Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 43 Gž-1177/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Miljenka Polanović, odvjetnica u Zaboku, protiv I. -tuženika Hrvatskih cesta d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, i II.-tuženika Lovačkog društva Mokrice, Oroslavje, Krušljevo Selo 230, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Petar Žitnjak i Nino Šuk, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Petar Žitnjak i Nino Šuk u Stubičkim Toplicama, uz sudjelovanje Županijskih cesta Zagrebačke županije d.o.o., Zagrebačka cesta 44a, Goričica, Donja Zelina, OIB:86962125052, kao umješača na strani I. -tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I.-tuženika, II.-tuženika i umješača na strani I.-tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Pn-70/2018-24 od 2. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I.-tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Pn-70/2018-24 od 2. siječnja 2020. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I. -tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o. naloženo da solidarno s II.-tuženikom Lovačkim društvom Mokrice isplati tužitelju AG iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te da mu solidarno s II.-tuženikom naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.055,00 kuna/1.467,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate.

II. Odbija se žalba II.-tuženika Lovačkog društva Mokrice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Pn-70/2018-24 od 2. siječnja 2020. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je II.-tuženiku Lovačkom društvu Mokrice naloženo da solidarno s I.-tuženikom Hrvatskim cestama d.o.o. isplati tužitelju AG iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te da mu solidarno s I.-tuženikom naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.055,00 kuna/1.467,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke.

III. Odbija se žalba Županijskih cesta Zagrebačke županije d.o.o., kao umješača na strani I.-tuženika Hrvatskih cesta d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Pn-70/2018-24 od 2. siječnja 2020. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I. -tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o. naloženo da solidarno s II. -tuženikom Lovačkim društvom Mokrice isplati tužitelju AG iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te da mu solidarno s II.-tuženikom naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.055,00 kuna/1.467,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate.

IV. Odbija se zahtjev II. -tuženika Lovačkog društva Mokrice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: Pn-70/2018-24 od 2. siječnja 2020. pod stavkom I. izreke naloženo je I.-tuženiku i II.-tuženiku da tužitelju solidarno isplate iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 11.055,00 kuna/1.467,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev II.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I.-tuženiku naloženo da solidarno s II.-tuženikom isplati tužitelju iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te da mu solidarno s II. -tuženikom naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.055,00 kuna/1.467,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, žali se I.-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je II. -tuženiku naloženo da solidarno s I. -tuženikom isplati tužitelju iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te da mu solidarno s I. -tuženikom naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.055,00 kuna/1.467,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke, žali se II.-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.019,00 kuna/400,69 EUR.

4. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I. -tuženiku naloženo da solidarno s II. -tuženikom isplati tužitelju iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, te da mu solidarno s II. -tuženikom naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.055,00 kuna/1.467,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, žali se umješač na strani I.-tuženika zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalbe I.-tuženika, II.-tuženika i umješača na strani I.-tuženika su neosnovane.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 29. svibnja 2019. (list 102 spisa), kojim tužitelj zahtijeva da mu I.-tuženik i II.-tuženik solidarno isplate iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, na ime naknade imovinske štete koju je na vozilu tužitelja prouzročila srneća divljač u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. travnja 2018. na državnoj cesti DC 14 u mjestu [mjesto].

7. Suprotno žalbenim navodima II.-tuženika te umješača na strani I.-tuženika, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi II.-tuženika i umješača na strani I. -tuženika u kojima oni ističu odnosno koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno potvrde Policijske postaje Donja Stubica klasa: 511-17-06/6-P-6-35/2018 od 8. svibnja 2018., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola od 24. travnja 2018., izvida štete Croatia osiguranja d.d. broj 99-UPR-591/2018 od 27. travnja 2018., odgovora tuženika na odštetne zahtjeve tužitelja, računa za uslužnu procjenu i biljege, izvješća o prometnoj nesreći, ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., očitovanja Županijskih cesta Zagrebačke županije d.o.o. Hrvatskim cestama d.o.o. u vezi prometne nezgode, službene zabilješke Policijske postaje Donja Stubica broj: 511-17-06/06-P-6-35/2018 od 1. svibnja 2018., Odluke o ustanovljenju zajedničkih lovišta na području Krapinsko- zagorske županije, uvida u fotografije vozila i situacijskog plana, očevida na mjestu prometne nesreće uz sudjelovanje sudskog vještaka za cestovni promet dipl. ing. Srećka Hlišća na kojem su saslušani svjedokinja ČG i tužitelj, te prometnog vještačenja po vještaku Srećku Hlišću, utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj dana 23. travnja 2018. upravljajući svojim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] državnom cestom DC 14 iz smjera [mjesto] prema [mjesto] naletio na srnu koja je pretrčavala kolnik s njegove lijeve na desnu stranu, uslijed čega je nastala šteta na tužiteljevom vozilu,

- da je do naleta srne na vozilo tužitelja došlo na ravnom dijelu kolnika ceste oko 23,55 sati, da je vidljivost bila dobra, da je kolnik bio od suvremenog asfaltnog zastora u dobrom stanju, da se s lijeve i desne strane kolnika protežu slivnici za oborinske vode širine 0,50 metara, te da je cesta osigurana s obje strane metalnom zaštitnom ogradom,

