Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-567/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nevio Sanader, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šunić i partneri j.t.d. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-446/2017 od 25. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-446/2017 od 25. listopada 2021. u t. I i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 438.003,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 28. 04. 2016.g. pa do isplate.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 15.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 11.

09. 2014.g. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 123.360,00 kn, u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 15.000,00 kn zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

2.Protiv dijela navedene presude u t. I i III izreke žali se tuženik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači u skladu sa žalbenim razlozima uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tuženik te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6.Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka razumljiva i jasna, nije u suprotnosti s obrazloženjem, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, slijedom čega je pobijani dio presude moguće ispitati.

7.Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 378. st. 3. ZPP jer je rješenje suda prvog stupnja od 14. lipnja 2021. (list 361 spisa) raspravno rješenje suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, tako da će ovaj sud trošak vještačenja ocjenjivati u okviru pobijane odluke o troškovima parničnog postupka (t. III izreke).

8.Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su, suprotno žalbenim navodima tuženika ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

9.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog plavljenja suterena objekta u njegovom vlasništvu nastalog uslijed gomilanja otpada u odvodnom kanalu potoka koji održava tuženik i izlijevanja bujice iz odvodnog kanala na nekretninu u vlasništvu tužitelja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

10.Između stranaka nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik nekretnina zemljišnoknjižne oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] (poduložak - etaža 1 i poduložak-etaža 3), K. O. [katastarska općina], da tuženik upravlja javnim vodnim dobrom - potokom na č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], da navedeni potok protječe kroz odvodni kanal koji se nalazi pored zgrade u kojoj se nalaze navedene nekretnine u vlasništvu tužitelja i da je dana 11. rujna 2014. došlo do začepljenja navedenog potoka, izlijevanja bujice iz odvodnog kanala i plavljenja okolnih nekretnina pa tako i suterena zgrade u vlasništvu tužitelja.

11.Između stranaka je i u ovoj fazi postupka sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika za začepljenje odvodnog kanala i izlijevanja bujice iz odvodnog kanala i nastalu štetu tužitelju, kao i visina nastale štete.

12.Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da iz nalaza i mišljenja Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu proizlazi kako se predmetni događaj može opisati kao bujični tok uzrokovan iznimno veliko oborinom od 44 mm unutar 30 minuta između 17:00 i 18:00 sati, da je prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda na dan predmetnog događaja, 11. rujna 2014., zabilježena količina oborina na postaji Marjan iznosila 67,8 mm, odnosno da je toga dana palo 67,8 litara kiše po četvornom metru, da je meteorološka postaja Marjan udaljena samo 6,0 km zračne linije od mjesta nastanka štete pa da se zabilježeni podaci na navedenoj mjernoj postaji mogu uzeti kao vjerodostojni,

- da prema izrađenom Mišljenju fotografije ulazne građevine slikane neposredno nakon incidenta sugeriraju kako je bujica sa sobom nosila naplavljenog materijala koji je mogao dodatno smanjiti propusnu moć rešetke, da se koeficijent začepljenosti rešetke izražava kao omjer propusnih površina i ukupnog poprečnog presjeka, pa ukoliko je rešetka u potpunosti čista, začepljenost se odnosi samo na površinu šipki te u tom slučaju iznosi 1,186., da fotografije sugeriraju značajno uvećanu začepljenost (Br > 0,5) što svakako dodatno utječe na povećanje količina vode koje se izlijevaju uslijed stvaranja uspora,

- da prema izrađenom Mišljenju model tečenja i hidrološki model sa sigurnošću su dokazali izlijevanje bujice te dali izračunom procjenu količine vode koja se izlila u kratkom vremenskom razdoblju, da začepljenost rešetke dodatno povećava procjenu količine vode koja se izlila,

- da je izlaskom na teren utvrđeno kako u samom kanalu postoji odlaganje građevinskog materijala, naknadno postavljene barijere u vidu improviziranih mostova te otpad koji se akumulira u donjem toku bujice, a sve navedeno u realnim uvjetima uvećava procijenjene vrijednosti izliven vode,

