REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1725/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.d., Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. H. ... d.o.o., Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva T. & K. & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Z., i 2. H. ... d.o.o., Z., ... uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. K. d.o.o., K., ..., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1624/2018-3 od 20. rujna 2018. u točki I. izreke, kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10729/2003-158 od 4. svibnja 2018. u točki I. izreke i djelomično u točki III. izreke, u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija 1. tuženika H. ... d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1624/2018-3 od 20. rujna 2018. u točki I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10729/2003-158 od 4. svibnja 2018. u točki I. izreke, kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija 1. tuženika H. ... d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1624/2018-3 od 20. rujna 2018. u točki I. izreke u dijelu kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10729/2003-158 od 4. svibnja 2018. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojemu je naloženo 1. tuženiku da tužitelju isplati iznos od 596.356,41 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 9. kolovoza 2002. do isplate i kojim je naloženo 1. tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 88.584,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 4. svibnja 2018. do isplate.

2. Protiv drugostupanjske presude redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, - dalje ZPP) podnosi 1. tuženik, i to, kako navodi, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Pobija i odluku o trošku te i obrazlaže taj dio revizije. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

3. Odgovora na reviziju nije bilo.

4. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 596.356,41 kn sa zateznim kamatama tekućima od 9. kolovoza 2002. do isplate, koji je tužitelj kao osiguratelj autocisterne reg. oznake ... isplatio oštećeniku H. ... povodom štete nastale uslijed predmetne nezgode koja se dogodila ...

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- je ... u mjestu S., na državnoj cesti br. ..., došlo do prometne nezgode kojom prilikom je došlo do slijetanja s kolnika i prevrtanja autocisterne kojom je upravljao A. S., uslijed čega je došlo do istjecanja iz autocisterne opasne tvari (sumporne kiseline),

- se sama nezgoda desila 2,6 km od završetka naseljenog mjesta S., da prometna policija na tom dijelu nije utvrdila postojanje prometnog znaka s nazivom naseljenog mjesta S., koje se postavlja na ulazu u mjesto, te da iz priloženih fotografija i satelitskih snimku proizlazi da na tom dijelu državne ceste br. ... nema izgrađenih kuća ili zgrada,

- je u vrijeme predmetnog štetnog događaja, kolnik na dionici na kojoj se nezgoda dogodila, bio pokriven masnoćom u mjeri da se na tom dijelu nije moglo uopće stajati, da se predmetno vozilo pri nailasku mjestu nezgode nije kretalo brže od 60 km/h, da brzina nije bila uzrok štetnog događaja, odnosno prvenstveno prevrtanja, budući da je prilikom prolaska kroz zavoj došlo najprije do proklizavanja vozila, dok je do prevrtanja došlo posljedično nakon što je vozilo izgubilo stabilnost i pravilnu putanju kretanja i to prije ulaska u drugi zavoj,

- da se predmetno vozilo kretalo sporije od sigurnosne brzine, odnosno tehnički adekvatne uputne ili preporučljive brzine kretanja kroz zavoj koja je iznosila 78 km/h, nastavno čemu da nema doprinosa vozača autocisterne nastanku nezgode,

- je vozač autocisterne A. S. bio osposobljen za upravljanje vozilima koja prevoze opasne tvari i da je autocisterna imala važeću registraciju i tehnički pregled,

- je provedenim dokazima utvrđeno da se radi o troškovima sanacije uslijed iznenadnog zagađenja vode uzrokovanog predmetnom nezgodom u iznosu od 596.356,41 kn, koji su se odnosili na sanaciju ekološkog akcidenta, neutralizaciju zemlje, prijevoz vode, ležarinu i vrijednost oštećenih kontejnera, usluge kombinirke, analize kakvoće vode i tla, analizu podzemnih voda, izvida terena i stručni nadzor, saniranje štete, očevid, vodočuvara, dopremu solne kiseline i nadzor nad sanacijom,

- je tužitelj 9. kolovoza 2002. temeljem izvansudske nagodbe od 30. srpnja 2002., isplatio oštećeniku H. ... prednje navedeni iznos na ime naknade štete uslijed predmetnog štetnog događaja u vidu troškova sanacije nastalog oštećenja.

7. Drugostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjenično stanja zaključio da za odlučivanje o pasivnoj legitimaciji 1. tuženika, nije od presudnog značaja da li se štetni događaj desio unutar administrativnih granica naselja S. (S.), već je presudno da li se dionica državne ceste br. ... na kojoj se nezgoda desila faktično nalazila u naseljenom, dakle, građevinski izgrađenom dijelu, a što ovdje sukladno rezultatima postupka nije bio slučaj. U svezi toga, vodeći računa o predmetu spora, u ovom slučaju kad se radi o definiciji pojma naselje, valja primijeniti odredbu čl. 4. t. 23. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 84/92, 6/93, 26/93, 29/94, 42/96, 46/96 – dalje: ZSPC), a prema kojoj odredbi naselje jest prostor na kojem se redovi ili skupine zgrada nalaze s jedne ili obiju strana ceste, dajući mu izgled ulice i čije su granice označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta. Naime, upravo je taj Zakon, prema stajalištu drugostupanjskog suda, mjerodavan propis s kojim pravne osobe nadležne za održavanje sigurnosti prometa na cestama, trebaju uskladiti svoje postupanje, no isto tako i nadležnost za uklanjanje izvora opasnosti, što se odnosi pored ostalog i na dovođenje ceste u odgovarajuće prometno stanje (sve vezano za različite izvanredne događaje koji ugrožavaju sigurnost prometa). Nadalje, da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo kriv 1. tuženik, kao pravni sljednik H. ..., a sukladno odredbi čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 27/01), budući da je isti u smislu odredbe čl. 6., a u svezi čl. 14. Zakona o javnim cestama, propustio održavati državnu cestu br. .... na spornoj dionici, dok da s druge strane ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na postojanje bilo djelomične bilo potpune krivnje za predmetni događaj na strani vozača autocisterne A. S. Zato je drugostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 87. st. 3. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97, 11/99), ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

8. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP).

9. Neosnovani su revizijski navodi 1. tuženika kojima u pretežnom dijelu revizije osporava shvaćanje drugostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 4. t. 23. ZSPC kojom je propisano da je naselje prostor na kojem se redovi ili skupine zgrada nalaze s jedne ili obiju strana ceste, dajući mu izgled ulice i čije su granice označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta i da se, posljedično tome, sukladno činjeničnim utvrđenjima, predmetna prometna nezgoda dogodila izvan naselja. Naime, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je upravo taj Zakon mjerodavan propis s kojim pravne osobe nadležne za održavanje sigurnosti prometa na cestama, trebaju uskladiti svoje postupanje i nadležnost za uklanjanje izvora opasnosti, a što se odnosi pored ostalog i na dovođenje ceste u odgovarajuće prometno stanje. To i iz razloga jer je odredbom čl. 1. ZSPC propisano kako se, među ostalim, tim Zakonom utvrđuju osnovni uvjeti kojima moraju udovoljavati ceste glede sigurnosti prometa.

10. Stoga, budući da je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno kako je iz raspoložive dokumentacije razvidno da na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja, ni s jedne strane ceste nema izgrađenih objekata (ni stambenih, ni poslovnih), već da je uz taj dio ceste samo šuma, te da nije utvrđeno da bi na tom dijelu ceste postojao prometni znak s nazivom naseljenog mjesta S., koje se postavlja na ulazu u mjesto, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da se predmetna prometna nezgoda dogodila izvan naselja, a posljedično čemu nije osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani 1. tuženika. S tim u vezi, ne može se uvažiti niti revizijski navod 1. tuženika da je na temelju predloženih i priloženih dokaza (kartografskog prikaza i ostalih) trebalo utvrditi da se mjesto štetnog događaja nalazi u naselju S., a kojim navodom 1. tuženik zapravo iznosi, u revizijskom postupku, nedopušteni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Neosnovano je i shvaćanje revidenta da je drugostupanjski sud morao dati poseban značaj pravomoćnoj presudi prekršajnog suda kojom je vozač autocisterne A. S. oglašen krivim budući da iz ustaljene prakse ovoga suda (npr. Rev-956/2021 od 15. prosinca 2021.) proizlazi da u parničnom postupku sud nije vezan za pravomoćnu presudu prekršajnog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Osim toga, nižestupanjski sudovi su u pogledu toga pravilno i logično obrazložili da u prekršajnom postupku nije izveden dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, dok je u ovome postupku na temelju prometnog vještačenja i ostalih izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrđeno da brzina kojom je vozač upravljao teretnim vozilom nije u uzročnoj vezi s nastankom štete.

12. Ne mogu se uvažiti niti preostali revizijski navodi 1. tuženika kojima samo paušalno osporava utvrđenje drugostupanjskog suda da iz priklopljenog prekršajnog spisa proizlazi da je vozač autocisterne A. S. bio osposobljen za upravljanje vozilima koja prevoze opasne tvari i da je vozilo bilo osposobljeno za takav prijevoz, kao i utvrđenu visinu štete na temelju nalaza i mišljenja vještakinje za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju. Osim toga, i tim revizijskim navodima 1. tuženik iznosi razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji razlog nije dopušteno isticati u ovom, revizijskom stadiju postupka.

13. Zato je, primjenom čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci presude jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

14. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Naime, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP kojim se postupak pravomoćno završava.

15. Zato je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena (obrazložena) revizija 1. tuženika protiv odluke o trošku.

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.