REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2720/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz S. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. C., odvjetnik u S., protiv tuženika D. B. iz S. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & M. d.o.o. u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-572/2023-2 od 11. svibnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj Psp-23/2022-25 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-572/2023-2 od 11. svibnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj Psp-23/2022-25 od 8. ožujka 2023., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Postoje li uvjeti za drugačije određivanje služnosti puta u situaciji kada drugi prikladni put još postoji, ali je duži i zbog neodržavanja u lošem stanju, iako se i uz neznatne troškove može osposobiti?
2. Smatra li se odluka nižih sudova u pogledu ocjene iskaza pojedinih svjedoka kvalitetno i objektivno ocjenjenom, ukoliko se prihvaćaju samo iskazi svjedoka predloženih od strane tužitelja, dok se svjedoci predloženi od strane tuženika smatraju „pristranima“, bez detaljnog obrazloženja?
3. Čini li drugostupanjski sud povredu ustavnog i konvencijskog prava na obrazloženu odluku kao dijela prava na pravično suđenje, relativno bitnu procesnu povredu normiranu odredbom članka 354. st. 1. u vezi s odredbom članka 375. st. 1. ZPP-a, i apsolutno bitnu procesnu povredu normiranu odredbom članka 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a ukoliko se u obrazloženju drugostupanjske odluke ne referira na žalbene navode od odlučnog značaja?
4. Mora li obrazloženje drugostupanjske presude zadovoljavati zakonske standarde u pogledu ocjene izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri da bi se otklonila sumnja u arbitrarnost i proizvoljnost u tumačenju i primjeni mjerodavnog prava?
5. Može li drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku bez da se očituje na navode žalbe od odlučnog značaja?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev-x 1056/2010-2 od 3. studenoga 2011., Rev 1667/2017 od 22. listopada 2019., Rev 1425/2016 od 19. veljače 2019., te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-825/2006 od 20. studenoga 2008.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. To iz razloga jer se dijelom radi o pitanjima kojima tuženik polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da je prilikom očevida utvrđeno da tužitelj nema drugog puta za prolaz (…), pitanje kojim se polazi od toga „(…) da drugi prikladni put još postoji (…)“, je pitanje kojim se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, pa se ne radi o pitanju koje bi bilo važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
5.1. Dijelom se radi o pitanjima koja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koja pitanja ne predstavljaju pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Dijelom pitanja tuženik ističe da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na obrazloženu sudsku odluku. Međutim, postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pitanja ovaj sud ne nalazi razloge za intervenciju, jer s obzirom na razloge iznesene tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6.1. Činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
7. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
8.1. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. i 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
