa Bakočević, odvjetnica u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tuženika i umješača na strani tuženika, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1442/2021-5 od 22. veljače 2023., ispravljene rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1442/2021-9 od 30. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-62/2018-154 od 26. veljače 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-62/2018 od 13. rujna 2023., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika UJ, se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1442/2021-5 od 22. veljače 2023. koja je presuda ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-1442/2021-9 od 30. kolovoza 2023. u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:

„1. Na koji način se utvrđuje cijena koštanja sata tuđe pomoći i njege, u slučaju kada istu nije pružala stručna osoba odnosno utvrđuje li se navedeno službenim podatkom od strane određenog službenog i nadležnog tijela? U tom smislu može li se podatak s web stranice smatrati službenim podatkom odnosno relevantnim podatkom pri utvrđivanju cijene sata tuđe pomoći i njege? Je li sud ovlašten odlučivati o zahtjevu za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu primjenom čl. 223. ZPP-a?

2. Smatra li se vožnja na stražnjem sjedalu koje je registrirano za četiri osobe te vožnja nevezivanjem sigurnosnim pojasom doprinosom oštećenika štetnom događaju i u kojem omjeru?“.

2. Umješač na strani tuženika, je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv drugostupanjske odluke zbog pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:

„1. Prilikom izračuna zastare potraživanja imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prema tuženiku, je li i dalje primjenjiv članak 231. ZOO, na način da se kao zastarni rok uzima zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz članka 272. st. 2. u svezi stavka 1. KZ/97, u slučaju kada tijekom vođenja kaznenog postupka protiv umješača na strani tuženika tužiteljica nije postavila imovinskopravni zahtjev, niti se uopće pojavila u ulozi oštećenika za kazneno djelo iz članka 272. st. 2. u svezi stavka 1. KZ/97, koje se tiče sporne tražbine?

2. Tužiteljica nije upućena imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici i zahtjev po osnovi tuđe pomoći i njege prema tuženiku je prvi put podnijela 21. veljače 2013. godine.

Ako postoji uzročna veza i primjenjiv je članak 231. ZOO, da li je vođenjem kaznenog postupka svejedno prekinuta zastara i u odnosu na sporno potraživanje?

3. Koji se zastarni rok primjenjuje – dulji ili redovni i od kada: od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, odnosno od prestanka liječenja, odnosno od prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom ili od pravomoćnosti kaznene presude?

4. Ako je imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege dospjela kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila i potražuje je od prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, da li se i na zakonske zatezne kamate primjenjuje članak 231. ZOO, na način da se kao zastarni rok uzima zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz članka 272. st. 2. u svezi stavka 1. KZ/97, odnosno da zastara potraživanja kamata ponovo teče od pravomoćnosti kaznene presude?

5. S aspekta dokazivanja, koji su kriteriji za dokazivanje visine prosječnog iznosa netto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružati takvu uslugu, obzirom da se oporavak odvijao u drugoj državi, a nema dokaza o socijalnim pogodnostima, nije opravdana razlika u standardima i sl.?

6. Kako je nesporno tužiteljica podnijela odštetni zahtjev dana 21. veljače 2013., a tuženik joj nije priznao bilo koji iznos za ovaj vid štete kao nesporni, u dijelu kamata za naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, da li tužiteljici svejedno pripada kamata na način kako je presuđeno?“.

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

3. Revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se da u pobijanoj drugostupanjskoj odluci, sud zauzima shvaćanje prema kojem se cijena sata pružanja tuđe pomoći utvrđuje po cijeni nestručne pomoći koju u [adresa], pružaju pravne osobe (kao mjestu u kojemu je tužiteljici tuđa pomoć i pružena).

4.1. Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. u odlukama poslovni broj Rev 1320/08 od 13. siječnja 2009., Rev-x 441/15 od 14. srpnja 2015., Rev-x 1948/18 od 1. listopada 2019.) te je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitati sudsku praksu. Ujedno se navodi da takvo pravno shvaćanje ne odstupa niti od shvaćanja izraženog u odlukama na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik poziva.

5. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, kojim sadržajno tuženik osporava utvrđeni doprinos tužiteljice nastanku štete, valja navesti da odgovor na to pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa to pitanje neovisno o tome je li i na koji način u nekim drugim predmetima cijenjen doprinos oštećenika vlastitoj šteti, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika.

6. U odnosu na prvo, treće i četvrto postavljeno pitanje koje se u bitnome svodi na pitanje, počinje li zastarijevanje koje je bilo prekinuto pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka, ponovno teći pravomoćnošću osuđujuće kaznene presude neovisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, navodi se da je odgovarajući na takvo pitanje (dopušteno rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-4416/21 od 20. lipnja 2021. na koje se u opravdanosti postavljenog pitanja umješač i poziva), ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-195/2022 od 15. studenog 2022.

6.1. U toj je odluci navedeno:

„Prilikom primjene zastarnog roka iz čl. 377. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom okrivljenik proglašen krivim (osuđujuća presuda), a ne od dana počinjenja kaznenog djela, neovisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imonskopravni zahtjev, odnosno neovisno o tome je li od strane kaznenog suda upućen na pokretanje parnice u određenom roku i je li u tom roku podnio tužbu“.

6.2. Pri tome se navodi da odredba čl. 377. ZOO/91 sadržajno odgovara odredbi čl. 231. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22).

7. Nadalje, u odnosu na preostala postavljena pitanja umješača na strani tuženika i to drugo, peto i šesto postavljeno pitanje navodi se da odgovor na ta pitanja ne udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a jer se radi o pitanjima koja su vezana samo uz specifično jedinstvene okolnosti svakog konkretnog spora.

8. Stoga je, prijedloge za dopuštenje revizije tuženika i umješača na strani tuženika valjalo odbiti, temeljem odredbe čl. 389. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 22. studenog 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina