Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-814/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihaele Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog JU, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-195/2023 od 20. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog JU, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se optuženom JU za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke presude, razbojništvo iz članka 230. stavka 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, temeljem članka 230. stavka 1. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke presude, razbojništvo iz članka 230. stavka 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, temeljem članka 230. stavka 1. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, pa se temeljem članka 51. KZ/11. optuženi JU, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. rujna 2023. pa nadalje.
II. U ostalom dijelu žalbe optuženog JU odbijaju se kao neosnovne, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-195/2023 od 20. rujna 2023., optuženi JU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine - razbojništvo opisano i kažnjivo po članku 230. stavku 1. KZ/11., činjenično opisano izrekom te presude pa je za kazneno djelo pod točkom 1.), na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2.), na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) godina.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. rujna 2023. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka, a na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08. o visini troška bit će odlučeno posebnim rješenjem.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio osobno optuženi JU i po branitelju Igoru Golovrškom, odvjetniku iz Nove Gradiške, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. S obzirom na sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmotriti kao jedinstvena žalba.
4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.
5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
6. Žalbe optuženika djelomično su osnovane.
7. Uvodno u žalbi optuženik ističe bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje zakonski ne označava, niti obrazlaže ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija iz razloga što se temelji na nezakonitom dokazu (članak 10. ZKP/08.), jer je prvostupanjski sud svjedokinju HU kao njegovu izvanbračnu suprugu, propustio upozoriti na blagodat ne svjedočenja, nastavno ukazujući da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju „…nije primijenio pravilo in dubio po reo“, na koji način upire na bitne povrede iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08.
7.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio spomenute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer pobijanu presudu nije temeljio na nezakonitom dokazu, a niti je postojala bilo kakva činjenična dvojba u pogledu odlučnih činjenica.
7.2. Naime, optuženik i svjedokinja HU su bivši izvanbračni partneri, ali nakon inkriminiranih događaja i u trenutku davanja iskaza u prvom navratu (list 46-47 spisa), više nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici, već je bila prekinuta, zbog čega nije postojala obveza da bude upozorena na blagodat ne svjedočenja u smislu članka 285. ZKP/08., iz kojeg razloga je neosnovan prigovor o nezakonitosti dokaza, iz kojeg razloga nije ostvarena povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
7.3. Nadalje, nije došlo ni do povrede odredbe članka 3. stavka 2. ZKP/08., u kojoj je sadržano pravilo „in dubio pro reo“, jer nakon provedenog (kaznenog i) dokaznog postupka u konkretnom slučaju ni jedna odlučna činjenica nije ostala u dvojbi, zbog čega nije bilo potrebe za primjenom ove zakonske odredbe, tako da nije došlo ni do povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.
8. Optuženik ističe i povredu kaznenog zakona ali je zakonski ne određuje, a niti obrazlaže, osim što smatra da ga je prvostupanjski sud proglasio krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, bez ikakvih dokaza. Na taj način prigovara ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja, što ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Jer, postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje se prema činjeničnom stanju iz izreke pobijane presude, ne prema onom koje bi stavu optuženika bilo pravilno. Kako su pobijanom presudom utvrđeni sva bitna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim i osuđen, onda se ne radi o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, već o pobijanja ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica, što će biti razmotreno u dijelu žalbe zbog pogrešno (i nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ističe da nije dokazano da je počinio kaznena djela razbojništva, jer prvostupanjski sud nije na „nedvojben“ način utvrdio identitet počinitelja, a niti je s dovoljno „…kritičnosti cijenio pojedinačno izvedene dokaze, propuštajući ih dovesti u međusobnu vezu“. Naglašava da ni snimke nadzornih kamera nisu dale materijalne dokaze o indtitetu počinitelja, na kojima se nije moglo zaključiti da se radi o optuženiku, pri čemu opširno polemizira s razlozima pobijane presude, iznoseći svoju analizu i ocjenu izvedenih dokaza, na kojima je zasnivao svoje zaključke o spornim događajima, ali takvim tvrdnjama i zaključcima nije uspio dovesti u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, niti na njima utemeljene zaključke. Zapravo, optuženik u žalbi ne obrazlaže zbog čega bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, već isključivo prigovara njegovoj pravilnosti, pogrešnoj ocjeni dokaza i pogrešnom izvođenju zaključaka iz takve ocijene,
9.1. Suprotno istaknutim prigovorima u žalbi optuženika, prvostupanjski sud je savjesno i sveobuhvatno analizirao sve izvedene dokaze, iskaze svjedoka, materijalne dokaze, zapisnike o prepoznavanju i ostale izvedene dokaze i to za svaku pojedinu točku izreke presude, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa svim ostalim izvedenim dokazima i na temelju takve ocjene izveo pravilne zaključke o svim odlučnim činjenicama o počinjenju kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11., opisni pod točkama jedan i dva izreke pobijane presude.