- da se u zaključku Mišljenja navodi sljedeće:

- neosporno se može reći kako su meteorološki uvjeti doveli do površinskog otjecanja vode, formiranja bujičnog toka te u konačnici izlijevanja bujice iz njenog korita s maksimalnim procijenjenim protokom od 7300l/s,

- hidrološki model je, na osnovu izmjerenih oborina na meteorološkoj postaji Marjan u Splitu, procijenio ukupnu količinu od 374,58 m[3] izlivene vode iz korita,

- trajanje prelijevanja je modelom procijenjeno na 66 minuta,

- neosporno se može reći da je povećanje začepljenosti rešetke na ulaznoj građevini vodilo do stvaranja dodatnog uspora, samim time i do povećanja stvarnih količina izlivene vode u odnosu na procijenjene,

- nesporno se može reći da je dobar dio vode što se izlila iz kanala prešao površinskim tokom preko parcela tužitelja i da je voda prodrla u objekt,

- da je šteta nastala na objektu tužitelj prouzročena površinskim otjecanjem bujice koja se izlila iz svog korita, a da su razlozi izlijevanja ukupna količina pale oborine koja formira tok, deponirani materijal u koritu što smanjuje poprečni presjek korita, a time i propusnu moć te začepljenja rešetke koja stvaraju uspor te povećavaju količine vode što se izlila,

- da pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu pruzročenu tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 153/09, 130/11, 56/13 i 14/14),

- da je vještačenjem po vještaku građevinske struke i to trgovačkom društvu Supervision d.o.o. Split. od 25. veljače 2021., kojim je izrađen troškovnik radova na sanaciji poplavljenog prostora na adresi [adresa] utvrđeno koje je radove potrebno izvesti za dovođenje poplavljenog prostora u prvobitno stanje, uz navođenje jediničnih mjera, količina, jedinične i ukupne cijene potrebnih radova, kao i trošak opremanja obnovljenog prostora namještajem, pa je tako vještačenjem utvrđen ukupan trošak potrebnih građevinsko-obrtničkih radova u iznosu od 175.662,05 kn, trošak radova na vodovodu i kanalizaciji u iznosu od 41.000,00 kn, trošak elektroinstalaterskih radova u iznosu od 60.000,00 kn i trošak opremanja namještajem u iznosu 78.040,00 kn, a što zajedno iznosi 354.702,05 kn, uvećano za iznos PDV-a od 88.675,51 kn, a što sveukupno iznosi 443.377,56 kn.

13.Temeljem provedenih dokaza, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja do visine kao u pobijanoj t. I izreke.

14.Pobijani dio presude je pravilan i zakonit.

15.Ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je do začepljenja rešetke odvodnog kanala i izlijevanja vode iz njegovog korita na okolne, pa tako i na tužiteljevu nekretninu došlo zbog nakupljenog otpada u samom odvodnom kanalu, odnosno tuženikovog neurednog izvršavanja obveze održavanja vodnog dobra propisane odredbom članka 15. stavak 1. i stavak 2. Zakona o vodama, a što je uslijed obilnih oborina imalo za posljedicu začepljenje rešetke na odvodnom kanalu i izlijevanje potoka na okolne nekretnine, pa tako i na nekretninu tužitelja, a u konačnici i nastalu štetu na objektu tužitelja.

16.Neosnovano tuženik ukazuje na odgovornost komunalnog poduzeća, navodeći da su djelatnici istog obvezni uklanjati komunalni otpad kojeg je bilo u koritu potoka, posebno tepih koji je začepio rešetkasti otvor i spriječio otjecanje vode kroz taj otvor. 17.Naime, iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz priloženih fotografija u spisu (na listovima od 13-19 priloženog spisa R1-521/2014) kao i fotografija u spisu predmeta na listovima 123-127 iz kojih je razvidno da se radi o otpadu koji je nakupljen u velikim količinama koje je bio dužan zbrinuti upravo tuženik na temelju prethodno citiranog zakonskog propisa.

18.Stoga ovaj sud cijeni logičnim i životno uvjerljivim utvrđenje suda prvog stupnja da predmetno korito potoka i rešetkasti otvor nisu redovito, a ne, kako tvrdi tuženik da je čišćenje provedeno 8. rujna 2014., dakle, tri dana ranije u odnosu na štetni događaj, što proizlazi iz dostavljenog građevinskog dnevnika (list 157 spisa) jer i sam djelatnik koncesionara tuženika Vodoprivrede koji je u vrijeme štetnog događaja bio zadužen za čišćenje rešetkastih otvora u koritu potoka, svjedok RŽ iskazuje da se podaci o čišćenju potoka ne unose u građevinski dnevnik redovito, već svakog dana po jedan dio, što upućuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja da podaci iz građevinskog dnevnika nisu vjerodostojni.

19.Sve navedeno i obzirom na uvjerljive i logične iskaze tužitelja te svjedoka ZŽ, SŽ, ŽŽ, ĆŽ i KŽ koji su odmah nakon štetnog događaja došli na lice mjesta i svjedočili velikim količinama otpada, pa i odbačenom tepihu koji su začepili rešetku odvodnog kanala.

20.Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je navika stanovnika u korito potoka odbacivati različiti otpad, pa je tim više, tuženik bio u obvezi isti redovito održavati, sukladno svojim obvezama propisanim prethodno citiranom odredbom Zakonom o vodama.

21.Tuženik neosnovano otklanja svoju odgovornost pozivajući se na odgovornost komunalnog poduzeća jer je upravo suprotno, obveza čišćenja otpada, pa i tepiha bila na strani tuženika.

22.Okolnost da je tuženik s poduzećem Vodoprivreda Split d.d. sklopio ugovor o koncesiji, pa da, ukoliko ne postoji isključiva odgovornost koncesionara, postoji njihova solidarna odgovornost (čl. 1107. st. 1. ZOO), valja kazati da je tužitelj kao oštećenik ovlašten štetu potraživati i samo od jednog sudionika solidarne obveze, a da solidarni obveznici svoje međusobne odnose rješavaju u posebnoj parnici.

23.Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno cijenio sadržaj dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda od 23. veljače 2021. (list 318- 321 spisa) s podacima za 3. i 4. prosinca 2020., kada je premašen apsolutni maksimum dnevne količine oborina za mjesec prosinac te su mjerenja pokazala izmjerenu količinu oborina koja je bila više nego dvostruko veća u odnosu na dan štetnog događaja, a kojom prilikom (3. i 4. prosinca 2020.) nije došlo do izlijevanja potoka jer rešetka nije bila začepljena kao na dan štetnog događaja. Iako se radi o periodu od 6 godina nakon štetnog događaja, iz provedenih dokaza proizlazi da je stanje korita potoka i rešetke 2020. bilo neizmijenjeno u odnosu na dan štetnog događaja, slijedom čega je jedino ispravno zaključiti kako je do štete na objektu tužitelja došlo zbog neodržavanja korita i rešetke potoka, za koji propust je odgovoran tuženik.

24.Budući su i po stavu ovog suda hidrološkim vještačenjem utvrđene sve relevantne okolnosti glede odgovornosti tuženika, nije bilo potrebe za dopunskim hidrološkim vještačenjem, tim više što tuženik u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka nije osporio izračune iz tog nalaza, već osporava zaključak vještaka smatrajući da nisu uzeti u obzir kod vještačenja svi relevantni faktori, pa tako i okolnost da je tako velika količina oborina koja je bila neočekivana, predstavljala višu silu, koje tvrdnje su suprotne utvrđenjima vještačenja da je u okolnostima velike količine oborina, neodržavanje korita potoka i rešetke dovelo do plavljenja i u konačnici do štete na objektu tužitelja.

25.U odnosu na žalbene navode vezane za građevinsko vještačenje, tuženik neosnovano ustraje na tvrdnji da je vještačenje trebalo provesti sukladno stanju i opisu nekretnine tužitelja u zemljišnoj knjizi, a ne prema stvarnom stanju nekretnine, iz kojeg razloga i osporava osnovanost i visinu pojedinih stavki sanacije i troškova popravljanja nastale štete.

26.Suprotno iznesenim tvrdnjama tuženika, ovaj sud je stava da je vještak pravilno proveo vještačenje koje je u potpunosti u skladu s pravilima njegove struke te da je pravilno nalaz temeljio na stvarnom stanju nekretnine kakvo je zatečeno prilikom osiguranja dokaza i na licu mjesta jer jedino na taj način tužitelj može ostvariti naknadu štete sukladno odredbi čl. 1085. ZOO (uspostavljanje stanja kakvo je bilo prije nastanka štete).

27.Stoga također nije bilo potrebe određivati dopunsko vještačenje jer bi isto bilo usmjereno samo na odugovlačenje postupka i nepotrebne troškove. Navedeno iz razloga jer se prigovori tuženika izneseni na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka sastoje u tome da je vještak, prema tvrdnjama tuženika u izradi nalaza i mišljenja postavljan na krivim premisama zbog toga što je vještak uzeo u obzir tlocrt koji je izrađen u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza, a da je u potpunosti zanemario stanje u zemljišnoj knjizi, koji prigovori ne mogu biti prihvaćeni kao osnovani jer je stvarno stanje nekretnine utvrđeno upravo očevidom na licu mjesta.

28.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP te pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje: Tarifa).

Sud prvog stupnja je naveo svaku parničnu radnju za koju je utvrdio da je bila potrebna u sporu (čl. 155. st. 1. ZPP) i odmjerio visinu troška prema važećoj Tarifi za što je dao valjane razloge.

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je u odluci o troškovima postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se sadržajno ukazuje jer da je izreka odluke o troškovima parničnog postupka u suprotnosti s obrazloženjem.

29.Suprotno tvrdnji tuženika odluka o troškovima parničnog postupka je razumljiva i u izreci i u obrazloženju i moguće ju je ispitati.

Žalbeni navodi tuženika da je u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer da nije odlučeno o žalbi tuženika na rješenje suda prvog stupnja od 14. lipnja 2021. (list 361 spisa) nisu od odlučnog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Navedeno iz razloga jer predmetno rješenje suda od 14. lipnja 2021. protiv kojeg je tuženik podnio žalbu predstavlja raspravno rješenje kojim su stranke pozvane uplatiti svaka polovicu iznosa predujma za izradu nalaza i mišljenja na depozit suda. Radi se, dakle o rješenju suda koje se odnosi na upravljanje postupkom protiv kojeg žalba nije dopuštena, a ne o rješenju o troškovima vještačenja. Rješenje o troškovima vještačenja sud prvog stupnja je donio nakon toga pod poslovnim brojem Pn-446/17 od 10. rujna 2021. (list 370-371), a protiv tog rješenja tuženik nije podnio žalbu.

U odnosu na samu visinu troškova vještačenja valja kazati kako su vještaci sudu dostavili Specifikaciju troškova (list 360 spisa) u kojoj su specificirali pojedine radnje u izradi nalaza i mišljenja i njihove troškove te konačno i trošak cjelokupnog nalaza i mišljenja koji zajedno s PDV iznosi 25.000,00 kuna, od kojeg troška se na tuženika odnosi plaćanje troškova od 12.500,00 kuna, prema pobijanoj odluci o troškovima parničnog postupka. Visina tih troškova je opravdana po stavkama obrazloženim u Specifikaciji troškova (list 360), slijedom čega je odluka o troškovima parničnog postupka pravilna i zakonita i u odnosu na samu visinu troškova vještačenja.

30.Slijedom svega iznesenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

31.Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

32.Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer naznačeni trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi. Slijedom navedenog je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. III izreke ove presude.

33.Nepobijani dio presude u t. II izreke nije ispitivan.

U Zagrebu 21. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović