Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-4288/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠT iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Samardžiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ĐT iz [adresa], Š [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Ivić, odvjetnici iz Rijeke, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-98/2021-16 od 16. ožujka 2023. godine, dana 5. prosinca 2023. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-98/2021-16 od 16. ožujka 2023. godine.

II Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Tuženi ĐT, [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao je tužitelja IT, [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom suposjedu stana broj 2 na I katu, na adresi [adresa], na način da je promijenio ključeve na bravi ulaznih vrata naprijed opisanog stana, pa mu se zabranjuje daljnje uznemiravanje suposjeda toga stana u odnosu na tužitelja, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da platiti tužitelju troškove postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,50 eura/3.748,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2023. g. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe tužitelja te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je tuženik promijenio bravu na vratima stana broj 2 u [adresa], da ključ nove brave nije predao tužitelju, da tužitelj nije nikada živio u tom stanu već da je nakon smrti majke tuženika a supruge tužitelja 2007. godine odselio u Rijeku gdje živi s novom suprugom, da tužitelj je znao povremeno dolaziti u posjet sinu ali da on a ni njegova nova supruga nisu nikad prespavali u tom stanu, da je tužitelj stanovao u donjem stanu koji je dao na korištenje nakon odlaska u Rijeku svome unuku a sinu tuženika, da tužitelj nije imao nikakve svoje stvari u stanu tuženika iako je do utuženog čina smetanja posjeda imao ključ, te prvostupanjski sud na temelju toga utvrđuje da se tužitelj nije nalazio u suposjedu predmetnog stana pa stoga odbija tužitelja s traženom pravnom zaštitom.

6. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

7. Kao što to proizlazi iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda, a to među strankama nije ni prijeporno, tužitelj nije nikada živio u stanu koji je predmet tužbe već u donjem stanu, tužitelj je već 2008. godine, a nakon smrti svoje supruge napustio i donji stan na način da je otišao u Rijeku gdje živi sa svojom novom suprugom, da je tužitelj povremeno dolazio posjećivati sina i unuka ali da ni tada nije nikada prespavao u tom stanu, kao što nije sporno da, a do promjene brave, svi su međusobno imali ključeve svojih stanova, pa tako i tužitelj ključ od predmetnog stana.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, i to ne samo na temelju iskaza tuženika nego i na temelju iskaza saslušanih svjedoka i to TT, ČT i VT da u stanu tuženika nije bilo tužiteljevih stvari a niti stvari njegove nove supruge.

9. Odgovara da, a nakon što je tužitelj napustio donji stan i preselio se u Rijeku te prepustio stan svome unuku, da je jedan ormar iz donjeg stana prenesen u gornji predmetni stan, no, prema iskazu tuženika u tom ormaru su se nalazile stvari njegove pokojne majke a supruge tužitelja a ne nikakve osobne stvari tužitelja a pogotovo ne njegove nove supruge.

10. I ovom sudu je logično da se u tom ormaru nisu nalazile stvari tužiteljeve nove supruge koja nikada nije ni živjela u tom stanu a niti stvari tužitelja koje bi redovito koristio uzimajući u obzir da se još 2008. godine preselio u Rijeku.

11. Pritom ovaj sud pogotovo ukazuje na iskaz svjedoka ČT, unuka tužitelja, koji kao i sam tužitelj iskazuje da su on i tužitelj u dobrim odnosima, koji je također iskazao da tužitelj i njegova nova supruga nemaju svojih stvari u stanu, dakle, svojim iskazom osporio je navode tužitelja iako se time izlaže mogućnosti da mu tužitelj opozove korištenje donjega stana koji je u vlasništvu tužitelja.

12. Odgovaraju navodi žalbe da je tužitelj imao ključ od predmetnog stana i da mu tuženik nije branio ulazak u stan, međutim, te činjenice ne mogu se ocijeniti kao stanje tužiteljeve potpune (integralne) faktične vlasti kao suposjednika.

13. U konačnici, nije bezrazložno navesti i to da tužitelj koji tvrdi da je bio u suposjedu predmetnog stana svojim tužbenim zahtjevom samo traži utvrđenje čina smetanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja, dakle, ne traži i uspostavu suposjeda iako iz stanja spisa jasno proizlazi da u tijeku prvostupanjskog postupka tužitelj nije uspostavio prijašnje suposjedovno stanje.

14. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP), to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

15. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 5. prosinca 2023. godine

Sudac:

Marijan Vugić