REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-629/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga sudaLovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice B.Ž., OIB..., iz D.s., koju zastupa kći Lj.Ž., OIB ..., iz R. protiv 1.tuženika-protutužitelja M.B. OIB ..., iz Ž., i 2.tuženice- protutužiteljice N.B. , OIB ..., iz Ž., oboje zastupani po punomoćniku K.G., odvjetniku u Ž . radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i 2.tuženice te u odsutnosti 1.tuženika, s danom objave 22. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je neistinit i nevaljan upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z.k. ul. ...,k.o. Š., označene kao k.č.br. ...,oranica Đ. ukupne površine 1 jutra i 834 čhv, koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u S., broj Z-446/95 i ništetnog kupoprodajnog ugovora od 4. studenog 1994., prema kojem upisu su tuženici M.B i N.B. oboje na adresi Ž. uknjiženi kao suvlasnici navedene nekretnine, svaki u ½ dijela.

2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju rješenja Općinskog suda u S., broj Z-446/95 i ništetnog kupoprodajnog ugovora od 4. studenog 1994. na nekretnini upisanoj u z.k. ul. ..., k.o. Š., označene kao k.č.br. ...,oranica Đ. ukupne površine 1 jutra i 834 čhv na način da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini koje je upisano u ime i za korist 1.tuženika M.B u ½ dijela i u ime i za korist 2.tužene N.B. u ½ dijela, oboje na adresi Ž., i na njoj uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe kupoprodajnog ugovora iz točke 1. tužbe, odnosno upis prava vlasništva u ime i za korist T.Ž., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u z.k.ul. ..., k.o. Š., označene kao k.č.br. ...,oranica Đ. ukupne površine 1 jutra i 834 čhv, na način da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini koje je upisano u ime i za korist T.Ž., i na njoj uspostava zemljišnoknjižnog stanja provedbom kupoprodajnog ugovora od 27. travnja 1965. i rješenja o nasljeđivanju iza pok .M.Š., poslovni broj O-81/82 od 6. lipnja 1985., odnosno upis prava vlasništva u ime i za korist F.Š., u 1/3 dijela i upis prava vlasništva u ime za korist tužiteljice u 2/3 dijela, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Utvrđuje se da je tužiteljica B.Ž., u cijelosti vlasnica nekretnine upisane u z.k. ul. ...,k.o. Š. označene kao k.č. br. ...,oranica Đ. ukupne površine 1 jutra i 834 čhv. 5. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u z.k. ul...., k.o. Š., označene kao k.č. br. ..., oranica Đ. ukupne površine 1 jutra i 834 čhv, na način da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini koje je upisano u ime i za korist F.Š., u 1/3 dijela i na njoj uspostava zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva u ime i za korist tužiteljice u cijelosti, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

6. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br: 35/05, 41/08, 125/11,78/15), tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena protutužba 1. i 2. tuženih podnesena 15.svibnja 2023.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) u tužbi podnesenoj 29. ožujka 2016. u bitnome navodi kako su tuženici temeljem rješenja Općinskog suda u S., poslovni broj Z-446/95 upisani kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. ...,, k.o. Š., označene kao kčbr. ...,, oranica Đ., ukupne površine 1 jutro i 834 čhv, svaki u ½ dijela. Ovaj upis u zemljišnim knjigama proveden je po prijedlogu tuženih, a zasnovao se na Kupoprodajnom ugovoru koji je sklopljen dana 4. studenoga 1994. između prodavatelja T.Ž., iz P . te tuženih kao kupaca. Nadalje, navodi da je presudom Županijskog suda u B. poslovni broj Gž-2644/2012 od 14. studenog 2013. prihvaćen tužbeni zahtjev

