REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-16/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 47, protiv tuženika ZELENDVOR d.o.o. Zelendvor, Grofova Bombelles 2, OIB 85512018621, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j.t.d. iz Varaždina, Kratka 2/I, radi isplate iznosa od 13.347,61 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-37/2021-30 od 8. prosinca 2022., 22. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-37/2021-30 od 8. prosinca 2022. u točki I. i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.757,15 EUR / 13.239,26 kn sa zakonskom zateznom od 8. prosinca 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-37/2021-30 od 8. prosinca 2022. u preostalom dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 316,88 EUR / 2.387,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 316,88 EUR / 2.387,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-37/2021-30 od 8. prosinca 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.347,61 kn / 1.771,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. studenog do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka I. izreke) i naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 15.626,76 kn / 2.074,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 8. prosinca 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke).

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu da pobijanu presudu preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da naknadi parnične troškove tuženiku računajući i žalbeni trošak u iznosu od 3.343,75 kn. Žalitelj u bitnom navodi da je nesporno da se štetni događaj (nalet automobila osiguranog kod tužitelja na divljač) dogodio na cesti D-2 na 12 km i 600 m te javne ceste, a što ne predstavlja područje lovišta kojim gospodari tuženik. Pozivom na odredbe Zakona o lovstvu, koji je važio u vrijeme štetnog događaja, ističe da mjesto štetnog događaja ulazi u područje propisano čl. 9. st. 2. t. 5. Zakona o lovstvu u kojem je zabranjen lov pa smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 19. Zakona o lovstvu prema kojem na površinama zemljišta na kojem se ne ustanovljavaju lovišta divljač je dužan zaštićivati vlasnik zemljišta, odnosno pravna ili fizička osoba koja koristi to zemljište, i da su stoga za nastalu štetu odgovorne Hrvatske ceste d.o.o. koje na temelju zakona upravljaju cestom na kojoj se dogodio nalet na divljač. Odluku o trošku osporava zbog odluke o glavnoj stvari i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je nepravilno dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 19. siječnja 2022. jer se radi o ostalim podnescima pa je neosnovano priznato tuženiku 100 bodova, te da je neosnovano priznat trošak za sastavljanje podneska od 1. listopada 2021. jer nije bio potreban za vođenje spora budući da je sadržaj tog podneska mogao biti iznesen na ročištu održanom istog dana. Također smatra nepravilno priznatim trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 600,00 kn, jer prema vrijednosti predmeta spora pristojba iznosi 500,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana osim djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 13.347,61 kn / 1.771,53 EUR kojeg tužitelj potražuje od tuženika na ime onoga što je na temelju police kasko osiguranja platio svom osiguraniku radi popravka oštećenja nastalih na vozilu registarske oznake VŽ 855-NV u štetnom događaju 25. kolovoza 2018 na državnoj cesti D-2 u Gaju Petrovečkom naletom na divljač (srnu).

8. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio, a u žalbenoj fazi postupka nije sporno, da je automobil registarskih oznaka VŽ 855-NV (kojim je upravljala Darinka Turščak), a koji je kod tužitelja osiguran policom kasko osiguranja, naletio na divljač (srnu) 25. kolovoza 2018. na području lovišta kojim upravlja tuženik, te da je na automobilu čiji je vlasnik Kristijan Turščak nastala imovinska šteta u visini troškova popravka vozila u iznosu od 13.347,61 kn. Utvrđeno je da vozačica oštećenog vozila u vrijeme štetnog događaja nije bila pod utjecajem alkohola, te da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka vozila dozvoljenom brzinom (80-85 km/h), koja je uz postojeći prometni znak opasnost – divljač na cesti, bila dozvoljena na tom dijelu ceste 90 km/h, iz čega proizlazi da nema doprinosa vozačice za nastali štetni događaj, budući da je vještačenjem utvrđeno da se nesreća mogla izbjeći s brzinom manjom od 40 km na sat.

9. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika za štetu na vozilu osiguranika tužitelja, koju je prouzročio nalet srne, i to na temelju odredbe čl. 1064. u svezi s odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) te čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 14/14 i 62/17) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

10. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da, primjenom Zakona o cestama za predmetnu štetu odgovaraju Hrvatske ceste d.o.o. Naime, Zakonom o cestama je propisana odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnom cestom, odnosno koncesionara za štetu od naleta divljači, po načelu krivnje. Prema odredbi čl. 50. st. 2. Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač, samo ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom. U konkretnom slučaju nije sporno da je na mjestu štetnog događaja bila postavljena vertikalna i horizontalna prometna signalizacija, te da je iz smjera naleta vozila postojao vidno postavljen prometni znak „divljač na cesti“ uz dopunsku ploču narednih 2 km.

11. Prema tome, pitanje eventualne odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima uređeno je Zakonom o lovstvu, a proizlazi iz čl. 83. st. 1. toga Zakona prema kojem je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećenik poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, ali i iz čl. 75. i 77. Zakona o lovstvu prema kojima je lovoovlaštenik obvezan poduzimati mjere za sprečavanje štete od divljači prema trećim osobama. Odgovornost lovoovlaštenika regulirana je i općim propisima obveznog prava. Divljač koja izađe na prometnicu iz lovišta i koja se nekontrolirano kreće javnom prometnicom, u konkretnom slučaju srna , predstavlja opasnu stvar, pa se na odgovornost za štetu primjenjuju odredbe čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a. Slijedom toga, lovačka društva odgovaraju za štetu od divljači po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.

12. Kako je u ovom postupku utvrđeno da vozačica nije doprinijela nastanku štetnog događaja (čl. 1067. ZOO-a), tuženik kao ovlaštenik u lovištu iz kojeg je istrčala divljač, odgovara na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a, kojom je propisano da za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari odgovara njezin vlasnik, prema načelu objektivne odgovornosti.

13. Iz navedenog proizlazi da je suprotno žalbenim navodima, na utvrđene činjenice prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Međutim, o visini dosuđenog troška je djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

15. U pravu je žalitelj da je za sastavljanje podneska od 19. siječnja 2022. trebalo primijeniti Tbr. 8. t. 3. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora priznati tužitelju 25 bodova, a ne 100 bodova, jer se radilo o ostalim podnescima (uz koji je tužitelj dostavio dokaz), a ne o nekom od podnesaka taksativno navedenom u t. 3. tog Tbr. -a. Također je u pravu žalitelj da je neosnovano priznat tuženiku trošak za sastavljanje podneska od 1. listopada 2021. (100 bodova), budući da je tužitelj navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu koje je održano istog dana, pa se taj trošak ne može smatrati potrebnim za vođenje spora (čl. 155. ZPP-a). Nadalje, u pravu je tuženik da prema vrijednosti predmeta spora pristojba na tužbu te na presudu iznosi 500,00 kn, pa budući da je plaćanje dodatne pristojbe u iznosu od po 100,00 kn za tužbu i za presudu skrivio sam tužitelj, taj trošak ne može pasti na teret tuženika. Stoga je za iznos od 2.387,50 kn pravilno trebalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška.

16. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. i djelomično u točki II. izreke (točka I. izreke ove presude), a djelomično je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačena odluka o trošku u točki II. izreke (točka II. izreke ove presude).

17. Budući da je tuženik u odnosu na glavni zahtjev u cijelosti izgubio spor, a samo djelomično uspio u odnosu na sporedni zahtjev (trošak parničnog postupka) valjalo je tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 22. studenog 2023.

Sudac

Ružica Omazić

Broj zapisa: 9-30860-2d9fa

Kontrolni broj: 0fdf1-ccb75-72fbf

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.