Poslovni broj: 8 Kž-736/2023-4

Poslovni broj: 8 Kž-736/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. H., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18. 126/19 i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: 1 Kov-164/2022-16 od 4. travnja 2023., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Ž. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.              Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici je odbijen prijedlog okrivljenika Ž. H. da se iz spisa predmeta izdvoje zapisnik o očevidu Policijske postaje Đurđevac od 22. travnja 2021., broj 511-06-06/2-47-KU-42/21, fotodokumentacija očevida Policijske uprave Koprivničko-križevačke, Službe kriminalističke policije, Odsjek kriminalističke tehnike od 22. travnja 2021., broj 511-06-11-II-06-KU-42/21 i zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KP-DO-135/2021-6 od 13. kolovoza 2021. o ispitivanju svjedoka I. D., kao nezakoniti dokazi.

1.1.              Na temelju čl. 351. st. 5. u svezi s čl. 86. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv ovog Zakona, kao i brojeve "Narodnih novina" s izmjenama i dopunama ZKP/08 koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) izdvajaju se službene zabilješke policijskog službenika sa građanima i to sa S. T. (list 39 spisa), T. M. (list 40 spisa), I. D. (listovi 41-42 spisa) i D. G. (list 43 spisa).

1.2.              Nakon pravomoćnosti navedenog rješenja izdvojena pismena dostaviti će se sucu istrage Županijskog suda u Varaždinu u posebnom omotu, na čuvanje.

2.              Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni Ž. H. po branitelju G. B., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se sporni dokazi izdvoje kao nezakoniti, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.              Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-881/2023-3 od 14. prosinca 2023. isti vratilo.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, time što je postupio protivno odredbi iz čl. 351. ZKP/08 iz koje proizlazi da je najprije bio dužan odlučiti  o zakonitosti dokaza koji ne predstavljaju obavijesti, zapisnike i izjave iz čl. 86. st. 3. ZKP/08, a tek nakon pravomoćnosti tog rješenja donijeti odluku o optužnici, dok je odluku o izdvajanju iz spisa  obavijesti, zapisnika i izjava iz čl. 86. st. 3. ZKP/08., a sukladno odredbi iz čl. 351. st. 5. ZKP/08, bio ovlašten donijeti tek nakon potvrđivanja optužnice, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba  kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, koja je, između ostalog, ostvarena i kada sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

5.1.              Premda je žalitelj u pravu kada upire da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odluku o potvrđivanju optužnice (protiv koje stranke nemaju pravo žalbe) donio prije pravomoćnosti rješenja o zakonitosti dokaza koji ne predstavljaju obavijesti, zapisnike i izjave iz čl. 86. st. 3. ZKP/08, valja primijetiti da se ovdje ne radi o pogrešnoj primjeni citirane odredbe ZKP/08 do koje je došlo u fazi pripremanja rasprave, odnosno tijekom rasprave ili pri donošenju presude (Glava XX. – Rasprava i presuda), već u ranijoj fazi postupka (Glava XIX.  – optuživanje), a koja faza postupka ne ulazi u okvire bitne povrede odredaba kaznenog postupka  iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, budući da iz zakonskog teksta te odredbe jasno proizlazi da je o toj povredi riječ samo u situaciji kada sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08 pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

Stoga okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u navedenom pravcu.

5.2.              Nadalje, okrivljenik u žalbi upire da mu je povrijeđeno i njegovo pravo na obranu, time što sud nije prihvatio njegov dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka I. D., niti je takvu svoju odluku obrazložio u pobijanom rješenju, čime sadržajno također upire na bitnu povredu odredaba  kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

Međutim, iz zakonskog teksta citirane odredbe jasno proizlazi da se o toj povredi može govoriti samo ukoliko je do povrede prava obrane došlo u raspravnoj fazi, dok se ovdje radi o fazi postupka koja prethodi raspravi (Glava XIX.  – optuživanje).

5.3.               Naposljetku, iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik upire i na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, koja je, između ostalog, ostvarena i kada je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Konkretno, žalitelj ostvarenje te povrede nalazi u tome što obrani nije omogućeno ispitivanje svjedoka I. D. koji je je svoj iskaz dao pred državnim odvjetnikom, čime je došlo do povrede konfrontacijskog načela.

5.4.              Vezano za takve žalbene navode, valja primijetiti da se okrivljenikovo pravo na ispitivanje svjedoka optužbe, zajamčeno u čl. 29. Ustava Republike Hrvatske odnosi na "suđenje u cjelini", te da se ostvaruje tijekom kontradiktornog ispitivanja svjedoka na raspravi (koja faza postupka tek slijedi), budući da u prethodnom postupku, zbog njegovog karaktera i svrhe, nije moguće postići ravnotežu i jednakost stranaka pri sudjelovanju u pojedinim procesnim radnjama.

Stoga žalba okrivljenika nije osnovana niti u navedenom pravcu.

6.              Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1.              Tako glede odbijanja njegovog prijedloga da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi Zapisnik o očevidu i fotodokumentacija očevida, smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da tijekom vršenja očevida nije došlo do kontaminacije dokaza.

Naime, žalitelj smatra da iz dokaza i podataka u spisu proizlazi da policijski službenici do dolaska očevidne ekipe nisu osigurali mjesto događaja (pri čemu posebno upire da mjesto događaja nije bilo osigurano policijskom trakom), s posljedicom da je došlo do kontaminacije dokaza.

6.2.              Vezano za takve žalbene navode, prije svega valja napomenuti  da pitanje zakonitosti dokaza valja razlikovati od pitanja njihove vjerodostojnosti.

Naime, prema odredbi čl. 10. st. 2. ZKP/08, nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja, zabrane povrede prava na dostojanstvo, zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, oni koju su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08, kao i oni dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

Argumentacija žalitelja kojom upire da mjesto događaja prije dolaska očevidne ekipe nije bilo adekvatno osigurano s posljedicom kontaminacije dokaza, nesumnjivo se ne podvodi pod dokaze pribavljene kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog  ili nečovječnog postupanja, zabrane povrede prava na dostojanstvo, zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, a budući da ZKP/08  nigdje izričito ne propisuje da dokazna radnja očevida ukoliko je obavljena a da prethodno nije na adekvatan način osigurano mjesto događaja predstavlja nezakoniti dokaz, to je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da predmetni zapisnik o očevidu i fotodokumentacija istog ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu odredbe iz čl. 10. ZKP/08.

Stoga okrivljenik takvom žalbenom argumentacijom nije doveo u pitanje pravilnost  ocjene prvostupanjskog suda prema kojoj navedeni dokazi ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu odredbe iz čl. 10. ZKP/08, već ustvari dovodi u pitanje njihovu vjerodostojnosti i dokaznu snagu, a koje pitanje se preispituje na raspravi, u kontradiktornom postupku, s time da je sud svoju ocjenu o vjerodostojnosti izvedenih dokaza ovlašten dati tek nakon završetka dokaznog postupka.

6.3.               Što se tiče pitanja zakonitosti dokazne radnje ispitivanja svjedoka I. D., okrivljenik smatra da nije na pouzdan način utvrđeno da je taj svjedok prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom bio propisno upozoren sukladno odredbama ZKP/08, uz tvrdnju da sam sadržaj Zapisnika o ispitivanju tog svjedoka (u kojem je takvo upozorenje konstatirano) ne povlači automatski zaključak da je isti uistinu i bio upozoren na način kako to predviđaju odredbe navedenog zakona.

Po stavu ovog žalbenog suda, okrivljenik takvim uopćenim, paušalnim i ničim potkrijepljenim tvrdnjama nipošto nije doveo u razumnu sumnju pravilnost zaključka koji prvostupanjski sud zasniva na sadržaju zapisnika o ispitivanju tog svjedoka, a iz kojeg proizlazi da je isti prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom bio propisno upozoren sukladno odredbama ZKP/08 o ispitivanju svjedoka.

6.4.              Stoga okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.              Budući da slijedom svega navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.