Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-3762/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ (rođ. AŽ), iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv 1. tuženika NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, radi pobijanja dužnikove pravne radnje, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-962/2021-18 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-962/2021-18 od 2. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 2.872,23 eura/ 21.640,78 kuna te pod točkom IV izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odlučeno da Ugovor o darovanju nekretnine zaključen dana 10. prosinca 2014. br. OV16917/14 između 1. tuženika NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], gubi pravni učinak prema tužiteljici ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice iz presude Općinskog suda u Osijeku broj Pn-170/2017- 81 od 23. prosinca 2019. godine, i to neimovinske štete u iznosu od 20.173,87 eura/ 152.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenoga 2014. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., te od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate,

te troška parničnog postupka u iznosu od 1.426,77 eura/ 10.750,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2019. godine pa do isplate, a sve po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., te od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate.

Pod točkom II izreke je odlučeno da su tuženici dužni trpjeti da tužiteljica ČŽ, namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke I. izreke ove presude prema 1. tuženiku NŽ prodajom ½ nekretnine upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor, ukupne površine 284 m2.

U točki III je naloženo 1. tuženiku NŽ i 2. tuženiku EŽ, da solidarno naknade tužiteljici ČŽ prouzročeni parnični trošak u iznosu od iznos od 2.872,23 eura/ 21.640,78 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dana 2. lipnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana.

U točki IV izreke je odlučeno da se s preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da Ugovor o darovanju nekretnine zaključen dana 10. prosinca 2014. između 1. tuženika NŽ i 2. tuženika EŽ, gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 8.182,36 eura/ 61.650,00 kn, te za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 2.389,01 eura/ 18.000,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenoga 2014., kao i naknade imovinske štete u iznosu od 132,72 eura/ 999,99 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2019. pa do isplate, te da su tuženici dužni trpjeti da tužiteljica namiri navedene iznose prodajom nekretnine iz točke II izreke - se odbija.

2. Protiv navedene presude u odnosu na točku III. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen trošak preko iznosa od 2.872,23 eura/ 21.640,78 kn te pod točkom IV. izreke žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i dosuditi tužiteljici ukupan zatraženi parnični trošak ili u istom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žabe ne potražuje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u odnosu na pobijani dio, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud pravilno utvrdio:

- da je zaključen Ugovor o darovanju od 10. prosinca 2014. između NŽ, kao darovatelja, i EŽ, kao obdarenika, predmet kojeg je darovanje ½ nekretnine upisane zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor, ukupne površine 284 m2, a darovatelj je potpis na Ugovoru ovjerio kod javnog bilježnika Mirjane Borić broj OV-16917/14 dana 12. prosinca 2014. (list 129-131 spisa),

- da su presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-17/14 od 3. listopda 2014. proglašeni krivima:

- optuženik LŽ zbog kaznenih djela i to: pod točka 1. izreke pobijane presude, zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11, za koje mu je temeljem članka 153. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, pod točka 2. izreke, zbog kaznenog djela teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavak 1. točka 5. u vezi članka 153. stavak 1. i članka 152. stavak 1. KZ/11, za koje mu je temeljem članka 154. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, pod točka 3. izreke zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11, za koje mu je temeljem članka 153. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, pod točkom 4. izreke, zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavak 1. KZ/11 za koje mu je temeljem istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te pod točkom 5. izreke pobijane presude, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa je na temelju članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2013. pa nadalje,

- optuženik ŽŽ zbog kaznenog djela pod točkom 2. izreke pobijane presude, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5., u vezi članka 153. stavak 1. i članka 152. stavak 1. KZ/11, za koje mu je temeljem članka 154. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, te mu je temeljem članka 58. KZ/11 opozvana uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku br. Krm-175/11 od 21. studenog 2011. koja je postala pravomoćna 10. veljače 2012. te je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa je temeljem članka 51. KZ/11, optuženik ŽŽ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2013. pa nadalje,

- optuženik NŽ zbog kaznenog djela pod točkom 2. izreke, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 5, u vezi članka 153. stavak 1. i članka 152. stavak 1. KZ/11, te je temeljem članka 154. stavak 2 KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2013. do 7. svibnja 2014.,

- da su istom presudom na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13, dalje u tekstu ZKP/08), oštećenice AŽ i DŽ sa imovinskopravnim zahtjevom upućene su u parnicu,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-741/14-4 od 14.travnja 2016.godine (stranica 45 spisa) prihvaćena žalba državnog odvjetnika te preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je I. optuženi LŽ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina, u koju mu se kaznu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2013. pa nadalje; II. optuženi ŽŽ na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4. (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2013. pa nadalje te III. optuženi NŽ na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2013. do 7. svibnja 2014.,

- da je potraživanje tužiteljice prema 1. tuženiku NŽ, radi naknade štete počinjene kaznenim djelom na štetu tužiteljice, utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pn -170/2017 (raniji broj P- 924/14) od 23. prosinca 2019., kojom su počinitelji kaznenog djela, između ostalih i 1. tuženik, obvezani solidarno naknaditi tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 152.000,00 kn zakonskom kamatom tekućom od 7. studenog 2014. te na ime parničnog troška iznos od 10.750,00 kn.

7. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja te primjenjujući odredbe čl. 66. st. 1. i 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), prvostupanjski sud je zaključio kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji – 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika – slijedom čega sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

8. Odredba čl. 66. st. 1. ZOO-a propisuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok je u stavku 2. istoga članka propisano kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

9. Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

10. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (čl. 67. st. 2. ZOO-a).

11. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude je navedeno da iz provedenih dokaza proizlazi da nakon što je donesena presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-17/14 dana 3. listopada 2014., te nakon što je tužiteljica dana 6. studenoga 2014. podnijela tužbu radi naknade štete protiv počinitelja kaznenih djela LŽ, ŽŽ i NŽ, 1. tuženik u ovom predmetu NŽ je Ugovorom o darovanju od 10. prosinca 2014. darovao svoj suvlasnički dio od ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa] površine 284m2, a da je 1. tuženik NŽ imao saznanja o podnijetoj tužbi radi naknade štete razvidno je iz podataka predmeta broj Pn- 170/2017 (raniji broj P-924/2014) u kojem predmetu na poleđini stranice 95 spisa prileži dostavnica o uručenju tuženiku NŽ rješenja Općinskog suda u Osijeku broj P-924/2014-5 od 1. prosinca 2014. o prekidu navedenog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u predmetu Županijskog suda u Osijeku broj K-17/2014, koje rješenje mu je uručeno dana 9. prosinca 2014., to jest prije sklapanja Ugovora o darovanju sklopljen datuma kako je navedeno. 12. Na temelju naprijed navedenoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je 1. tuženik NŽ, znajući da je oštećenoj AŽ sada ČŽ, u odnosu na koju je počinio kazneno djelo kako je naprijed navedeno, dužan naknaditi štetu počinjenu kaznenim djelom, unatoč navedenom darovao svom ocu 2. tuženiku EŽ svoj suvlasnički dio na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Ugovorom o darovanju od 10. prosinca 2014., a radi izbjegavanja plaćanja naknade štete oštećenoj koja je u vrijeme navedenog darovanja već podnijela tužbu protiv 1. tuženika NŽ radi naknade štete.

13. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj dana 10. veljače 2016. zatražila da predmetni Ugovor o darovanju gubi pravni učinak radi namirenja tražbine tužiteljice u iznosu od 232.649,00 kn, visina koje tražbine je postavljena sukladno tužbenom zahtjevu u predmetu za naknadu štete broj P-924/14 (sada Pn-170/2017), koji tužbeni zahtjev se sastojao od zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 213.650,00 kn, imovinske štete za izgubljenu zaradu od 18.000,00 kn i imovinske štete za otuđeni bicikl u iznosu od 999,99kn (tužba od 06. studenoga 2014 - stranica 6 spisa).

14. Nadalje, u podnesku od 30. studenoga 2021. tužiteljica je navela da postavlja tužbeni zahtjev sukladno pravomoćnoj presudi u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj Pn-170/2017, tako da je navela visinu tražbine glede neimovinske štete u iznosu od 152.000,00kn i imovinske štete u iznosu od 999,99 kn, te tražbinu po osnovu parničnog troška dosuđenog navedenom pravomoćnom presudom u predmetu broj Pn-170/2017 na iznos od 10.750,00 kn.

15. S obzirom da sniženje tužbenog zahtjeva ima karakter djelomičnog povlačenja tužbe, čemu su se tuženici protivili, to je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva za namirenje tražbine na ime neimovinske štete u iznosu od 61.650,00 kn, te za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 18.000,00 kn, s obzirom da su navedeni iznosi presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pn-170/17 od 23. prosinca 2019. pravomoćno odbijeni kao neosnovani, zbog čega 1. tuženik nema obvezu namiriti tužiteljici navedene iznose.

Također je odbijen i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na namirenje iznosa od 999,99 kn na ime naknade štete za uništeni bicikl s obzirom da je uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pn-170/17 od 23. prosinca 2019. utvrđeno da je točkom IV izreke naloženo 1. tuženiku LŽ i 2. tuženiku ŽŽ naknaditi u tom predmetu tužiteljici ČŽ na ime imovinske štete iznos od 999,99 kn s pripadajućim zateznim kamatama (list 81-82 spisa), slijedom čega 1. tuženik NŽ nema obvezu namirenja navedenog iznosa tužiteljici.

16. Odredbom čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

16.1. Iz stanja spisa je vidljivo da su se 1. i 2. tuženik usprotivili djelomičnom povlačenju tužbe (ročište 30. ožujka 2023., list 159 spisa), zbog čega je sud prvog stupnja bio u obvezi donijeti presudu kojom djelomično odbija tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki IV. izreke pobijane presude, slijedom čega je žalba tužiteljice neosnovana u tom dijelu.

16.2. U situaciji kada je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, taj dio nužno predstavlja djelomični neuspjeh tužiteljice u sporu, koji sud u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja omjera uspjeha stranaka u sporu.

16.3. Kako omjer neuspjeha tužiteljice iznosi više od 15%, nema mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, a na koju se tužiteljica i ne poziva.

17. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a je propisano da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. U odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a je propisano da, iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

18. U konkretnom slučaju djelomično povlačenje tužbe nije uslijedilo nakon što je 1. tuženik NŽ udovoljio tuženom zahtjevu ili iz nekih drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, zbog čega je neosnovano pozivanje tužiteljice na naprijed citiranu odredbu. Naime, okolnost da se pokretanje ovog postupka može pripisati isključivo radnjama 1. i 2. tuženika, što točno navodi žaliteljica, ne znači da se djelomično povlačenje tužbe također ima pripisati radnjama 1. i 2. tuženika. Djelomično povlačenje tužbe je nedvojbeno posljedica pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj Pn-170/17, radi naknade štete, a ne razloga koji se mogu pripisati tuženicima.

19. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac