REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3251/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Topić i Bepo Marušić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Allianz Zagreb d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1216/2022-2 od 9. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-495/2018-22 od 26. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1216/2022-2 od 9. veljače 2023., zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Može li tuženik, a sve s obzirom na nespornu činjenicu da je u istom štetnom događaju jednoj fizičkoj osobi isplatio naknadu nastale štete i to konkretno na njegovom vozilu, osporiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a koji se tiče istog štetnog događaja i istog činjeničnog opisa, te radi li se u tom slučaju o potpuno neujednačenoj primjeni sudske prakse u RH?
2. Znači li selektivno priznanje odštetnog zahtjeva tuženika u jednom postupku koji se tiče istog štetnog događaja, na istom mjestu, te se radi o osobama koje su obje oštećenici i nisu nimalo doprinijeli nastanku tog štetnog događaja, neujednačenost sudske prakse?
3. Postoji li zakonska mogućnost da drugostupanjski Sud uopće ne obrazloži najvažniji dokaz po mišljenju prvostupanjskog Suda, a na kojem je tužitelj temeljio tužbu i tužbeni zahtjev?“
5. Prva dva postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da odgovor na navedena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard za buduće slučajeve. Treće pitanje nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da iz utvrđenja pobijane odluke proizlazi kako je tuženik dostavom Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti, koji su sastavni dio police osiguranja od odgovornosti, dokazao ispunjenje pretpostavki za isključenje svoje obveze kao osiguratelja, a tužitelj kroz postavljeno pitanje ne problematizira predmetni zaključak drugostupanjskog suda.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
