Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž R-901/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić, j.t.d. Zagreb, Palmotićeva 68, protiv tuženika HP-HRVATSKA POŠTA d.d.), Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1883/17-19 od 27. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i dopuna žalbe tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1883/17-19 od 27. rujna 2018.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 800,00 kn/106,18 €[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije dopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Broj:

[ broj ugovora o radu] donesena dana 1. rujna 2017., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (st. I.), da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto Stručni suradnik za poštanske usluge u organizacijskoj jedinici Ured za korporativni marketing i razvoj, odjel za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, Grad Zagreb i Zagrebačka županija ili drugo odgovarajuće radno mjesto - višeg stručnog suradnika u Odjelu za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, odnosno drugog odgovarajućeg radnog mjesta u slučaju nove sistematizacije radnih mjesta, kao i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa, (st. 2. ) te da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak (st. 3.).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Isto tako, u dopuni žalbe tužiteljica ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Broj: [broj ugovora o radu], donesena dana 1. rujna 2017. tuženika kao poslodavca i da radni odnos tužiteljice kao radnice nije prestao te vraćanje tužiteljice na rad. (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu /"Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, u daljnjem tekstu: ZR-a/).

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one povrede koje navodi tužiteljica. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju u žalbi ističe tužiteljica.

6. Isto tako, imajući u vidu sadržaj istaknutih žalbenih razloga tužiteljica ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a. Stajalište je ovog žalbenog suda da su provedeni dokazi cijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, dok u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke te ukoliko smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Nadalje, tužiteljica žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice odnosno njezinog viđenja predmetne pravne situacije pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tužiteljica.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. rujna 2016. na radnom mjestu Stručni suradnik za poštanske usluge, u organizacijskoj jedinici Ured za korporativni marketing i razvoj, Odjel za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama;

- da je tuženik 1. rujna 2017. Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2017. otkazao navedeni ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s obrazloženjem da je Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik) koji je stupio na snagu 14. lipnja 2017. provedena reorganizacija Ureda za korporativni marketing i razvoj i to na način da su neki od postojećih odjela ukinuti te su formirane 3 službe zajedno s pripadajućim novim odjelima unutar svake od njih, a uslijed promjena u organizaciji bilo je nužno izmijeniti i sistematizaciju radnih mjesta te je s tim u vezi ukinuto radno mjesto stručni suradnik za poštanske usluge. Zatim, proizlazi da je radnica odbila ponudu poslodavca za sklapanje novog ugovora o radu sukladno donesenom Pravilniku, a s obzirom da je njezino dosadašnje radno mjesto ukinuto, poslodavac više nema potrebu za radom radnice. Također, proizlazi da se prije donošenja odluke poslodavac savjetovao s Radničkim vijećem;

- da iz Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta proizlazi da je tužiteljičino radno mjesto ukinuto i u okviru Ureda za korporativni marketing i razvoj i Sektor za korisnike došlo je do reorganizacije na način da su se neki od postojećih odjela ukinuli, te su se formirale tri službe zajedno s pripadajućim novim odjelima unutar svake od njih i to u odnosu na Odjel za razvoj, gdje je do tada radila tužiteljica, osniva se, u okviru službe razvoja, Odjel za razvoj i upravljanje bankarskim i financijskim uslugama, Odjel za razvoj i upravljanje digitalnim uslugama i e-Platforme i Odjel za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, te grupa poslova filatelije. Uslijed promjene u navedenom uredu došlo je do ukidanja raznih mjesta, a između ostalog i radno mjesto stručni suradnik za poštanske usluge koje je tužiteljičino radno mjesto (pod točkom 14);

- da iz dokumentacije dostavljene u spis, koja se odnosi na obraćanje tuženika prije donošenja Odluke o otkazu Radničkom vijeću, proizlazi da je tuženik postupio sukladno čl. 127. st.1. ZR-a kada je 12. svibnja 2017. uputio dopis Glavnom radničkom vijeću radi postizanja sporazuma, odnosno radi provođenja savjetovanja, a kojom prilikom je dostavio, u pismenom obliku, sve potrebne podatke koje zakon propisuje u slučaju nastanka kolektivnog viška radnika, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka UC, predsjednika Glavnog radničkog vijeća, koji je u svom iskazu potvrdio da je tuženik proveo postupak savjetovanja prilikom promjene sistematizacije, na koje su imali prigovore te konkretno za tužiteljicu su smatrali da njezini poslovi ne nestaju, niti mogu nestati i dobili su podatak da se ukida tužiteljičino radno mjesto, a da se uvodi novo radno mjesto viši stručni suradnik;