tužiteljice i navedeni Kupoprodajni ugovor sklopljen između prodavatelja T.Ž., i tuženih kao kupaca utvrđen je ništetnim i nije proizveo pravne učinke. Navodi da je rješenjem o nasljeđivanju, poslovni broj O-81/82 od 6. lipnja 1985. iza pokojne M . Š . (bake tužiteljice) utvrđeno kako predmetna nekretnina predstavlja izvanknjižno vlasništvo F.Š. (suprug pokojne M.Š.) u 1/3 dijela i tužiteljice u 2/3 dijela. Kupoprodajnim ugovorom od 27. travnja 1965. M. Š. je zajedno sa suprugom F.Š .i kćerkom M.T. predmetnu nekretninu kupila od T.Ž . da bi 4. studenog 1994. prodavatelj T.Ž ponovno po drugi put prodao tu istu nekretninu tuženicima. Navodi kako je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. M.T., poslovni broj O-338/86, njezinom jedinom zakonskom nasljednicom na temelju zakona utvrđena tužiteljica (nećakinja pokojne M.T) u cijelosti. Kako su neistinitim i nevaljanim upisom tuženici upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela predmetne nekretnine, to je tužiteljici uknjižbom prava vlasništva tuženih na navedenoj nekretnini povrijeđeno pravo vlasništvo pa stoga podnosi predmetnu tužbu.

2. Tuženici-protutužitelji (dalje: tuženici) u odgovoru na tužbu u bitnome navode da tužiteljica osnovu tužbenog zahtjeva izvodi iz upisa prava vlasništva na temelju ništetnog Ugovora čija je ništetnost utvrđena presudom Općinskog suda u S., poslovni broj P-85/12-56 od 19. travnja 2012., odnosno preinačenom presudom Županijskog suda u B., poslovni broj Gž-2644/2012-2 od 14. studenog 2013. U svakom slučaju u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju, broj sudske ovjere Općinskog suda u D.s., poslovni broj R2- 78/93 od 24. studenoga 1993., a koji je sklopljen iza sada pokojnog F . Š . kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, proizlazi utvrđenim, odnosno dokaznim da tuženik pravo vlasništvo nad predmetnom nekretninom suprotno tvrdnjama tužiteljice ne izvode na kupoprodajnom ugovoru od 4. studenoga 1994. (rješenje naslovnog suda, poslovni broj ..., od 17. veljače 1995.) već osnovnom navedenog sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, broj sudske ovjere Općinskog suda u D. S, poslovni broj R2- 78/93 od 24. studenog 1993. u kojem je pak izrijekom navedeno da F. Š. kao primatelj uzdržavanja poslije svoje smrti ostavlja tuženima kao davateljima uzdržavanja svu svoju nepokretnu imovinu te je i na temelju navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i pri nadležnom uredu, Odsjek III S. promjena upisa prava korištenja (posjeda) sa imena i koristi pokojnog F. Š. na ime i korist tuženih. Tuženi ističu i prigovor promašene aktivne legitimacije te prigovor da je brisovna tužba podnesena nakon proteka prekluzivnog roka. Navode, kako Ugovor o doživotnom uzdržavanju, broj sudske ovjere Općinskog suda u D. S R2-78/93 od 24. studenog 1993., odnosno njegov sadržaj i namjera stranaka, u vezi Uvjerenja ureda i daju tuženima opravdano i zakonsko svojstvoformalnih, ali i stvarnih vlasnika, kao savjesnih, zakonitih i poštenih posjednika u odnosu na predmetnu nekretninu, a kako je upis prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu izvršen na temelju kupoprodajnog ugovora od 4. studenoga 1994. za korist tuženih, naknadno utvrđen kao ništetan, tuženi imaju sada i osnovan (legitiman) pravni interes da protutužbom u odnosu na predmetnu nekretninu opravdaju upis prava vlasništva pa stoga cijeneći činjenicu da tuženi pravo vlasništva i posjeda po sili zakona temelje na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju podnose protutužbu.

3. U ovoj pravnoj stvari po naslovnom sudu donesena je 10. veljače 2021. presuda i rješenje, poslovni broj P-195/2019-27 kojom je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev. Nadalje, je rješenjem odbačen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, odbačen je protutužbeni zahtjev te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka. Tom odlukom odbijen je predmetni tužbeni zahtjev iz razloga što je ovaj sud ocijenio da se u predmetnom slučaju radi o brisovnoj tužbi, međutim, sud je utvrdio kako tužiteljica nikada nije bila upisana kao nositelj knjižnog prava na predmetnoj nekretnini pa da onda ona nema niti uvjete za podnošenje brisovne tužbe.

4. Protiv prethodno opisane odluke ovog suda, žalbu je podnijela tužiteljica.

5. Potom je Županijski sud u V. rješenjem, poslovni broj Gž Zk- 535/2021-2 od 10. studenog 2021. prihvatio žalbu tužiteljice i ukinuo je prvostupanjsku presudu ovog suda kao i dio rješenja i to točke I. i III. rješenja ovog suda.

6. Iz te drugostupanjske odluke proizlazi kako je ovaj sud, polazeći od odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama pravilno zaključio da u ovoj pravnoj stvari tužiteljica ne može zahtijevati pravnu zaštitu putem instituta brisovne tužbe, jer nije nositeljica knjižnog prava, međutim, da je ovaj sud propustio pravno kvalificirati predmetni spor, imajući prije svega u vidu cjelovitost po tužiteljici isticanih tužbenih zahtjeva i njihovog činjeničnog obrazloženja. Drugostupanjski sud ocjenjuje kako iz cjelokupnih činjeničnih navoda isticanih po tužiteljici proizlazi da ona svoj tužbeni zahtjev kojim traži samovlasništvo na predmetnoj nekretnini očigledno temelji na institutu dosjelosti. No, obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno tko je bio i jest (u tužbom obuhvaćenom razdoblju od 1965.) u posjedu predmetne nekretnine, niti se prvostupanjski sud referirao na sadržaj presude Županijskog suda u Z., poslovni broj Gž-9711/94-2 od 6. veljače 1996. kojom je presudom potvrđena presuda Općinskog suda u S.poslovni broj P-532/91 od 3. svibnja 1994., to u tom dijelu pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Drugostupanjski sud je nadalje odredio da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud raspraviti odlučne činjenice, a pri tome imajući u vidu da predmetna tužba nema karakter brisovne tužbe i koncentrirati će dokazni postupak na utvrđivanje svih pravnorelevantnih činjenica, a prije svega posjeda predmetne nekretnine u tužbom obuhvaćenom razdoblju od 1965. pa nadalje.

7. Tijekom postupka sud je pregledao Kupoprodajni ugovor od 4. studenog 1994. (str. 3 spisa), Presudu Županijskog suda u B., poslovni broj Gž- 2644/2012-2 od 14. studenog 2013. (str. 4-6 spisa), Rješenje Općinskog suda u S., poslovni broj O-81/82-51 od 6. lipnja 1985. (str. 7 spisa), Kupoprodajni ugovor od 27. travnja 1965. (str. 8 spisa), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u S. od 2. lipnja 1987. (str. 9 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. ..., k.o. ..., (str. 16 spisa), Uvjerenje ureda G . Z . od 24. svibnja 2016. (str. 17 i 18 spisa), Izvatke iz zemljišne knjige (str. 19-26 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24. studenog 1993. (str. 34 spisa), Oporuku (str. 42 spisa), Presudu Županijskog suda u G.Z., poslovni broj Gž-9711/94-2 od 6. veljače 1996. (str. 43 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje K. H. (str. 53 i 54 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (str. 54 i 55 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 1.tuženika

M.B (str. 55 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 2.tuženice N.B. (str. 55 spisa), izveden je dokaz ponovnim saslušanjem tužiteljice B.Ž., (str. 107 i 108 spisa), dokumentacija predana od tužiteljice u ponovljenom postupku (str. 109-153 spisa), presliku zapisnika sa ročišta od 20. studenog 2017. (str. 159-164 spisa), Uvjerenje ureda G . Z . (str. 165 i 166 spisa) i Izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu-Stanje na dan 15. svibnja 2023. (str. 167 spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda R.H., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda R . H . 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) , ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari u cijelosti neosnovan, dok je predmetna protutužba odbačena kao nedopuštena.

9. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev kojim traži da se nju upiše kao isključivu vlasnicu predmetnih nekretnina i to na temelju instituta dosjelosti. Naime, tužiteljica tvrdi da su predmetnu nekretninu temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. travnja 1965. od T.Ž kupili M. Š. zajedno sa svojim suprugom F. Š. i kćerkom M.T, a da je ona njihova pravna slijednica.

