REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 900/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, protiv tuženika A. S. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima J. B. i D. J., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u N. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2230/2021-2 od 29. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku broj P-1291/2020-4 od 10. prosinca 2020., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2230/2021-2 od 29. ožujka 2022. i presuda zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku broj P- 1291/2020-4 od 10. prosinca 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom zbog izostanka u toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 433.830,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2020. pa do isplate po stopi određenoj temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U toč. II. prvostupanjske presude zbog izostanka naloženo je tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda zbog izostanka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 5080/2022-2 od 15. veljače 2023. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Može li se primjenom pravila o stjecanju bez osnove obvezati tuženika na povrat novčanih sredstava koji mu nisu niti isplaćeni, već su ta sredstva uplaćena u korist državnog proračuna, odnosno mirovinskog fonda (porez, prirez, obvezni doprinosi)?".
4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je sukladno dopuštenju ovoga suda izjavio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
5. Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat stečenog bez osnove od strane tuženika na temelju pravne osnove koja je kasnije otpala.
9. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu zbog izostanka na temelju odredbe čl. 332. st. 1. ZPP jer tuženik kojem je tužba uredno dostavljena s pozivom za pripremno ročište nije pristupio na isto, a niti je podneskom osporio tužbeni zahtjev tužiteljice. Pritom prvostupanjski sud utvrđuje da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, odnosno opće poznatim činjenicama, a da nisu postojali niti opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na pripremno ročište. Stoga je prvostupanjski sud donio presudu zbog izostanka na prijedlog tužiteljice.
10. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu zbog izostanka prihvaćajući da su u ovoj pravnoj stvari u prvostupanjskom postupku bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje presude zbog izostanka.
11. Iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi:
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-266/09 od 27. prosinca 2012., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžri- 76/2013 od 26. lipnja 2014., ovdje tužiteljici naloženo da ovdje tuženiku na ime uvećanog dijela plaće isplati ukupni iznos od 210.618,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i iznos od 31.125,00 kn na ime parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,
- da je temeljem zahtjeva za izravnu naplatu broj P-266/09 od 27. prosinca 2012. donesenim na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj P-266/09 od 27. prosinca 2012. ovdje tuženik kao ovrhovoditelj proveo ovrhu sa računa državnog proračuna Republike Hrvatske 26. siječnja 2015. i naplatio ukupni iznos od 433.830,46 kn,
- da su rješenjem ovoga suda broj Revr-1483/14-2 od 21. rujna 2016. ukinute navedene presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, čime je otpala osnova temeljem koje je ovdje tuženiku isplaćen navedeni iznos,
- da je tužiteljica temeljem čl. 186.a ZPP predložila tuženiku mirno rješenje spora 24. ožujka 2020., a što tuženik nije prihvatio.
12. Tuženik u reviziji, a u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg mu je dopuštena revizija, navodi kako su nižestupanjski sudovi pogrešno njega obvezali na povrat cjelokupnog iznosa navedenog u tužbi i tužbenom zahtjevu iz razloga što je dio tog iznosa u postupku izravne naplate uplaćen u korist državnog proračuna, odnosno na ime prireza i doprinosa, slijedom čega tuženik nije mogao steći bez osnove navedeni iznos koji je tužiteljica potraživala i u odnosu na koji iznos je prvostupanjski sud donio presudu zbog izostanka. Na taj način tuženik u biti pobija i pretpostavke za donošenje presude zbog izostanka iz čl. 332. st. 1. alineja 3. i 4. ZPP.
13. Ovaj sud je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. veljače 2023. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:
"Nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO/05, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave."
14. Slijedom navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika na povrat iznosa obveznih doprinosa, poreza i prireza jer se radi o potraživanju na ime uvećanog dijela plaće. Također je razvidno da u samoj tužbi nisu bile navedene činjenice niti predloženi dokazi na način da bi se moglo jasno razlučiti koji iznos je stečen bez osnove na ime neto plaće, a koji iznos na ime poreza, prireza i doprinosa. Slijedom toga nije bilo zbog pogrešnog pravnog pristupa o iznosu stečenog bez osnove niti pretpostavki za donošenje presude zbog izostanka iz čl. 332. st. 1. ZPP.
15. Stoga su nižestupanjski sudovi zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 332. st. 1. ZPP slijedom čega je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci pod toč. I.
16. Odluka o trošku u toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
