Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1503/2021-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. L., U., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. & Š. iz Z., protiv tuženika Sveučilište u Z. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. D. V., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3458/2017-32 od 22. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2023.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3458/2017-32 od 22. travnja 2021. u točki I i II izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 25.500,00 kn, na ime tuđe njege i pomoći 1.800,00 kn kao i daljnji iznos od 2.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci presude, sve u roku od 15 dana.
2. Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupke u iznosu od 16.245,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenje do isplate u roku od 15 dana dok je točkom III odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu kojem potražuje zakonsku zateznu kamatu na imovinsku štetu za razdoblje od 11. svibnja 2017. do 23. srpnja 2017., kao neosnovan.
3. Protiv navedene presude u točki I i II izreke tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 dalje ZPP) te predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije te tužiteljicu obveže nadoknaditi mu prouzročene troškove, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete iz štetnog događaja od 17. listopada 2016. kada je za vrijeme održavanja nastave juda zadobila tešku tjelesnu ozljedu.
7. Sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće:
- tužiteljica je kao studentica druge godine fakulteta u Z. obavljala vježbe u okviru redovne nastave juda u za to predviđenoj dvorani,
- tužiteljica kao i ostali studenti (oko 30) izvodili su elemente padova, odnosno vježbu pada iz stoja na rukama, dok su prethodno vježbani drugi padovi u nazočnosti profesora H. S. i demonstratora D. Ž.,
- prethodne vježbe tužiteljica je izvela dok je nakon što je tu vježbu izvela studentica prije nje također započela sa izvođenjem ali je došlo do pada na strunjaču, nakon čega je ostala ležati pa je pozvana dr. L. R. radi pomoći,
- nakon što je u hitnoći prevedena u bolnicu radi liječničkog pregleda utvrđeno je da je zadobila prijelom šestog prsnog kralješka,
- tri mjeseca nakon ozljede tužiteljica se vratila na pohađanje predmeta gimnastika ali se potom premjestila na Studij u S. koji je u međuvremenu završila,
- prilikom upisa na fakultet tužiteljica je ispunila upitnik u kojem je navela da nije imala prije toga nekih ozljeda, a liječnik medicine rada iz sporta odobrio je tužiteljici pohađanje tog studija.
8. Sud prvog stupnja iz iskaza svjedoka H. S. koji je kao profesor vodio sat juda na kojem su provođene vježbe padova utvrđuje kako je isti prethodno studentima sve objašnjeno i pokazao, da su jedan po jedan izvodili vježbe, s time da je do štetnog događaja došlo nakon što je tužiteljica već prethodne mentorske vježbe odradila, a da se ta vježba radi preko stoja na rukama na način da se spusti na lopatice i onda preko mosta tabanima spusti na strunjaču. Tužiteljica da je prethodne vježbe odradila ispravno kao i svi drugi, tako da u trenutku njenog pada na strunjaču nije vidio sam štetni događaj obzirom da se to održava u dvorani u kojoj ima veći broj studenata, a na satu su tada bile dvije grupe svaka između 14 do 17 studenata.
9. Utvrđuje nadalje da se identično o tome očitovao i svjedok D. Ž. vanjski suradnik na fakultetu na kojem radi kao demonstrator i bio je prisutan na satu, s time da je on nakon što profesor objasni to pokazao vježbom koju izvodi, nekoliko predvježbi da je već bilo odrađeno, a da su nakon toga studenti izvodili vježbu u kolonama, s time da je tužiteljica nakon izvedene vježbe ostala ležati. Inače da se radi o vježbi koja se radi i u osnovnoj školi u okviru obrazovnog standarda.
10. Nadalje iz iskaza tužiteljice i svjedoka A. M. koja je na tom satu bila zajedno u grupi sa tužiteljicom, utvrđuje da je nakon završenih vježbi profesor izabrao tri studentice koje će demonstrirati vježbu tako da je druga po redu bila tužiteljica, koja je napravila stoj ali potom pala na leđa nakon čega su joj u pomoć prišli profesor i demonstrator te profesorica R. radi pomoći.
11. U odnosu na podlogu na kojoj su vježbe vršene, iskazi svjedoka i tužiteljice su različiti sud utvrđuje da su A. M. i tužiteljica navele da je na podu dvorane bila tatami podloga za judo što da je tvrda podloga visoka nekoliko centimetara na kojoj su vježbali i zagrijavali se ali nakon štetnog događaja da je to promijenjeno i stavljena prava strunjača za gimnastiku koja je znatno viša i deblja te predviđena za gimnastičke dvorane. S druge strane svjedok L. R. navela je kako je cijela dvorana bila prekrivena strunjačama ispod kojih se nalazio stiropor, H. S. da su strunjače koje su se nalazile na podu odobrene od svjetske judo federacije i da se nalaze na svim mjestima gdje se vježba i natječe, debljine 4 do 5 cm i da su se takve upotrebljavale na službenim natjecanjima, dok je pak svjedok D. Ž. potvrdio da se glede vježbi koje se obavljaju ništa u međuvremenu nije promijenilo već da se obavljaju u istim uvjetima i na isti način.
