REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4007/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102a, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, OIB 49508397045, Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1667/2021-3 od 3. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2196/2020 od 17. ožujka 2021., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1667/2021-3 od 3. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2196/2020 od 17. ožujka 2021.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

3. Tužbeni zahtjev radi isplate pravomoćno je prihvaćen jer su sudovi nižeg stupnja zaključili da je tuženik tužitelju prouzročio štetu, jer je, pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. toč. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 105/04, 174/04, 02/07, 45/09/, 63/11, 94/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18 - dalje: ZZDVO), tuženik bio dužan financirati tužitelja i jer je odredbom čl. 109. st. 3. ZZDVO propisana obveza da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama, doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke. S obzirom na to da je tuženik odnosno Vlada Republike Hrvatske s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja sklopila Kolektivni ugovor kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na dodatak, to je tuženik imao obvezu tužitelju doznačiti sredstva potrebna za isplatu dodataka u visini plaće tužiteljevom djelatniku, što nije učinio. Zauzeto je i pravno shvaćanje o neosnovanosti prigovora zastare jer je tužitelju prisilnim putem ustegnut utuženi iznos u rujnu 2020., od kada počinje teći zastarni rok, a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen u listopadu 2020. godine.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:

''- da li odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (''Narodne novine'' broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/078, 63/11, 94/13, 139/13) kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupni iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke, znači odgovornost države za sve isplate koje vrše poslodavci ili odgovornost njih kao poslodavca za raspodjelu sredstva sukladno mogućnostima?

- može li se potraživanje visokoškolske ustanove s osnova dodatka na plaću radniku te ustanove, a koja sredstva osigurava Republika Hrvatska i koju isplatu radniku je izvršila visokoškolska ustanova, smatrati zahtjevom za naknadu štete, ili se ta isplata ima smatrati izdatkom za drugog sui generis?

- od kada počinje teći zastarni rok za zahtjev osobe koja je učinila izdatak za drugog za naknadu učinjenog izdatka?

- je li za potraživanje tužitelja koje predstavlja izdatak za drugoga sui generis nastupila zastara prema tuženiku?''

5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

6. Naime, na postavljena pitanja dani su odgovori u presudama ovoga suda broj Rev- 276/2022-2 od 13. travnja 2022. i Rev-46/2022-3 od 28. rujna 2022., a, u t. 3. obrazloženja ovoga rješenja, citirana pravna shvaćanja iz pobijane drugostupanjske presude su u skladu s tom praksom ovog, revizijskog suda.

7. Stoga, kako nije riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse ovog, revizijskog suda, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek