Poslovni broj: 8 Kž-629/2023-4

 

Poslovni broj: 8 Kž-629/2023-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednika vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-954/22-11 od 9. svibnja 2023., na sjednici 7. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se žalba optužene D. B. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Općinski sud u Splitu, presudom poslovni broj: K-954/22-11 od 9. svibnja 2023.,  proglasio je krivom optuženu D. B., zbog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11 te ju je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1.              Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve "Narodnih novina" s izmjenama i dopunama ZKP/08 koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženica D. B. dužna je na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 500,00 kn (petsto kuna)/66,36 eura (šezdesetšest eura i tridesetšest centi) koji iznos predstavlja paušalnu svotu, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica D. B. putem braniteljice K. B., odvjetnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona, povrede kaznenog zakona pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači  na način da ju se oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda preinači u odluci o kaznenopravnoj sankciji.

 

3.              Odgovor na žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Splitu s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-749/2023-3 od 25. listopada 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.              Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženica, uvodno naznačenu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

 

7.               Povodom žalbe optuženice, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

9.              Optuženik nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

 

Konkretno, žaliteljica upire na utvrđenje prvostupanjskog suda da otuđene stvari nije uspjela zadržati za sebe (a kako se to navodi i u činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude), budući da je prije izlaska iz trgovine zaustavljena od strane voditelja poslovnice koji ju je odveo u jednu prostoriju gdje su od nje oduzeti inkriminirani artikli, a koje činjenice, po njezinom mišljenju, upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o nedovršenom pokušaju terećenog kaznenog djela.

 

Iz navedenog proizlazi kako žaliteljica ne osporava pravilnost prethodno izloženih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon, konkretno drži da se takvo činjenično stanje podvodi pod odredbu iz čl. 34. KZ/11 – pokušaj, koji je ostvaren kada počinitelj s namjerom da počini kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela.

 

9.1.              Prije svega, valja primijetiti da kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 čini onaj tko tuđu pokretnu stvar oduzme drugom s ciljem da je protupravno prisvoji.

 

Imajući u vidu prethodno izložene žalbene navode, ovaj žalbeni sud primjećuje kako žaliteljica očito smatra da je kazneno djelo krađe dovršeno tek u trenutku kada počinitelj otuđene predmete odnese s mjesta gdje su se prije nalazili, u ovom slučaju trgovine, a do čega u konkretnom slučaju nesporno nije došlo, tako da je djelo ostalo u pokušaju.

 

Takav stav optuženice ima uporište u tzv. teoriji ablacije, međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi koja svoje uporište ima u tzv. teoriji aprehenzije uzima se da je kazneno djelo krađe dovršeno već samim uzimanjem predmeta u vlastitu detenciju, pri čemu je za postojanje djela dovoljno da je predmet fizički izdvojen od drugih predmeta, te nije potrebno da se predmet (ili predmeti) fizički odnese s mjesta gdje se je prije nalazio.

 

Polazeći od navedenog, a imajući na umu da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kao nesporno da je optuženica inkriminirane artikle uzela u vlastitu detenciju s ciljem da ih protupravno prisvoji, na način da ih je fizički izdvojila od drugih predmeta u trgovini, prvostupanjski je sud, suprotno žalitelju, izveo pravilan zaključak da se u ovom slučaju, neovisno o tome što žaliteljica te predmete nije fizički uspjela odnijeti iz trgovine (zaustavljena je od strane zaštitara prilikom izlaska iz prodavaonice) radi o dovršenom kaznenom djelu krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

 

10.               Budući da žaliteljica na temelju iste žalbene argumentacije smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje glede navedene odlučne činjenice, to se slijedom svega prethodno iznesenog, kao neosnovana ukazuje i njezina žalba zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11.               Žaliteljica nije u pravu niti kada se žalbi zbog odluke o kazni.

 

Optuženica je doduše u pravu kada u žalbi primjećuje da se pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu broj K-845/22 od 14. travnja 2022. odnosi na kazneno djelo koje je počinila prije kaznenog djela za koje je proglašena krivom pobijanom presudom, tako da prvostupanjski sud tu činjenicu pogrešno tretira kao okolnost koja govori o njezinom ranijem životu, međutim, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je i tu činjenicu cijenio kao otegotnu okolnost na njezinoj strani, budući da je u odredbi iz čl. 47. KZ/11 propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, između ostalog, uzeti u obzir i ponašanje počinitelja nakon počinjenog kaznenog djela.

 

Suprotno žaliteljici, prvostupanjski sud je polazeći od stupnja krivnje s kojim je počinila predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), te imajući u vidu sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, posebice činjenicu njezine dosadašnje doista brojne pravomoćne osuđivanosti zbog počinjenja različitih kaznenih djela, pretežito imovinskog karaktera, između ostalog i zbog kaznenih djela krađa i razbojničkih krađa, tako da je riječ o višestrukoj općoj i specijalnoj povratnici, u odnosu na koju do sada izricane kaznene sankcije, pa tako i bezuvjetne kazne zatvora, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njezinog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, osobito imovinskog karaktera, pravilno zaključio da se u ovom slučaju kao kaznena sankcija podobna za ostvarenja svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanje, kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije, ukazuje upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine.

 

Imajući na umu sve prethodno navedeno, žaliteljica po stavu ovog žalbenog suda nije s uspjehom dovela u razumnu sumnju pravilnost takve odluke prvostupanjskog suda niti žalbenim navodima, koje osim puke izjave ničim ne argumentira niti potkrjepljuje, da je u skladnom odnosu s partnerom, te da je odlučila pronaći zaposlenje i preuzeti odgovornost za svoju maloljetnu djecu.

 

12.              Kako žalba optuženice nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Varaždinu 7. veljače 2024.