9.2. U konkretnom slučaju, sam objektivni učin kaznenih djela u izreci pobijane presude nije bio sporan, a na temelju svih izvedenih dokaza i njihove valjane i savjesne ocjene prvostupanjski sud je utemeljeno zaključio da je oba kaznena djela razbojništva upravo počinio optuženi JU, na način opisan u izreci pobijane presude. Opravdano prvostupanjski sud temelji krivnju optuženika na iskazima svjedokinja RU i OU, koji su potkrijepljeni iskazima svjedoka TU, AU, CU i IU, pročitanim zapisnicima o prepoznavanju osoba i fotodokumentaciji, reproduciranim video –zapisom nadzorne kamere diskont Stanić i ostalim izvedenim dokazima, koji dokazi u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti s potpunom sigurnošću upućuju na optuženika, kao počinitelja predmetnih djela. Sasvim pozorno je prvostupanjski sud analizirao i cijenio iskaze svih svjedoka, koji iskazi su bili jasni i određeni, koje je dovedeno u kontekst s iskazima svjedoka RU i OU, koje su cjelovito i uvjerljivo opisale način odvijanja inkriminiranih događaja, kao i izgled optuženika, koje su prilikom prepoznavanja, između pet pokazanih osoba, sa sigurnošću prepoznali optuženika kao počinitelja predmetnih djela. Ove svjedokinje su doista sa sigurnošću prepoznale optuženika, kao počinitelja predmetnih djela i da je u predmetnom diskontu i trgovini, postupao na način opisan u izreci pobijane presude, a ne neka druga osoba, kako se to nastoji prikazati u žalbi.
9.3. Dakle, prvostupanjski sud je bez ikakve dvojbe utvrdio da je optuženik inkriminirane zgode došao u diskont Stanić, u cilju da dođe do novca koji tamo zatekne, nakon što je djelatnica MU otvorila blagajnu, kako bi mu naplatila bocu soka, odgurnuo istu rukama, zbog čega je izgubila ravnotežu, u kojem trenutku je iz otvorene blagajne uzeo novčani iznos 5.280,00 kuna, a na istovjetan način je postupio i u trgovini NTL, nakon što mu je djelatnica trgovine OU izdala račun za kutiju cigareta i otvorila blagajnu, kako bi ih naplatila, udario je šakom u predjelu nosa, od kojeg udarca je izgubila ravnotežu, kojom prilikom je iz otvorene blagajne uzeo novčani iznos 2.640,00 kuna.
9.4. Slijedom svega naprijed izloženog proizlazi, da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje za svako kazneno djelo opisano u izreci pobijane presude, nakon čega je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članak 230. stavka 1. KZ/11., a za sva ta utvrđenja dao je iscrpno i argumentirano obrazloženje, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje žalitelj da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
9.5. Zapravo, žalbeni navodi predstavljaju ponavljanje obrane koju je optuženik dao u predhonom postupku (jer se tijekom rasprave branio šutnjom), a dovodeći je u vezu s drugim izvedenim dokazima, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kao nevjerodostojnu i neistinitu, zašto je u obrazloženju presude dao uvjerljive i valjane razloge, uslijed čega je neosnovana njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Pobijajući odluku o izboru vrste i mjere kazne, optuženik sam ističe da je „izrečena kazan zatvora neprimjerena“ njegovoj kriminalnoj količini.
10.1. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud kao olakotno na strani optuženika ništa nije utvrdio, dok mu je kao otegotno cijenio njegov neprimjeren odnos prema oštećenoj OU (kada joj je na raspravi rekao „puši kurac“), te dosadašnju osuđivanost za šest kaznenih djela razbojništva i u šest raznih kaznenih djela.
10.2. U pravu je optuženik kada navodi da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne dao prevelik značaj utvrđenim otegotnim okolnostima, opravdano tvrdeći da mu je „neprimjereno“ utvrdio pojedinačne kazne zatvora, a najzad „neprimjereno“ mu odredio jedinstvenu kaznu zatvora.
10.3. Naime, kada se ima u vidu utvrđene otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio, kojima je dao prevelik značaj i uz to uzme u obzir okolnosti počinjenja obaju kaznenih djela razbojništva, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih su djela počinjena, njihova težina i posljedice, stupanj krivnje i pogibeljnost djela, a dovodeći ih u vezu s jedne strane sa svrhom kažnjavanja, s druge strane s načinom počinjenja predmetnih djela i opsegom kriminalne aktivnosti, tada sve to u svojoj ukupnosti opravdava da mu se za kazneno djelo pod točkom jedan izreke pobijane presude, utvrdi kazna zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci i za kazneno djelo pod točkom dva izreke, utvrdi kazna zatvora u trajanju četiri godine, nakon čega je temeljem odredbi o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina i šest mjeseci, koja je kao takva u svemu primjerena i pravična.
10.4. Stoga, ovakvo utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora i izricanje jedinstvene kazne od strane ovog suda, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i druge da ne čine kaznena djela, tzv., ciljevi specijalne i generalne prevencije).
11. Kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., valjalo je na temelju članka 486. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. studeni 2023.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
