REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 32/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja CĐ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-509/13-2 od 16. travnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P-1039/11-51 od 30. studenoga 2012. u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženiku da plati tužitelju iznos od 210.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, kao i da naknadi trošak parničnog postupka. U toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 13.750,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,– dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.
8. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete u iznosu od 210.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti (dostojanstva) do kojeg je, prema tvrdnji tužitelja, došlo tijekom izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi (dalje: KZL).
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us-27/05, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina,
- da je tužitelj izdržavao kaznu zatvora (i) u KZL-u,
- da tužitelj potražuje naknadu štete za razdoblje unatrag tri godine od podnošenja tužbe (podnesena 3. svibnja 2011.), pa je relevantno samo to razdoblje, i to samo ono u kojem je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u KZL,
- da je stoga relevantno razdoblje od 7. studenog 2009. do 23. srpnja 2010. i od 14. kolovoza 2010. do 15. veljače 2011.,
- da je tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u KZL, pa tako i u relevantnom razdoblju, bio radno angažiran (bio je raspoređen u metalsku radionicu),
- da je za zatvorenike koji rade postojao dnevni raspored kojem tužitelj nije prigovarao, - da je odredbom čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN br. 128/99; 55/00; 59/00; 129/00; 59/01; 67/01 - ispravak; 11/02 - ispravak; 190/03 - pročišćeni tekst; 76/07; 27/08; 83/09; 18/11; 48/11 - odluka USRH i 125/11; dalje: ZIKZ) propisano da smještaj zatvorenika mora odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, time da prostorije u kojima borave osuđenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, pri čemu za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora,
- da je u relevantnom razdoblju tužitelj boravio na više zatvorskih odjela u KZL u kojima je samo za vrijeme boravka na prijemno-otpusnom odjelu od 7. do 20. studenog 2008. imao na raspolaganju propisanu kvadraturu i kubikažu prostora (prema čl. 74. st. 3 ZIKZ-a).
12. Pravilno se nižestupanjski sudovi pozivaju na Preporuku R99 (22) Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg mučenja ili kažnjavanja, prema kojoj mučenje (ponižavanje) kao povreda čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - Dodatak Međunarodni ugovori br. 18/97; 6/99 - pročišćeni tekst; 8/99 - ispravak; 14/02 i 1/06) može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnih kapaciteta, time da iz Preporuke proizlazi temeljno načelo države u čijem se zatvorskom sustavu prenapučenost ne može izbjeći, da ima opću i trajnu dužnost da takvo stanje nadoknadi zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora za smještaj, higijeni, sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije, time da se u cilju kompenzacije prenapučenosti, zatvorenicima posebice mora u najvećoj mogućoj mjeri olakšati veza s obitelji.
13. Iz činjeničnog stanja utvrđenog po nižestupanjskim sudovima proizlazi da u KZL postoji prenapučenost, međutim da je KZL postupala sukladno navedenoj Preporuci.
13.1. Stoga, iako je u čl. 74. ZIKZ-a propisana kvadratura i kubikaža prostora koji pripada svakom zatvoreniku za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, što u dijelu utuženog razdoblja prema tužitelju nije realizirano, uzimajući u obzir ostale utvrđene uvjete pod kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u KZL, nije dovela do povrede prava osobnosti iz čl. 19. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05; 41/08 i 125/11).
14. Pravilno drugostupanjski sud navodi da je u ovakvim slučajevima potrebno sagledati ukupnost životnih uvjeta u kaznionici, a ne isključivo površinu i kubikažu prostora u smislu odredbe čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, te su sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja obzirom da navodima revizije pravilna primjena materijalnog prava nije dovedena u pitanje.
15. Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