12. Navedene kontradiktornosti u iskazima svjedoka i tužiteljice u odnosu na uvjete i opremljenost prostora u kojem su se odvijale vježbe te način njihova izvođenja, sud prvog stupnja nije otklonio, a što bi prema mišljenju ovoga suda bilo relevantno za donošenje odluke o osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornosti tuženika za štetni događaj. Naime, ovaj sud smatra da tuženik odgovara za štetu prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), odnosno po principu presumirane krivnje pa je na tuženiku teret dokaza da je poduzeo sve ono što je potrebno da se vježbe odvijaju na siguran način, odnosno onako kako je to u obvezi činiti i organizirati vježbe ali da je unatoč takvom ponašanju došlo do štete, odnosno ozljeđivanja tužiteljice. Sud prvog stupnja kod odluke o osnovu tužbenog zahtjeva obrazlaže odgovornost tuženika po navedenom principu iako navodi da tuženik odgovora za štetu po principu objektivne odgovornosti, odnosno bez obzira na krivnju. Naime, studij koji je tužiteljica pohađala podrazumijeva izvođenje određenih vježbi i rad na spravama za to uslijed kojih su studenti objektivno izloženi mogućnosti ozljeđivanja. Međutim, samo iz tog razloga ne može se smatrati da se radi o opasnoj djelatnosti pa da bi tuženik odgovarao za štetu po principu objektivne odgovornosti, odnosno bez obzira na krivnju. To bi eventualno moglo biti izvođenje posebno zahtjevnih vježbi ili zbog svojstava sprava ili uvjeta u kojima se iste obavljaju. Iz dosada provedenih dokaza ne bi proizlazilo da bi se radilo o takvoj vježbi već uobičajnoj koja se vrši u okviru redovne nastave.
13. Osnovano je tuženik žalbom doveo za sada u pitanje zaključak suda prvog stupnja da je za štetni događaj isključivo odgovoran. Ovo iz razloga što je valjalo utvrditi na koji način se sukladno pravilima struke odvija nastava i vježbe na satu juda, da li je to bilo od strane tuženika organizirano na pravilan način, odnosno pod nadzorom profesora i demonstratora koji su za to bili zaduženi te da li je prostor za obavljanje vježbi bio adekvatan za njihovo izvođenje. Kao što je prethodno navedeno u tom dijelu su iskazi svjedoka i tužiteljice te tvrdnje stranaka kontradiktorne, a sud prvog stupnja je prihvatio iskaze svjedoka da oni nisu vidjeli sam pad te paušalno zaključio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje da bi studenti izveli vježbu na siguran način i nisu ih nadzirali u tome, tim više što da je profesor izabrao tužiteljicu kao jednu od tri studentice da demonstrira vježbu, pa da je za očekivati da prati izvođenje te eventualno pomogne ako dođe do određenih poteškoća. Uz to, uzima kao dokazano da su vježbe obavljane na tatami podlozi koja je tvrda i relativno tanka, a da su tek nakon toga postavljene strunjača za gimnastiku koje su znatno više. Kod zauzimanja ovakvog stava, sud prvog stupnja propustio je obrazložiti navedene zaključke, a sve s obzirom da su iskazi svjedoka u tom dijelu kontradiktorni, što će učiniti u daljnjem tijeku postupka.
14. Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka ocijeniti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sve provedene dokaze i to svakog zasebno i u njihovoj sveukupnosti, ponovno ocijeniti vjerodostojnost iskaza svjedoka i tužiteljice, osobito glede podloge na kojoj su obavljane vježbe jer bi to bilo relevantno za utvrđenje da li je tuženik poduzeo sve potrebne radnje kako bi se vježbe odvijale na za to primjerenoj i predviđenoj podlozi. Uz to, utvrdit će i ocijeniti, po potrebi dopunskim saslušanjem svjedoka i tužiteljice koji je način obavljanja vježbi, sukladno pravilima struke, kakav je uobičajeni način nadzora i obavljanja vježbi a sve s obzirom da se nastava odvija kao što bi proizlazilo iz do sada provedenih dokaza, u dvije grupe, (oko 30 studenata) a da vježbe vode profesor i demonstrator. Nadalje, potrebno je utvrditi da li je inače kod takvih vježbi potrebna asistencija i pomoć profesora i demonstratora, s time da tužiteljica ne tvrdi da bi tražila pomoć ili da bi imala teškoće u savladavanju te vježbe. Nakon utvrđenja svih relevantnih činjenica vezanih za ocjenu načina postupanja odnosno da li je tuženik prilikom organizacije i održavanja nastave i vježbi postupao sukladno pravilima struke, ocijeniti će u prvom redu da li je tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica neprijeporno pretrpjela a potom ocijeniti osnovanost visine zatraženog iznosa.
15. Ovisno o ishodu postupka donijeti će i novu zakonitu odluku o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka.
16. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a te je presuda suda prvog stupnja ukinuta u točki I i II izreke.
17. Navedena presuda u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 22. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković v.r.