10. Dakle, tužiteljica tvrdi da su ona i njeni pravni prednici bili u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina u dugogodišnjem razdoblju te da ona temeljem toga ima pravo na samovlasništvo predmetnih nekretnina.

11. Nije sporno da su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tuženi svaki u ½ dijela.

12. Pri tome je sporno pitanje da li su tuženi upisani temeljem Ugovora o kupoprodaji od 4. studenoga 1994. kojeg su u svojstvu kupaca sklopili sa T.Ž a koji ugovor je kasnije pravomoćno proglašen ništetnim ili su tuženi upisani temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su 24. studenog 1993. u svojstvu davatelja uzdržavanja sklopili sa F. Š.u svojstvu primatelja uzdržavanja.

13. Međutim, prethodno navedeno sporno pitanje, po ocjeni ovog suda nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, u ranijem tijeku ovog postupka, odnosno u prethodno citiranoj drugostupanjskoj odluci kojom je ovaj predmet vraćen na ponovni postupak ovome sudu, ocijenjeno je kako se u predmetnom slučaju ne može raditi o brisovnoj tužbi, budući da tužiteljica nikada nije bila nositelj knjižnih prava na predmetnoj nekretnini pa ona nema niti uvjete za podnošenje brisovne tužbe. Dakle, u ovoj pravnoj stvari nije odlučno pitanje na temelju čega su tuženi upisani kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini, već je odlučno pitanje da li tužiteljica ima uvjete da ju se uknjiži kao isključivu vlasnicu predmetne nekretnine na temelju instituta dosjelosti.

14. Da bi tužiteljica imala pravo da ju se upiše kao isključivu vlasnicu predmetnih nekretnina, ona bi morala dokazati da je sukladno odredbi čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15., dalje: ZV) bila u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u neprekinutom razdoblju od deset godina ili sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZV-a barem u poštenom samostalnom posjedu predmetne nekretnine u razdoblju od dvadeset godina.

15. Radi razjašnjenja odlučne okolnosti, u ponovljenom postupku izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, dok tuženici nisu tražili da ih se sasluša u ponovljenom postupku.

