REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3647/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcel, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-800/2022-2 od 8. svibnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-144/2019-93 od 13. srpnja 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-800/2022-2 od 8. svibnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-144/2019-93 od 13. srpnja 2022. pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužiteljica postavlja pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koja glase:
„ 1. Koje su to konkretne okolnosti iz odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO) koje je potrebno uzeti u obzir prilikom individualizacije svakog pojedinog slučaja i koje ukazuju na opravdanost i utemeljenost odmjeravanja visine pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosima nižim-manjim od onih koji su kao smjernica-orijentir za ujednačavanje sudske prakse navedeni u Orijentacijskim kriterijima VS RH te mora li takva odluka suda, kojom se odstupa od tih smjernica na način da je odmjereni i dosuđeni iznos pravične novčane naknade niži- manji od iznosa navedenih u predmetnim kriterijima, biti obrazložena na način da se može ispitati pravilnost takvog odstupanja?
2. O kojim konkretnim okolnostima ovisi odluka suda o razmjernom smanjenju naknade štete oštećeniku koji je doprinio nastanku štete te da li je potrebno, u cilju ujednačavanja sudske prakse, da sudovi u primjeni relevantnih zakonskih odredbi istovjetne-identične okolnosti cijene istovjetnim-identičnim stupnjem razmjernog sniženja naknade štete?“.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Odgovor na prvo postavljeno pitanje proizlazi iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15),a pravilnost primjene te zakonske odredbe ovisi o utvrđenim činjenicama svakog konkretnog slučaja.
4.1. Odgovor na drugo postavljeno pitanje je usko vezan za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nema element univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnom pitanju važnom ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Obrazloženjem postavljenih pitanja tužiteljica izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnoga prava.
5. Shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci, ne odstupa od shvaćanja ovoga suda prema kojemu kod dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, zbog čega je nužno da ponekad prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada zbog povrede prava osobnosti dolazi, a ponekad ne dolazi do određenih odstupanja od iznosa pravičnih novčanih naknada navedenih u Orijentacijskim kriterijima koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvatio na sjednici 29. studenog 2002. i koji su aktualni u primjeni odredbe čl. 1100. ZOO-a.
6. Pogrešno je tužiteljičino shvaćanje da su odluke ovoga suda na koje se poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnom pitanju o kojem ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o nejedinstvenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva tužiteljica, odluka o visini naknade štete obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.
7. S obzirom na izloženo, prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
