REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9542/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv protiv okr. D.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 10. listopada 2023., broj: 54. Pp-312/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. D.B. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. I 114/22.), okr. D.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) / 113,02 HRK (sto trinaest kuna i dvije lipe)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 10. listopada 2023., broj: 54. Pp-312/2023-10, proglašen je krivim okr. D.B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz 22. st. 5. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, ublažavanjem kazne, izrečena novčana kazna 510,00 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik posredno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, jer navodi da želi da se njegov sin ponovno ispita u njegovoj prisutnosti, čime se zapravo posredno poziva na pravo obrane.

5.1. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, postoji ako je sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Okrivljenik se, dakle, poziva na pravo obrane iz čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakon odnosno na pravo da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

5.1. Iz stanja spisa proizlazi da je kod zamoljenog Općinskog prekršajnog suda u Sesvetama provedeno ispitivanje svjedoka, mlt. D.B., o čemu je sastavljen Zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve od 8. svibnja 2023. Iako je točno da na navedeno ročište nije pozvan okrivljenik, okrivljenikovo pravo na obranu nije povrijeđeno jer je okrivljenik na ročištu održanom 10. listopada 2023. (list 36-39 spisa) bio upoznat sa sadržajem zapisnika o ispitivanju svjedoka, mlt. D.B. te je nakon pročitanog iskaza imao primjedbe (što je prvostupanjski sud uzeo u obzir), ali nije imao nije daljnjih dokaznih prijedloga.

5.2. Dakle, čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka okrivljeniku je omogućeno očitovanje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznošenje činjenica i dokaza koji mu idu u korist.

5.3. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona jer nije povrijeđeno pravo na obranu.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik osporava točnost navoda svjedoka, mlt. D.B., svoga sina, oštećenika u ovom postupku.

6.1. Međutim, suprotno žalbi okrivljenika, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6.2. Osnovano je prvostupanjski sud cijenio istinitim iskaz svjedoka, mlt. D.B., iz sljedećih razloga. Svjedok, oštećenik, nije imao razloga neosnovano teretiti okrivljenika, a također u njegovom iskazu nema okolnosti koje bi dovele u pitanje vjerodostojnost iskaza. Svjedok je bio uvjerljiv jer je o ponašanju okrivljenika iskazivao vrlo okolnosno i neproturječno. Posebno se indikativnim pokazuje to da okrivljenik i oštećenik, nakon inkriminiranog događaja, više ne komuniciraju. Iako okrivljenik i svjedokinja LJ.E., njegova nevjenčana supruga navode da okrivljenik nije počinio predmetni prekršaj, nego da je samo oštećenik vrijeđao njih dvoje, ovaj sud to smatra dodatno neuvjerljivim jer se radi o situaciji kada se oštećenik nalazi u podređenom položaju u odnosu na okrivljenika odnosno u inkriminirano vrijeme nalazi se kod okrivljenika (inače je u udomiteljskoj obitelji te povremeno dolazi kod oca) te tako ovisi o njemu i njegovom prijevozu kako bi se vratio natrag. Također, ovaj sud povezuje i činjenicu da drugi ispitani svjedok I.G., koji također nema razloga lagati (tim više jer upozoren na zakonske posljedice lažnog svjedočenja), iako nije bio prisutan samom inkriminiranom događaju, navodi da je oštećenik bio uzrujan, a da je okrivljenik rekao pred njim da oštećenik, njegov sin, mora šutjeti i da nema što govoriti, što je neprimjereno ponašanje oca prema sinu te se pokazuje izglednim da okrivljenik prethodno učinio ono što mu se stavlja na teret, a također to nije u skladu s navodima okrivljenika i svjedokinje LJ.E. o tome kako u automobilu tijekom vožnje nije bilo svađe, što ukazuje na to da okrivljenik i svjedokinja LJ.E. nisu istinito iskazivali.

6.3. Stoga, činjenično stanje nije žalbenim navodima dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio osobne i obiteljske prilike okrivljenika, činjenicu da do sada nije bio prekršajno kažnjavan, da je lošijeg imovnog stanja, dok otegotnih okolnosti sud nije pronašao, pa je ublažio kaznu. Kod takvog stanja stvari, ocjena je ovog suda da je izrečena novčana kazna i više nego primjerena svim okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna od najmanje 1.590,00 eura ili kazna zatvora do 70 dana, pa izrečena novčana kazna 510,00 eura predstavlja novčanu kaznu daleko ispod zakonom propisanog minimuma.

8. Stoga, imajući na umu sve prethodno navedeno, kao i činjenicu da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje još blaže novčane kazne.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. studenog 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, tužitelja, žrtvu nasilja i Hrvatskom zavodu sa socijalni rad, PU Križevci.