16. Tužiteljica B.Ž., je na ročištu 11. svibnja 2023. ostala u cijelosti kod svog ranijeg iskaza od ročišta za glavnu raspravu od 12. studenog 2017. Tada je iskazala da je jedina nasljednica svoje bake M. Š. i ona je u svojoj oporuci izričito napisala i na ostavini je to pročitano kao posljednja želja njezine bake da nitko ne može prodati ni otuđiti imovinu koju je navela u oporuci. U toj oporuci je M. Š. rekla kome što ostavlja. F. Š. i M.T je ostavila na uživanje kuću u D. M.T je njezina teta i F. Š. ju je istukao daskom i otjerao iz kuće u D. i nakon toga je živjela kod nje i supruga, ona ju je i sahranila. U vrijeme pisanja oporuke zemljište je predstavljalo jednu gromadu pa je ona svakom namijenila po 1/3. Međutim, ta zemljišna gromada se u stvari sastoji od više zasebnih zemljišnih čestica. Ona je zakonska nasljednica i M. Š. i M.T, majčine sestre, pa je ona nasljeđujući iste dobila ukupno 2/3 zemljišta. Međutim, iako je ostavina bila još 1975., ona do dana današnjeg ne može u posjed te naslijeđene imovine. Čim je doznala gdje živi gospođa N.B. poslala joj je rješenje o nasljeđivanja i oporuku, jer ju je htjela upozoriti da ne uđe u nešto što joj ne pripada. Dva puta su ju tuženici posjetili i ona im je skuhala kavu i razgovarali su. U stvari je gosp. B . došla k njoj zainteresirana da bi kupila imovinu koja je navedena u oporuci. Tužiteljica navodi da od 1976. godine, kada su ju pozvali u katastar i kada je provedeno rješenje o nasljeđivanju pa ga je katastar dostavio poreznoj upravi, općini plaćala porez na poljoprivredno zemljište i porez na naslijeđenu imovinu. Pojašnjava da su s bakom M. Š. živjela ona i sestra njezine majke M.T i F. Š. bakin suprug. Međutim, on je 6 ili 7 godina živio u Z. jer je otišao od bake i 1962. godine je podnio tužbu za razvod braka, a tada su se on i baka pomirili pa se on vratio baki. Baka je živjela od toga što je uzgajala kokoši, krave, svinje, a imala je i mlin kojim je mljela brašno. Navodi da je pomagala baki po selu kada su okopavale drugima kukuruz, žele pšenicu, skupljale sijeno i skupljali tako zarađeni novac da bi baka mogla kupiti ovu zemlju koja je trebala da bi imala gdje voditi krave na pašu. Tako da joj je tužiteljica na taj način financijski pomogla da ona kupi tu zemlju. Osim toga je prodala zemlju u H. svojoj braći da bi kupila zemlju, ali ne tu. Pomagala je baki i nakon što se udala, a u vrijeme kada je ona tu oporuku sastavila, tužiteljica navodi da je bila na bolničkom liječenju i za oporuku nije znala do ostavinske rasprave. Na upit suca pojasnila je da se njezina baka K . M . udala za M.T pa je s njim kao M.T imala dvije kćeri. Kćer M. živjela je u D.a kćer B., njezina majka rođena je u P. gdje su tada živjeli. U D. je djeda M.T imao mlin na vodu. Međutim u godinu dana baki je umro suprug, kćer B. i zet Đ, njezin otac. Tako su s bakom ostali živjeti ona i njena druga kćerka M., njezina teta. Kasnije se njezina baka udala za F. Š. a on je sve upropastio, mlin se potrgao pa su ga prodali. Baka M. Š. umrla je u 10 mjesecu 1975. godine neposredno nakon što sam ona izašla iz bolnice. Njezina teta M.T nije se udavala, nije imala djece, živjela je sa svojom majkom, a njezinom bakom, a kasnije nakon bakine smrti živjela je kod nje i kod nje je umrla, čini joj se 1978. godine, nije posve sigurna. Zna da je ta zemlja od T.Ž kupljena prije nego je napisan ugovor o kupoprodaji. One su prvo dale kaparu T.Ž , pod time misli na nju i moju baku. Tek kasnije je sastavljen ugovor, jer je bilo dogovoreno da se ugovor napiše tek kada se isplati cijena. Sjeća se da je donijela novce iz Dugog Sela i predala ih baki, a baka je dala T.Ž i tada je napisan taj kupoprodaji ugovor, još su neki ljudi bili tamo. Čini joj se da je bio praznik taj dan kada je baki iz D. S nosila novce. U to vrijeme već je s njom živio F. Š. . U vrijeme kada se udala u lipnju 1962. sjeća se i da je baka došla k njoj pitati ju što da radi, jer se F. htio pomiriti s njom ili u protivnom da ona njemu plaća uzdržavanje, jer ju je istovremeno tužio radi razvoda braka. Ona je tada živjela na stanu sa suprugom i sjeća se da je F. Š. dolazio kod nje i molio ju da nagovori baku da se njih dvoje pomire. Taj F. Š. je po prilici godinu dana poslije bakine smrti, a ona je umrla 1976. godine, otišao živjeti u P. kod J. B. Neko vrijeme su živjeli nevjenčano i kasnije su se vjenčali. On je prodao krave, a sobom u P. J. je otpremio sve svinje, a tetu je potjerao iz kuće, tako da njoj ništa nije ostalo. Nakon bakine smrti teta M.T i ona su dvije godine tu zemlju Đ. dale u najam tako da su jednom čovjeku dale da si kosi travu, a on im je plaćao za to sijeno, kad je to čuo F. Š. htio je s vilama napasti i tog čovjeka i nas dvije, prijetio je tom čovjeku da će zapaliti sijeno i nama je govorio da je to njegovo, a onda nas je tužio. U tom sudskom postupku sud je donio odluku da im F. Š. mora predati u posjed tu zemlju, ali on to svejedno nije učinio. F. Š. je porušio u D. jednu malu kućicu njezine majke i porušio je štalu u D. i taj materijal je iskoristio za gradnju kuće u P.. Tražio je potom od J. da mu ona prepiše tu kuću, ali ona to nije htjela, ona ju je dala svom nećaku, pa joj je onda on rekao ako ona ne da njemu niti on neće dati njoj pa je onda on raspolagao tim nekretninama za korist gospode B. koji su dolazili i poznavali s tom J. i znali su se s P.. Ona je tužila F. Š. za utvrđenje da je polovica štale i kuća vlasništvo njezine majke i tada je u tom postupku na sud dolazila gospođa N.B.. Molila je da se ovaj postupak što prije završi. Na upit kada je umro F. Š. tužiteljica je izjavila da ne zna sa sigurnošću, čini joj se 1990. godine odnosno kasnije. Smatra da njoj pripada sva imovina po ovoj oporuci, jer je M.T umrla bez nasljednika, a baki je u oporuci rečeno da nitko ne može srušiti ili otuđiti. Na upit da li je njoj pripadala kakva zemljišna površina iz te velike gromade oranica Đ. izjavila je da su joj pripale samo dvije čestice iza smrti M.T koju je naslijedila. To je bila imovina koju joj je pomogla kupiti dok je bila živa. To su vrlo male čestice od po 300 hvati. Kolika je površina bila te cijele gromade piše u katastru, ona to točno ne zna, čini joj se oko 3 jutra. Na upit je izjavila da F. Š. nije imao djece, a i njegova supruga J. je umrla. Tužiteljica je izjavila da je ona sve moguće papire koje smatra bitnim predala u spis suca A. pa se utvrđuje da se radi o spisu P-2385/15.

17. U odnosu na prethodno citirani raniji iskaz tužiteljice, treba istaknuti kako u tom iskazu tužiteljici nisu postavljena pitanja koja se odnose na odlučnu okolnost da li su ispunjeni uvjeti za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti. U svom iskazu u ponovljenom postupku sa ročišta od 11. svibnja 2023. tužiteljica je u bitnome navela da su od 1965., odnosno nakon što je sklopljen Kupoprodajni ugovor od 27. travnja 1965. u posjedu predmetne nekretnine bili ona, M. Š. i M.T. Oni su bili u posjedu predmetnih nekretnina, dok se tuženi nisu upisali na temelju Kupoprodajnog ugovora od 4. studenoga 1994., a kojeg su krivotvorili. Nakon što su tuženici sklopili taj ugovor oni su joj prijetili da će ju ubiti i smrviti ako bude dolazila na predmetnu zemlju i prijetili su njenom tadašnjem odvjetniku. U cijelom razdoblju od sklapanja kupoprodajnog ugovora od 27. travnja 1965. pa do sklapanja krivotvorenog kupoprodajnog ugovora 4. studenog 1994. ona i njeni prednici nesmetano su koristili predmetnu zemlju, odnosno u korištenju iste nitko im nije smetao.

18. Ovdje, je potrebno istaknuti da tužiteljica nije imala drugih dokaznih prijedloga, odnosno nije predložila svjedoke na okolnost korištenja predmetne zemlje, jer je izjavila da su isti preminuli, dok je u odnosu na svjedokinju K. H. istaknula kako je ista saslušana u ranijem tijeku postupka pa da nemapotrebe da se ista ponovno sasluša.

19. Međutim, uvidom u iskaz svjedokinje K. H. sa ročišta za glavnu raspravu od 20. studenoga 2017. proizlazi kako svjedokinja u svom iskazu nije govorila o tome tko je koristio predmetnu zemlju, već je ona izjavila da je njen otac T.Ž prodao predmetnu zemlju baki tužiteljice, gospođi M. iz D. ali ista nije u ni jednom dijelu svog iskaza govorila o tome tko je koristio predmetnu zemlju u razdoblju nakon sklapanja tog ugovora.

20. Ovdje treba ukazati na iskaz 1.tuženika M.B sa ročišta za glavnu raspravu 20. studenog 2017. koji je u bitnome izjavio da on i supruga, odnosno ovdje 2.tuženica, 23 godine uživaju predmetnu zemlju te da je prije toga istu uživao F. Š. i nitko drugi osim njih pa da su tužiteljici protekli svi rokovi za predmetnu tužbu. Istaknuo je da tužiteljica govori o davnoj prošlosti koja nije bitna, a tuženici su zajedno sa F. Š. došli T.Ž koji im je potvrdio da je on F. Š. prodao tu zemlju i sud je bio tada vani i ovjerio potpis nakupoprodajnom ugovoru. Oni su tu zemlju kupili Ugovorom o kupoprodaji da ne bi dva puta plaćali porez, da ga ne bi morali plaćati iza smrti F. Š. Na upit zašto bi oni naslijedili imovinu iza F.Š. 1.tuženik je izjavio kako je u stvari mislio na Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili sa F. Š. Pojašnjava da su oni zaključili Ugovor o

doživotnom

uzdržavanju

sa F. Š. , a tu nisu mogli uključiti i ovu česticu, jer F. Š. nije bio vlasnik i zato su sklopili kupoprodajni ugovor sa T.Ž koji je F. Š. prodao tu zemlju i F. Š. ju je uživao do svoje smrti.

Na upit kako su se brinuli o F. Š. izjavio je da je 1991. godine njegova supruga došla iz Ž. na područje Z. kao izbjeglica, a on je bio na bojištu. Taj F. i J. su se dogovorili da jedno od drugog neće ništa tražiti od imovine pa je J. dohranio njen nećak, a oni su se brinuli o F. F. je imao svoju mirovinu, a ako mu je što trebalo financijski oni su mu to dali, supruga mu je nosila i hranu i odjeću, spremali su mu drva za zimu, vozila ga je u bolnicu, smjestila u N.M.gdje je umro, a do tada je on živio sa tom J.

21. 2. tuženica se u cijelosti na ročištu za glavnu raspravu 20. studenoga 2017. pridružila iskazu 1. tuženika, odnosno svog supruga.

22. Iz provedenog postupka za ovaj sud proizlazi kako tužiteljica u najmanju ruku nije dokazala da je bila u zakonitom, istinitom, poštenom, samostalnom posjedu predmetne nekretnine pa čak niti da je bila samo u poštenom samostalnom posjedu predmetne nekretnine u zakonom propisanom razdoblju koje je potrebno da bi se moglo steći pravo vlasništva na temelju dosjelosti.

23. Naime, tužiteljica u ponovljenom postupku nije predložila dokaze saslušanjem svjedoka kojima bi se eventualno moglo utvrditi da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, već je isključivo tužiteljica u svom iskazu u ponovljenom postupku sa ročišta 11. svibnja 2023. tvrdila da su ona i njeni pravni prednici bili u samostalnom posjedu predmetne nekretnine i to u posjedu koji je bio odgovarajuće kakvoće i trajao je dovoljno dugo da bi tužiteljica mogla steći pravo vlasništva na temelju instituta dosjelosti. Tužiteljica je u ponovljenom postupku predala i opsežnu dokumentaciju, međutim, radi se velikim dijelom o ispravama koje su već od ranije u spisu i tom dokumentacijom ne može se dokazivati uvjete za stjecanje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti, budući da iz iste nije razvidno tko je bio u posjedu predmetne zemlje, jer je posjed faktična vlast na nekoj stvari, a što se po prirodi stvari ne dokazuje pisanom dokumentacijom.

24. Po ocjeni ovog suda iskaz tužiteljice bez drugih dokaza ni na koji način ne može biti dostatan da bi se moglo utvrditi da je upravo tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju instituta dosjelosti pa je predmetni tužbeni zahtjev svakako neosnovan po pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a.

25. Međutim, pored toga ovdje treba ukazati na presudu Županijskog suda u Z., poslovni broj Gž-9711/94-2 od 6. veljače 1996., a za koju presudu drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci navodi kako se ovaj sud na istu u ranijem prvostupanjskom postupku nije referirao. Iz te presude proizlazi da je u tom postupku B.Ž.,, također u svojstvu tužiteljice tužila F. Š. na predaju predmetne nekretnine u njen posjed. Iz obrazloženja te presude, između ostaloga proizlazi "Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je temeljem provedenih dokaza utvrdio da tužiteljica ima jače pravo na posjed prijepornih nekretnina, pa kako nije bilo sporno da tuženik te nekretnine drži u svom posjedu, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 41. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, kada je prihvatio tužbeni zahtjev, jer je tužiteljica u ovom postupku dokazala da ima jače pravo na posjed predmetnih nekretnina od tuženika."

