REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 899/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz Ž., (OIB …), koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika Osnovne škole P. K. iz K., (OIB …), radi isplate razlike plaće, odlučujući o prijedlogu tužiteljice da joj se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž R-73/2022-2 od 4. studenoga 2022., kojim je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli posl. br. Pr-713/2021 od 7. srpnja 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi „pod točkom II. izreke u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna“, a odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe od 156.25 kn.
2. Tužiteljica je pozivom na odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavila pitanja:
"Da li su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud postupili protivno odredbi članka 155. st. 1. i 2. ZPP-a pozivom na odredbu Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kada tužiteljici nisu priznali zatraženi parnični trošak u iznosu od 937,50 kn za sastav podneska kojim se tužiteljica detaljno očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu?
Da li su prvostupanjski i drugostupanjski sud postupili protivno odredbi članka 155. st. 1. ZPP-a pozivom na odredbu članka 190. ZPP-a, kada tužiteljici nisu priznali zatraženi parnični trošak u iznosu od 937,50 kn za sastav podneska kojim prije održavanja pripremnog ročišta tužiteljica po dodatnoj pravnoj osnovi povećava tužbeni zahtjev?
Da li su prvostupanjski i drugostupanjski sud postupili protivno odredbi Tbr. 8. t. 3. Tarife, a za koji podnesak je određena nagrada od 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife, kada nisu priznali trošak za sastav podneska tužiteljice od 8. studenog 2021. kojim je povisila tužbeni zahtjev i za koji joj pripada nadoknada troška sastava tog podneska u iznosu od 187,50 kn uvećano za PDV-e od 25%, u iznosu od 46,87 kn (Tbr. 42. Tarife)?"
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog tužiteljice nije dopušten.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 4. studenoga 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." U ovome slučaju, gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak pravomoćno završava, to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) "Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen.", (stavak 2.) "U postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude."
6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima:
"Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati:
1) oznaku presude protiv koje se podnosi,
2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put,
3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
Prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza ..., treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
U prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se odnose na razloge važnosti pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi ...“.
7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti samo isticanje tužiteljice da su pitanja "zbog svoje prirode i težine povreda" važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP- a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja (imajući na umu da ocjena je li neko pismeno bilo potrebno za vođenje postupka ne ovisi, kako to predlagateljica drži i izražava pozivom na odluke drugih sudova, od njegova naziva ili od neke unaprijed određene njegove vrijednosti - već /u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a/ od specifičnih okolnosti svakog pojedinog slučaja, od vrednovanja toga
O tome koji su troškovi bili
konkretnog pismena za važnost konkretnog postupka: "
potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti ...") postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
7.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. i čl. 389.a ZPP-a), pa (sukladno tome, zbog razloga iz točaka 7.1. i 7.2.) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),
7.4. da se, uostalom, postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagateljica "vidi", a odluke na koje se poziva u prijedlogu, one koje sugerira prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljeno osporeno rješenje - u toj suprotnosti nisu: one se niti po činjenicama na kojima su temeljene niti po pravnim shvaćanjima o onome što je relevantno ne mogu (zbog razloga naznačenih u točki 7.2. ovoga rješenja) uspoređivati sa osporenim rješenjem.
8. Prethodno navedeno pod točkom 7. treba sagledati uvažavajući da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, obzirom da nisu obrazložena dostatnim, određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.", u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.").
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