- da je na navedenom dijelu kolnika brzina kretanja ograničena na 80 km/h,

- da na mjestu prometne nezgode nije bilo znaka opasnosti od divljači na cesti,

- da navedenom cestom upravlja I.-tuženik Hrvatske ceste d.o.o. koji je u vrijeme štetnog događaja s umješačem Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. imao sklopljen ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite držanih cesta na području Republike Hrvatske,

- da se štetni događaj dogodio na javnoj prometnici uz koju se nalazi lovište kojim gospodari II.-tuženik Lovačko društvo Mokrice,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća proizlazi da je brzina kojom se kretao tužitelj kod naleta mogla biti oko 70 km/h, dok se srna mogla kretati brzinom oko 25 km/h, da bi srna, da ju je osvijetlilo svjetlo osobnog vozila, bila vidljiva nakon preskoka preko metalne zaštitne ograde i rigola s lijeve strane tužitelja za oko 5,0 m ispred mjesta naleta, gdje je bila oko 0,9 s prije naleta, a što je ispod vremena racionalnog zapažanja prepreke, reagiranja i porasta usporenja kočenjem, da do nezgode ne bi došlo da je srna uspjela pretrčati preko desne trake prije dolaska osobnog vozila što bi se dogodilo da se tužitelj kretao brzinom do 45 km/h, s time da takvu brzinu u odnosu na znakom ograničenih 80 km/h, osim u izvanrednim situacijama, nije za očekivati na mrežastom ogradom zaštićenoj prometnici, da zbog noćnih uvjeta vožnje i kolnika na nasipu kod kojih nije moguće pratiti kretanje divljači izvan područja svjetlosnog snopa, postojanje prometnog znaka opasnosti koji ukazuje na mogućnost pojave divljači nema svrhe, te da je na osobnom vozilu tužitelja nastupila šteta u visini troškova popravka koji iznose oko 27.735,40 kuna/3.681,12 EUR s uključenim porezom na dodanu vrijednost, odnosno 22.188,32 kune/2.944,90 EUR bez poreza na dodanu vrijednost,

- da iz navedenog proizlazi da se tužitelj kretao dopuštenom i primjernom brzinom te da nije mogao izbjeći nalet na srnu, tako da nema njegovog niti djelomičnog doprinosa nastanku štete,

- da srneća divljač, u konkretnim okolnostima pretrčavanja preko javne ceste nesumnjivo predstavlja opasnu stvar,

- da se za štetu od opasnih stvari odgovara po principu objektivne odgovornosti sukladno odredbi iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO/05) u svezi čl. 1045. st. 3. ZOO/05, dok prema odredbi čl. 1064. ZOO/05 za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik,

- da je, sukladno navedenom, II.-tuženik objektivno odgovoran za štetu koju je tužitelj uslijed štetnog događaja pretrpio,

- da se, sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13. i 92/14., dalje: ZC), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje,

- da konkretna državna cesta D 14 po svom opisu očito predstavlja "brzu cestu" u smislu odredbe čl. 2. st. 1. toč. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17., dalje: ZSPC), uz koju je postavljena i zaštitna žičana ograda u smislu odredbi čl. 93. toč. 1. i čl. 94.b Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi ceste („Narodne novine“, broj: 33/05., 64/05., 155/05., 14/11. i 25/15., dalje: Pravilnik),

- da se, prema odredbi čl. 6. st. 1. ZSPC-a, ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju projektirati, izgrađivati, opremiti, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju tog zakona,

- da je, prema čl. 6. st. 2. ZSPC-a, pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa,

- da je svrha žičane ograde koja je bila postavljena na konkretnoj cesti upravo da spriječi dolazak divljači na cestu, a da je (ne)postojanje znaka opasnosti od divljači na cesti u takvim okolnostima sasvim irelevantno,

- da je, s obzirom na nespornu činjenicu da se na cesti pojavila srna, logično da u vrijeme štetnog događaja zaštitna ograda nije bila u ispravnom stanju, pa da stoga I.- tuženik sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO/05, također odgovara za štetu budući da nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu činjenica da je I.- tuženik s umješačem imao zaključen ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, I.-tuženika ne oslobađa odgovornosti,

- da iz svega navedenog proizlazi da su tuženici štetu uzrokovali nezavisno jedan od drugog, pa kako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, tako su isti, temeljem čl. 1107. st. 3. ZOO/05, solidarno dužni tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate.

10. Navedeno činjenično stanje kao pravilno i potpuno utvrđeno prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

11. I-tuženik i umješač na strani I. -tuženika u žalbi ističu da iz predmetnog spisa ne proizlazi da je žičana ograda postavljena na konkretnoj cesti bila u neispravnom stanju kako je to zaključio prvostupanjski sud, a umješač na strani I.-tuženika navodi i da je za predmetni štetni događaj odgovoran isključivo II.-tuženik po načelu objektivne odgovornosti.