26. Dakle, iz prethodno citiranog dijela obrazloženja presude Županijskog suda u Z., poslovni broj Gž-9711/94-2 od 6. veljače 1996. proizlazi da nije sporno da je F. Š. bio u posjedu predmetne nekretnine, a ne tužiteljica.

27. Prethodno navedeno, treba sagledavati u kontekstu sa iskazom 1.tuženika M.B sa ročišta za glavnu raspravu od 20. studenog 2017. koji je izjavio kako je prije nego što su on i njegova supruga stekli vlasništvo na predmetnoj zemlji, istu isključivo uživao F. Š. .

28. Slijedom navedenoga, za ovaj sud temeljem provedenog postupka proizlazi kako tužiteljica nikada nije bila u posjedu predmetne zemlje, već je to bio isključivo F. Š. pa je iz tog razloga tužiteljica i vodila postupak za predaju u posjed predmetne zemlje protiv F. Š. , međutim, kada je taj postupak pravomoćno okončan, onda su suvlasnicima predmetne zemlje svaki u ½ dijela već postali tuženici.

29. Dakle, tužiteljica po pravnom shvaćanju ovog suda ni u kojem slučaju nema uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem instituta dosjelosti, budući da ona u najmanju ruku nije dokazala uvjete za stjecanje prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti, međutim, ne samo to da isto nije dokazala, već za ovaj sud iz provedenog postupka proizlazi da je isključivo F. Š. bio u posjedu predmetne zemlje, a ne i tužiteljica.

30. Iz tog razloga se tuženici i pozivaju na to da su suvlasništvo na predmetnoj nekretnini stekli temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa F. Š. dok su Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa T.Ž 4. studenog 1994. sklopili iz tog razloga što F. Š. nije bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine.

31. Međutim, to da F. Š. nije bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine ne utječe na činjenicu da je upravo on bio u posjedu predmetne nekretnine, a što potvrđuje činjenica da je tužiteljica vodila postupak protiv F. Š. za predaju u posjed predmetne nekretnine, a u tom postupku nije bilo niti sporno da je upravo F. Š. u posjedu predmetne nekretnine.

32. Ovdje je potrebno ponoviti da u predmetnom slučaju tužiteljica ni u kojem slučaju nema pravo na podnošenje brisovne tužbe, budući da ista nikada nije bila nositelj knjižnog prava na predmetnoj nekretnini, a o čemu je pravno shvaćanje zauzeo drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci.

33. Slijedom svega navedenoga, za ovaj sud proizlazi kako je neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, budući da tužiteljica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti, već naprotiv iz provedenog postupka proizlazi da ista nije nikada bila u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine (izreka presude).

34. U odnosu na predmetnu protutužbu, ovaj sud ocjenjuje kako je istu potrebno odbaciti kao nedopuštenu, budući da je ranijom prvostupanjskom odlukom ovog suda pravomoćno odbačen istovjetan protutužbeni zahtjev pa je sada riječ o pravomoćno presuđenoj stvari te je potrebno kao nedopuštenu odbaciti predmetnu protutužbu (točka I. izreke rješenja).

35. Nadalje, je potrebno istaknuti kako ista nema niti smisla, budući da istom tuženici traže da ih se uknjiži kao suvlasnike svaki u ½ dijela na predmetnoj nekretnini, a isti i dan danas jesu upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, što je razvidno iz aktualnog zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini.

36. S obzirom na to da je odbijen kao neosnovan, predmetni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se nju utvrdi vlasnicom na predmetnoj nekretnini, a da je odbačena kao nedopuštena predmetna protutužba kojom tuženici traže da ih se upiše kao suvlasnike na predmetnoj nekretnini, ovaj sud ocjenjuje kako u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka ovdje treba primijeniti odredbu čl. 154. st. 4. ZPP- a, odnosno ocjenjuje da se u predmetnom slučaju radi o tome da su stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima pa je pravično da svaka stranka snosisvoje troškove ovog parničnog postupka (točka II. izreke rješenja).

U Dugom Selu 22. studenog 2023.

Sudac

Lovro Tomičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po punomoćnici

- 1. i 2. tuženiku po odvjetniku K.G.