REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3219/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. i drugih suvlasnika stambene zgrade u S., zastupanih po upravitelju S. – u. d.o.o., S., OIB … , koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. d.o.o., S., OIB … , kojega zastupa punomoćnica V.

V., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-271/2023-2 od 3. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-421/2022 od 29. prosinca 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Pitanja koja je tužitelj u reviziji postavio, koja glase: „Može li se poslovni prostor s različitom anagrafskom oznakom u odnosu na anagrafsku oznaku zgrade u kojoj se nalazi smatrati posebnom funkcionalnom cjelinom koja je odvojena od zgrade u smislu plaćanja pričuve?“ i „Je li poslovni prostor u stambenoj zgradi samostalna uporabna cjelina?“ nisu važna pravna pitanja jer nisu važna za odluku u ovome sporu. Naime, tužbeni zahtjev u ovoj parnici, u kojoj je predmet spora plaćanje zajedničke pričuve, prema obrazloženju drugostupanjske presude nije pravomoćno odbijen pozivom na bilu koju okolnost na koju se odnose citirana pitanja, već je zaključak o njegovoj neosnovanosti donesen s obrazloženjem da tužitelji „nisu dokazali da je tuženik suvlasnik stambene zgrade“ za koju se plaćanje traži.

5. Zato je na temelju čl. 389. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

6. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.