REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2595/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. S. S.-J.-W. e. iz Republike Austrije, S. S. i. R., (OIB …), zastupanog po punomoćniku N. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & R. j.t.d. iz Z., protiv ovršenika G. B. iz P., 1 2
(OIB …), zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž Ovr-342/2021-2 od 28. lipnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Ovr- 1614/2013-2 od 18. lipnja 2013., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi (donijeto temeljem solemnizirane ovršne isprave - Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 5. srpnja 2007. broj OV- 5522/07, solemniziranog po javnom bilježniku D. D. iz R. 5. srpnja 2007., sklopljenog temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa … od 27. lipnja 2007., a koja je postala ovršna 18. ožujka 2013. u skladu s potvrdom javnog bilježnika D. D. iz R. izdanom pod brojem OU-144/13 od 16. travnja 2013., radi naplate iznosa od 56.042,74 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s pripadajućom zateznom kamatom), a ovršenik je obvezan ovrhovoditelju “naknaditi i daljnje troškove ovršnog postupka od 7.600,50 kn - time da je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu tih troškova "u preostalom dijelu" odbijen kao neosnovan.
2. Ovršenik je predložio da mu se dopusti revizija u odnosu na to drugostupanjsko rješenje zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1./ Je li ovršni sud, prilikom određivanja ovrhe na nekretninama ovršenika koje se nalaze u Republici Hrvatskoj, dužan utvrditi koje je pravo primjenjivo u konkretnom slučaju a u situaciji kada je ovršna isprava sklopljena u inozemstvu od strane kreditora koji nije bankarska institucija te koji nema dozvolu za rad u Republici Hrvatskoj?"
"2./ Je li ovršni sud prilikom određivanja ovrhe na nekretninama dužan uzeti u obzir i rok dospijeća ovršavane tražbine ukoliko je ista nedvosmisleno utvrđena ovršnom ispravom?"
"3./ Je li ovršni sud, prilikom određivanja ovrhe temeljem solemnizirane isprave a povodom prigovora ovršenika, dužan utvrditi je li iskazana potvrda ovršnosti u skladu sa sadržajem ovršne isprave?"
3. Ovrhovoditelj je odgovorio na prijedlog i predložio da se ovaj odbaci kao nedopušten ili odbije kao neosnovan.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 28. lipnja 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) i odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj ovršni predmet glede dopuštenosti podnesenog prijedloga (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) u svezi sa odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.
6. Obzirom da je ovdje riječ o rješenju obuhvaćenom Katalogom rješenja iz Ovršnog zakona donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-4/18-19 održanoj 17. prosinca 2018., a prema kojemu je prema prihvaćenoj, ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi jedino dopuštena revizija, protiv tog rješenja (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a), gledano samo po tome, revizija bi bila dopuštena, uz ostalo, ako bi podneseni prijedlog da se ona dopusti ispunjavao pretpostavke za njegovu dopuštenost: to primjenom odredbe čl. 382. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.
7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ...".
7.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.
8. U konkretnom slučaju ovršenik je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije (a to je ovdje posebno relevantno) naznačio niti određene i dostatne razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:
kada:
8.1. prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži određene razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o tim pitanjima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neka neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
8.2. prethodno navedene razloge ne može nadomjestiti samo uopćeni navod predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava te ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu,
8.3. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),
8.4. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih on (predlagatelj) smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),
8.5. predlagatelj, uostalom, nije ničime dokazao ili učinio razumnim i vjerojatnim da bi u svezi po njemu postavljenih pitanja trebalo očekivati neku nejasnu ili neujednačenu sudsku praksu, odnosno da bi se odredbe OZ-a na kojima je osporeno rješenje temeljeno mogle u praksi drugačije tumačiti ili primjenjivati, toliko da bi revizijski sud imao ili mogao (trebao) ujednačavati primjenu prava i preispitati sudsku praksu i ostvarivati svrhu revizije (osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni),
8.6. se ovaj postupak, takav, po svojoj prirodi, ne može poistovjetiti, približiti ili pretvoriti, kako bi to predlagatelj htio (navodom o važnosti pitanja), oglednom postupku kojeg uređuju odredbe čl. 502.i do 502.n ZPP-a, a (tek) u kojemu bi (jer je to samo njemu svojstveno) Vrhovni sud Republike Hrvatske imao ovlasti i mogao odlučivati (izraziti shvaćanje) u slučaju kakav je ovdje - o pitanjima u situaciji kada ne postoji (bar na to ovdje predlagatelj ne ukazuje) nesigurna i neujednačena sudska praksa.
9. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:
9.1. da pitanja iz prijedloga ovršenika nisu važna (prvenstveno) za odluku o konkretnom pravnom odnosu ali ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i kojim su razlozima obrazložena te situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
Zagreb, 22. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