12. No, u odnosu na žalbene navode I. -tuženika i umješača na strani I. -tuženika valja istaknuti da, kod činjenice da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se na javnoj cesti kojom upravlja I.-tuženik, i pored postojanja zaštitne ograde, dogodila nezgoda zbog naleta srne na tužiteljevo vozilo, po ocjeni ovog suda, navedeno ukazuje na tuženikov čin ili propust (nepažnju u smislu čl. 1049. ZOO/05). I.- tuženikov propust se očituje u stanju njegove zaštitne žičane ograde uz cestu koja je ostala propusna za srnu, budući da postojanje građevinske i uporabne dozvole za izvedbu konkretne ograde i njene tehnički predviđene karakteristike ne mijenjaju činjenicu da je srna preskočila metalnu ogradu, što znači da zaštitna ograda koja se nalazi uz predmetnu prometnicu, a koja je izgrađena u svrhu sigurnosti odvijanja prometa u smislu čl. 6. st. 1. i 2. ZSPC-a, u svezi čl. 93. toč. 1. i čl. 94.b Pravilnika, očito nije bila u onakvom stanju u kakvom je trebala biti da bi se promet mogao odvijati na siguran način odnosno da spriječi izlazak divljači na prometnicu. Odatle i zaključak o tome da I.-tuženik, i pored postavljanja zaštitne ograde uz cestu, nije poduzeo zaštitne mjere u onoj mjeri koja bi ovu srnu spriječila da dođe na javnu cestu, odnosno drugim riječima I.-tuženik u pogledu postavljanja konkretne ograde nije postupio na pravilan način, jer da je žičana ograda bila potpuno ispravna odnosno u konkretnom slučaju dovoljno visoka, ne bi se moglo dogoditi da se srna nađe na predmetnoj cesti, te u tom smislu postoji krivnja I.-tuženika za konkretnu štetu (čl. 50. st. 1. ZC-a).

13. Dakle, u konkretnom slučaju postoji odgovornost I.-tuženika za štetu u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO/05 u svezi čl. 1049. ZOO/05 i čl. 50. st. 1. ZC-a.

14. II.-tuženik u žalbi ističe da je za štetni događaj isključivo odgovoran I. -tuženik koji nije proveo mjere zaštite javne ceste i prometa na njoj, a da II. -tuženik ne može biti odgovoran jer javna cesta nije lovna površina te njome ne upravlja II.-tuženik. Nadalje II.-tuženik ističe da dokazi provedeni u ovom postupku ukazuju i na suodgovornost tužitelja jer isti nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti.

15. Međutim, ovaj drugostupanjski sud se slaže s pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti II.- tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj. Budući da je šteta nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, u konkretnim okolnostima srna predstavlja opasnu stvar, pa je stoga II.-tuženik za predmetnu štetu odgovoran u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 3., čl. 1063. i čl. 1064. ZOO/05. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi o doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća proizlazi da se tužitelj kretao brzinom oko 70 km/h na cesti gdje ograničenje brzine iznosi na 80 km/h, a da se srna kretala brzinom oko 25 km/h. Vještak je istaknuo da do nezgode ne bi došlo da je srna uspjela pretrčati preko desne trake prije dolaska osobnog vozila, što bi se dogodilo da se tužitelj kretao brzinom do 45 km/h, s time da takvu brzinu u odnosu na znakom ograničenih 80 km/h, osim u izvanrednim situacijama, nije za očekivati na mrežastom ogradom zaštićenoj prometnici, kao u konkretnom slučaju. Dakle, imajući u vidu da je do naleta srne na vozilo tužitelja došlo u okolnostima u kojima nije bilo razloga da se tužitelj kreće brzinom do 45 km/h (ravni dio kolnika, kolnik u dobrom stanju, vidljivost dobra, cesta osigurana s obje strane metalnom zaštitnom ogradom), valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se tužitelj kretao dopuštenom i primjernom brzinom te da nije mogao izbjeći nalet na srnu, tako da nema njegovog doprinosa nastanku štete u smislu odredbe iz čl. 1092. st. 1. ZOO/05.

16. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je I. -tuženiku i II.- tuženiku naložio da tužitelju na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 22.188,31 kunu/2.944,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2020. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1. i 3., čl. 1049., čl. 1089. st. 2., čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1107. st. 3. ZOO/05, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), čl. 50. st. 1. ZC-a, te čl. 2. st. 1. toč. 4. i čl. 6. st. 1. i 2. ZSPC-a.

17. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 7., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. te čl. 161. st. 3. ZPP-a. Pri tome valja dodati da su neosnovani žalbeni navodi I. -tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju za zastupanje na ročištu održanom 1. veljače 2018. odmjerio trošak po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, s obzirom da navedeno ročište u predmetnom postupku nije bilo održano niti je tužitelju pobijanom presudom trošak za navedeno ročište dosuđen.

18. Odluka o zahtjevu II.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka pravilno je donesena sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavcima I., II. i III. izreke ove oduke.

20. Zahtjev II.-tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža