REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3035/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SF vlasnice obrta [obrt] [obrt], iz [adresa] I/3, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Antun Zanetti i Tomislav Kovačić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, protiv tuženika OTP Leasing d.d. iz Zagreba, Avenue Center, Avenija Dubrovnik 16/V, OIB: 23780250353, kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Topić i Petar Marković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4657/2022-2 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1034/2021-60 od 25. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja pod A., B. i C.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja pod D., E. i F., te na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4657/2022-2 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1034/2021-60 od 25. kolovoza 2022., u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„A. Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku kada presuđuje na temelju utvrđenja koja da proizlaze iz isprava koje prileže spisu, a koja utvrđenja su u suprotnosti sa sadržajem tih isprava na koje se sud poziva?

B. Da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku, kada drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda vezanih za žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja? Da li je time ujedno drugostupanjski sud čini i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku?

C. Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada ne provodi dokaz uvidom u ispravu – rješenje državnog nadzornog tijela koje je doneseno nakon zaključenja prethodnog postupka u parnici?

D. Da li odredba ugovora o leasingu kojom je određena kamatna stopa predstavlja bitan sastojak tog ugovora te da li slijedom toga, ništetnost te odredbe dovodi do ništetnosti tog ugovora u cjelini, odnosno da li isti može opstati bez te odredbe?

E. Da li jednostrano povećanje kamatne marže od strane davatelja leasinga, kao fiksnog dijela promjenjive kamatne stope ugovorene kao dijela naknade za leasing ugovora o leasingu, dovodi do ništetnosti odredbe kojom je ugovorena kamatna stopa te da li primatelj leasinga ima pravo na restituciju preplaćenih iznosa leasing obroka koji su nastali zbog takvih povećanja kamatne marže?

F. Da li se radi o nejednakosti činidaba kada se obveza plaćanja novca, koja je zaštićena zaštitnom klauzulom – valutnom klauzulom, zbog povećanja tečaja valute za koju je vezana obveza, poveća tako da iznosi 50% više od iznosa prilikom ugovaranja iste?“.

1.1. U odnosu na postavljeno pitanje pod A. tužiteljica se kao razlog važnosti poziva na odluku revizijskog suda broj Revr 966/2014 od 20. svibnja 2015., za pitanje pod B. na odluke broj Rev-x 886/2014 od 22. travnja 2015., Revr 808/2014 od 13. siječnja 2015. i Revr 1917/2012 od 1. prosinca 2015., za postavljeno pitanje pod C. na odluku broj Rev 716/2011 od 15. srpnja 2014., a za postavljena pitanja pod D., E. i F. ističe da nema prakse revizijskog suda, a da bi se moglo očekivati da praksa viših sudova bude različita.

1.2. Tužiteljica u prijedlogu tvrdi da su joj povrijeđena i temeljna ljudska prava sadržana u odredbi članka 14. stavak 2. i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu pod A., B. i C. nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. U odnosu na preostala postavljena pitanja (pod D., E. i F.), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije osim što su u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude, tužiteljica nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP. To stoga što tužiteljica ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, niti se poziva na nepodudarnost drugostupanjske presude s praksom revizijskog suda, a navodi tužiteljice da bi se moglo očekivati da drugostupanjski sudovi imaju različitu praksu o postavljenim pitanjima, nema značenje određeno iznesenih razloga važnosti.

4. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

4.1. Tužiteljica smatra da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava sadržana u odredbi članka 14. stavak 2. i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, obrazlažući navedene povrede da je dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika jer sud nije uzeo u obzir dokaze koje je tužiteljica predložila, a kojima dokazuje osnovanost potraživanja.

4.2. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz odredbe članka 14. stavak 2. i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, jer imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da podnositeljica prijedloga u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

4.3. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

5. Slijedom navedenog, prijedlog tužiteljice u odnosu na postavljena pitanja pod A., B. i C. (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP (točka I. izreke).

6. Kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na preostala postavljena pitanja (pod D., E. i F.) u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 387. stavak 3. ZPP, niti je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe 389.a stavak 3. i 4. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa