REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2965/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja R. P. iz Z., OIB: ... i 2. tužitelja G. S. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik F. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E. & K. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1922/2020-3 od 24. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2864/2017-25 od 27. veljače 2020., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1922/2020-3 od 24. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2864/2017-25 od 27. veljače 2020., u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li izmjena osobe tužitelja, izvršena na način da umjesto zajedničkog odvjetničkog ureda koji je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u postupka koji se vodi povodom prigovora na rješenje o ovrsi, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, kao tužitelji stupe fizičke osobe vlasnici zajedničkog odvjetničkog ureda, predstavlja preinaku tužbe iz čl. 192. st. 3. ZPP-a za koju je nužan pristanak tuženika?

2. Da li je dozvoljena izmjena osobe tužitelja, izvršena na način da umjesto zajedničkog odvjetničkog ureda koji je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u postupak koji se vodi povodom prigovora na rješenje o ovrsi, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, kao tužitelji stupe fizičke osobe vlasnici zajedničkog odvjetničkog ureda, obzirom da sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud jedino može u cijelosti ili djelomično održati na snazi platni nalog ili isti ukinuti, zbog čega tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenja tužbe u cijelosti ili djelomično?

3. Postoji li bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i čl. 365. st. 2. ZPP-a, bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a i/ili povreda čl. 29. Ustava RH i/ili povreda čl. 6. Konvencije kada u obrazloženju presude kojom potvrđuje prvostupanjsku presudu sud ne daje razloge niti iznosi svoj stav u odnosu na žalbene navode žalitelja o bitnim povredama odredaba parničnog postupka prvostupanjskog suda počinjenih održavanjem na snazi platnog naloga protivno čl. 451. st. 3. ZPP-a?

4. Postoji li bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a i/ili povreda čl. 29. Ustava RH i/ili povreda čl. 6. Konvencije kada u obrazloženju presude kojom potvrđuje prvostupanjsku presudu sud ne daje razloge niti iznosi svoj stav u odnosu na žalbene navode žalitelja o ispravnoj primjeni materijalnog prava, žalbene navode žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne raspravi te stoga propusti cijeniti bitnim za donošenje pravilne odluke u sporu, u odnosu na žalbene navode žalitelja o bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a ne da nikakve razloge te prihvati nejasne i nedostatne razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude?

5. Da li se, obzirom na odredbu čl. 54. ZOO-a te obzirom da ZO/11 za odvjetnike u zajedničkom odvjetničkom uredu ne određuje solidarnost na vjerovničkoj strani, treba uzeti da se za odvjetnike u zajedničkom odvjetničkom uredu solidarnost na vjerovničkoj strani ne predmnijeva te da postoji samo kad je ista ugovorena?

6. Ukoliko između odvjetnika i stranke koja zastupa nema posebnog pisanog sporazuma o načinu plaćanja odvjetničkih usluga predviđenog ZO/11 i Tarifom, sklopljenog prije početka zastupanja, ima li odvjetnik pravo zahtijevati naknadu za svaku obavljenu radnju od dana kada je ta radnja obavljena, kao i da li u tom slučaju u skladu s čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je odvjetnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze?

7. Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja, već upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude?“.

2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev 842/2021-2 od 31. kolovoza 2021., Revr 608/2017-2 od 31. kolovoza 2021., Rev 347/2018-2 od 21. rujna 2021., Rev 807/2019-2 od 8. lipnja 2021., Rev-x 383/2014-2 od 15. prosinca 2015. i dr.

3. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. To iz razloga jer naznačenim pitanjima tuženik polazi od tvrdnji koja su suprotna stanju spisa u konkretnom predmetu, pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora (1. i 2. pitanje). Naime, u situaciji kada su nižestupanjski sudovi ocijenili da se u konkretnom slučaju ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe (članak 192. ZPP), nego o situaciji iz članka 83. ZPP (otklanjanje nedostatka u tužbi), pitanje kojima se problematizira primjena odredbe članka 192. ZPP (1. pitanje) i kojima se polazi od toga da je sud intervenirao u zahtjev (2. pitanje), nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.

6.1. Pitanja koja se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka ne predstavljaju pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP (3., 4. i 7. pitanje). Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.2. Pitanje o solidarnosti na strani vjerovnika (5. pitanje) nije pitanje koje bi bilo važno za odluku u ovom sporu jer u konkretnom slučaju nije ni suđena solidarnost na strani vjerovnika.

6.3. O početku tijeka zastare u odnosu na plaćanje odvjetničkih usluga (6. pitanje), pobijana odluka donesena je u skladu sa shvaćanjem ovog suda prihvaćenim u odluci broj Rev 2172/2010-2 od 12. rujna 2012. u kojoj je izneseno shvaćanje: „(…) kad nema pisanog sporazuma između odvjetnika i stranke koju zastupa, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od dana kada je ta radnja obavljena (…). Međutim, u konkretnom slučaju su se stranke sporazumjele da će tuženik tužitelju nagradu za zastupanje isplatiti po pravomoćnom okončanju (…) pa je prigovor zastare neosnovan.“.

6.4. Prema utvrđenju suda stranke su se u konkretnom slučaju sporazumjele da će tuženik tužiteljima nagradu za zastupanje isplatiti nagradu po pravomoćnom okončanju postupka, pa se stoga ne radi o pitanju važnom u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP jer isto ne odstupa od shvaćanja ovoga suda.

7. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

8. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

9. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. i 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.