REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 517/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M. iz Č., (OIB ...), zastupane po punomoćniku S. M., odvjetniku iz V., protiv tuženice A. b. d.d. iz Z., (OIB ...), zastupane po punomoćniku L. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i P. iz Z., radi utvrđenja ništavnosti dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž- 695/2021-2 od 24. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu posl. br. P-1206/2019-32 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2023.

r i j e š i o  j e:

Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-695/2021-2 od 24. listopada 2022. u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje pod (v):

"(v) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?"

Obrazloženje

1. Tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-695/2021-2 od 24. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu posl. br. P-1206/2019-32 od 28. svibnja 2021., a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

"(i) Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja primjenom čl. 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) nakon zaključenja prethodnog postupka?, odnosno

Protivi li se Zakonu o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) odluka suda kojom je prethodni postupak zaključen prije nego je tužbeni zahtjev dostatno određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku?

(ii) Je li tužba tužitelja P. - Hrvatski savez udruga za ... („Udruga P.), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001,35/05)?,

(iii) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?,

(iv) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?,

(v) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?"

2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije i predložila da se ovaj odbaci.

3. Prijedlog je samo djelomično dopušten.

4. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 24. listopada 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

5. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“.

6. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu i praksu koju bi trebalo preispitati i promijeniti) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

7. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljeno pitanje pod (v) Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda je u odnosu na to pitanje temeljena na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa.

8. Stoga je pravilno za zaključiti (tako, primjerice - i u ovosudnim odlukama posl. br. Revd 4716/2022-2 od 17. siječnja 2023., Revd 695/2023-2 od 21. veljače 2023. i Revd 4380/2022-2 od 4. srpnja 2023., a uvažavajući i shvaćanje iz prvostupanjske presude (prihvaćeno pravilnim drugostupanjskom presudom) da je dokazni prijedlog tuženice za saslušanje svjedoka L. P. i S. G. „nepotreban“:

8.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljeno pitanje pod (v) postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

8.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

9. Osporena presuda je u odnosu na ostala pitanja (za slučaj kakav je ovdje: kada je riječ o sporu u svezi Ugovora o kreditu kojim je po tužiteljici ostvaren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, a pokrenutom po zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba toga Ugovora o jednostranoj po tuženici promjeni kamatne stope, te ništetnosti i odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula, te njezinom zahtjevu za povrat utuženih iznosa plaćenih s osnova preplaćene kamate i preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF, promjene tečaja) temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda u odnosu na ta pitanja izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd 329/2022-2 od 23. veljače 2022., Revd 50/2023-2 od 7. veljače 2023., Revd 4088/2022-2 od 18. listopada 2022., Revd 752/2022-2 od 1. ožujka 2022., Revd 1677/2022-2 od 18. svibnja 2022., Revd 235/2022-2 od 19. travnja 2022., Revd 4305/2022-2 od 8. studenoga 2022., Revd 3691/2022-2 od 2. studenoga 2022., Revd 823/2022-2 od 22. studenoga 2022., Revd 3682/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd 2622/2022-2 od 27. rujna 2022., Revd 1676/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2747/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2528/2022-2 od 7. rujna 2022. Revd 4472/2021-2 od 16. ožujka 2022., Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022, Revd 3313/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3242/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3371/2022-2 od 10. rujna 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020., a dijelom je prihvaćeno i na sjednici Građanskog odjela revizijskog suda od 31. siječnja 2022.

9.1. Pored toga, tuženica (pogotovo kraj već stvorene sudske prakse) nije istakla razumne, određene i dostatne razloge iz kojih bi proizlazilo vjerojatnim da je osporenom presudom povrijeđeno neko njezino temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ZPP-a, te da bi joj i zbog toga trebalo pružiti traženu zaštitu.

10. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da je odgovor na prvo pitanje iz prijedloga određeno izrazio i u bitnome obrazložio u rješenju posl. br. Revd 961/2021-2 od 7. prosinca 2021., a prema njemu postavljeno pitanje nije važno „..za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući je preinaka tužbe, u konkretnom slučaju, dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka i to po provedenom medicinskom vještačenju, pri čemu je sud svoju odluku utemeljio na odredbi noveliranog čl. 190. st. 2. ZPP-a“,

a u okolnostima konkretnog slučaja (uvažavajući i visinu iznosa za koji je preinačena tužba), kada je preinačenje tužbe uslijedilo po provedenom vještačenju - po kojemu je tužiteljica svoj zahtjev postavila prema utvrđenju iz tog vještačenja, taj odgovor proizlazi upravo iz razumnog tumačenja novelirane odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, prema kojoj: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.“, u svezi sa odredbom čl. 250. ZPP-a, prema kojoj: „Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže“: to obzirom da se u postupku u kojemu je sud prihvatio izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice, dakle - nalazeći (po tome) da niti on „ne raspolaže“ za to potrebnim stručnim znanjem, ne može „u krivnju“ tužiteljice staviti to što niti ona nije do zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja znala ili mogla znati (obzirom da nije imala „potrebno stručno znanje“) sve okolnosti za maksimalno precizno određivanje visine svoga potraživanja i (time) što tužbu nije preinačila (odnosno „mogla preinačiti“) do zaključenja prethodnog postupka.

10.1. Konkretno, po tome, odgovor na prvo u prijedlogu postavljeno pitanje ne može za sve situacije biti jednoznačan: to budući da zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja, a u ovome je sporu, prema okolnostima konkretnog slučaja - odgovor na to pitanje pravilno primijenjen.

11. Slijedom toga je za prihvatiti:

- da ta daljnja pitanja (dakle: osim onog pod /v/) nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu. Za ostala pravna pitanja treba uzeti da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

12. Tužiteljici nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.