- da iz iskaza svjedoka LCM i EC proizlazi da je došlo do promjene sistematizacije, da je tužiteljičino radno mjesto ukinuto, da se poslovi radnog mjesta tužiteljice i dalje obavljaju, ali na način da je dio poslova prebačen u Ured za javnu nabavu, da je marketing ostao unutar Ureda za korporativni razvoj, ali je prebačen u službu marketinga;

- da iz iskaza EC proizlazi da je prilikom odlučivanja tko će od postojećih radnika raditi na novom radnom mjestu izabrala kolege koji su više radili na poslovima koji su u opisu viši stručni suradnik za koje je bila potrebna kvalifikacije visoke stručne spreme, a koju tužiteljica nije imala. Također je navela da se prilikom otkazivanja nisu rukovodili socijalnim kriterijima, odnosno da nisu imali usporedbu radnika.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je, polazeći od tvrdnje da je odluka o tome koje će radno mjesto ponuditi u slučaju otkazivanja postojećeg ugovora o radu autonomno pravo poslodavca, u slučaju kada nema usporednih radnika na mjestu koje se ukida, zaključio da je odluka o otkazu dopuštena jer je utvrdio da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice koje je ukinuto. Isto tako je zaključio da tuženik nije imao obavezu zaposliti tužiteljicu na radnom mjestu za koje tužiteljica smatra da ostvaruje sve uvjete koje to radno mjesto zahtjeva jer je pravo poslodavca da odlučuje s kime će sklopiti Ugovor o radu za radna mjesta prema novoj organizaciji, a tuženik je dokazao da je tužiteljici ponudio radno mjesto za koje je smatrao da odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, pa pri tome nije povrijedio zakonske odredbe na koje se poziva tužiteljica. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da su neosnovani prigovori tužiteljice da se tuženik nije rukovodio socijalnim kriterijima, obzirom da je u tijeku postupka utvrđeno da je tužiteljica bila jedina zaposlena na radnom mjestu stručni suradnik za poštanske usluge u okviru ureda za korporativni marketing i razvoj, pa nije niti bilo mjesta primjeni socijalnih kriterija, a iz dokumentacije dostavljene u spis, koja se odnosi na obraćanje tuženika prije donošenja Odluke o otkazu Radničkom vijeću, sud je utvrdio da je tuženik postupio sukladno članku 127. stavak 1. ZR-a kada je 12. svibnja 2017. uputio dopis Glavnom radničkom vijeću radi postizanja sporazuma, odnosno radi provođenja savjetovanja, a kojom prilikom je dostavio, u pismenom obliku, sve potrebne podatke koje zakon propisuje u slučaju nastanka kolektivnog viška radnika. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da je otkaz dopušten temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda o dopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu prihvaća i ovaj sud.

11. Tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

12. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

13. U postupku nije sporno da je u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti tuženik Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik) koji je stupio na snagu 14. lipnja 2017. proveo reorganizacija Ureda za korporativni marketing i razvoj i to na način da su neki od postojećih odjela ukinuti te su formirane 3 službe zajedno s pripadajućim novim odjelima unutar svake od njih, a uslijed promjena u organizaciji bilo je nužno izmijeniti i sistematizaciju radnih mjesta te je s tim u vezi ukinuto radno mjesto stručni suradnik za poštanske usluge. Dakle, formirane su tri službe zajedno s pripadajućim novim odjelima unutar svake od njih i to u odnosu na Odjel za razvoj, gdje je do tada radila tužiteljica, osnovan je, u okviru službe razvoja, Odjel za razvoj i upravljanje bankarskim i financijskim uslugama, Odjel za razvoj i upravljanje digitalnim uslugama i e-Platforme i Odjel za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, te grupa poslova filatelije pa uslijed promjena u navedenom uredu došlo je do ukidanja raznih mjesta, a između ostalog i radnog mjesta stručni suradnik za poštanske usluge koje je tužiteljičino radno mjesto.

14. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, autonomno je pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući pritom i ukidanje pojedinog radnog mjesta ili smanjenje broja izvršitelja ako ocijeni da je to organizacijski opravdano. U ovom konkretnom slučaju, tuženik je otkazao tužiteljici ugovor o radu jer je ukinuo radno mjesto tužiteljice dok poslove koje je obavljala tužiteljica sada su raspoređeni na kompleksnija radna mjesta i sada ih izvršavaju osobe koji su više radili na poslovima opsia višeg stručnog suradnika za koje je bila potrebna kvalifikacija visoke stručne spreme koju tužiteljica nije imala (kako proizlazi iz iskaza EC), tako da je ukidanje radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila organizacijski razlog koji opravdava dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.

15. U odnosu na žalbene navode da se u konkretnom slučaju kod tuženika i dalje obavljaju poslovi koje je tužiteljica obavljala odnosno da poslovi koje je tužiteljica obavljala nisu nestali čime nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala što čini otkaz nedopuštenim, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, pravo je poslodavca organizirati svoje poslovanje na način za koji smatra da je najbolji uključujući i to da obavljanje dotadašnjih poslova rasporedi na druga postojeća radna mjesta pa stoga može ukinuti radno mjesto, ukinuti odjel, spajati dvije službe, poslove dati vanjskom suradniku i sl.

16. Dakle, autonomno pravo poslodavca je da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i ukidanje pojedinog radnog mjesta za kojeg ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe te da se ti poslovi i dalje obavljaju u okviru drugih radnih mjesta. Činjenica da su poslovi radnog mjesta tužiteljice preraspodijeljeni na druge radnike sama po sebi ne dovodi do suprotnog zaključka, a to je da je ukupno gledajući prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada obavljala tužiteljica pa sve to upravo upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici pa utoliko suprotna razlaganja tužiteljice u tom pogledu nisu osnovana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-189/14 od 07. 07.2015. i u odluci Revr-1261/14 od 19.5.2015).

17. U odnosu na žalbene navode vezano za kriterije temeljem kojih se vršio odabir radnika treba reći da je tužiteljica bila jedina izvršiteljica na svom radnom mjestu ("stručni suradnik za poštanske poslove") koje je ukinuto pa u odnosu na istu nisu niti trebali biti primijenjeni kriteriji (tako i u odluci Rev-226/2019 od 8. studenoga 2022.).

18. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je tuženik propustio Glavnom radničkom vijeću, na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci omogućiti održavanje sastanaka radi dodatnih odgovora i obrazloženja jer iz spisa, kao i iz iskaza svjedoka UC proizlazi da su radničkom vijeću dana dodatna obrazloženja kao i da su održani dodatni sastanci na zahtjev radničkog vijeća.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2017. bez primjene otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu sukladno čl. 123 ZR nije opravdana i da je otkaz nedopušten. Naime, Zakonom o radu nije propisana obveza poslodavca da mora tužiteljici dati otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora. Isto tako, za razliku od Zakona o radu iz 2009. ("Narodne novine" br. 149/09), koji je u čl. 107. st. 2. propisivao da je poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, takva obveza poslodavca više ne postoji Zakonom o radu iz 2014.

20. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik je kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, tako da je i odredba čl. 135. st. 3. ZR pravilno primijenjena dok na tuženiku nije teret dokaza da nije zapošljavao nove radnike jer su pravila o teretu dokazivanja predviđena samo za postojanje opravdanog razloga za otkaz, a ne i za druge činjenice koje mogu dovesti do nedopuštenosti odluke o otkazu (npr. o mogućnostima zapošljavanja na drugom radnom mjestu, Vrhovni sud RH u odluci Revr-1747/15 od 4.10.2016.).

21. Slijedom navedenog, kako sud nije ovlašten ulaziti u opravdanost poslovnih poteza poslodavca jer je pravo je poslodavca organizirati proces rada i kako poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede može izvršiti reorganizaciju rada tako da smanji ili ukine određena radna mjesta, to je pravilno sud prvog stupnja ocijenio kada je odlučio da je otkaz zakonit i dopušten. (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-1261/14 od 19.5.2015.)

22. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, a nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužiteljica.

23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

24. Budući da je tuženikova revizija prihvaćena kao osnovana, to je tuženiku valjalo dosuditi i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 800,00 kn/106,18 € te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić